Normalno je da su djeca nestašna, ali ako se neke situacije često ponavljaju, roditelji bi trebali adekvatno reagirati kako im djeca u budućnosti ne bi postala problematična. Ukoliko roditelji uoče neke od sljedećih karakteristika u ponašanju djeteta, znači da se problem neće riješiti sam od sebe.&nbsp;Sedam tipova ponašanja koja roditelji ne smiju ignorirati:1. Nemogućnost opraštanjaDjeca bi trebala znati kako izlaziti iz konfliktnih situacija. Roditelji ih obično uče kako da "uzvrate udarac", ali u većini slučajeva bilo bi bolje otpustiti sve negativne emocije. Ako se dijete često pokušava nekome osvetiti, to je loš znak.
Pobrinite se da vaše dijete razumije šta je to opraštanje i koliko je to važno. Budite im uzor. Učite djecu kako da analiziraju svoja osjećanja, ali i emocije drugih ljudi da bi na kraju otkrili uzrok sukoba. Objasnite im kako izaći iz neugodne situacije.2. NeodgovornostUčite dijete da bude odgovorno polako povećavajući granice. Razgovarajte o problemima i uzrocima lošeg ponašanja, ali i posljedicama za njega i druge.3. Pretjerana tvrdoglavostRoditelji bi trebali pomoći svojoj djeci da razviju ovu vještinu jer je to lakše napraviti dok su mali nego kasnije u tinejdžerskoj ili odrasloj dobi.&nbsp;Pokušajte razumjeti osjećanja svog djeteta i saznati koji su razlozi tvrdoglavosti.&nbsp;4. ManipulacijaPonekad djeca manipuliraju svojim roditeljima ili ostalim članovima porodice da bi dobila ono što žele. Trebate razlikovati hirove svoje djece od onoga što ih zaista muči. Djeca često počinju manipulirati kada ne dobivaju dovoljno pažnje. Zato je važno provoditi dovoljno vremena s njima. Kada dijete ima ispad, ostanite mirni, nemojte se derati niti prijetiti - to nije lako, ali zaista je efikasno.5. Strah od promjenaDjeci uvijek trebate govoriti o promjenama i objasniti što će se dogoditi. Kontrolirajte svoje emocije, jer djeca lako čitaju govor tijela i shvatit će tjeskobu. 
Pronađite im društvo. Djeca se lakše suočavaju s izazovima uz prijatelje nego kada su sama. Razgovarajte o njihovim osjećajima kako bi znala da ste ih primijetili. Budite svjesni da su djeci i mali problemi ponekad veliki izazov.6. NepromišljenostAko djeca stalno rade stvari bez razmišljanja, to može imati loše posljedice i za njih i ljude kojima su okruženi. Roditelji bi trebali djecu podučavati da procjenjuju i predviđaju moguće posljedice svojim postupaka. Djecu je važno učiti samokontroli, postaviti im određena pravila kada djeluju impulzivno i pohvaliti ih kada se pridržavaju tih pravila.7. Ne znaju se zabavitiRazgovarajte sa svojim djetetom i provodite vrijeme zajedno. Naučite ih da znaju što vole, a šta ne.
Pomozite im da pronađu hobije koji nisu povezani s mobitelima ili računarima. Također, kada su mala, pustite djecu da se sama zaigraju i tada ih nemojte ometati.&nbsp;

Razgovarajte s djecom o problemima i uzrocima lošeg ponašanja, ali i posljedicama za njega i druge

Tipovi dječijeg ponašanja koje roditelji ne smiju zanemariti

Znamo da roditeljima kupovina odjeće za bebu pričinjava veliku radost. Ali, budite praktični. U ovom slučaju ne treba pretjerivati. Jer, vaša će beba brzo rasti pa se može desiti da neće stići obući sve što joj nabavite.&nbsp; Osim toga, računajte da i bake i tetke obožavaju šoping. Zato - evo minimalne odjeće potrebne za prve bebine dane: 
- Benkice, bodi-benkice ili bodi na vezanje: veličina 56 - pet komada, veličina 62 - 10 komada. Zimskoj bebi trebaju dugi rukavi.
Benkice su zgodne jer se lako oblače, ali ako ne planirate svoju bebu široko povijati, nećete imati čime fiksirati benkicu, pa će ona bježati gore i dijete će biti golo u području bubrega.
Bodi-benkice su jako praktične jer pri dnu drže pelenu. Neke bodi-benkice imaju prilično otvoren dekolte, ali u kombinaciji s gornjim slojem odjeće to se može pokriti.
Bodići su najlakši za peglanje, ali najteži za oblačenje. Nakon oblačenja preko glave, preostaje još uguravanje ručica u duge rukave. Treba voditi računa da beba počinje sjediti tek s oko šest mjeseci i tek tada oblačenje ruku u rukave postaje jednostavnije - tada dolazi ljeto, a s njim i kratki rukavi.
- Odijelca (štramplice, gegice) - jednodjelne sa stopalom i drikerima: veličina 56 - dva ili tri komada, veličina 62 - šest komada.
Pri kupovini odijela, osim na estetiku, obratite pažnju i na način oblačenja. Postoje razni načini kopčanja odijelaca. Najzgodnijima su se pokazala odijelca koja se kopčaju na prsima i duž obje nogavice. Pri oblačenju takvih odijelaca također nije potrebno bebu okretati na trbuh. 
- Čarape: bar dva komada najmanje veličine (00).
Iako sva odijelca trebaju imati stopice (našivene čarapice), male bebe teško održavaju toplinu, pa im je potrebno obući i čarape. Iako će vam djelovati premale, najvjerovatnije će biti i prevelike tek rođenoj bebi.
- Pamučna kapica: veličina 56 - jedan ili dva komada.
Pamučna kapica obavezno se oblači nakon kupanja, ponekad po noći (ako je hladnije ili tokom prvih noći kod kuće) te ispod vunene kapice kada se ide van.
- Vunena ili deblja kapica: veličina 56 - jedan komad.
Za prve izlaske van, izlazak iz porodilišta.
- Skafander
Skafander je vrlo praktičan dio odjeće za prve izlaske izvan kuće, pogotovo ako je dovoljno velik, pa ga je lako obući (ako kupite dovoljno velik broj, može potrajati i do kraja zime). 
- Rukavice 
To su rukavice od tankog pamuka (dakle nisu zaštita od hladnoće) i izgledaju kao kesice. Nije ih nužno kupiti ranije, već ako vidite da se beba grebe po licu.
&nbsp;Važno je znati 
1. Oznaka veličine odnosi se na dužinu (visinu) bebe. Većina djece rađa se s oko 50 cm, ali se rijetko kupuje broj 50 zato što ga bebe prebrzo&nbsp;prerastu. Treba računati da veličinu 56 beba nosi prvih mjesec dana, dok&nbsp;broj 62 nosi naredna dva mjeseca.&nbsp;&nbsp;2. Nakon trudnoće potrebno je vremena dok se ne uhodate s pranjem i peglanjem robice za bebu, zato je dobro imati i više odjeće nego što je navedeno.
3. Budite praktični, ne kupujte mnogo ove odjeće, jer je beba neće iznosati. Odlično je rješenje ako vam neko od roda ili prijatelja donese očuvanu odjeću svoje bebe.
4. Dobro je zapamtiti gdje ste šta kupili, pa vam može i neko drugi kupiti željenu robicu.
5. Operite svu odjeću koju kupite. Preporučljivo je i dva puta isprati odjeću,
&nbsp;ne koristiti omekšivače te ispeglati i složiti da sve bude spremno za dolazak&nbsp;vaše bebe.&nbsp;

Ako očekujete "zimsku bebu" a niste sigurni šta sve od odjeće treba nabaviti princezi ili princu koje tako željno očekujete, pročitajte ovaj tekst

Kakvu odjeću birati za "zimsku" bebu

Najbolji način da riješite sve probleme vezane za prehranu jeste da što prije bebu uključite u porodične obroke. To znači da će beba koja ima više od šest mjeseci jesti za stolom s roditeljima.&nbsp; 
- U sedmom mjesecu dajte joj da jede svoj obrok prstićima. Tada već treba imati kašiku u ruci i pokušavati prinijeti hranu ustima. 

- U međuvremenu vi hranite bebu. Najbolje je da naizmjenično ona uzima jedan zalogaj sama, a drugi joj dajite vi. Ako uporno budete provodili ovaj način prehrane i ako budete spremni na to da će dijete svakodnevno praviti nerede, do prvoga rođendana beba će naučiti jesti sama. 

- Na početku obuke hranjenja djetetu dajte sitne komadiće kuhane mrkve, jabuke ili kruha. Tu je hranu lako uzeti i staviti u usta. Nako toga dajte mu kašice, zatim puding, a na kraju supu, jer je nju najteže naučiti jesti.

Ako bebi od sedam mjeseci date priliku da pokušava sama jesti, do prvog rođendana savladat će tu vještinu

U sedmom mjesecu dajte bebi da jede prstima

Prvo prstima, kasnije kašikom

Prva najdraža igrička većini beba je duda-varalica. Mališani vole nešto držati u ustima, a dudu-varalicu mogu cuclati gotovo u svakom položaju - ta ih stvarčica umiruje, daje im neku vrstu osjećaja dodira, pomaže u uspavljivanju i podsjeća ih na ugodu uzimanja hrane.&nbsp;&nbsp;
No, i dude-varalice podliježu zakonima zemljine teže i ispadaju iz usta na pod, čim se malo na njih ne pripazi. Tada obično mama ili tata priđu i podignu dudu. Neki je smjesta vrate bebi u usta, drugi je isperu prije nego što je vrate, neki je čak i prokuhaju.

Neki je roditelji i sami nekoliko puta procuclaju jer - pogrešno - vjeruju da tako očiste dudu. Različiti načini postupanja sa dudama postoje zato što većina roditelja uopće ne zna koliko se bakterija, klica i virusa pri takvom padu nakupi na dudi - i koliko svi oni mogu biti opasni po bebu.

Šta se sve kači na ispadnutu dudu

Ne postoje niti ozbiljna istraživanja, niti iko zna koliko se zapravo duda zaprlja kad padne na pod. Činjenica je, međutim, da se većina klica nakači na svaku dudu još prije nego što ona i padne na pod.

Na dudi su najvećim dijelom klice iz usne duplje same bebe, ali i iz usne duplje djetetove majke i osoba koje je čuvaju. Spektar klica proteže se od aerobnih i anaerobnih bakterija koje ne izazivaju nikakvu bolest, preko bakterija koje izazivaju bolest, gljiva - prije svega iz roda Candida - do virusa. 

Pritom, naravno, postoje razlike u količini klica na raznoj vrsti podova - u tramvaju, autobusu ili na pijesku u parku neuporedivo je više klica nego na očišćenom podu u dnevnoj sobi.

Jesu li klice i bakterije opasne po bebe

Imunološki sistem dojenčadi još nije sasvim razvijen, zbog toga su maleni mnogo podložniji infekcijama nego odrasle osobe. Ali kakvo djelovanje mogu imali klice koje se nađu na dudi paloj na pod? One, u prvom redu, u području usta i ždrijela mogu izazvati imunološki odgovor bez znakova oboljenja. No, rjeđe mogu izazvati i neku bolest, prije svega kod djece sa smetnjama imunog sistema ili one kod koje je došlo do selekcije izazivača bolesti zbog česte upotrebe antibiotika.

Šta protiv toga mogu i trebaju raditi roditelji

Pranje pod mlazom tekuće vode i kombinaciji sa održavanjem na suhom po pravilu je dovoljan postupak za reduciranje klica. Ko želi biti potpuno siguran, može dudu dezinficirati tako da je tri minute prokuhava.

Stručnjaci preporučuju često i redovno mijenjanje "galerije" duda. A roditelji nipošto ne bi smjeli raditi samo jednu stvar - olizati dudu u svojim ustima. To, kao i puhanje u kašiku da bi se ohladilo jelo, dovodi do toga da se klice sigurno iz usta roditelja prenose na djecu. Na taj način se najčešće prenose izazivači karijesa.

Mane pretjerane higijene

Odrasli, kad postanu roditelji, često razviju sklonost pretjeranoj čistoći, što ranije kod njih niko nije mogao izazvati. Njihov dom tako postaje, nakon redovitog čišćenja dezinfekcionim sredstvima, gotovo neprjatno sjajan, sav pribor za bebe - od cucle, preko flašice za mlijeko do šoljice za piće - redovno je otkuhavan.

A stručnjaci kažu da je temeljito iskuhavanje kod kuće potrebno samo u slučaju da dijete ima ozbiljne smetnje imuniteta. U svim drugi slučajevima dovoljno je obično pranje i držanje na suhom mjestu.

Kod smetnji imuniteta liječnici preporučuju dezinfekciju pomoću vaporizatora, uključujući i pripremanje hrane na pari.

A kad se može govoriti o pretjeranoj higijeni? U svim slučajevima kad se u kući primjenjuju dezinfekciona sredstva. Njihov je nedostatak u tome što uništavaju ravnotežu bakterija i gljivica koje nisu izazivači bolesti, jer i njih uništavaju zajedno sa opasnijim klicama.

A čim beba počne puzati i zaprljanim prstićima dodirivati sve što nađe na podu, pa to onda trpati u usta, roditelji više nisu u stanju spriječiti njen kontakt sa klicama i kompanijom.

Većina roditelja zna - prije prve upotrebe dudu-varalicu i cuclu obavezno treba prokuhati. Ali, kako poslije toga izgleda optimalna higijena

Klice i bakterije kao nevidljiva opasnost

Iako vam se ne čini da bi vaša tek rođenja beba u prvim mjesecima mogla učiti, sva njena čula funkcioniraju i ona osjeća, vidi, čuje i prima mirise iz okolnog svijeta. Zato se odmah na početku uključite u odrastanje svoje bebe i učite je. Ako joj nježno govorite, milujete je i pjevate joj, beba će brzo naučiti da je volite.&nbsp;&nbsp; 
Šta beba može naučiti 

Roditeljska lica su bebina prva i najdraža igračka. Beba vas voli gledati, nasloniti svoju glavu na vaše lice i slušati glas. Iako beba pokazuje interesovanje za sve zvukove, na majčin glas posebno reagira. Brzo će početi taj glas povezivati sa svime što joj treba: hranom, toplinom, dodirom. 

Šta roditelji trebaju raditi 

Novorođenčad vole pažnju. Razgovarajte s bebom, čitajte joj, pjevajte, mazite je i ljubite. Dajte bebi jednostavne igrčke glatkih površina koje proizvode zvukove i žarkih su boja. Jaki kontrasti zainteresirat će bebu i pomoći joj da se fokusira na igračku. Igranje je za bebu način učenja, dok je većoj djeci to zabava. Zato je svaka vrsta igranja s novorođenčetom i način učenja novim stvarima. Evo nekoliko ideja: 

- Ples: Uključite muziku i uzmite bebu u naručje. Približite njeno lice svome i lagano se njišite u ritmu muzike i pjevušite bebi na uho. 

- Imenujte predmete: Dodirujte i imenujte bebine dijelove tijela. Ponavljajte to svakoga dana. 

- Grljenje: Kad god je beba budna zagrlite je, milujte je za vrijeme presvlačenja. Dodiri doprinose da se dijete osjeća sigurnim. 

Važno
Ako imate bilo kakve sumnje da beba ne vidi ili ne čuje dobro otiđite pedijatru. Ako je sve u redu, riješit ćete se briga, a ako postoji bilo kakav problem, što se on ranije otkrije, lakše će biti liječen.

I tek rođena djeca imaju sposobnost učenja, a najdraže igračke u tom dobu su im roditeljska lica

Lica roditelja su bebina prva i najdraža igračka

Igrajte se s bebom od prvog dana

Nijedno od pet čula kod novorođenčeta nije potpuno razvijeno. Da jeste, dijete bi bilo zatrpano mnoštvom novih mirisa, zvukova, ukusa, prizora i materijala. Čini se da se priroda pobrinula za postepen razvoj čula koji traje sedmicama, mjesecima, čak i godinama, kako bi dijete polako i postepeno ušlo u novi svijet.&nbsp;&nbsp; 
Šta i kako čuju 

Kako im je srednje uho još nerazvijeno, bebe po rođenju imaju prilično slab sluh. Najbolje čuju nagle promjene tona i intonacije, a upravo se na taj način i obraćamo bebama. 

Novorođenče voli slušati zvukove koje je čulo u maternici. Bebe tako reagiraju na snimke srčanih otkucaja majke i na njen glas. Iako bebin sluh nije savršen, tek rođena djeca mogu čuti jeku koju starija djeca i odrasli ne registriraju. 

Vide "kroz maglu"

Novorođenče vidi, ali njegov mozak još nije potpuno "umrežen" za promatranje. Za razliku od sočiva u očima odraslih, koje se brzo prilagođavaju promjenama udaljenosti predmeta koje vide, sočiva novorođenog deteta fiksirana su na jedan razmak, obično između 20 i 40 centimetara. Tako beba vidi predmete kao u magli, u kojoj objekti, kako se približavaju i udaljavaju, ulaze i izlaze iz fokusa. 

Nakon rođenja, rožnjača oka nema ni sposobnost razlikovanja detalja. Zato novorođenče pogledom traži predmete s mnogo kontrasta, koje može lakše vidjeti i koji su mu zanimljivi. Djeca nisu, kao što se dugo smatralo, slijepa za boje, a s četiri mjeseca, djeca mogu razlikovati sve boje. 

U osmom mjesecu djeca vide jednako dobro kao i odrasli, no normalan razvoj vida najviše zavisi od toga jesu li se djeca u prve dvije godine dovoljno koristila vidom. 

Ukus i miris - šta bebe vole

Istraživanja čula ukusa pomogla su da se odgovori na pitanje koje zbunjuje većinu roditelja: zašto djeca vole slatko. To je urođeno. Ljudi se rađaju s predispozicijom da vole slatko, dakle vole majčino mlijeko koje sadrži dosta šećera. Također, urođeno im je da ne vole ništa gorko, a gorak ukus je svojstvo nekih štetnih materija.

Čini se da i čulo mirisa postoji od rođenja, no teže ga je provjeriti jer je, u poređenju s čulima, lista mirisa gotovo beskonačna. Dojena djeca raspoznaju miris mlijeka svoje majke i osjete razliku u njegovom ukusu kada majka pojede neku hranu jačeg ukusa. 

Grubo - glatko

Bebe su posebno osjetljive na dodir. Zato se vole maziti, a prija im i masaža. Maženje je toliko važno za razvoj da se preporučuje kao tehnika u novorođenačkoj intenzivnoj njezi. Roditelji su najčešće previše nježni prema bebama, koje zapravo više uživaju u blagom 
pritisku nego u golicanju.&nbsp;
Nadražaj je uslov za zdrav rast i razvoj svakog djeteta. A za to nije potrebna posebna oprema - dovoljna je svakodnevna njega, pažnja i ljubav.

Priroda se pobrinula za postepen razvoj osjećanja, kako bi dijete polako i nježno ušlo u novi svijet

Novorođenče voli slušati zvukove koje je čulo u maternici

Šta beba vidi, čuje, voli i osjeća

Kod djece čije majke pate od kliničke depresije bilježi se veći rizik za psihološke poremećaje, sugerira istraživanje objavljeno u stručnom časopisu Depression &amp; Anxiety.&nbsp; Podaci naučnika s Yale University povezali su prisutnost depresije kod majki s promjenama u vezi sa imunitetom i reakcijama organizma na stres kod djece.
Uočena veza nije ovisila o socioekonomskom statusu porodice, dodaju istraživači nakon 10-godišnjeg praćenja 125 djece.
Sudionici istraživanja praćeni su od rođenja, a depresija majki bila je važan faktor rizika za anksioznost djece.

Podaci naučnika s Yale University povezali su prisutnost depresije kod majki s promjenama u vezi sa imunitetom

Uočena veza nije ovisila o socioekonomskom statusu porodice

Depresivna majka – bolesno dijete

1. Ne očekujmo od djeteta ono što ono još ne može. Novorođenče ne može biti tiho, dvogodišnje dijete ne može mirno sjediti, četverogodišnjak ne može sam pospremiti svoju sobu.&nbsp; 
2. Ne ljutimo se što dijete ne udovoljava našim željama. Ljutnja samo pogoršava situaciju. 

3. Ne mislimo da nam dijete tjera inat. "Prkosno" dijete je možda bolesno, umorno, gladno.

4. Ne zabranjujmo djeci da budu djeca. Dijete se može ponašati samo u skladu sa svojim godinama - zdravo dijete je živahno, glasno izražava šta osjeća i ne može dugo zadržati pažnju na jednoj stvari.

5. Ne postavljajmo stvari obrnuto. Ne može dijete udovoljavati našim potrebama za tišinom, ne može uvijek biti poslušno. Odgajajmo ga tako da bude razumno, ali ne i slijepo poslušno. 

6. Ne kritizirajmo - ukazujmo na greške. Djeca imaju malo iskustva, a greške su prirodni način učenja u bilo kojoj dobi. 

7. Ne kažnjavajmo - verbalno. Roditelji su već shvatili da je fizičko kažnjavanje štetno, ali zaboravljaju kako bole ljute riječi, uvrede i ukor.

8. Ne zaboravljajmo koliko iscjeljujuće djeluju postupci puni ljubavi.
 
9. Ne zaboravljajmo da je naše ponašanje najbolji primjer djetetu.

Mame i tate često pred svoju još malu djecu postavljaju zahtjeve koji mogu izazvati velike probleme u međusobnoj komunikaciji

Dvogodišnje dijete ne može mirno sjediti

Ne postavljajte pred djecu nerealne zahtjeve

Bez obzira na to u kom uzrastu dijete počne sisati palac, razloga za to nema mnogo.&nbsp;&nbsp;Obično je u pitanju loša navika (roditelji zamjenjuju cuclu tako što dijete naviknu na sisanje palca ili ova rana navika nije iskorijenjena na vrijeme), ili dijete signalizira roditeljima da je zbog nečega uplašeno, nesigurno, zbunjeno. 

U svakom slučaju, već oko treće godine bilo bi vrijeme da se ovakvo ponašanje promijeni. 

Da biste u tome uspjeli, pokušajte dijete posmatrati iz drugog ugla. Obratite pažnju na to u kom trenutku se sjeti svoga palca (da li kada vidi neke zbunjujuće slike na TV-u, ili kada je u kući porodična svađa...), i onda te sadržaje pokušajte eliminirati. 

S druge strane, kada vidite da je zadovoljno, da ste mu nečim skrenuli pažnju sa sisanja palca, onda tu aktivnost češće primjenjujte. Objasnite djetetu šta su bakterije, infekcije koje dolaze od prljavih ruku, odnosno da sisanje palca nije samo ružno, već da može izazvati različite bolesti.

Zabrane, kritike i ucjene neće pomoći da se dijete odvikne od sisanja palca. Naprotiv, time se stvara veći problem

Možda dijete signalizira roditeljima da je zbog nečega uplašeno

Zašto dijete voli palac

Iako kao roditelj, možda, od svoje bebe očekujete mnogo toga, ona je samo jedno malo biće kojoj je bezgranično potrebna vaša ljubav, a ne očekivanja. Evo šta, prema razvojnim fazama, ne trebate očekivati od novorođenčeta.&nbsp;
Do šest sedmica

- Ne očekujte da znate sve samo zato što ste pročitali puno knjiga; 

- Da će dojenje biti lagano i prirodno, trebat će vam praksa (ali se isplati); 

- Da će pedijatar uvijek reći pravu stvar ili znati odgovore na sva pitanja;
 
- Da vam se rodbina neće miješati tamo gdje joj nije mjesto; 

- Da ćete išta napraviti, čak ni dok beba spava; 

Do trećeg mjeseca 

- Ne očekujte od bebe da spava cijelu noć u 12. sedmici života; 

- Ne očekujte od bebe da se osjeća sigurnom kada niste na vidiku; 

- Ne očekujte od partnera da se slaže sa svim vašim pogledima na roditeljstvo. 

Do šestog mjeseca

- Ne očekujte da će se djetetu svidjeti ideja da se igra s drugom djecom kao vama;

- Da dijete više neće trebati podoj ili flašicu tokom noći; 

- Da će se bebi dopasti prva kašica; 

- Da će beba dobiti zub samo zato što su ga druge bebe dobile; 

- Da će bebi brzo izbiti zub samo zato što slini i grize šaku. 

Od šestog do dvetog mjeseca

- Ne očekujte da će beba puzati, neke bebe preskaču tu fazu; 

- Da će beba voljeti da joj se peru zubići; 

- Da će dijete nastaviti spavati cijelu noć (izbijanje zubića, strah od odvajanja, skokovi u rastu i razvoju, mogu buditi dijete noću);
 
- Da će dijete i dalje dobivati puno na težini, pogotovo ako je propuzalo; 


Od devetog do dvanaestog mjeseca

- Ne očekujte da će dijete prohodati, neke bebe ne hodaju do 16. mjeseca; 

- Ne očekujte od bebe da mirno sjedi u hranilici dok vi završite sa jelom; 

- Ne očekujte od bebe da će joj se svidjeti sva hrana koju nudite, većina ih je vrlo izbirljiva; 

- Da ćete moći bebu ostaviti samu i na sekundu.

Ali, volite je bezgranično do kraja života i dijete će vam to vratiti

Šta ne trebate očekivati od bebe

Kako povećati raznolikost prehrane djeteta? Doktorica Julie Lumeng s Univerziteta u Michiganu navodi da je najčešća greška koju roditelji ponavljaju kad djetetu prvi put ponude novu namirnicu - prerano odustajanje.&nbsp;&nbsp; Djetetu je novu namirnicu potrebno ponuditi barem deset pa čak i 15 puta, što će omogućiti navikavanje i prihvatanje novog okusa. Također, istraživanja pokazuju da djeca vole onu hranu koju su vidjela da jedu njihovi roditelji i druga djeca. 
Još je jedna česta greška koju roditelji čine: "Čokoladu ćeš moći pojesti tek nakon što pojedeš povrće!" Iz toga djeca zaključuju da je povrće nepoželjna hrana. 
Odbijanje novih namirnica, evolucijski gledano, ima razumno objašnjenje. Neprihvaćanje nove hrane je najizraženije u dobi od oko 18 mjeseci, što je dob kad djeca počinju hodati pa je averzija prema novom štitila djecu naših predaka od trovanja otrovnim bobicama pronađenih u šumi!

Djetetu je novu namirnicu potrebno ponuditi barem deset pa čak i 15 puta

Budite uporni s uvođenjem novih namirnica

Ako ste i vi među roditeljima koji svako jutro vode borbu s djetetom koje ne želi pojesti doručak, pročitajte savjete koji će vam otkriti kako i iz petominutnog obroka dijete može dobiti svu potrebnu energiju i najvažnije hranjive tvari.&nbsp;&nbsp;
Dakle, da bi dijete pojelo dobar doručak, ne morate mu pripremati kompletni obrok. 

Žitarice i mlijeko 

Stručnjaci kažu da su jedan od najzdravijih doručaka za djecu uzrasta od dvije do pet godna zobene pahuljice s nemasnim mlijekom. Ova kombinacija puna je kalcija, vlakana i nema masnoća. 

Osim toga, danas su sve zobene pahuljice pojačane važnim hranjivim sastojcima poput vitamina B. 

S obzirom na to da u prodavnicama možete naći razne vrste pahuljica, odaberite one koje nisu pune šećera. Pahuljice zasladite zgnječenim bananama ili nekim drugim voćem. Uz ovaj obrok ponudite djetetu veliku čašu soka od narandže, jer će vitamin C pomoći djetetovom organizmu da bolje apsorbira željezo iz pahuljica. 

Zobeni prutići

Zobeni prutići puni su vlakana, a ugljikohidrati u njima odličan su izvor energije. Istraživanja su dokazala da su djeca mentalno "oštrija" ako ujutro dobiju dozu ugljikohidrata, jer je moždanim ćelijama potrebna neprekidna opskrba ovim tvarima. 

Osim što je odličnog okusa, maslac s kikirikijem namazan na pšeničnom pecivu opskrbit će dijete proteinima. Mufin od zobi i mekinja sadrži više vlakana i manje masnoća nego mafin od borovnica. Mufin od zobi i mekinja također je pun kalija i magnezija. 

Nezamjenjivo voće 

Osim što su vrlo osvježavajuće, jabuke su poznata vlaknasta hrana. Banane su, pak, na prvom mjestu među svježim voćem što se tiče kalija, minerala kojeg djeca gube za vrijeme fizičke aktivnosti. Voće za doručak pomoći će djetetu da se brže probudi, jer sprečava pad nivoa šećera u krvi. 

- Jeste li znali da je kivi na prvom mjestu po hranjivoj vrijednosti među voćem koje se najviše konzumira? Zato, napravite svome djetetu šareni miks kivija, banane, soka od jabuke i bobica koje su mu omiljene. 

- Vrlo praktično će vam biti da u nedjelju napravite veliku posudu voćne salate tako da je dijete može jesti svaki dan. Prije svakog serviranja dodajte malo jogurta za još više proteina i kalcija. 

Mješavina od narandže i banane 

- Sok od narandže, jogurt s malo ili bez masnoća i banana namirnice su koje trebate pomiješati kako biste dobili poslasticu bogatu ugljikohidratima, vitaminima, mineralima i kalcijem. 

- Brusnice su iznimno bogate antioksidansima. Pomiješajte zdrobljenu bananu, malo soka od brusnice ili jabuke i šaku punu svježih ili smrznutih brusnica.

Stručnjaci kažu da su jedan od najzdravijih doručaka za djecu uzrasta od dvije do pet godna zobene pahuljice s nemasnim mlijekom

Brz i zdrav doručak za dijete

Od sladoleda se ne dobija upala grla i krajnika. Djeci sladoled možete davati tokom cijele godine, ali najbolje u malim količinama.&nbsp; 
Već s prvim jesenjim danima, a pogotovo zimi, mnogi roditelji djeci zabranjuju da jedu sladoled, plađeći se da će se, jedući hladno u hladnim danima, razboljeti. 

Istraživanja su utvrdila da se sladoled jede mnogo manje tokom hladnijih dana. Interesenatno je i to da najviše sladoleda godišnje jedu stanovnici skandinavskih zemalja, koji se baš i ne mogu pohvalliti toplom klimom.

A naučnici navode da je sladoled bolje konzumirati zimi, jer je temperaturna razlika između tijela i vanjskog okruženja tada manja u odnosu na velike vrućine. 

To znači da zimi nikad ne može doći do temperaturnog šoka tokom konzumiranja sladoleda. Upravo zbog toga se u sjevernim zemljama sladoled jede i zimi, a ljeti piju topli čajevi, s obzirom na to da se na taj način smanjuje znojenje koje je ljeti intenzivnije.

Naučnici navode da je sladoled bolje konzumirati zimi, jer je temperaturna razlika između tijela i vanjskog okruženja tada manja u odnosu na velike vrućine

Djecu od sladoleda neće boljeti grlo i krajncii

Sladoled djeci dajite i zimi

Povišena tjelesna temperatura najčešće predstavlja odgovor organizma na infekciju bakterijama, virusima, parazitima, no može biti i posljedica manjka tekućine u organizmu (dehidracije) ili, pak, dobivene vakcine.&nbsp;&nbsp;
U gotovo tri četvrtine slučajeva povišena tjelesna temperatura posljedica je akutne infekcije dišnih organa. 

Tijelo gori 

Ona je znak da bolest postoji, može nam pokazivati tok bolesti, no ne i njenu težinu. Predstavlja prvi, nespecifični odgovor organizma, koji ujedno mobilizira i njegovu obranu. 

Odgovor na povišenje tjelesne temperature individualan je. Najčešći su simptomi koji ga prate: nelagoda, glavobolja, groznica, znojenje. Treba naglasiti da su pri porastu temperature kod djece dlanovi i tabani (ponekad i cijele ruke i noge) hladni, dok tijelo "gori". Zato stavljanje ruke na čelo ili obraze nije pouzdan način procjene ima li dijete povišenu temperaturu.

Povišenom tjelesnom temperaturom smatramo onu višu od 37 stepeni Celzija. Mjere za snižavanje temperature primjenjujemo kada ona pređe 38,5 stepeni, ali i ako je niža, a dijete se loše osjeća.

Manje tekućine - viša temperatura 

Pri svakoj povišenoj temperaturi organizmu treba više vode, zato je važno unositi dovoljno tekućine. Manjak tekućine u organizmu češće je posljedica nego uzrok povišenoj temperaturi, tako da upravo taj manjak kao posljedica predstavlja poticaj za dalje podržavanje febriliteta.

Borba s febrilitetom najčešće je "simptomatska". Ako je liječnik propisao antibiotik, to ne znači da je time problem febriliteta riješen, jer dijete i pod antibiotskom terapijom obično još dva dana ima povišenu temperaturu.

Prvi korak pri skidanju temperature više od 39 stepeni je fizikalni - masiranjem, polijevanjem ili tuširanjem djeteta mlakom vodom (temperature oko 35 stepeni Celzija). Cijelo tijelo, osim lica i glave, treba polijevati vodom. 

Voda, koja na taj način lapi s površine tijela, oduzima mu značajnu količinu topline. Za skidanje temperature kod djece, alkohol nije dobar izbor. Trljanje kože frotirnim ručnikom natopljenim mlakom vodom ima slabiji učinak.

Obloge od mlake vode primijenite tako da mokrom ocijeđenom pelenom ili mokrom plahtom (mlaka voda), omotate dijete od vrata do pete. Preko toga stavlja se deblji, suhi frotirni ručnik. Nakon četiri do pet minuta takav se oblog skida, dijete se potpuno razmota i istrlja frotirnim ručnikom. 

Lijekove za skidanje temperature djetetu dajite samo ako ih je preporučio liječnik. Nikada nemojte na svoju ruku davati sirupe niti neke druge lijekove. Efekt nakon primjene lijeka nastupa tek nakon pola sata do 45 minuta, pa ni nakon primjene terapije ne zanemarujte fizikalne metode skidanja temperature.

Temperatura viša od 37 stepeni smatra se povišenom, a osim lijekova, djetetu treba i fiziološki tretman oblozima ili tuširanjem

Čelo vruće, a ruke hladne

Dva do šest dana nakon porođaja većina žena osjeti da su im dojke gotovo preko noći postale teške, veće, osjetno punije, napetije i osjetljivije na dodir. To je normalno stanje koje se događa usljed dotjecanja velike količine krvi i limfe u dojku i povećanog stvaranja i nakupljanja mlijeka u dojci.&nbsp;&nbsp; 
Ako majka neredovno doji ili beba nedovoljno prazni dojku u prvim danima nakon porođaja, normalna fiziološka punoća dojki može prerasti u neki oblik prepunjenosti, a zatim dovesti i do zastoja mlijeka, te u krajnjem slučaju do bakterijske upale - mastitisa. Pa, šta treba raditi?


1. Da bi spriječila da prerastanje normalne fiziološke punoće dojki nakon porođaja preraste u prepunjenost, majka bi trebala:

- Dojiti dovoljno često (minimalno osam do 12 obroka u 24 sata);

- Dozvoliti bebi da sama završi podoj; 

- Paziti da beba doji u ispravnom položaju te da pravilno ustima zahvaća dojku. 


2. Koji su simptomi prepunjenosti:

- Prepunjenost se može pojaviti samo u području oko areole, a može biti zahvaćena i cijela dojka; 

- Kod većine žena simptomi su slični: dojka je otečena, nabrekla, topla i 
vrlo osjetljiva na dodir; 

- Moguće je da majka ima nešto povišenu temperaturu i da se osjet bola širi prema pazuhu. 


3. Kako reagirati

Ako se dogodi da majka osjeti i prepozna neke od simptoma prepunjenosti dojke, treba reagirati odmah i započeti tretman:

- Treba dojiti najmanje svakih sat i po do najviše dva sata;

- Prije podoja se treba istuširati toplom vodom ili na prepunjenu dojku staviti topli oblog; 

- Za ublažavanje boli uzeti neki od lijekova na bazi paracetamola. 


Izdajanje 

Neke su majke neodlučne kada je u pitanju izdajanje, jer se boje da bi ono 
moglo još i pogoršati problem. No, izdajanjem manje količine mlijeka poboljšava se prokrvljenost dojke i prohodnost mliječnih kanalića, čime se omogućava da beba lakše zahvati prepunjenu dojku i učinkovitije je isprazni. 

Ne zaboravite da je učinkovito i potpuno pražnjenje dojke ujedno i najbolja prevencija od mogućih mnogih problema u dojenju. 

Ne zaboravite

Nakon dvije do tri sedmice učinkovitog dojenja dojke obično splasnu i postanu meke na dodir. To je period kada mnoge majke pomisle kako su "ostale bez mlijeka" ili ga "više nemaju dovoljno". 

No, i ovo stanje je normalno, jer meke dojke samo znače da je došlo do ravnoteže ponude i potražnje i da majčino tijelo proizvodi onoliko mlijeka koliko dijete svojim sisanjem i traži.

Ako majka neredovno doji ili beba nedovoljno prazni dojku u prvim danima nakon porođaja, normalna fiziološka punoća dojki može prerasti u prepunjenost

Šta nije mastitis

Djeca koja su nedavno dobila mlađeg brata ili sestru često šalju poruke tipa: "Pogledaj me kako sam veliki. I ja imam svojih briga. Samo gledaš tu tvoju bebu i više te ne zanima šta je sa mnom...".
Dolazak bebe u porodicu može usloviti i grickanje noktiju, sisanje palca, ponovno mokrenje u krevetu, pa čak i puzanje. Ukoliko je dijete neku od ovih navika steklo ranije i još je se nije sasvim oslobodilo - sada će je upražnjavati s jačom strašću nego ikada. 
Počne li mokriti u krevet i puzati (iako je to odavno prevazišlo) bez nekog vidljivog razloga, odnosno bez očigledne promjene u porodici, dobro se zamislite. 
Otkrijte šta je uslovilo ovakvo ponašanje. Možda ga niste dovoljno pripremili za dolazak novog člana u prodicu, možda ste premalo s njim razgovarali ili ste jednostavno previše pažnje posvetili bebi. 
Ovakvim ponašanjem dijete vam jasno daje do znanja da ima problem koji svakako zaslužuje vašu pažnju. Više nego ikada budite nježni prema djetetu. Razgovarajte s njim, objasnite mu novu situaciju i nađite načina da doprete do njega. I ne odustajte dok to ne postignete.

Najjaču reakciju dijete ima u momentu kada dobije mlađeg brata ili sestru, jer se osjeća zapostavljenim

Dijete treba pripremiti za dolazak novog člana

Tipovi dječijeg ponašanja koje roditelji ne smiju zanemariti

Kakvu odjeću birati za "zimsku" bebu

Prvo prstima, kasnije kašikom

Klice i bakterije kao nevidljiva opasnost

Igrajte se s bebom od prvog dana

Šta beba vidi, čuje, voli i osjeća

Depresivna majka – bolesno dijete

Ne postavljajte pred djecu nerealne zahtjeve

Zašto dijete voli palac

Šta ne trebate očekivati od bebe

Budite uporni s uvođenjem novih namirnica

Brz i zdrav doručak za dijete

Sladoled djeci dajite i zimi

Čelo vruće, a ruke hladne

Šta nije mastitis

Prepoznajte poruke starijeg djeteta

Svakodnevnica

Tipovi dječijeg ponašanja koje roditelji ne smiju zanemariti

Kakvu odjeću birati za "zimsku" bebu

Prvo prstima, kasnije kašikom

Klice i bakterije kao nevidljiva opasnost

Igrajte se s bebom od prvog dana

Šta beba vidi, čuje, voli i osjeća

Depresivna majka – bolesno dijete

Ne postavljajte pred djecu nerealne zahtjeve

Zašto dijete voli palac

Šta ne trebate očekivati od bebe

Budite uporni s uvođenjem novih namirnica

Brz i zdrav doručak za dijete

Sladoled djeci dajite i zimi

Čelo vruće, a ruke hladne

Šta nije mastitis

Prepoznajte poruke starijeg djeteta