Prečesto se zbog brige oko ocjena porodice bukvalno raspadaju, kvare se odnosi, a roditelji i djeca međusobno se udaljavaju, ponekad i zauvijek.

Autor: Mihail Labkovski

- Da ponovim još jednom: ne treba učiti sa djecom! Ne treba im spremati školsku torbu! Ne treba ni zapitkivati „kako je u školi?”. Tako narušavate odnos i krajni rezultat je uvijek negativan. Nije valjda da nemate o čemu drugome da razgovarate s djetetom?

- Dijete mora da ima svoje slobodno vrijeme kada NIŠTA ne radi: od dva do četiri sata dnevno. Preambiciozni, tzv. brižni roditelji djecu prezatrpavaju: te jezici, te umjetničke sekcije, te prestižni sportovi… Od toga se ponajviše dobija nervoza i sve što uz to ide.

- U odnosu sa školom i pedagozima, trebalo bi da u pravom smislu budete na strani svog djeteta. Čuvajte djecu. Ne strahujte od loših ocjena. Strahujte da djetetu ne ogadite školu i učenje uopće.

- Teško je reći ko trpi jači psihološki pritisak – odlikaš ili jediničar. Odlikaši koji mukotrpno redaju petice nisu bezbrižna djeca i nedostaje im samopoštovanja.

- Ako vaše dijete nije u stanju da uči samo – za to sigurno postoji neki razlog. Lijenost nema veze s tim. Kategorija lijenosti u psihologiji ne postoji. Lijenost se razmatra kao odsustvo motivacije i volje.

Razlog zašto dijete ne može da uči i samo radi domaći može biti mnogo šta: povišen intrakranijalni pritisak, povišen tonus mišića, psihološki problem, ADHD (sindrom pomanjkanja pažnje i hiperaktivnosti). I umjesto da iz večeri u večer sjedite s njim nad udžbenicima – bolje bi bilo da pokušate definirati i zatim tretirati pravi problem.

- Ima roditelja koji žele da odgoje odgovornu, samostalnu, uspješnu djecu. A ima i roditelja čiji je cilj – totalna kontrola nad djetetom, a u kakvu će osobu to dijete porasti to nije važno – najvažnije je da mu stave ularić i ne popuštaju.

- Prečesto se zbog brige oko ocjena porodice bukvalno raspadaju, kvare se odnosi, a roditelji i djeca međusobno se udaljavaju, ponekad i zauvijek. Psiha tinejdžera je ionako osjetljiva, a mjeseci priprema po raznim institutima i matematičkim društvima cijeloj porodici ostaju u lošem sjećanju: svi pate od nervoze i depresije, što provocira histeriju, bolest...

Kako izbjeći sav taj košmar ili makar umanjiti posljedice?

Smatram da se treba usredotočiti na ljubav i neprolazne vrijednosti.

Sjetite se da će se za ne tako dugo vrijeme ocjene i ispiti nestati iz sjećanja, i jedino će biti važno jeste li ili niste sačuvali bliskost, povjerenje, razumijevanje, iskren odnos sa svojim djetetom…

Jer može se dobiti petica, a izgubiti kćerka. Položiti svi napredni kursevi, upisati se na prestižni fakultet, ali nepovratno izgubiti međusobna punoća odnosa.Ko je Mihail Labkovski

Mihail Labkovski je završio psihologiju u Moskvi, doktorirao u Jerusalemu.&nbsp;Započeo je karijeru kao učitelj i školski psiholog da bi u svom 30-godišnjem iskustvu radio prije svega kao porodični psiholog, a u posljednjih 20 godina vodi radio-emisije na temu odnosa roditelja i djece, zavisnosti, ljubavi prema sebi… Njegova vrlo posjećena predavanja o ovim i sličnim temama podsećaju na javne konsultacije.

Odabrala i prevela: Vesna Smiljanić Rangelov za Detinjarije.com

Otkriveno zašto ne treba učiti s djecom

Američka doktorica Dhoroty Nolt u jednom od svojih radova napisala je kako ponašanje roditelja utječe na dijete i formiranje njegove ličnosti:
* Djeca koju stalno kritikuju NAUČE OSUĐIVATI.
* Djeca koja stalno osjećaju neprijateljstvo NAUČE SE TUĆI.
* Djeca koja stalno osjećaju strah NAUČE SE PLAŠITI.
* Djeca koja stalno osjećaju sažaljenje NAUČE OSJEĆATI SAMOSAŽALJENJE. 
* Djeca koja stalno nailaze na podsmijeh NAUČE BITI STIDLJIVA. 
* Djeca koja stalno osjećaju ljubomoru NAUČE ŠTA JE ZAVIST. 
* Djeca koja stalno osjećaju sram STJEČU OSJEĆAJ KRIVICE. 
Ali, i...
* Djeca koja su okružena trpeljivošću NAUČE BITI STRPLJIVA. 
* Djeca koja dobijaju podstrek STIČU SAMOPOUZDANJE. 
* Djeca koja doživljavaju pohvalu ZNAJU POŠTOVATI. 
* Djeca koja doživljavaju odobravanje NAUČE VOLJETI SEBE. 
* Djeca koja osjećaju da su prihvaćena NAUČE OTKRIVATI LJUBAV U SVEMU. 
* Djeca kojoj se odaje priznanje ZNAJU PRONAĆI CILJ. 
* Djeca koja vide da se sve dijeli ZNAJU BITI DAREŽLJIVA. 
* Djeca koju okružuju poštenje i pravednost NAUČE ŠTA JE PRAVDA. 
* Djeca koja osjećaju sigurnost STJEČU POVJERENJE U SEBE. 
* Djeca koja osjećaju prijateljstvo SHVATAJU DA JE SVIJET LIJEPO MJESTO. 
* Djeca koja osjećaju spokojstvo STJEČU DUŠEVNI MIR.

Šta djeca nauče iz ponašanja roditelja

Kućni ljubimci djeluju pozitivno na zdravlje malenih, odvajaju dijete od televizora i kompjutera i uče odgovornosti. Djeca koja imaju ljubimce komunikativnija su i lakše sklapaju prijateljstva te su manje podložna alergijama. Sve je to dokazano.
Ipak, važno je procijeniti je li dijete u mogućnosti brinuti se o njima. Ponekad i ni postoje uvjeti za držanje psa ili mačke u stanu. Zato je djetetu koje silno želi životinju, a nije u stanju brinuti se o njoj, potrebno objasniti zašto je ne može dobiti. 
Važno je da mu kažete koliko će ljubimac biti ovisan o njima. Zajedno s djetetom napišete na papir koje bi mu bile dnevne obaveze oko ljubimca i neka vam on kaže je li spreman preuzeti dužnosti. 
Dijete može nenamjerno povrijediti kućnog ljubimca, misleći da mu zapravo pokazuje ljubav. Da biste to spriječili, naučite dijete kako treba pravilno postupati. 
Koristan savjet za roditelje čija djeca žele životinju jest da mu kupite manje zahtjevnog kućnog ljubimca. Dobar prijatelj može biti mala zlatna ribica, kornjača ili hrčak. Važno je naučiti djecu da je potrebna briga i oko malenih životinja. 
A evo i nekoliko uputa za izbor: 
* Pas: Zlatni retriver je najbolji izbor za dijete. Miroljubiv je i ne skače na djecu. 
* Mačka je dobar izbor jer ne traži toliko brige kao pas. Ne treba je šetati ili kupati. Također, finansijski je manji teret.
* Hrčak ili zamorac: Prije nego što nabavite zamorca ili hrčka, uvjerite se da dijete nije alergično na dlaku. Važno je da dijete bude nježno prema njemu jer životinjica je krhke građe.
* Kornjače i ribice: Ribice neće zadovoljiti dječiju potrebu za maženjem i igranjem. Bolji izbor su kornjače, ali moraju biti manje od deset centimetara, jer, inače, mogu ugristi dijete.

Kad dijete želi kućnog ljubimca

Nije loše ponekad biti lijen i ne raditi baš ništa, niti zamarati mozak teškim mislima. I tijelu i umu treba odmor od svakodnevice, a nema boljeg načina za to od opuštanja - od kvalitetnog ljenčarenja. 
Stvari sa ljenošću postaju još izraženije zimi, kada naša tijela luče više melatonina (hormona spavanja), što povećava osjećaj pospanosti i intenzivnija je potreba za ljenčarenjem. Ljeti je ljenost isto "nužno zlo", jer po velikim vrućinama nije pametno biti previše aktivan.
 
Ljenčarenje ima svojih psihičkih i fizičkih prednosti. Ovo je 7 najzanimljivijih:
 
1. Snižava krvni pritisak
Nakon stresnog dana dobro je ispružiti se, duboko udahnuti i ljenčariti. To umiruje i opušta, a time i snižava krvni pritisak i usporava rad srca.
 
2. Poboljšava vježbanje
Iako se čini suludo, istina je da malo ljenosti dobro dođe kod vježbanja. Tada nećete vježbati dugo, ali intenzitet treninga će biti jači. Studije su pokazale da su upravo kraći i intenzivniji treninzi praćeni periodima odmora bolji za gubitak viška kilograma i održavanje forme.

3. Povećava kreativnost
Ljenčarenje i ne razmišljanje ni o čemu posebno vodi najboljim idejama. Ponekad uporno mozganje i pokušavanje da dođete do neke ideje može da ima sasvim suprotan efekat. Mozak bolje radi kada se opusti.
 
4. Povećava učinkovitost
Upravo je ljenost odgovorna za sve one izume koji nam olakšavaju život i rade umjesto nas. Mnogi od njih nastali su iz čistog besposličarenja. Ljenost, takođe, prisiljava čovjeka da brže obavi neki zadatak kako bi mu ostalo više vremena za ljenčarenje.
 
5. Jača sposobnost rješavanja problema
Kada sebi dajete vremena da razmislite, imate više šansi da smislite pravo rješenje problema, nego ako to pokušavate da uradite brzo i na silu. Ljenčarenjem možete da razmislite o nekom problemu, treba li uopšte da intervenišete i koji potez bi bio najbolji.

6. Bolje razumijevanje samog sebe
Ako dopustite mislima da ponekad besciljno lutaju, možete da dođete do fantastičnih spoznaja o sebi i svijetu u kojem živite.&nbsp;To je šansa da o nekim stvarima razmislite na novi način, da ih sagledate iz nekog drugog ugla.
 
7. Poštovanje sadašnjeg trenutka
Poput meditacije, i ljenčarenje dovodi do toga da cijenite sadašnjost, taj trenutak u kojem se upravo nalazite.&nbsp;Možda upravo uživate ne radeći ništa uz šoljicu finog čaja, udišući mirise prirode u bašti ili jednostavno osluškujete kucanje sata i uživate.

Sedam nevjerovatnih koristi čistog izležavanja

I zdrava djeca roditelja pušača mogu imati otežan rad pluća, što se može progresivno pogoršati ukoliko se izloženost dimu cigarete nastavi, pokazuje nova studija. 
- Roditelji pušači svakako su loša vijest za djecu. Čak i kada su djeca "zdrava" - izjavio je dr. Bert Arets s holandskog Univerziteta Utrecht. 
Višestruke studije pokazale su da djeca pušača imaju više poteškoća s disanjem nego djeca nepušača, ali dosad nije bilo jasno kako dim utječe na rad pluća kod djece koja nemaju poteškoća s disanjem ili dijagnosticirane respiratorne bolesti poput astme. 
Arets i saradnici proučavali su rad pluća kod 244 djece između četiri i 12 godina bez plućnih bolesti i otkrili da je kod djece pušača znatno otežan rad pluća. Za razliku od prijašnjih studija, ova pokazuje da nedijagnosticirana bolest i nepostojanje simptoma ne znači da djeca imaju normalan rad pluća. 
Današnji je trend zabrana pušenja na javnim mjestima. Arets se pribojava da bi to roditelje moglo navesti da više puše u svojim domovima. Naučnici su proširili istraživanje na 2.000 zdrave djece roditelja pušača, a rezultati te studije očekuje za dvije godine.

Kako roditeljska cigareta djeluje na dijete

Prema britanskim naučnicima, lijena djeca zbog nedovoljno aktivnosti "pružaju" svom organizmu loše zdravlje u kasnijem životu. Za potrebe istraživanja, naučnici su proučavali tjelesnu aktivnost više od 3.500 mališana. 
Otkrili su da samo polovina djece hoda svaki dan, a sve je manje onih koji se bave sportom. 
Nepravilna prehrana, sjedilački način života i "elektronički babysitteri" poput televizije ili kompjutera glavni su uzročnici nastanka lijene djece, navode autori istraživanje te dodaju da je prevencija pretilosti prioritet.

Lijena djeca dugoročno štete svom zdravlju

Igra donosi neizmjernu dobrobit djetetu, jer ona ushićuje sva čula, pomaže maloj djeci da lakše ovladaju pokretima, proteže um, potiče primjenu jezika i stimulira imunološki sistem. Igra razvija i vještinu uspostavljanja prijateljskih odnosa, jača samopouzdanje i poboljšava spavanje. U svakom slučaju, igra ima bezbroj dobrih strana, a nijednu lošu, ističe dr. Harvey Karp u knjizi "Najsretnije dijete u kvartu". 
Mališanu je potrebna uravnotežena prehrana sastavljena od iskustava igre, uključujući tjelesnu igru, muziku i pjesme, kreativne igre (rad s glinom, kolažom, bojicama i bojanje prstima), igre uloga (lutke, kostimiranje, različite igračke), igre oponašanja (obuhvataju kućanske predmete kao što su lonci, tave i metle-igračke) te čulne igre (pijeskom, vodom, glinom). 
Djeca se najviše vole igrati na otvorenom prostoru i to je za njih prava zemlja čuda. U njoj se stalno mijenja bogatstvo svjetlosti, prizora, boja i zvukova, ali i druge djece. 
Poticati maštu 
Zbog ubrzanog načina života nedostaje nam svježeg zraka, a djeci nedostaje mnogo više. Dvogodišnjak koji je po cijeli dan zatvoren u kući postaje nesnosan, plačljiv, nervozan i ništa ga ne zanima. Zato je važno što više vremena s djetetom provoditi na otvorenom. Nije bitno ni kolika je temperatura vani, sve dok je dijete zdravo, nema temperaturu ili kakvu upalu, slobodno s njim izađite van. 
Zapravo, nijedan dan ne može biti toliko loš (osim u zaista ekstremnim vremenskim uvjetima) da barem na pola sata ne možete izaći napolje. Možda vama kiša smeta, ali vašem djetetu nimalo, ono će oduševljeno držati kišobran i skakati po lokvicama i gurati lice pod kapi kiše. Njemu je to sve samo igra. 
Mašta važnija od znanja
Ne zaboravite da svako dijete ima bujnu maštu koju treba poticati, pa svom malom umjetniku ponudite različite materijale za umjetničko izražavanje. Nemojte mu pokazivati kako da nacrta mačku ili mamu, već mu dopustite da se samo kreativno izrazi. U početku će to biti samo jedna išarana mrlja, ali potrudite se i pronađite nešto pozitivno u tome. Pitajte ga da vam pokaže ruke, noge, oči, šapu, oko. Dijete zna gdje se šta nalazi na njegovom malom umjetničkom djelu. 
Potaknite zato svaku iskru inventivnosti i stvaralaštva koju vaš mališan iskaže i pomozite njegovoj mašti da procvjeta u alat na koji će se moći oslanjati čitav život. 
Čitanje - hrana za mozak 
Dječiji mozak treba i hraniti, a to se najlakše postiže čitanjem. Kad se radi o malom djetetu, važno je znati da se čita s njim, a ne njemu. 
Ako je vaše dijete preaktivno tokom dana da bi smireno moglo sjediti uz vas dok čitate priču, odaberite vrijeme dana kad ga počinje svladavati umor i kad će imati dovoljno strpljenja da se usredotoči na slike i listanje stranica. Vrlo je važno komentirati sve što vidite, pitati ga šta vidi na stranici, kako se to zove, kako se određena životinja oglašava, koje je boje i slično. 
Kada čitate dvogodišnjaku nećete moći više proizvoljno mijenjati tok priče i kratiti je, jer dijete dobro zna cijelu radnju i priču gotovo napamet i naučilo je poštovati pravila pa će to isto zahtijevati i od vas. 
Trogodišnjak će vas i nakon što završite čitanje ispitivati što se kasnije dogodilo, zašto se nešto dogodilo te će željeti razgovarati o tome.
Čitajući djetetu, hranite njegov mozak i raspirujete njegovu maštu. Ali, nemojte to činiti samo zato da bi dijete bilo pametnije. To je divna prilika da se priljubite jedno uz drugo te isprepletete srca i duše. Znate i sami koliko su ti trenuci vrijedni i kako vaš mališan brzo raste.

Djeca se najviše vole igrati na otvorenom prostoru i to je za njih prava zemlja čuda

Zašto je igra najvažnija za dijete

Roditelji su ponosni kad im dijete "prohoda" što je ranije moguće. Tim se ne samo uzalud bore protiv prirode, već mogu izazvati i ozbiljne posljedice. Jedna od posljedica ranog "stavljanja na noge" jesu i X noge. 
Većina djece prohoda samostalno između 12. i 15. mjeseca života, hodaju uzdignutih ruku da bi održali ravnotežu, nesigurno i raširenih nogu. 
Tek krajem druge godine dijete postaje sigurnije, nauči se penjati uz stepenice, hoda uz naizmjenične pokrete ruku i nogu, a početkom treće godine većina djece trči sigurno sa sve manje padova.
No, mogući su i neki manji ili veći poremećaji. U hodu dijete može zabacivati jednu ili obje noge, hodati na vrhovima prstiju ili vuči stopala, imati hod patke, teturav, nespretan ili imati X noge. 
Ovisno o nalazu, određuje se i tretman, a tim obično čine pedijatar, neurolog, ortoped i fizijatar. 
X noge su kod većine djece samo jedna normalna faza u razvoju, koja traje do druge godine života. Ako potraju duže, riječ je o deformitetu koljena zbog urođeno slabije razvijenih vanjskih dijelova kostiju koje čine koljeno ili zbog poremećaja statike uzrokovane deformitetom kukova ili stopala. 
Zbog nepravilnog opterećenja pri dužem hodu javljaju se zamor i bolovi u nogama, čak i u krstima, koljena su priljubljena, a stopala razdvojena s osloncem na unutrašnjoj strani stopala, a u najtežim oblicima koljena se preklapaju. 
Kada su koljena sastavljena, razmak između stopala ne bi trebao biti veći od pet centimetara. Ako je veći, radi se o deformitetu, a ako se u ležanju ne smanjuje znači da je deformitet fiksiran. Od ovih mjerenja ovisi i način liječenja.
Liječenje obično podrazumijeva niz fizikalnih tretmana, vježbi za jačanje mišića nogu, a nekada se koriste i ortopedska pomagala. Funkcija ovih pomagala je da rasterete unutrašnju stranu koljena i stopala i održe korekciju postignutu vježbama. 
Postavljanje jastuka ili lopte između koljena dok dijete sjedi također utječe na korekciju deformiteta. Hodanje na vanjskoj ivici stopala ili hod s loptom između koljena je od pomoći, kao i niz terapeutskih procedura koje odrede ljekari. 
Rijetko je potreban hirurški zahvat u korekciji ovog problema. Uz dobru saradnju i obuku roditelja, najćešće rezultira potpunim korigiranja deformiteta.
Da bi se spriječila pojava deformiteta ili ublažio postojeći, djecu ne treba prerano postavljati na noge i forsirati hodanje.

Djecu ne treba prerano postavljati na noge i forsirati hodanje

Dijete koje ima X noge može imati slaba koljena

Prehlade su poznate kao infekcije gornjeg respiratornog sistema. One mogu biti rezultat više od 200 različitih virusa, koji se obično dijele kako napadaju - prema godišnjim dobima:
* Ljeto - enterovirus ili bolje poznati crijevni i želučani virusi.
* Zima i ljeto - virusne upale grla.
* Jesen - virus gripe.
* Jesen i proljeće - prehlade i virusi tipa gripe.
* Zima - RSV - upala dišnih puteva, corona virus i gripe.

One mogu biti rezultat više od 200 različitih virusa, koji se obično dijele kako napadaju - prema godišnjim dobim

Zdravo dijete: Kakve sve prehlade postoje

Ukoliko roditelji vide da su djeci obojene ruke i jezik, to bi trebalo da im bude prvi alarm da slatkiš izbjegavaju davati djeci.&nbsp;Prepune su šećera, aditiva i emulgatora, što može da prouzrokuje niz zdravstvenih problema, upozoravaju stručnjaci.- "No problem", "skitls", "m&amp;m" i ostale čokoladne bombonice sa glazurom jarkih boja pune su vještačkih dodataka - upozoravaju stručnjaci za Zaštitnik potrošača.Svakodnevno korištenje ovih poslastica, naročito kod djece, može da prouzrokuje niz zdravstvenih problema poput dijareje, hiperaktivnosti, smanjenja apetita i stvaranja karijesa. Zato nutricionisti i dječiji ljekari upozoravaju roditelje da izbjegavaju ovakve proizvode, jer osim pakovanja, u njima nema ništa lijepo, zdravo ni korisno za njihove mališane.
 Nutricionista Milka Raičević objašnjava za Zaštitnik potrošača da bombone kao što su "no problem", ali i slične dražeje obojene jarkim bojama mogu da izazovu hiperaktivnost i dijareju, a ukoliko se jedu u prekomjernim količinama, mogu da uzrokuju i veće zdravstvene komplikacije.&nbsp; - Na etiketama takvih namirnica nalaze se čitavi spiskovi sastojaka, od kojih vam bar polovina nije poznata i teško se čita i izgovara. Riječ je o aditivima u koje spadaju konzervansi, boje, emulgatori, zgušnjivači i arome koje popravljaju ukus i boje da bi sve izgledalo privlačnije - kaže Raičević.Ona dodaje da su ovakvi slatkiši najopasniji za djecu, ali da ih ona i najviše konzumiraju.
- Ukoliko roditelji vide da su djeci obojene ruke i jezik, to bi trebalo da im bude prvi alarm da slatkiš izbjegavaju da daju djeci. Zbog njih može doći i do trovanja, a izazivaju i alergije. Također, djeca koja odrastaju na slatkišima postaju anemična - kaže nutricionista.Pedijatar dr. Saša Milićević upozorava roditelje da smanje svojoj djeci unos slatkiša, naročito onih koji su obojeni vještačkim bojama i u sebi sadrže jezgraste plodove, poput kikirikija, badema, lješnika.
- Važno je napomenuti da ove čokoladne bombone nikako ne smiju jesti mlađa djeca. Sitne su i sadrže kikiriki koje može da ih iziritira, da ima zapadne za zubić ili u grlo, pa da dođe do kašlja i nadražaja. Ali isto tako nisu preporučljive ni za stariju djecu jer su pune vještačkih dodataka, pojačivača boje i ukusa, sa malim procentom prave čokolade. Osim što smanjuju apetit kod djece kad se jedu prije obroka, svakodnevnom upotrebom mogu dovesti do stvaranja karijesa, ali i ostalih zdravstvenih tegoba, jer je primjetno da na usnama i jeziku u ostavljaju u tragovima jarku boju. To je jasan pokazatelj da se radi o vještačkom i nekvalitetnom proizvodu - objašnjava dr. Milićević.Međutim, Zoran Nikolić, potpredsjednik Nacionalne organizacije potrošača, kaže da bi trebalo vjerovati da su svi sastojci koji se nalaze u ovim slatkišima u skladu sa propisima. Ali s druge strane, potrošači moraju biti oprezni i dobro informisani o kvalitetu proizvoda.
- Svaka kesica bombona morala bi na deklaraciji da ima naznačeno koje boje se koriste i u kojoj količini. Također, hrana bi trebalo laboratorijski da se ispita da li je štetna za zdravlje ljudi - dodaje Nikolić.

Slatkiši koji boje jezik su opasni za djecu: Izazivaju hiperaktivnost, dijareju i alergije

Anksioznost je bazični ljudski doživljaj, i sastavni je dio razvoja i odrastanja svakog djeteta. To je adaptivni odgovor koji upozorava dijete da treba da preuzme neke mjere opreza, odnosno izbjegne neki rizik. Međutim, za jedne, anksiozne epizode su blage i prolazne, dok su kod drugih strahovi ozbiljniji, jači i duže se održavaju.

Anksioznost podrazumijeva akutno nastupanje straha i stalnu lebdeću napetost, te su strahovi i anksioznost isprepletani. Sadržaj strahova i anksioznosti mijenja se s obzirom na uzrast, kao rezultat sazrijevanja i iskustva. Tako, mogu se uočiti strahovi koji su karakteristični za određene razvojne periode:

– prve dvije godine života: strah od odvajanja od roditelja, strah od nepoznatih osoba, strah od jakih zvukova,

– od 2.-8. godine: strah od spavanja bez roditelja, strah od životinja, ljekara, lopova, mraka, vode, grmljavine, čudovišta,

– od 8.-12. godine: strah od škole i odgovaranja pred razredom, od neuspjeha i kritike, od odbačenosti, strah od smrti i bolesti, strah od gužve/samoće,

– adolescentski period: strah od odrastanja, strah od neprihvaćenosti, strah od javnih nastupa, strah od rata i nasilja, strahovi vezani za fizički izgled i sopstveni identitet.

Pokazalo se da intenzivni i dugotrajni strahovi u djetinjstvu i adolescenciji vode ka anksioznom poremećaju u odraslom dobu, te se zbog toga često istražuju paralelno. Razlika je u tome što su strahovi usmjereni ka specifičnim objektima (mrak, čudovišta, škola…), dok je anksioznost neodređeni strah od očekivanja nepoznate i prijeteće opasnosti u budućnosti. U slučaju straha, prijetnja je konkretna, dok je kod anksioznosti manje jasna, produženog trajanja i više utječe na cjelokupno psihičko stanje.

Kada određeni strah, naprimjer od odgovaranja pred razredom, intenzivno okupira dijete, ono počinje da ispoljava anksiozno ponašanje koje može da utiče na svakodnevno funkcionisanje – ispoljava se u nekarakterističnim situacijama, simptomi su intenzivni i trajni i nisu primjereni za djetetov uzrast.

Uzroci anksioznosti kod djece

Na pojavu anksioznosti utječe uglavnom veći broj bioloških i faktora ličnosti. Danas se govori i o anksioznom temperamentu, sa kojim se rađa oko 15 posto djece.

Dodatno, razvoj anksioznosti mogu provocirati i vaspitni stilovi roditelja. Kruto vaspitanje sa stalnim kritikama može dovesti do toga da dijete izgubi povjerenje u sebe i razvije visok nivo nesigurnosti koju će ispoljavati kroz stalnu brigu da mora da ispuni zahtjeve kako bi bilo voljeno i pohvaljeno. Roditelji koji se, s druge strane, previše zaštitnički postavljaju mogu doprinijeti tome da se kod djeteta razvije bazično nepovjerenje prema spoljašnjem svijetu.

Također, ukoliko su roditelji ili druga djetetu bliska osoba koja predstavlja model anksiozni, veća je vjerovatnoća da će se i kod djeteta uočiti anksioznost. Još neki od provocirajućih faktora su: razvod i česte svađe roditelja, bolest djeteta ili člana porodice, odvajanje od roditelja, rođenje brata ili sestre, polazak u školu ili prelazak u novu školu, iznenadna smrt bake, deke ili kućnog ljubimca, prirodne katastrofe.

Kako prepoznajemo anksioznu djecu

Anksioznost kod djece uzrokuje probleme sa spavanjem, apetitom, izostajanje iz škole zbog često neobjašnjivih bolesti, poput bolova u stomaku, mučnine ili glavobolje. Izražen je motorički nemir, drhtanje, hladan znoj, mokri dlanovi, ubrzano lupanje srca, teškoće u disanju, dijareja. Mogu se javiti grčevi u nogama ili rukama kada osjete nelagodnost. Grickaju nokte. Sklona su pesimizmu i preuveličavanju negativnih ishoda određenih situacija. Konstantno brinu, osjećaju krivicu i samokritična su. Česti su i napadi bijesa, ljutnja, razdražljivost i plakanje. Izbjegavaju određene situacije koje im izazivaju nemir, a posebno izbjegavaju da pričaju o tome. Sklona su perfekcionizmu.

Ispod svega toga je određeni strah koji djeca često ne umiju da verbalizuju, već je on potisnut i izražava se kroz tjelesne simptome. Ti strahovi mogu biti i posljedica pogrešno izvedenih zaključaka, pa im treba dozvoliti da se izraze kako bismo ih razuverili.

Kako da pomognemo?

Anksioznost kod djece se može prevazići, budući da su djeca posebno sugestibilna, otvorena za nova razmišljanja i djelovanja. Kada dobije adekvatnu podršku, razumijevanje i informaciju, vrlo brzo može da prevaziđe strahove. Odrasli često uvjeravaju dijete da nema čega da se boji, i tako mu ne dozvole da izrazi svoje strahove i osjećanja, te tako dijete sve što ga muči potiskuje duboko u sebi, i misli da to što osjeća nije u redu.

Odrasli treba da shvate da je djetetov strah realan i ono što njega okupira. Dijete treba ohrabrivati da se otvori i verbalizuje svoja osjećanja, recimo postavljanjem pitanja kroz igru ili crtanje. Zajedno sa djetetom možete osmisliti “plan djelovanja u kriznoj situaciji”. Ukoliko će djetetu to značiti, na vidljivom mjestu okačite brojeve telefona policije, hitne pomoći, vatrogasaca.

Djetetu već u starijim razredima osnovne škole možete i da objasnite da ako je nešto za njega zaista zastrašujuće, ono ima dva izbora:

1) treba da ustanovi da li je to nešto stvarno opasno i

2) ako jeste, da uradi nešto čime bi se otklonila postojeća opasnost.

Dijete treba da nauči da ga briga neće zaštititi, već će često i povećati rizik da dođe do negativnog ishoda. Na primjer, ako je dijete dobro naučilo lekciju, a plaši se da odgovara, ono će ipak dobiti slabiju ocjenu.

Kada je dijete duže vrijeme uplašeno, zabrinuto, povučeno, razdražljivo, osjetljivo do te mjere da to ometa njegovo svakodnevno funkcionisanje i obaveze, na primjer pokvari školski uspjeh, izbjegava druženje sa vršnjacima i sl. preporuka je da se potraži stručna pomoć.

Iako je anksioznost u djetinjstvu često prolazno stanje, kod jednog broja djece će se ona održati i u odraslom dobu. Kako bi se prevenirao ili ublažio razvoj anksioznih poremećaja u odraslom dobu, bitno je da ovo stanje prepoznamo i tretiramo što prije. Praksa je pokazala da u prevazilaženju strahova i anksioznosti dobre rezultate daje kognitivno-bihejvioralni pristup.

Dječija anksioznost i strahovi: Kako prepoznati problem i pomoći djetetu

Zidove dječije sobe u potpunosti možete transformirati sa slojem svježe farbe, a mogućnosti su beskrajne. Dobra ideja jeste da se opredijelite za neutralne i pastelne boje koje će se lako uklopiti uz ostali dekor, posteljinu, zavjese i namještaj. Ako već imate neiskorištenu boju koja vam se uklapa u osmišljenu temu, dobra ideja je da istaknete jedan sa jarkom bojom zid kao centralni fokus sobe.

Uramite dječije crteže koje ste do sada čuvali po fiokama i na frižideru. Izlaganje originalnih djela vašeg djeteta će dodati lični pečat sobi, a u jedno će biti jedan od najupečatljivijih detalja. Koristite stare ramove koje ćete ofarbati po potrebi ili jednostavno napravite kolaže od svih crteža i uramite ih. Ove mini galerije mogu predstavljati sve ono u čemu vaše dijete uživa. Uz njihove crteže, možete uramiti značajne fotografije, slike iz njihovih omiljenih knjiga, kalendare sa značajnim datumima, mape ili prevozne karte sa putovanja.

Velike zidne naljepnice su vrlo ekonomične. One mogu da osvježe zid i da mu donesu svježinu. Ove naljepnice se lako uklanjaju sa zidova i neće vam oštetiti malter ili fasadu kada ih budete skidali, što ujedno znači da ćete često moći da mijenjate teme naljepnica i na taj način s vremena na vrijeme promijenite cjelokupan ambijent u sobi. Ovo je pogodan i jednostavan način da sobu prilagodite uzrastu vašeg djeteta.

Ako imate vremena i dara za slikanje, sami ili uz pomoć vašeg djeteta možete naslikati nešto na zidu. Ova mogućnost će najviše doprinijeti odabranoj temi, a uglavnom je praktikuju oni koji su nešto smjeliji i hrabriji. Ako se odlučite na ovaj potez, preporučljivo je da koristite boju ili bojice koje se lako uklanjaju.

Stare igračke ili značajne ornamente možete okačiti na zid kao trodimenzionalni dekor. Ovo je izuzetno kreativno rješenje, koje zahtijeva malo više truda, ali će efekat biti fascinantan. Ako ipak niste vješti u tome, možete se poslužiti i „3D tapetama” koje će također proizvesti odličan vizuelni efekat.

Ako su trenutne zavjese u dječijoj sobu monotone i dosadne za vašu novu temu, ne treba nužno kupovati nove. Uvijek postoji mogućnost da ih oživite dodavanjem raznih aksesoara poput nakita, traka, rajsveršlusa i ukrasnih dugmadi. Možete i nove zavjese da sašijete od vrlo jednostavnog jednobojnog materijala i da dodate ove razne dekoracije.

Nova posteljina dramatično mijenja izgled jedne prostorije, pa je veoma bitno odabrati jake boje koje će pružiti kontrast neutralnim zidovima i ostatku dekora. Ako se opredijelite da šijete posteljinu ostatak materijala svakako iskoristite za mekane podne jastuke ili ukrasne jastučiće za krevet.

Namještaj u dječijoj sobi mora biti bezbjedan i upečatljiv. Izbor namještaja zato uključuje reorganizaciju, rekonstrukciju, obnovu, zamjenu ili kupovinu novog namještaja.

Zamjena: Uzmite u obzir sav namještaj u kući koji bi mogao da se upotrebi u dječijoj sobi. Kombinovanje raznih djelova namještaja u svrhu kreiranje novog komada je vrlo inovativno i ekonomično.

Reorganizacija: Premještanje namještaja će dati sobi novi koncept. Uklonite suvišni namještaj koji guši prostor. Eliminacijom neupotrebljivog ili zastarelog namještaja ćete postići dojam većeg i prostranijeg prostora.

Obnova: Farbanjem već postojećeg namještaja u dječijoj sobi u skladu sa generalnom paletom boja prikladne temi može u potpunosti transformisati izgled sobe i obezbijediti joj novo ruho.

Nije neophodno investirati puno novca u skup namještaj za odlaganje stvari da biste obezbijedili adekvatno mjesto za sve igračke, knjige i odjeću vašeg djeteta. Prostor ispod dječjeg krevete je uvijek dobro mjesto za odlaganje stvari, posebno igračaka. Možete se poslužiti raznim plastičnim korpama koje ćete dekorisati u skladu sa temom sobe, a možete upotrijebiti i plastične kutije za alat koje su idealne za sortiranje sitnih igračaka. Ako imate neupotrebljene drvene ploče, možete sami napraviti kutije za odlaganje, ofarbati ih kako bi bile u tonu sobe.

Sakupljanje: Sakupite najznačajnije predmete poput najdražih dječjih igračaka, obuće i suvenira i uklopite ih kao ukrase. Možete pregledati garažu i stare stvari na koje ste zaboravili, jer ćete sigurno naći interesantne predmete koji vam se uklapaju u dekor.

Prije nego što počnete ovaj kreativni projekat obavezno se posavjetujete sa vašim djetetom i saslušate njihove ideje. Iako će vam mnoge njihove ideje zvučati neizvodljivo ili preambiciozno za vaš budžet, budite sigurni da će vam ovih 10 savjeta pomoći da im uz male modifikacije izađete u susret i obezbijedite kutak iz snova.

Uredite vaš prostor: Male modifikacije za velike uživancije

Mito je postalo naša svakidašnjica, čak i u porodici, pa tako mnogi roditelji danas priznaju da podmićuju, ili ljepše rečeno, nagrađuju svoju djecu za razne stvari: od pristojnog ponašanja u restoranu do cijelonoćnog spavanja u vlastitom krevetu. 
Mito je postalo naša svakidašnjica, čak i u porodici, pa tako mnogi roditelji danas priznaju da podmićuju, ili ljepše rečeno, nagrađuju svoju djecu za razne stvari: od pristojnog ponašanja u restoranu do cijelonoćnog spavanja u vlastitom krevetu.&nbsp;
Često se te nagrade daju za ponašanje kakvo roditelji očekuju od svoje djece. Međutim, može doći do bizarnih situacija. Tako se naprimjer jedan bračni par obratio stručnjacima za pomoć, jer njihovo dijete ne želi oprati zube ako za to ne dobije nagradu.
- Sistem nagrađivanja ima svoje mjesto i vrijeme i dobro djeluje na razvoj sposobnosti djeteta. Međutim, došlo je do toga da roditelji podmićuju svoju djecu na razne načine, pa im čak plaćaju za odlazak na spavanje ili održavanje higijene - izjavila je Mary Safyer, direktorica roditeljskog savjetovališta.
&nbsp;Međutim, može doći do bizarnih situacija. Tako se naprimjer jedan bračni par obratio stručnjacima za pomoć, jer njihovo dijete ne želi oprati zube ako za to ne dobije nagradu.
- Sistem nagrađivanja ima svoje mjesto i vrijeme i dobro djeluje na razvoj sposobnosti djeteta. Međutim, došlo je do toga da roditelji podmićuju svoju djecu na razne načine, pa im čak plaćaju za odlazak na spavanje ili održavanje higijene - izjavila je Mary Safyer, direktorica roditeljskog savjetovališta.

Često se te nagrade daju za ponašanje kakvo roditelji očekuju od svoje djece.

Roditelji sve češće podmićuju djecu

Čak i ako imate širok odvod, pijesak za mačke, masnoće pa čak i kafu nikad ne bacajte u wc školjku jer se za njih lijepe druge čestice i tako stvaraju talog. 
 1. Pijesak za mačke
Silika-gel, minerali ili pijesak za mačke se ne razgrađuju u vodi, i zato je u većini zemalja zabranjeno ga bacati u odvod. Pijesak kad je mokar se taloži i stvara prepreke u odvodu. 2. Talog od kafe
Talog od kafe je težak i lako se nakuplja u pregibima cijevi. Već nakon par izlijevanja taloga u odvod može se stvoriti začepljenje. 3. Vlažne maramice

Ljudi često znaju baciti mokru maramicu u toalet ne razmišljajući da će se fina vlakna prilijepiti za odvod, a da će se za nju primiti svakakve čestice i prljavština.&nbsp; 
4. PeleneGel unutar pelena se ne može razgraditi. Zapravo, on se u dodiru s vodom napuhava i na taj način napravi blokadu u odvodu.

5. Ulje ili mastUlje ili topla mast se nikad ne smiju izliti u dovod jer prilikom dodira s hladnom vodom se hlade i zgusnu te stvore tvrde masne nakupine koje blokiraju odvod, piše Brightside.

6. Štapići za uši

Najčešće se događa da se štapići za uši nakupljaju na pregibima cijevi i brzo će stvoriti začepljenje. Na njih se lako nakuplja masnoća, dlake i razne čestice prljavštine te stvaraju tvrdu nepropusnu nakupinu.

Šest stvari koje baš nikad ne biste smjeli baciti u WC školjku

Vejn Dajer (Wayne Dyer), doktor psihologije i jedan od najistaknutijih pisaca savremene motivacione literature otkriva zbog čega nikada ne treba da se raspravljate oko toga da li ste u pravu ili ne – vi znate šta je istina, a takođe, tuđe mišljenje uopšte ne treba da vas dotiče.

Kako on kaže, između biti u pravu i biti ljubazan, uvijek izaberite da budete ljubazni, evo i zašto:

- Jedna stvar koju je potrebno zapamtiti jeste da se oslobodite potrebe za svojom reputacijom. Ima jedna sjajna rečenica od koje možete dosta naučiti u životu, zapamtite je i ponovite je u sebi kada vas neko kritizira.

Ona glasi: Ono što mislite o meni, nije moja stvar. Ne zanima me šta svi neprestano misle tamo ili su obuzeti time.

Isto tako, imamo potrebu da budemo u pravu. Govorio sam više puta godinama, kada imate izbor – biti u pravu ili biti ljubazan, uvijek budite ljubazni. Izaberite tu opciju. Kada vidite ljude da žele da vas pobijede argumentom kako bi drugog okrivili, to se stalno vidi u ljubavnim vezama, ako se možete zaustaviti, jer ćete nekoga okriviti, vi recite: Šta bi bilo lijepo sada reći? Šta mogu da kažem da bi se ova osoba osjećala bolje?

Da pobjeđujemo ili da budemo u pravu je nešto u šta je Ego siguran. Ono što nas Ego uči jeste da zapamtite da smo svi ovdje ljudska bića koja imaju spiritualno iskustvo.

Istina je da smo svi spiritualna bića koja imaju ljudsko iskustvo. Podsjetite sebe na to da je vaša suština u svijetu spiritualnosti. Kao što je rekao Isus: Duša nam daje život, bez nje se naše tijelo računa kao ništa. To je Ego - zaključuje dr Dajer.

Između biti u pravu i biti ljubazan, uvijek budite ljubazni

Običnu kafu unaprijedite sljedećim sastojcima i dobit ćete hit napitak koji će topiti masnoće u tijelu.Kafa koja topi kilograme se pravi uz pomoć crne kafe, putera i posebnog ulja. 
Iako sadrži oko 500 kalorija i 51 gram masti, kojih su njih 70 posto zasićene masnoće, receptura ove kafe je pokazala odlično dejstvo po organizam. 
Osim što povoljno ubrzava metabolizam i utiče na gubitak kilograma, ona poboljšava mentalno zdravlje i energiju. 
Posebno dobro djeluje na topljenje masnoća na području stomaka. 
Recept 
1. U šoljicu kafe dodajte dvije kašičice neslanog putera i dvije kašike ulja bogatog trigliceridima, kao što je kokosovo ulje. 
2. Potom ih ubacite u blender, kako bi se dobro sjedinili. 
Savjet je da koristite pravu kafu u zrnu, a ne instant praha, jer ona sadrži mnogo više antioksidansa

Otkriveno zašto ne treba učiti s djecom

Šta djeca nauče iz ponašanja roditelja

Kad dijete želi kućnog ljubimca

Sedam nevjerovatnih koristi čistog izležavanja

Kako roditeljska cigareta djeluje na dijete

Lijena djeca dugoročno štete svom zdravlju

Zašto je igra najvažnija za dijete

Dijete koje ima X noge može imati slaba koljena

Zdravo dijete: Kakve sve prehlade postoje

Slatkiši koji boje jezik su opasni za djecu: Izazivaju hiperaktivnost, dijareju i alergije

Dječija anksioznost i strahovi: Kako prepoznati problem i pomoći djetetu

Uredite vaš prostor: Male modifikacije za velike uživancije

Roditelji sve češće podmićuju djecu

Šest stvari koje baš nikad ne biste smjeli baciti u WC školjku

Između biti u pravu i biti ljubazan, uvijek budite ljubazni

Otkrivamo vam recept za kafu koja topi kilograme

Svakodnevnica

Otkriveno zašto ne treba učiti s djecom

Šta djeca nauče iz ponašanja roditelja

Kad dijete želi kućnog ljubimca

Sedam nevjerovatnih koristi čistog izležavanja

Kako roditeljska cigareta djeluje na dijete

Lijena djeca dugoročno štete svom zdravlju

Zašto je igra najvažnija za dijete

Dijete koje ima X noge može imati slaba koljena

Zdravo dijete: Kakve sve prehlade postoje

Slatkiši koji boje jezik su opasni za djecu: Izazivaju hiperaktivnost, dijareju i alergije

Dječija anksioznost i strahovi: Kako prepoznati problem i pomoći djetetu

Uredite vaš prostor: Male modifikacije za velike uživancije

Roditelji sve češće podmićuju djecu

Šest stvari koje baš nikad ne biste smjeli baciti u WC školjku

Između biti u pravu i biti ljubazan, uvijek budite ljubazni

Otkrivamo vam recept za kafu koja topi kilograme