Mala djeca dobijaju predstavu o tome kako se trebaju ponašati posmatrajući emotivne interakcije odraslih i "prisluškujući" njihove razgovore.
Već odranije poznato je da će dijete staro godinu mijenjati ponašanje u odgovoru na emotivno stanje druge osobe, ukoliko su oznake tog emotivnog stanja (izraz lica ili ton glasa) usmjerene k njemu, ali nije bilo pouzdanih saznanja o tome kako mala djeca reagiraju kada nisu direktno uključena u emotivnu interakciju. 
Ako su odrasli ljuti i dijete će ljutito regirati ili ako su odrasli veseli i dijete će se smijati. Međutim, psiholozi tvrde da djeca ne mogu razlučiti koje je ponašanje prihvatljivo, a koje to nije.

Ako su odrasli ljuti i dijete će ljutito regirati ili ako su odrasli veseli i dijete će se smijati

Bebe „kopiraju“ emocije odraslih

Nerijetko se žene koje su rodile odlučuju da se opet upuste u avanturu zvana "trudnoća", ali ima i onih koje o tome razmišljaju godinama nakon prve trudnoće.Ali, s vremenom se želja za još jednim djetetom polako javi. Predstavljamo vam sedam razloga zašto biste trebali da imate još djece.

1. Ne samo da će vaše starije dijete imati prijatelja za igru, imaće i nekoga s kim će vježbati i svađanje i na taj način će razvijati sposobnost komunikacije i nauči će da se bori za sebe.

2. Starija djeca će obožavati zajedničke momente, bilo da se radi o igranju u dvorištu ili gledanju televitije. Više neće biti usamljena.3. Starije dijete će pored mlađeg naučiti i neke osnovne stvari, kao što je na primjer matematika jer mora da vodi računa o svom mlađem rođaku i računa svako malo po nešto.

4. Zajedničke aktivnosti učiće ih da rade neke stvari zejedno i na taj način će razvijati timski duh.

5. Svijet može da bude okrutno mjesto, ali nije toliko loše ukoliko imate nekog svog na koga možete da se oslonite.

6. Djeca će tako lakše da razviajju smisao za humor jer će kroz igru i druženje razvijati sposobnost da zbijaju šale.

7. Možda će se svađati i govoriti jedno drugom da se mrze, ali ne postoji veza jača od rodbinske i porodične. Djeca će biti vezana za cijeli život na specifičan način.

Sedam odličnih razloga zbog kojih bi trebalo da imate više djece

U prva 24 mjeseca života maleni prolaze veoma dugi put - ispratimo to putovanje od novorođenčeta do dvogodišnjaka.
Ljudi često smatraju novorodenče "bespomoćnim", a, ipak, beba je mala loptica životinjskih refleksa, do ograničenog stepena čak sposobna i za samoodbranu. Beba se trza na glasne zvukove ili jarka svjetla. U odgovor na iznenadnu buku ili dodir izbacuje ruke i noge prema van. Rovat će uokolo za bradavicom i sisati je. 
Ako maramica padne na bebino lice ona će je zbaciti mlatarajući rukama i glavom. Ako ih se draška, bebine će ručice i nogice hvatati. Beba će napraviti pokrete koračanja ako je držite uspravno i pokrete plivanja ako je držite polegnuto u vodi. 
I ostatak ponašanja novorodenčeta je sličan kao u životinja: Ono poskakuje, trza se, nasumce lamata rukama i nogama, ruke su mu stisnute u čvrste male šake, plače i ispušta meke grlene glasove, mljacka i tepa, njegove oči mogu pratiti pokrete, ali samo nekoliko centimetara od njegovog lica i spava 80 posto vremena. 
S mjesec - voli meko i slatko
Četiri sedmice nakon rođenja, pokreti ruku, nogu i tijela još su trzavi i nasumični, ali beba počinje opažati uzorke velikih kontrasta, čuti i odgovarati na glasove gledanjem ili oglasujući se i namjerno plakati da bi privukla pažnju. 
Raspoznaje i više voli meke predmete, ne hrapave, nježno rukovanje, ne grubo, i slatke mirise, ne gorke ili trpke i osobito cijeni blago obraćanje. 
S četiri mjeseca - guguće i brblja
Bebine draži su sada vidljive, zajedno s njenim sposobnostima u razvoju. Može podići glavu i trup i osloniti se na ruke, po volji se ritati i istezati noge, promišljeno otvarati i zatvarati šake, stajati kad je poduprta, zanjihati viseće predmete i grabiti, tresti i žvakati male igračke. 
Njen vid je sada sazrio i može pratiti predmete na velikoj udaljenosti. Zavodljivo se smije kad je se škaklja, govori joj se ili mazi, te skviči, guguće i brblja. 
Uz malo potpore može sjesti i to je oslobađa za žvakanje i igranje vlastitim ručicama, prstićima, nogicama i palcima. 
Provodi sate, svog sada duljeg budnog vremena u isprobavanju dodira, okusa i kretanja i padanja predmeta. 
Voli blagu muziku i obično voli pljeskati i ritati se u kadi. Ima raspon raspoloženja i načina da privuče i zadrži roditeljsku pažnju i također odgovara na njihova raspoloženja. 
S osam mjeseci - lupa, grebe, baca
Beba se sada počinje nametati, vičući da privuče pažnju, puzeći i gmizeći po kući, dižući se uz namještaj u uspravan položaj i istražujući igračke i predmete trešenjem, lupanjem, grebanjem, bacanjem, gaženjem ili ispuštanjem da bi vidjela i čula kako se ponašaju. 
Može dobro ciljati kada dosiže i hvata i sada može skupiti prste i palce da bi uhvatila sitne predmete - recimo bobice ili komadiće jabuke s poslužavnika. 
Ima poriv da govori nizove slogova, brblja neprestano s bilo kojim prijateljskim sugovornikom i izgovara svoje prve, jednu ili dvije, riječi. 
Njezina rastuća pozornost i svjesnost dopuštaju joj da raspoznaje poznate igračke, glasove, lica - uključivši svoje vlastito u ogledalu - i kao posljedica, da otkriva i plaši se neznanaca. 
S godinu - pažljivo sluša i oponaša
S prvim rođendanom djetetov svijet postaje veći, jer usavršava svoje munjevito puzanje, teturanje na dvije noge i jedan ili dva koraka hodanja bez pomoći. Njegova je vještina porasla tako da može naslagati nekoliko kocaka, staviti manje igračke u veće i ponovo ih istresti. 
Može piti iz čaše, češljati vlastitu kosu, brbljati u dječji telefon, olovkom šarati po papiru i ima omiljene lutke, lopte, kamione i druge igračke. Prvi put može gledati kako se mali predmeti sakrivaju ispod tkanine, zatim posegnuti ispod i naći ih. 
Počinje razumijevati simbole, može pokazati na sliku ptice ili mačića i u skladu s time cvrkutnuti i mijauknuti. Razumije jednostavne naredbe kao: "Daj mi loptu!" ili "Ne jedi to!" i naučilo je povremeno odgovarati odlučno odmahujući glavom i inzistirajuci: "Ne!" 
Ono pažljivo sluša izgovorene riječi i pokušava ih oponašati i otkrilo je veliku zabavu u ispitivanju maminih i tatinih reakcija kada plače, odbija njihove zahtjeve ili baca nešto po sobi. 
S osamnaest mjeseci - gura, vuče, kotrlja
Sada maleni postaje neprestano pokretna mašina sa samosviješću. Oduševljeno otkriva kvake na vratima, prekidače za svjetlo, tipke na telefonu, električne utičnice, košare za smeće i ladice. 
Uči se popeti na niski namještaj i stolice, prvo na rukama i koljenima, zatim na dvije noge. Može sjesti na nisku stolicu, ali mnogo više voli hodati, kruto trčati ili skakati, saginje se da pokupi stvari, zatim ih poteže, gura, vuče ih ili ih kotrlja uokolo, ili veselo pljuska vodom ili razbacuje pijesak. 
U tihim trenucima, može umetati kocke i klinove u slične oblike, slušat će pjesmice ili rime kraće vrijeme i uz to nesavladivo mrmljati, pjevušiti, njihati se, poskakivati ili plesati. 
Obično zna šta želi i pokazuje na to ili vuče ono što želi, na primjer knjigu koju želi gledati ili hoće da mu se čita; veliku loptu koju želi kotrljati i hvatati po podu, kasetu koju želi da mu svira, ili kaput, sa značenjem "Hoću vani!". 
Ljupko je, voli pažnju i razumije desetke riječi, uključivši nazive za nos, uši, prste i druge dijelove tijela, kao i svoje ime i imena drugih članova porodice. 
Voli biti od pomoći, oponašajući kućne poslove, okrećući stranice knjige, hraneći se rukama, šoljom i kašikom i skidajući odjeću - ponekad u nezgodnim trenucima. 
Ali, njegova samosvjesnost se može obrnuti u narcizam, gnjev ili udaranje drugog djeteta koje posegne za njegovom igračkom ili neslaganje sa svojim roditeljima ili dadiljom.
S dvije godine - povučeno ili agresivno, otvoreno ili podozrivo
Uprkos reputaciji "užasne druge godine", do djetetova drugog rođendana ćudljiva raspoloženja mogu početi jenjavati ako roditelji nauče kako s njima djelotvorno postupati. To pomaže malome da počne učiti mjere samokontrole. 
Djetetov obogaćeni rječnik, također, neizravno pomaže, jer uči izražavati svoja osjećanja i potrebe riječima umjesto isključivo postupcima i sirovim osjećanjima. 
Do sada će, vjerovatno, imati govorni rječnik od barem 50 riječi, razumjeti većinu imena predmeta iz svoga dnevnog života i znati mnoge riječi za aktivnosti (igra, spavanje, vožnja u autu), osjećanja (sretan, tužan, ljutit) i tjelesna stanja (umoran, budan, gladan). 
Dvogodišnje dijete je po prirodi zaokupljeno sobom i usmjereno na sebe, želi svoje vlastite stvari na vlastiti način i želi sve napraviti samo, čak i ako nije sigurno kako. &nbsp;Ti izrazi neovisnosti u porastu mogu biti od pomoći kada dijete ide u svijet vrtića i obično su popraćeni nastupanjem sadašnjeg i budućeg temperamenta: povučeno, agresivno, otvoreno, srdačno, podozrivo. 
U 24 mjeseca maleni je prošao veoma dugi put - od refleksne bebe-životinje do hodanja, pričanja, razmišljanja o vlastitim potrebama, sklonostima i zaziranjima. 
Na ovom stepenu on ima temelje osobnosti koji će utjecati na to s kim će se sprijateljiti, kako učiti, kako doživljavati sebe tijekom djetinjstva kao i na veliki dio njegova zrelog karaktera.

Od refleksne bebe do hodanja, pričanja, razmišljanja o vlastitim potrebama, sklonostima i zaziranjima

Šta nauči beba od rođenja do 2. godine

Devetogodišnja Katie Renfroe pati od toliko rijetkog poremećaja da on još nema ni službeni naziv. Stručnjaci se trude svim silama otkriti o čemu je riječ, no zasad još ne uspijevaju identificirati njeno stanje i čak razmišljaju da poremećaj nazovu po Katie.

Katieina majka Angie kaže da čeka dijagnozu još od rođenja svoje kćeri, kojoj je odmah u startu dijagnosticirana megalencefalija, prekomjeran rast mozga.

- Liječnici još uvijek pokušavaju otkriti što je s Katie. U šestom mjesecu trudnoće otkriveno mi je s kakvim će se problemima nositi moje dijete, no još dan-danas ne znamo o čemu je riječ i zbog čega Katie ima takvo lice. Bila je na nekoliko operacija i skinuto joj je samo masno tkivo - kaže Angie.


Katie je dosad bila na mali milion pretraga i pregleda, no i dalje ostaje misterij od čega boluje ova devetogodišnjakinja s Floride. Dosad je bila na operaciji mozga, uklanjanju dvije ciste i mandula te korekciji obraza, ušiju i jezika.

Pohađa osnovnu školu za djecu s poteškoćama u razvoju, no sposobna je za rad na kompjuteru uz pomoć svojih učitelja.
- Njena najbolja osobina je karakter. I osmijeh, prekrasno se smije - kaže Katieina starija sestra, 18-godišnja Megan.&nbsp;Majka Angie nadovezala se da Katie voli život bez obzira na sve poteškoće, a njeno stanje i dalje ostaje medicinski misterij.&nbsp; 
- Mi ćemo joj uljepšati život koliko god je to moguće, a ona nam neka sve to vrati svojim prekrasnim osmijehom - zaključila je Angie.

Doktori i dalje ne mogu otkriti od čega boluje ova djevojčica...

1. Dijete plače ili iz bijesa baca stvari dok nešto ne bude po njegovom. (Ovakav ispad bijesa je normalan u drugoj ili trećoj godini, ali ne kad dijete navrši petu ili šestu godinu.)
2. Dijete ima problema u zadržavanju prijatelja i igranju s drugom djecom. (Djeca kojoj se previše popuštalo imaju teškoće s poštovanjem tuđih osjećanja, zbog čega ih vršnjaci ne prihvataju.) Kad vaše dijete prerasta puzanje, obratite pažnju na to kako dijeli stvari sa drugim, kako vraća tuđe stvari, i kako napreduje u drugim socijalnim vještinama.
3. U vašu kuću jedva mogu stati sve igračke, a ono i dalje traži još. (Objasnite djetetu da ne može dobiti uvijek što poželi.)
4. Dijete očekuje da za njega učinite neke stvari koje može i ono samo. (Zapitajte se, činite li stvari za koje je vaše dijete dovoljno veliko da ih učini samo?) Roditelji često nisu svjesni svih sposobnosti svog djeteta.
5. Osjećaj krivice - kad je jedino ispravno reći: "Sad je dosta". Zamislite situaciju u kojoj vas dijete četvrti put u sat vremena zove na posao s pitanjima šta da radi, ili hoće li ga pojesti čudovište iz ormara. Nakon što provedete sate na telefonu, možda se na kraju izvičete. Odmah se javlja dobro poznati osjećaj krivice, koji u vama izaziva želju da opet što prije popustite. Šta bismo trebali učiniti u situaciji poput ove? Nema jednostavnog odgovora - svaki dan odgovor je drugačiji.
VAŽNO

Nema savršenih roditelja. Možda su neke od lekcija kojima možemo naučiti djecu: uživati u životu i prihvatati sebe sa svim svojim nesavršenstvima.

Nudimo vam pet znakova u ponašanju djeteta koji vam mogu pomoći da procijenite jeste li previše popustljivi u odgoju

Nije moguće biti super roditelj

Međunarodna fondacija za mucavost procjenjuje da taj poremećaj ima oko 60 miliona ljudi u svijetu. Ne postoji lijek za mucanje i niko zapravo ne zna šta je uzrok, iako se smatra da nasljedne osobine, a sada i emocionalna narav, imaju u tome ulogu.

- Nemogućnost komuniciranja vodi u frustraciju i bijes, a ponekad povlačenju, kaže profesor Edvard Kontur sa Univerziteta "Vanderbilt" u Nešvilu, u državi Tenesi. - Jednostavno ne možete komunicirati kada to želite, o onome šta želite, s kim želite i kako želite. I to može biti uzrok brojnih problema. Svako to može shvatiti, jer je veoma frustrirajuće.

Profesor Kontur je proučavao 111 djece starosti od dvije do pet godina. To je starosna grupa u kojoj mucavost postaje veoma vidljiva. Iako je ova studija rađena u Sjedinjenim Državama, djeca svugdje u svijetu podjednako doživljavaju svakodnevno igranje, školu i naporan rad.

Dječaci su tri puta više sklona mucanju nego djevojčice. Premda postoji genetska veza u porodici, Kontur je, također, ustanovio da mnogi od ovih malih mucavaca tipično postaju razdraženiji prilikom komunikacije u naizgled normalnim situacijama u igri.

Toj djeci obično treba više vremena da se smire, kada se već jednom uzbude. Njihova emocionalna reakcija tada izaziva mucavost.

Kontur kaže da roditelji i učitelji mogu pomoći djeci tako što će im omogućiti opušteno okruženje, koje pruža djetetu mnogo šansi da govori. Obavezno je uzdržati se od kritike ili biti ljut kada dijete ne može izgovoriti riječi i potražiti pomoć logopeda koji može raditi sa djetetom. Ako se sve to radi, postoji velika vjerovatnoća da se mucavost prevaziđe.

Naučnici kažu da u 50 do 80 posto slučajeva mucanje prestane prije pete godine, ali nema lijeka - ako se nastavi kasnije

Ne postoji lijek za mucanje i niko mu ne zna pravi uzrok

Uloga roditelja, odnosno ženske i muške figure, važna je još prije začeća djeteta, razvija se tokom trudnoće i porođaja, traje cijelo razdoblje odrastanja, a nastavlja se čak i kad djeca odrastu i odu od kuće.

Mnogi psiholozi će reći da roditelji nastavljaju utjecati na djecu i onda kad ih više nema među živima, jer su se njihove figure ugradile u psihu djeteta tokom odrastanja.

Ko sve može biti mama

Uloga majke znatno je više proučavana i većina bi se ljudi složila s tim da je majka najvažnija osoba u životu djeteta. Naravno, ne mora biti i biološka majka, a u prvih nekoliko godina života ne mora biti ni ženska osoba.

Naime, u prve tri godine života majka je svaka osoba koja uspješno zadovoljava potrebe djeteta za emocionalnim vezivanjem, hranom i njegom. Mnogi bi muškarci bili sposobni uspješno preuzeti tu ulogu. Tek poslije, od treće godine nadalje, djetetu postaje bitno da je majka žena, a otac muškarac.

Je li tati mjesto u porođajnoj sali

U trudnoći otac nerođenog djeteta stvara atmosferu sigurnosti, povjerenja, optimizma i tako pomaže majci da se trudnoća odvija sa što manje stresova, da se osjeća ugodno i voljeno te da s radošću očekuje novorođenče.

Povoljna porodična atmosfera zasigurno pozitivno utječe na razvoj djeteta tokom trudnoće, što je mnogim roditeljima poznato, jer su s djetetom počeli komunicirati mjesecima prije njegovog rođenja.

Odnedavno i otac može prisustvovati rođenju svog djeteta. Zabilježena su mnoga pozitivna iskustva, a najviše koristi od toga ima novorođenče. Utvrđeno je, naime, da očevi koji su prisustvovali porođaju znatno više pričaju o svom djetetu, da su mnogo tačniji u njegovu opisivanju i da se tokom odrastanja znatno više vežu za dijete.

Tata je važan za stvaranje slike o svijetu

Tokom prva tri mjeseca majka i novorođenče razvijaju posebnu vrstu odnosa koju nazivamo simbioza. Oni se u mnogočemu ponašaju kao jedno biće i otac je u tom razdoblju potisnut u drugi plan.

Ipak, simbioza se ne bi mogla dobro razvijati bez njegove podrške, zaštitničkog stava, razumijevanja i brige o svakodnevnim potrebama djeteta i majke. Kako dijete raste, počinje sve sigurnije zamjećivati postojanje i drugih osoba osim majke, a to znači da i otac biva uključen u njegov svijet.

Otac tako potiče lakše razrješenje simbioze te kroz svoju različitost omogućuje djetetu brži kognitivni i motorički razvoj te stvaranje obrazaca budućih socijalnih odnosa.

Možda je teško povjerovati, ali je još prije četvrt stoljeća naučno dokazano da djeca od osam sedmica starosti drukčije reagiraju u prisutnosti očeva nego majki.

Potreba za emocionalnom vezanošću

Britanski psihoanalitičar John Bowlby uveo je u psihodnamsku teoriju važan koncept pod nazivom attachment (emocionalno vezivanje ili privrženost) između djeteta i majke, odnosno osobe koja ima tu ulogu.

Proučavajući djecu u dječjim domovima, otkrio je važnost tog fenomena u prve tri godine života te teške posljedice na razvoj djeteta ako se ta potreba za emocionalnom vezanošću nije mogla više-manje skladno razvijati.

U porodici s oba roditelja emocionalna vezanost bit će veća uz jednog roditelja, najčešće majku, ali će se istodobno razvijati i emocionalna vezanost uz drugog roditelja, oca.

Time će vezanost dobiti na dinamici i sigurnosti, a poslije će prisutnost oca olakšati odvajanje - osamostaljivanje djeteta iz zajednice s majkom.

Porodični trokut

Između treće i pete godine života djeteta uloga oca postaje vrlo specifična i odnosi koji se stvaraju u porodičnom trokutu majka - dijete - otac bitno će utjecati na daljnji razvoj njegove ličnosti.

Nakon završetka te burne faze razvoja, u dobi od oko šest godina dijete ulazi u znatno mirnije razdoblje koje se zove latencija i postaje zrelo za školu. Polaskom u školu očekuje podjednaku pomoć obaju roditelja za svojih prvih đačkih godina. Otad su roditelji ujednačeniji po važnosti.

Tek od treće godine života djetetu postaje bitno da je majka žena, a otac muškarac

Zašto je tata tako važan

Na Klinici za bolesti glave u Hajdelbergu održan je kongres stručnjaka koji se bave problemima govora kod djece - zapravo bave se glasom i dječijim sluhom.

Na početku je prvi vrisak bio dobar znak za roditelje i babicu; znak da novorođenče raspolaže dobro izgrađenim glasovnim organima. A ako je mozak djeteta u redu, onda već ima dobre predispozicije da nauči govoriti.

Jer, bez ogromne mozdane sposobnosti za učenje ništa ne funkcionira. Činjenica da sve bebe uče bilo koji jezik, pokazuje da dojenčad već ima ogroman potencijal. Ali. put do savladavanja jezika je dug.

Gugutanje se ne uči

Sljedeći korak objašnjava Eberhardt Krusse, profesor fonijatrije na Univerzitetu u Goetingenu:

- Sa stanovišta funkcionalnosti, nakon rođenja, prve aktivnosti su vezane za ishranu, tj. sisanje i gutanje. Prevedeno kasnije na nivo govora, to znači da se ovdje trenira motorika usana, što nazivamo intraoralnom motorikom.

Bebe kombiniraju treniranje muskulature usana i čula dodira, zbog kojeg bebe često stavljaju stvari u usta. Kada napune dva mjeseca počinje trening glasa.

Ranu fazu u razvoju djeteta tokom prvih mjeseci nazivamo fazom gugutanja. Ova faza kombinira motoriku kod hranjenja i glasovno oglašavanje, koje aktiviramo sa prvim vriskom. Sve to zajedno zovemo gugutanje.

No, kad je o govoru riječ, tu postoji interakcija obje strane, što je ključna osnova za dalji razvoj. Ako nema osoba s kojima bi moglo da priča, dijete bi teško naučilo govoriti. Jer, da bi naučilo govoriti, potrebno mu je ohrabrenje roditelja, što obično i dobija.

Zaprepašćujuće je da odnos sa djecom odrasli ne moraju da uče. To znači da nikom ne pada na pamet normalno razgovarati sa djetetom koje guguče, već se odrasli spuštaju na nivo djeteta i guguču zajedno sa njim. Ovdje treba jedno raščistiti: riječ je o dinamičnom procesu koji se ne može jednostavno objasniti.

Jezik se uči slušajući

Čovjeka i razumijevanje puno ljubavi ne mogu nadomjestiti radio ili televizija. Samo ljudi mogu dijete ohrabrivati da vježba gugutanje, pružajući mu odgovore i osmijehe.

No, i slušanje je bitno za razvoj govora. Kako bi dijete prešlo sa gugutanja na maternji jezik, neophodan je dobar sluh, potvrđuje profesor Krusse:

- Jezik, pa tako i izgovor i dijalekte, učimo isključivo putem slušanja. Dijalekt ne možemo napipati ili vidjeti.

Predispozicije roditelja prenose se i na dijete. Što dijete bolje čuje, utoliko bolje uči govoriti. Zato liječnici specijalisti zahtijevaju kontrolu sluha sve novorođenčadi, kao što je praksa u nekim zemljama.

Danas znamo da urođene smetnje sluha moraju biti dijagnosticirane do trećeg mjeseca, da bi se pomoglo djeci u daljem razvoju. To se radi tako što se u bebino uho ubaci malecni zvučnik. Njegove šumove snima mikrofon koji mjeri zvučnost u uhu.

Od 1.000 novorođenčadi jedno ima defekt sluha. Stopa raste kod riskantnih trudnoća na dva do tri odsto. Pregled košta 13 eura. Ako se otkrije defekt, djeci se može pomoći, kaže prof. Krusse:

- Ako kod nas dođu djeca do tri mjeseca starosti, pa čak i djeca koja su potpuno gluha, postoji šansa da adekvatnom pomoći 50 do 60 posto ove djece osposobimo za odlazak u redovnu školu.

Jedno treba imati na umu: koliko god bili različiti uzroci poremećaja sluha, isto toliko su raznolike i metode koje pomažu u njihovom otklanjanju. Počevši od treninga za govor kod logopeda do proteze koja oštećenom uhu ponovo vraća funkcionalnost.

Sva djeca na svijetu guguču na isti način

Gugutanje je uzbudljiva faza i svuda u svijetu se isto odvija. Pa tako ne postoji njemačko ili kinesko gugutanje, već samo gugutanje. To ujedno i pokazuje da je dijete aktivno. Ne možemo djetetu pokazati kako da guguče.

Koje su sve pretpostavke potrebne za razvoj sluha, glasa i govora

Zašto je važan prvi bebin vrisak

Svi možemo poduzeti korake kojima će se smanjiti agresivno ponašanje. No, roditeljima je pripala najvažnija uloga u smanjivanju nasilja, jer bi oni trebali odgajati svoju djecu u sigurnim domovima, s puno ljubavi.

Dakle, prvi i osnovni zadatak svakog roditelja jeste da djeci pruži svu ljubav i pažnju. Svakom je djetetu potreban blizak odnos s roditeljima, jer se samo u tom slučaju ono osjeća sigurno i zaštićeno.

Uz roditeljsku ljubav i pažnju dijete će razvijati i osjećaj povjerenja. Bez čvrstog oslonca na odraslu osobu, dijete može postati agresivno, tjeskobno i nesigurno.

Manja je vjerovatnost da će se kod djeteta javiti poremećaj u ponašanju ili delinkvencija ako se roditelji posvete djetetu i puno njime bave, pogotovo u ranim godinama razvoja.

Nije lako pokazivati ljubav djetetu cijelo vrijeme, a još je teže ako ste mlad, neiskusan ili samohrani roditelj. Zato, ako vam se biti roditelj čini preteškim i stresnim, porazgovarajte o tome s djetetovim pedijatrom, stručnim saradnikom u vrtiću ili školi.

Oni će vam dati savjet ili vas uputiti u roditeljsko savjetovalište (gdje se roditelji educiraju kako na pozitivne načine riješiti probleme nastale u odgajanju djece).

Važno

Važno je upamtiti da djeca imaju svoju vlastitu ličnost i razum, te da njihovo osamostaljivanje ponekad kod roditelja stvara osjećaje ljutnje, frustracije ili razočaranja.

Budite strpljivi! Pogledajte situaciju kroz djetetove oči. Dajte sve od sebe da na djetetovo ponašanje ne reagirate na neprijateljski način.

Istraživanja su pokazala da se nasilno i agresivno ponašanje uči u ranim godinama života. Roditelji, članovi porodice i svi drugi kojima je stalo, mogu dijete naučiti kako se nositi s osjećajima ljutnje bez upotrebe nasilja

Naučite dijete da savlada bijes i ljutnju

Roditelji često ne znaju kako postupati s djetetom koje se odjednom ulijenilo. Padaju u očaj kada dijete nazaduje u stvarima koje je prethodno dobro naučilo samo obavljati, kao što su odijevanje i hranjenje.

Pošto jednom savlada neki zadatak, on prestaje privlačiti dijete i njegove misli lete na drugu stranu.

Djetetu možete pomoći ako mu dozvolite da utroši mnogo vremena na izvršenje nekog posla. Držite mu pažnju prikovanu na ono što radi tako što ćete nenametljivo postaviti cipele pred njegove noge.

Nije potrebna pomoć djetetu uzrasta od dvije do tri godine i zato će, vjerovatno, požuriti da samo obavi zadatak. Ako oklijeva, a vama je vrijeme skupo, morat ćete se umiješati i podsjetiti ga da požuri ili ćete ga vi obući.

Djetetu možete pomoći ako mu dozvolite da utroši mnogo vremena na izvršenje nekog posla

Faze odrastanja: Zašto su dvogodišnjaci lijeni

1. Hvataljke!
Zahvaljujući urođenom refleksu hvatanja, dijete može nožnim prstima obuhvatiti cvijet. Vježbajte s bosonogim djetetom ovu šašavu sposobnost koja će na duge staze prijati i leđima: Kad odraste moći će bez savijanja kičme podići peškir ili pidžamu s poda. A čvrsti nožni mišići doprinijet će stabilnosti cijeloga tijela.

2. Na mekom đonu kroz djetinjstvo!
Dječiji tabani su "futrovani" pa su zato sva djeca redom dustabanlije. Prednost debelog mišićnog jastučića je u tome što dijete može trčati boso, a da ga ništa ne boli.

3. Naporno!
U japankama dijete se osjeća kao da je boso. A one štite tabane kad je tlo prevruće. Ipak: Ako treba nešto obuti, neka to budu prave cipelice. Jer, za nježne mišiće dječijih nogu prevelik je napor pridržavanje japanki.

4. Nježna masaža!
U vodi ili na suhom: Hodati bos po šljunku opušta cijelo tijelo. Poput masaže refleksnih zona ovaj način hoda stimulira putem nervnih završetaka u tabanima pojedine organe i regije tijela.

5. Dobar trening!
Pješčano tlo daje moć - i podstiče zdrav hod: Bose noge, naime, pri hodu češće se oslanjaju meko na prste nego grubo na pete.

6. Zdravo, najzdravije!
Odavno se zna da se djeca koja hodaju bosa rjeđe razbolijevaju. Stalna smjena hladnog, mokrog i toplog tla trenira njihove krvne sudove i jača tijelo baš kao i naizmjenično tuširanje hladnom pa toplom vodom.

7. Siguran hod!
U cipelama će se poklizati kad stane na drvo, za bose noge drvo je siguran teren. Jer, zahvaljujući snažnom zglobu na palcu prst se može saviti i zakačiti za neravnine. Nažalost, djeca koja stalno hodaju u cipelama nemaju tu sposobnost, jer im je palac stalno ukočen.

8. Fin osjećaj!
Čin balansiranja na tatinim nogama dijete osjeća u cijelom tijelu. Jer, bezbrojne osjetilne ćelije u tabanima signaliziraju mu da njegova mala stopala stoje na sigurnoj, toploj koži.

Skidamo cipele! Trčati bosonogo djeci je hiljadu puta zabavnije - a uz to je i zdravije. Jer, samo sasvim bose noge imaju dovoljno slobode za optimalan razvoj

Zašto djeca trebaju biti bosa

Za uspješan rast i razvoj svakog djeteta izuzetno je važan razvoj motoričkih vještina. Djeca se vole kretati i istraživati svijet. Veliku ulogu u tome ima igra kroz koju dijete razvija svoje vještine.

Kada se govori o motoričkim vještinama, treba razlikovati krupnu i finu motoriku. Krupna motorika je sposobnost izvođenja pokreta ruku, nogu ili tijela sa određenom kontrolom.

Igre na otvorenom, igre loptom, skakanje, plesanje, plivanje ili trčanje su aktivnosti koje podstiču razvoj krupne motorike kod djece. One, također, podstiču razvoj koordinacije, ravnoteže i istovremeno pomažu djetetu da razvije dobru percepciju svog tela u prostoru.

Fina motorika je sposobnost izvođenja preciznih sitnih pokreta rukom, uz zadržavanje dobre koordinacije između prstiju i oka. Ona se razvija sa uzrastom - od početnih nespretnih pokušaja djeteta da samostalno koristi kašiku, pokreti ruke tj. šake vremenom postaju precizniji, sve do momenta kada ono može uzeti olovku i kontrolirati pokrete tako da uspijeva napisati slova između dvije linije!

Fina motorika je od suštinskog značaja za pisanje, pa je to dovoljan razlog za posvećivanje posebne pažnje njenom razvoju mnogo prije polaska u školu.

Za dijete od dvije godine

Počevši od druge godine moguće je predlagati djeci brojne aktivnosti koje podstiču razvoj fine motorike. Evo nekih:

Tijesto za modeliranje ili plastelin;
Nizanje perlica ili dugmića;
Provlačenje pertli kroz rupice za cipele, zakopčavanje-otkopčavanje dugmića;
Sakupljanje sitnih predmeta ili iscjepkanih papirića;
Crtanje, bojenje, sjeckanje, lijepljenje;
Oblačenje malih lutaka;
Građenje kockama i kockicama;
Origami.
Ovakve aktivnosti trebaju biti dio svakodnevne igre malog djeteta, jer doprinose jačanju mišića šake, njene spretnosti, razvijanju koordinacije oko-ruka, razvoju opažanja i koncentracije što je preduslov savladavanju vještine pisanja.

Za dijete od tri-četiri godine

Na našem tržištu postoji mnoštvo radnih svezaka, pisalica, žvrljalica koje nude različite zadatke.

Prilikom kupovine obratite pažnju na njihovu preglednost, na redoslijed i težinu vježbi. Sve to treba prilagoditi svakom djetetu ponaosob.

U ovom periodu može se nastaviti sa svim igrama koje doprinose razvijanju mišića šake:

* Dajte djetetu tanju žicu da je savije i napravi nakit,

* Učite ga da vezuje čvorove od kanapa različite debljine, da sjecka, lijepi, mijesi, da pravi figurice od papira i sl;

* Posebno je korisna i djeci zanimljiva vježba usipanja vode - čašom u bocu uskog grlića. Pritom dijete treba paziti da prospe što je moguće manje vode okolo.

Za dijete od pet godina

Godinu dana pred polazak u školu može se početi sa sistematičnim vježbama pripreme za pisanje. Da bi dijete naučilo pravilno držati olovku i steklo sigurnost u povlačenju linija treba mu omogućiti rad pomoću lenjira i šablona različitih oblika.

Neka povlači linije različitih dužina, boja, paralelne, ukrštene, isprekidane i sl. Neka napravi crtež spajanjem zadatih tačaka.

Prije nego što počne učiti pisati slova, potrebno je da ovlada zaobljenim i krivim linijama. Započnite crtanje talasa, a ono neka nastavi! Pokušajte nacrtati opruge različitih dužina, puža sa velikom kućicom.

Postepeno uvodite vježbe koje traže veću preciznost u radu tipa labirinta, spajanja linijom parova sličica i sl.

Ovladavanje horizontalnim i vertikalnim ravnim linijama može se podsticati različitim crtežima koje dijete treba da dopuni. Uz zahtjev da "bude uredno", da ne prelazi zadatu liniju, dijete će dopuniti crtež kiše, grane od jelke, prugu, šare na "čarobnom" ćilimu, šare na vazi...

Na kraju dolaze vježbe pomoću kojih će se dječiji slobodni pokreti po papiru uvesti u prostor linijature. Upoznajte dijete sa elementima štampanih i pisanih slova, neka ih ispiše po uzoru na one koje ste mu zadali, trudeći se da bude što preciznije (oblik, veličina i razmak zadatih elemenata).

I na kraju važna uputa: Ako je djetetu neka igra preteška, ne insistirajte, igrajte se onoga što ono može!

Ovladavanje vještinom pisanja je važan korak u životu. Glavnu ulogu u tome ima fina motorika, čiji razvoj treba podsticati tokom čitavog djetinjstva, odnosno i prije nego što dijete pokaže interes za samu olovku

Kako rastemo: Pripremite svoje dvogodišnje dijete za lijepo pisanje

Istina je da će novorođenče prirodno steći vještine. Ipak, roditelji mogu poboljšati motoričke sposobnosti, povećavajući snagu i koordinaciju svoje bebe.

Kod novorođenčeta, motoričke sposobnosti su još nezrele, što znači da je njihova sposobnost držanja glave ravno ili držanja tijela u ravnom položaju ograničena. Ali, neki nježni fizički tretmani mogu potaknuti razvoj ovih motoričkih sposobnosti kod beba i dati im veću mogućnost koordinacije.

1. Masaža
Masaža pomaže u rastu i razvoju bebe. Bebe koje roditelji masiraju, dobivaju više na težini, manje su razdražljive i bolje spavaju. Također su bolje raspoložene i pokazuju bolji mentalni i motorički razvoj.

Standardni način masaže bebe je: Raširite peškir na mekanu podlogu. Polegnite golu bebu na trbuh preko peškira. Stavite malo ulja na dlanove, protrljajte ih da zagrijete ulje. Sada nježno masirajte bebu od vrata do ramena, zatim od vrata do guze, pa od ramena do šake i noge do stopala. Okrenite bebu i masirajte je od vrata prema ramenima, zatim od vrata do stomačića i na kraju udove.

2. Trljanje različitim materijalima
Trljajte udove svoje bebe, ruke, stopala različitim strukturama (mekanom, glatkom, neravnom tkaninom). Možete koristiti tkanine različitih struktura, poput svile, pliša ili vune. Ovaj tretman pomoći će bebi da razvije čulo dodira. Ali, budite oprezni, držite je dalje od grubih tekstura.

3. Vježbe za ruke i noge
Polegnite bebu na leđa na dekicu prostrtu na podu. Držite bebinu ruku i lagano je ispružite, zatim savijte u laktu ruku prema ramenu. Ponovite ovo pet-šest puta s obje ruke. Lagano dignite i spustite bebi ruke dok leži na leđima.

Isto tako, uzmite bebine noge, lagano ih istegnite. Sad savijte koljena i približite stopala bedrima, ili probajte raditi pokrete vožnje bicikla. Pjevajte ili pričajte dok radite ove vježbe.

4. Za vrat, leđa i ruke
Stavite dekicu na pod i polegnite bebu na stomak preko dekice. Uzmite šarenu zvečku i zveckajte s njom. Jednom kad beba uoči zvečku, dižite i spuštajte zvečku. Bebine oči će pratiti zvečku i ovo će je ohrabriti da digne glavu i tako vježba vrat, leđa i mišiće ruku.

5. Neka miče ruke i noge
Ovo je također dobra vježba - polegnite bebu na leđa i dajte joj vremena da miče ruke i noge. Ovo je dobra vježba za cijelo tijelo, posebno udove.

6. Ražličiti položaji
Polegnite bebu na leđa, stomak i bok kada je budna. Ova vježba će efikasno ojačati bebine trbušne i leđne mišiće. Uvjerite se da izvodite ovu aktivnost kad je beba budna, jer nije sigurno ostaviti bebu da spava na stomaku.

7. Igra žvečkom
Dajite bebi glatki kolut ili zvečku u ruku. Ovako ćete razviti i potaknuti bebinu sposobnost hvatanja.

Neki nježni fizički tretmani mogu potaknuti razvoj ovih motoričkih sposobnosti kod beba i dati im veću mogućnost koordinacije

Kako rastemo: 7 vježbi za motoriku

Nakon navršene treće godine opiranja i odgovaranja dostižu nove razmjere i dobijaju nove oblike. Osim što će protivrječiti vama, dijete će to činiti i samo sebi. Pomislit ćete da se ne može olučiti, a kada donese odluku, vrlo lako je može ponovo promijenit. Zahtijevat će da cijenite ono što je i do sada činilo, a da se vi u to uopće ne miješate.

Vaša dužnost je da sa mnogo razumijevanja postupate u ovoj teškoj fazi. Dijete u sebi vodi dvije bitke istovremeno - da samo donosi odluke i da se odupire vašem pritisku.

Ne samo da neka djeca pokušavaju nametnuti svoju volju, već će ponekad udariti i ugristi svoje roditelje. Rješavajte ovakvu situaciju odlučno i blago i u isti mah stavite djetetu do znanja da ne pristajete da vas ono gađa ili grize. Vrlo je važno da i dalje vladate sobom. Ako mu vraćate istom mjerom, odnosno udarite ga ili gađate predmetom kojim je ono gađalo vas, samo ćete se spustiti na dječiji nivo, a nećete riješiti problem.

Dijete u sebi vodi dvije bitke istovremeno - da samo donosi odluke i da se odupire vašem pritisku

Faze odrastanja: Trogodišnajk se odupire i negoduje

Roditelje često muče stvari kao što su: moje dijete sisa palac, moje dijete se ljulja prije spavanja, zašto moje dijete lupa glavom, zašto čupa kosu, je li to opasno, treba li potražiti pomoć liječnika ili ga treba kažnjavati?

Poznato je da deset posto djece mlađe od deset godina često pravi nagle, pravilne motorne kretnje, najčešće prije spavanja. Riječ je o takozvanim tikovima.

Lupanje glavom

Najčešće se javljaju ritmije glavom koje počinju oko trećeg mjeseca i obično nestaju oko treće godine života, iako ponekad mogu potrajati i do desete godine. Javljaju se kada dijete tokom razvoja prelazi u novu, višu motornu organizaciju.

Kroz takve radnje dijete se često oslobađa napetosti te djeluje kao da je izgubilo zanimanje za okolinu. Neka djeca se tako uspavljuju.

Poseban oblik je lupanje glavom koje se javlja kod djece krajem prve godine života i traje do treće ili četvrte godine. Najčešće su to snažni udarci glavom prema naprijed ili natrag, ritmično se ponavljaju i to po nekoliko puta tokom jednog sata.

Ukoliko je to udaranje o tvrdu podlogu kao što su rub kreveta, može doći i do povreda glave.

Taj problem ima oko 20 posto djece, češće dječaci nego djevojčice. Pretpostavlja se da pokretima glavom dijete postiže zadovoljstvo koje mu je uskraćeno (uzimanje na ruke, ljuljanje). Čini se da se javlja kod djece u stanjima povlačenja od stvarnosti.

Grickanje i sisanje

Neka djeca tokom prve tri godine života stavljaju u usta predmete koji im se nalaze pri ruci bez obzira na to jesu li za jelo ili ne. Ona tako ispituju svijet i predmete oko sebe, pa grickanje, sisanje, žvakanje ima funkciju ispitivanja, ali i funkciju zadovoljenja nekih emocionalnih potreba.

Ukoliko to traje i nakon treće godine tada dobiva oblik prisile i potrebno je potražiti pomoć stručnjaka. Stavljanje prsta u usta najprije predstavlja rasterećenje od napetosti i zadovoljstvo, a kasnije postaje navika.

Čupanje dlaka

Čupanje dlaka je relativno česta pojava, ali je roditelji registriraju tek kad djetetu manjka veći dio kose. Češće se javlja kod djevojčica nego kod dječaka. Nekada se može javiti nakon nekih tjelesnih bolesti, povreda glave, odvajanja od roditelja ili nakon rođenja brata ili sestre.

Ponekad čupanje dlaka ima zadaću rješavanja sukoba s roditeljima, a kod djevojčica je često prisutan sukob s majkom. Može biti znak kažnjavanja i agresije prema roditeljima.

Kako je kosa simbol ženskog spola, dječiji psihoanalitičari smatraju da je pojava čupkanja kose znak otpora prema svome spolu, odnosno roditelju istog spola. Pomoć treba potražiti kod stručnjaka, ponajprije da se isključe organski uzroci.

Treptanje očima

Jedan od najčešćih tikova kod male djece je treptanje očima. Stručnjaci objašnjavaju da je to najjasnija poruka kojom dijete nesvjesno ne želi vidjeti ono što smatra neugodnim.

Često se pojavljuje kod djece koja se teže prilagođavaju na jaslice ili vrtić i teško im pada odvajanje od majke i roditeljskog doma.

Kako reagirati na tikove

Razgovarajte s djetetom, pitajte ga je li tužno i zašto. Dijete mora shvatiti da može razgovarati o svojim osjećajima i da mu zbog toga ne prijeti nikakva opasnost.

Nekoj djeci je potrebno mnogo više prostora kako bi potrošila suvišne emocije i energiju. Izvedite ga na igralište, u park. Kretanje, skakanje, trčanje pomoći će mu da se oslobodi energije.

Pravila ponašanja

Ne vičite na dijete. Tikovi su mehanički pokreti kojih dijete nije svjesno i ne može ih kontrolirati, pa ga je zato besmisleno ružiti.

Ne pravite se kao da se ništa ne događa. Tik ima strogo određenu ulogu da kaže nešto šta se u djetetu događa. Pokušajte shvatiti poruku.

Nemojte mu se suprotstavljati i postavljati pitanja poput: "Zašto trepćeš?", „Šta radiš s ustima"? Dijete ne može odgovoriti na ta pitanja.

Nemojte ga zadirkivati zbog tika, jer ćete samo pogoršati situaciju.

Nemojte tik tumačiti prije nego što saslušate dijete. Potičite dijete da vam kaže šta to „kuha" u njemu, postavljajući jednostavna pitanja. Možda će početi razgovarati. Možda će samo odgovoriti s da ili ne, ali će na taj način signalizirati je li mamina i tatina interpretacija tika bila tačna ili pogrešna.

VAŽNO

Tik nije nikakav poremećaj niti bolest, nego samo znak i poruka na koju roditelji moraju pravovremeno odgovoriti razumijevanjem, pažnjom i ljubavlju.

Poznato je da deset posto djece mlađe od deset godina često pravi nagle, pravilne motorne kretnje, najčešće prije spavanja

Nesvjesne dječije poruke: Zašto sisa prst, trepće ili se njiše

Nije rijetka žalba kako danas više nema pravih džentlmena (a i prave dame su nekako u manjku). Ukoliko želite, možete se pobrinuti da ih jednog dana bude više – načinom na koji odgajate djecu, jer lijepi maniri se, prije svega, nauče od roditelja.

Naravno, svi znamo da domaći odgoj potječe iz kuće, to mu i ime kaže, ali ne treba zanemariti ni činjenicu da danas jeste teže odgajati djecu da budu fina i da se ponašaju kao mali kavaljeri i male dame.

Nauči u kući

Vaše dijete, ipak, nije konstantno s vama, na to kako će se ponašati utječu i drugi, i to, dobrim dijelom, i njegovi vršnjaci, čije odobravanje ono svakako želi – a među djecom je danas bahatost i nedostatak poznavanja osnovnih pravila bontona ne samo česta pojava već, čini se, i poželjan model ponašanja.

Dijete koje se ponaša najviše nadmeno i najviše bahato često će se nametnuti kao vođa, pa će ga ostala djeca kopirati.

Ipak, odgajanje djece da budu kavaljeri i dame nije nemoguće, naročito ne u ranom uzrastu, kada im je najvažnije šta o njima misle mama i tata. Najviše će imitirati roditelje, pa, ako roditelji paze na vlastite manire, na to kako se izražavaju, kako se ponašaju, i djeca će to usvojiti kao normalan obrazac ponašanja.

Djeca ne uče samo po modelu, to jest, ne uče samo imitiranjem drugih, tako da im možete i na druge načine kazati i pokazati kako se kavaljeri i dame ponašaju.

Možete “damski i gospodski” obući i njihove omiljene igračke (računajući i plišanog medu, zašto da ne?), a možete im i za različite situacije davati prijedloge i usmjeravati ih kako da postupaju – recimo, dječake možete naučiti da ustaju osobama ženskog pola, bez obzira na to da li se radi o umornoj staroj baki, trudnici, ženi koja se vraća s posla ili petogodišnjoj djevojčici, ili da pridrže vrata osobi suprotnog pola, opet bez obzira na godine te osobe.

Kada idu kod nekoga na rođendan, mogli bi ponijeti neki damski ili gospodski poklon – cvijeće, parfem (dječiji), kravatu za dječake – umjesto CD-a s muzikom lošeg kvaliteta.

Pomoć i podrška

Ukoliko ovako odgajate djecu, bit će im neophodna i podrška u trenucima kada ih djeca kojoj je ovakvo ponašanje nepoznato ismijavaju. Bit će potrebno i odrediti neku granicu, naučiti djecu i prilagodljivosti, kako im komunikacija s djecom koja nisu odgojena na isti način ne bi bila nemoguća.

Zadatak nije baš lak, ali ako vam uspije, možete biti ponosne majke zato što su vam sinovi džentlmeni, a kćerke dame.

Svi znamo da domaći odgoj potječe iz kuće, to mu i ime kaže, ali ne treba zanemariti ni činjenicu da je danas, zbog utjecaja okoline, teže odgajati djecu da budu fina i da se ponašaju kao mali kavaljeri i male dame

Bebe „kopiraju“ emocije odraslih

Sedam odličnih razloga zbog kojih bi trebalo da imate više djece

Šta nauči beba od rođenja do 2. godine

Doktori i dalje ne mogu otkriti od čega boluje ova djevojčica...

Nije moguće biti super roditelj

Ne postoji lijek za mucanje i niko mu ne zna pravi uzrok

Zašto je tata tako važan

Zašto je važan prvi bebin vrisak

Naučite dijete da savlada bijes i ljutnju

Faze odrastanja: Zašto su dvogodišnjaci lijeni

Zašto djeca trebaju biti bosa

Kako rastemo: Pripremite svoje dvogodišnje dijete za lijepo pisanje

Kako rastemo: 7 vježbi za motoriku

Faze odrastanja: Trogodišnajk se odupire i negoduje

Nesvjesne dječije poruke: Zašto sisa prst, trepće ili se njiše

Kako odgojiti džentlmena

Rast & razvoj

Bebe „kopiraju“ emocije odraslih

Sedam odličnih razloga zbog kojih bi trebalo da imate više djece

Šta nauči beba od rođenja do 2. godine

Doktori i dalje ne mogu otkriti od čega boluje ova djevojčica...

Nije moguće biti super roditelj

Ne postoji lijek za mucanje i niko mu ne zna pravi uzrok

Zašto je tata tako važan

Zašto je važan prvi bebin vrisak

Naučite dijete da savlada bijes i ljutnju

Faze odrastanja: Zašto su dvogodišnjaci lijeni

Zašto djeca trebaju biti bosa

Kako rastemo: Pripremite svoje dvogodišnje dijete za lijepo pisanje

Kako rastemo: 7 vježbi za motoriku

Faze odrastanja: Trogodišnajk se odupire i negoduje

Nesvjesne dječije poruke: Zašto sisa prst, trepće ili se njiše

Kako odgojiti džentlmena