Medžlis Islamske zajednice Trebinje, na čelu s glavnim imamom <a href="https://avaz.ba/tag/40089/sadik-ef-fazlagic">Sadikom ef. Fazlagićem</a>, pokrenuo je akciju čišćenja džamije Muje Kotezlije koja je porušena u Drugom svjetskom ratu i nikada nije obnavljana.&nbsp;&nbsp; Ef. Fazlagić kaže da su osjećali moralnu obavezu očistiti ovaj nacionalni spomenik, jednu od najstarijih džamija na ovom prostoru kako bi ga spasili od propadanja. 
Džamija se nalazi u mjestu Kotezi koje je gotovo napušteno, a ef. Fazlagić najavljuje da će stati i iza projekta obnove što bi zasigurno oživjelo ovaj kraj i dalo nadu povratnicima. 
Ef. Fazlagić prepoznao je značaj očuvanja i obnove ovakvih objekata koji je imaju neprocjenjivu vrijednost za šta je dokaz i jedinstvena munara džamije Muje Kotezlije. 
Sadik ef. Fazlagić, rođen je 1980. godine u Trebinju. Završio je Karađoz-begovu medresu u Mostaru 1999. godine, a diplomirao na Fakultetu islamskih nauka u Sarajevu. 
Imamsku misiju obavljao je u Medžlisu IZ Stolac od 2009. do 2018. godine kada je postavljen na poziciju glavnog imama Medžlisa IZ Trebinje.

Pokrenuo akciju čišćenja džamije Muje Kotezlije, nacionalnog spomenika

Sadik ef. Fazlagić: Akcija za primjer

Odluka Vijeća za opće poslove Evropske unije da odbije zahtjev <a href="https://avaz.ba/tag/54127/sjeverna-makedonija">Sjeverne Makedonije</a>&nbsp;i <a href="https://avaz.ba/tag/1678/albanija">Albanije</a> za početak pregovora o pristupanju je katastrofalna, a njene posljedice ćemo tek gledati! Sumorna je ovo prognoza direktora novosadskog Centra za regionalizam, analitičara Aleksandara Popova, koja se, nažalost, već počela obistinjavati. - Sad se slobodno može reći, kad nas neće Evropa, onda idemo tamo gdje nas hoće - poručio je Popov i dodao je ova odluka vjetar u leđa, alibi za nastavak opasnih dešavanja u regionu.
A, gdje ćemo i ko će nas ako Evropljani neće, zapitat će se vjerovatno svaka od zemalja koja je pretendirala da se pridruži EU: Sjeverna Makedonija i Albanija, Bosna i Hercegovina, a posebno Srbija, u kojoj su najjače antievropske snage i ruski utjecaj. 
I, nije trebalo dugo da se vide posljedice odluke EU. Premijer Zoran Zaev ekspresno je najavio da će prijevremeni parlamentarni izbori u Sjevernoj Makedoniji biti održani 12. aprila 2020. godine, te je poručio će Makedonci sada „odlučiti kojim će putem ići".
A, puteva je mnogo. Nažalost, niti jedan kao onaj evropski ne nudi miran i prosperitetan region. Posebno bi bilo opasno dodatno jačanje ruskog utjecaja. 
Baš ovakve odluke EU u niskom startu čekaju u Moskvi, nadajući se da će tješeći razočarane i za EU nepoželjne Balkance i nudeći svoj „hladni ruski zagrljaj“ lakše ostvariti po njih izuzetno značajan geopolitički utjecaj u ovom dijelu svijeta. 
Posebno je ova odluka Vijeća za opće poslove EU opasna po BiH, u kojoj do sada nije postojao konsenzus ni u vezi priključenja NATO-u. Sada se može očekivati i dodatno snaženje antiNATO, pa i antievropskog djelovanja, posebno iz Republike Srpske. 
Kao kec na desetku bi ovo moglo doći posebno Miloradu Dodiku, koji dosad makar nije dovodio u pitanje težnje za članstvom BiH u EU. Vidljivo je to po njegovim učestalim posjetama Begradu, koje sigurno ne obećavaju stabiliziranje političkih prilika u BiH. 
Činjenica da je premijer Ruske&nbsp;Federacije Dmitrij&nbsp;Medvedev tokom jednodnevne posjete Srbiji značajno vrijeme izdvojio za razgovor s članom Predsjedništva BiH Miloradom Dodikom, jasno nagovještava moguća buduća politička kretanja u BiH. 
Naš region bi tako, iako se godinama činilo da više nije zanimljiv nikome, ponovo mogao postati poligon na kojem veliki prelamaju račune preko leđa malih, a zavađenih balkanskih naroda.

Posljedice odluke Vijeća za opće poslove EU mogle bio region dodatno destabilizirati

Alibi za konflikt

Bosna i Hercegovina ima prvakinju Evrope. Azra Dedić, članica Džudo kluba Una iz Bihaća, stigla je u Kelnu na evropski tron. Ona je u Njemačkoj zasjenila veoma jaku konkurenciju i sasvim zasluženo se okitila titulom najbolje u Evropi.
Djevojka koja boluje od Daunovog sindroma ovim rezultatom je napravila iskorak i u odnosu na svjetsku bronzu koju je osvojila prošle godine i tako još jednom potvrdila da je istinska šampionka.
Bišćanka je inače, na osnovu vrhunskih dosadašnjih rezultata, zaslužila i majstorsko zvanje u borilačkim vještinama, koje je potvrdila na Ljetnom kampu Džudo saveza Federacije Bosne i Hercegovine.
Azra Dedić rođena je 1994. Džudom se bavi 12 godina, prva je osoba s Daunovim sindromom zaposlena u Bosni i Hercegovini, a sigurno je da će se još čuti za njene uspjehe.

Članica Džudo kluba Una iz Bihaća stigla do zlata na Evropskom prvenstvu

Azra Dedić: Istinska šampionka

Uvozimo vodu, hranu, struju... Hejbet stvari bi se tu još moglo nabrojati, ali posebno je alarmantno da je Bosna i Hercegovina posljednjih godina počela s uvozom radne snage, uprkos konstantnim upozorenjima poslodavaca koja traju već nekoliko godina.&nbsp;Da, dobro ste čuli. Naša zemlja uvozi radnu snagu.
Uprkos činjenici da je u BiH oko 400.000 nezaposlenih te da svakodnevno ostajemo bez ljudi, mladi idu trbuhom za kruhom u druge zemlje, a varioci, zidari, zanatlije... postaju nam zlata vrijedni.
A ni varioci ni zidari više ne postoje u obrazovnim sistemima BiH, a i oni što su nekad bili, već davno su preko granice, gdje su bolje plaćeni.
Svake godine odškolujemo hiljade studenata, koji nedugo nakon završenog studija sreću traže u drugim, razvijenim i za život boljim zemljama od BiH. Od završetka agresije na BiH, našu zemlju napustilo je 150.000 ljudi, a najviše se radi o visokokvalificiranoj radnoj snazi.
Kako i šta dalje, niko ne zna. Ko je kriv što su ukinuti časni zanati? Je li država zakazala, je li stanovništvo nezainteresirano? Sva poštena pitanja na mjestu, a odgovora nema.
Dok potpisnik ovih redova završava tekst, negdje u BiH se spremaju na odlazak naši državljani, negdje daleko. Ko će njih naslijediti i kako?
Zemlja staraca odavno smo postali, a nekad jednostavne stvari poput odlaska kod mehaničara mogle bi nam uskoro postati otežavajuća okolnost.
Nekad sam smatrao da je izreka “ko posljednji izađe, nek' ugasi svjetlo” bila samo šala. Sada mislim drugačije...

Varioci i zidari odavno već ne postoje u obrazovnim sistemima BiH

Ko posljednji izađe, nek' ugasi svjetlo

Premijer Sjeverne Makedonije Zoran Zaev nizom posljednjih poteza pokazao je kako se jedan državnik treba zauzeti za svoj narod. Hrabrim i pomalo drskim riječima odgovorio je zvaničnicima Evropske unije da, uprkos njihovom zanemarivanju svega onoga što je ova država postigla na svom evropskom putu, neće odustati od sna. Onog sna koji građani Sjeverne Makedonije sanjaju već godinama.
Sjeverna Makedonija jedina je zemlja kandidat za EU koja je zbog toga promijenila ime. I uprkos ogromnom nezadovoljstvu naroda, uspjeli su izvojevati odluku da Makedoniju nazovu Sjevernom.
Zar to nije bio jak argument, pa i francuskom predsjedniku Makronu (Macron), koji je bio najglasniji da Skoplje još mora stajati pred evropskim vratima.
Bez obzira na sve, Zaev ne staje. Tako je jučer najavio i vanredne izbore, za koje želi da se što prije dogode. Njima pokušava dobiti još snažniju podršku ionako podijeljenog društva.
Čovjek pomisli da bi ga možda u ovakvim hrabrim odlukama mogli slijediti i neki domaći političari. Ma, daleko smo mi od nekoga ko radi ideje, sna, vizije... daje narodu svoj mandat.
U svemu ovome, lijepo je bilo vidjeti premijera dok ga drugi visoki zvaničnici EU tapšu po ramenu. Govore mu da malo sačeka. Ali... On to ne želi. Makedonci su ispunili sve ono što je od njih traženo, i šta trebaju čekati.
Zaev je i tu odigrao ključnu ulogu. Pustio ih je sve da mu daju pohvale, ali sada želi da oni njega saslušaju.
Na kraju, hoće li dati ostavku ili ne, hoće li otići s političke scene ili ne, nije bitno. Očitao je lekciju svima kako treba slijediti jedan san i slušati svoj narod.

Slijedi san svakog Makedonca i ne  predaje se

Hrabri Zaev

I stvarno smo blažene sve mi koje smo osjetile čar majčinstva. Osjetiti kako u utrobi tvojoj raste biće koje će sutra koračati kroz svijet, osjetiti njegovu kožu na svojoj nakon što u krvi i znoju porođaja ugleda svjetlost dana, potpuno je nadnaravan osjećaj.
Sa njegovom se ljepotom ništa, ali apsolutno ništa na ovome svijetu porediti ne može. Ljubav, sreća, ponos, emotivno rastapanje na čestice...

Šta se onda u ljudskom umu odigra da ubilački instinkt nadjača majčinski. Ne daj Bože saznati. Nikad.
Proteklih deset dana strašna su dva događaja odzvanjala bh. medijskim prostorom nad kojima se samo ludak ne bi zamislio.
Maloljetna djevojčica uhapšena je zbog sumnje u čedomorstvo. Prije nekoliko dana porodila se u stanu na Alipašinom Polju u Sarajevu. Prema informacijama dostupnim javnosti, pomogla joj je majka A. Č. (47), koja će kasnije biti suizvršilac stravičnog zločina – čedomorstva. Šta se desilo među četiri zida znaju samo njih dvije. Horor je otkriven nakon što je djevojčica s obilnim krvarenjem završila na KCUS-u.
Slučaj je gotovo identičan onome otprije nekoliko mjeseci u Krajini. Djevojka, nešto starija, 19-godišnjakinja, porodila se u kući u Bužimu uz pomoć majke. Bebu su zamotale u deku i ugušile. Otkrio ih je također ljekar, zbog komplikacija nastalih nakon nestručno izvršenog poroda.
Javnost je, naravno, u šoku. Nasilna smrt novorođenčeta, zločin nad nemoćnim, malenim bićem budi jake emocije koje ostavljaju malo prostora za pokušaj razumijevanja onoga što vodi ka ovakvom stravičnom zločinu i kraju jednoga ljudskoga života.

<h2>Bitno je šta se dešavalo do porođaja</h2>

Dakle, čedomorstvo usred Sarajeva. Ova informacija je važna jer izbija labavi argument da se ovakvi zločini, zbog osude okoline, male stope obrazovanosti i neke vrste odvojenosti od modernog svijeta dešavaju većinom u ruralnim područjima. Naš mentalitet još je duboko ukorijenjen u svaku poru našega društva.&nbsp; Stoga mi je zapela za oko jedna rečenica neuropsihijatra Omera Ćemalovića, koji kaže: “Šta se dešavalo do samog porođaja, to je ono što je bitno”.
Dakle, šta je ta djevojčica proživljavala devet mjeseci noseći bebu u sebi, ko je otac djeteta, kako je došlo do trudnoće, u kakvim uvjetima su živjele, kakav je njihov socijalni status, kakva historija mentalnih bolesti... To je ono čime se sigurno i jedino može baviti struka.
Ono nad čime sam se zamislila jeste osjećaj straha koji se prožima kroz sve sfere našeg života i društva u cjelini. Probajte na svom primjeru. Strah od toga šta će reći komšiluk, strah od neuspjeha zbog roditelja, strah od toga da ćete ostati bez posla, strah od toga da svome djetetu nećete moći obezbjediti sve što mu je potrebno, strah od neizvjesne budućnosti...
Čega se plašila djevojčica koja je u svojoj utrobi nosila dijete? Čega se plašila njena majka? Opravdanja nema. Objašnjenja sigurno da.

Šta se u ljudskom umu odigra da ubilački instinkt nadjača majčinski. Ne daj Bože saznati. Nikad

Puls sedmice / Kako majka digne ruku na svoje čedo

Erdoan, Putin, Tramp, Boris… Kakav samo niz ozbiljnih pacijenata na najozbiljnijim funkcijama na svijetu. Zastrašujuće djeluje ovaj istorijski trenutak, ne treba potcjenjivati mogućnost gdje ovi likovi mogu odvesti čovječanstvo. Eto, takav je to niz, da onaj mahnitov Putin, demokrata što ga je nemoguće skinuti sa vlasti, na tom spisku izgleda kao najprisebniji, gotovo političar za poželjeti.

<h2>Idealan biznis za namazanog Rusa</h2>

<a href="https://avaz.ba/tag/10340/redzep-tajip-erdogan">Erdoan</a>, čovjek koji je uhapsio na stotine hiljada vlastitih građana i koji je satrao sekularnu, modernu Ataturkovu Tursku, je bez sumnje opasan lik. Ako je u stanju na taj način hapsiti vlastite građane, možemo tek zamisliti šta je u stanju raditi tuđim, recimo građanima Sirije, Kurdima koje trenutno bombarduje avionima. Apsurdno, ali riječ je o NATO-ovim avionima.Ako vam je dijete slučajno išlo u Internacionalnu školu na Ilidži, velike šanse imate da budete, i vi i vaše dijete, uhapšeni na istanbulskom aerodromu odmah po slijetanju. Ko ne vjeruje, neka pita <a href="https://avaz.ba/tag/30925/selmir-masetovic">Selmira Mašetovića</a>, studenta kojeg su turski specijalci uhapsili samo zato što se školovao na univerzitetu koji se dovodi u vezu sa Gulenom.Dok turska vojska napada kurdsku policiju, i svima nam je jasno da prisustvujemo novom etničkom čišćenju, sirijska vojska, za sada, miruje. Međutim, ako bi se desio sukob između sirijske i turske vojske, to bi bila planetarna katastrofa.U isto vrijeme, Erdoanov jaran Putin je faktički pobjednik cijele situacije, jer naoružava i tursku i sirijsku vojsku. Faktički, idealan biznis za namazanog Rusa.Erdoanovo čačkanje mečke po Siriji nije nikoga iznenadilo, možda samo malo Trampa, koji očekuje da se svi trebaju plašiti njegovih Twitter objava. Od čitanja vlastitih tvitova, Erdoan jednostavno nema vremena da čita Trampove.

<h2>Igraju se valjda gluhih telefona</h2>

Na svom Twitter profilu turski predsjednik objavljuje da u Siriji vodi akciju pod nazivom „Izvor mira“ i dodaje: “Mi ćemo sačuvati teritorijalni integritet Sirije i osloboditi lokalne zajednice od terorista.” Hm, nekako slično je i Hitler pravdao napad na Poljsku, a ne treba imati sumnju da je “Izvor mira” eufemizam za etničko čišćenje Kurda.

Osviješten čovjek ne bi 3,5 miliona jedinki bilo koje životinjske vrste spominjao u ovom kontekstu.

Trampov brzopleti potez sa povlačenjem trupa iz Sirije, Erdoan shvata kao zeleno svjetlo, pa momentalno šalje avione na civilne ciljeve. Nakon toga, Tramp prijeti Erdoanu da će ekonomski uništiti Tursku, tačno čovjek ne zna šta to oni rade, igraju se valjda gluhih telefona.Ipak, od svega je najnehumanija, najgora, najodvratinija Erdoanova izjava da će, ako Evropa nastavi da ga kritikuje, lično obezbijediti 3,5 miliona izbjeglica koje će zatrpati kontinent. Kakva bezosjećajnost, kakvo igranje ljudima, ljudskim sudbinama, kakvo poistovjećivanje ljudi, žena, djece sa brojkama, sa kokošima, sa životinjama…Osviješten čovjek ne bi 3,5 miliona jedinki bilo koje životinjske vrste spominjao u ovom kontekstu. Ali, za Erdoana to nisu ljudi, to nisu sudbine, oni su samo sredstvo ucjene za ostvarivanje ličnih ambicija.

<h2>Treba seliti odavde, na Mars, naravno</h2>

Na našem domaćem terenu, Bakir je, naravno, podržao svog mentora, a Vučić je utihnuo, nit' zbori, nit' mrmori, nema čovjek mišljenje. Ne znam koji od ova dva stava je besramniji. Bakirovo otvoreno podržavanje turske agresije ili Vučićevo nijemo, pragmatično čuvanje turskih investicija u Srbiji. Ustvari, da je važna, bitna, velika i moćna kao Turska, Srbija bi sa Vučićem na čelu vjerovatno bila jednako agresivna.No, da imaju moć i muda, i Bakir bi vjerovatno bio „Izvor mira“ u Sandžaku, a Kolinda Hercegovini, isto kao Erdoan Siriji. Nema tu neke velike razlike u mentalnim sklopovima.Helem, takav je vakat, u svijetu su Erdoan, Putin, Tramp, Boris, a kod nas Mile, Bakir, Dragan, Vučić, Kolinda…Ma ne, treba seliti odavde. Na Mars, naravno. Nema kud bliže.

Kakva bezosjećajnost, kakvo igranje ljudima,  ljudskim sudbinama, kakvo poistovjećivanje ljudi, žena, djece sa brojkama, sa kokošima,  sa životinjama…

Opasan lik zvani Erdoan

Obrazovanje mladog <a href="https://avaz.ba/tag/4975/muhamed-filipovic">Muhameda Filipovića</a> započelo je prije nego što je pošao u školu i bio uključen u tadašnji obrazovni sistem. Ono se sastojalo iz brojnih pouka koje mu je davao otac i to posebno onih koje su se odnosile na njegov vjerski identitet.Kako je već u petoj godini savladao vještinu čitanja, čemu ga je podučio otac, a zatim je logično prešao i na čitanje tekstova na koje je nailazio u kući, to je zavirivanje u knjige, časopise i listove, a posebno u veliku Mejerovu ilustriranu enciklopediju „Weltaal und Menschheit“, postalo njegov glavni <a href="https://avaz.ba/tag/21487/hobi">hobi</a>, zapravo zanimanje kojem je ostao odan cijelog života.

<h2>Veza s najvećim umovima svijeta</h2>

Čitanje tekstova u cilju da dokaže kako zna da čita, preraslo je za kratko vrijeme u naviku čitanja, a ta navika se brzo razvila i obuhvatila i umjetničku literaturu kao posebni žanr pisane riječi.Tako je čitanje literature, u prvom periodu čitanja svega što mu je došlo pod ruku, postalo sastavni dio njegovog dnevnog zanimanja. Od čitanja usput nađenih i za njega, posebno po ilustracijama, zanimljivih tekstova, a kasnije i djela domaće poučne i umjetničke literature, razvilo se na koncu u potrebu i naviku čitanja djela velikih domaćih i svjetskih pisaca, koji su bili ne samo poznati nego uopće smatrani osnivačima svjetske pisane kulture.Ova navika i interes koji se iz nje razvio doveli su Muhameda kao mladog dječaka u vezu s najvećim umovima svijeta i na neki način ga opčinili, pa je knjigu, još od najranijih dana, zapravo od prvog razreda osnovne škole, smatrao najboljim prijateljem i najvećim izvorom zadovoljstva.Taj osjećaj osobito je ojačao kad je od svog učitelja Dušana Srdića dobio na dar Puškinov kratki roman „Kapetanova kći“. Taj dar i činjenica da je knjigom bio odlikovan kao najbolji u razredu, utjecao je na njega, tako da je počeo čitanje smatrati dnevnom potrebom i neophodnim saputnikom u životu.

<h2>Put ka spoznaji onog što je u životu bitno</h2>

Praksa stalnog čitanja ga je dovela do uvjerenja da se u knjigama nalazi sva mudrost svijeta i da mu samo druženje s mislima sadržanim u djelima velikih ljudi otvara put ka spoznaji onog što je u životu bitno, tj. da je čitanje i druženje s velikim umovima kroz njihova djela siguran put ka istini o svijetu i sebi samome.Može biti da je snaga ovog utjecaja nastala i zbog činjenice da je Muhamed u svojoj porodici bio daleko najmlađi član, jer je bio jedanaest godina mlađi od najmlađe mu sestre Zilhe, tako da je od najranijeg djetinjstva bio upućivan, a potom je stekao naviku da se druži sa starijim, i to mnogo starijim ljudima, da ih imitira i čita knjige koje su oni čitali, a zatim da čita sve novine i časopise koji su dolazili u kuću, što ga je veoma rano dovelo u sferu ozbiljne literature, nauke i kulture, ali i učinilo prerano sazrelim, a to se uveliko odrazilo na njegov cjelokupni život.

Profil, čiji su obrisi nastali veoma rano, nastavio je da se razvija u pravcu u kojem su ga usmjeravale opće okolnosti tog vremena, sukoba između fašizma i mržnje kao njegove osnovne ideološke i osjećajne baze i normalne ljudske želje za ljubavlju, mirom i slobodom.

Budući da je, silom životnih okolnosti, već u četrnaestoj godini života bio primoran da samostalno donosi veoma važne životne odluke, za Muhameda je veza teških životnih okolnosti i traženja istine o svijetu u kojem živi u djelima velikih pisaca i mislilaca odredila njegovu budućnost. Imao je, mada danas mora priznati da su one bile imitativnog porijekla,već sa trinaest godina formirane stavove o veoma bitnim stvarima života i ljudskih odnosa, tako da mu je intelektualni život bio predodređen i vodio ga ka težnji da shvati povezanost svega što se u svijetu zbiva u želji za razumijevanjem cjeline postojanja svijeta i njega samog, dakle ka filozofiji.Kad je među knjigama u kući našao neka filozofska djela, počeo je upravo u tim godinama čitati takva djela i pokušavao ih razumijevati u mjeri i na način kako je to njegov opći intelektualni i duhovni status dozvoljavao.

<h2>Stres zbog ustaškog režima i vladavine fašizma</h2>

Opisana okolina i socijalni medij u kojem je odrastao i stjecao prva iskustva života, formirali su njegov ljudski profil i shvatanja o odnosima među ljudima. Njegov duhovni profil će nastati iz spoja socijalnog odgoja u sredini koja je imala uređene odnose i jasna pravila ponašanja i intenzivnog obrazovanja i duhovnog života koji je velikim dijelom i sam stvarao.Taj profil, čiji su obrisi nastali veoma rano, nastavio je da se razvija u pravcu u kojem su ga usmjeravale opće okolnosti tog vremena, a to su bile okolnosti sukoba između fašizma i mržnje kao njegove osnovne ideološke i osjećajne baze i normalne ljudske želje za ljubavlju, mirom i slobodom.Muhamed nije nikada mislio o tome koliko je na njegov ukupni duhovni profil utjecao ogromni stres koji je cijela njegova porodica doživjela nastankom ustaškog režima i vladavine fašizma, mada se i ta situacija ne može izuzimati iz kompleksa događaja koji su od nevinog i radosnog dječaka, sklonog igri i druženju sa vršnjacima, preko noći načinili sazrelog čovjeka koji se suočava s pitanjima kako odoljeti sveopćem zlu, kako sačuvati svoj i život svojih najbližih i šta raditi u situaciji krajnje nemoći, s jedne, i krajnje nužnosti za otporom nastalom stanju, s druge strane.

Veza teških životnih  okolnosti i traženja istine o svijetu u  kojem živi u djelima velikih pisaca i  mislilaca  odredila je njegovu  budućnost

Preko noći je sazrio u čovjeka koji se suočava s pitanjima kako odoljeti sveopćem zlu

Temeljna kriza 21. stoljeća za Evropu je izbjeglička kriza, slažu se stručnjaci, no, kod nas, gdje je stručnjaka opće prakse u svakom sokaku po nekoliko, niko, za divno čudo, nije prepoznao problem.&nbsp; U susjedstvu i širom Evropske unije imaju plan A, B i C, za svaki slučaj i priliku, a kod nas ne vape za pomoći samo u Krajini i Tuzli, gdje kriza dostiže kritičnu tačku, već i državne institucije, poput Granične policije, koji nemaju ni osnovnih sredstava za rad. Delegacija Evropske unije u BiH jučer je, po ko zna koji put, pozvala bh. vlasti da rješavaju problem, pojačaju napore, preuzmu odgovornost. I, prije svega, pokažu minimum humanosti i migrantima koji žive u neljudskim uvjetima u Vučjaku osiguraju makar malo dostojanstva.
Svjesni su i Evropljani da Bihać i Unsko-sanski kanton teret krize više ne mogu i ne trebaju nositi sami. Znaju i ptice na grani da će zima donijeti probleme i migrantima i građanima oko migrantskih naselja. Ove i prošle godine EU je našoj zemlji osigurala 34 miliona eura za pomoć migrantima. Je li vrijeme da pitamo gdje je taj novac? U isto vrijeme, a s dolaskom hladnijih dana, migrantska ruta sve je utabanija prema Hercegovini. Tamo je već pala prva žrtva, a mještani rijetko naseljenih sela su u strahu. Politički spin zna udariti gdje smo najslabiji. A tu i nadaleko čuveno gostoprimstvo pada u vodu.
No, vlasti to niti vide, niti čuju, niti saosjećaju. Ni fening nije otišao na račun graničara, koji budno paze ne samo da ilegalni migranti uđu u zemlju već i šverceri, dileri, ubice, bjegunci pred zakonom.
Tako naš problem, na kraju krajeva, nisu migranti. Mi smo problem sami sebi. Kad prepustite svoju granicu na milost i nemilost, šaljete signal da vas nije briga. Ni za imovinu, ni za građane, ni za vlastito dvorište. To se zove temeljna kriza.

Temeljna kriza

Ugledna sarajevska profesorica Emira Švraka i naredni mandat bit će na čelu Saveza udruženja osoba s cerebralnom paralizom Federacije BiH. To je i svojevrsno priznanje za nesebičnu brigu i trud da se osigura kvalitetniji život za oko 600 porodica u okviru ovog saveza.&nbsp;
Švraka se u proteklom periodu maksimalno zalagala za prava i bolji život ove populacije, zbog čega, s pravom, dobiva isključivo pozitivne kritike cjelokupne bh. javnosti.
Njenu upornost, želju i dugogodišnju borbu za prava osoba s poteškoćama u razvoju prepoznali su ne samo u našoj zemlji nego i šire, pa je oboljeli od cerebralne paralize s pravom zovu svojim borcem i istinskim herojem.
Da uživa i podršku u Savezu, čiji je jedan od osnivača, potvrđeno je u četvrtak, kada joj je na drugoj izbornoj sjednici Skupštine, održanoj u Zenici, produžen mandat.
Emira Švraka rođena je 13. juna 1955. godine u Beogradu. Specijalista je fizikalne medicine i rehabilitacije, magistar dječije i adolescentne psihijatrije i psihologije, a već 22 godine radi u rehabilitaciji s porodicama djece i osoba s multiplim teškoćama.

Godinama se bori za prava osoba s cerebralnom paralizom

Švraka: Jedan od osnivača federalnog saveza

Emira Švraka: Borac za bolja prava oboljelih

Sarajku Iris Bijedić život je prije nekoliko godina sasvim slučajno odveo u glavni grad Irske na studij ekonomije.&nbsp; S obzirom na to da se Bijedić za vrijeme života u Sarajevu povremeno bavila i modelingom, poželjela je okušati sreću i u Dablinu.
Trud i rad su se isplatili. Poslije nekoliko manjih modnih kastinga, naša ljepotica dobiva ulogu u svjetskoj seriji „Vikinzi“, što je za nju bilo ostvarenje sna.&nbsp;Šlag na tortu bilo je potpisivanje ugovora s modnom agencijom „Assets Model“, s kojom i danas sarađuje.
Ove godine Bijedić je završila master studij na “Griffith Collegeu” kao najbolji student, što je veliki uspjeh.

Dobila ulogu u seriji „Vikinzi“, a studij na “Griffith Collegeu“ završila s najvišim prosjekom

Bijedić: Otvorila vrata poslovnog svijeta

Iris Bijedić: Ostvarila snove u Dablinu

Gurmani će reći da u restoranima nikada ne naručujete miješano meso. Pogotovo ako popijete koju kapljicu više. Tada u tanjiru možete dobiti sve i svašta. Isto je s uvozom i izvozom mesa. Naši farmeri u Evropsku uniju i druge zemlje izvoze meso prve i druge kategorije, a domaći mesoprerađivači uvoze meso treće i četvrte kategorije. Šta dobijemo od takvog miješanog mesa, obični potrošač nikada neće saznati.&nbsp;Najava donošenja privremene mjere zabrane uvoza goveđeg mesa mogla bi na naše trpeze vratiti dobro staro domaće meso. Samo u Semberiji su farmeri utovili 4.000 grla više, nadajući se izvozu u Tursku.
Oktobar prolazi, a od izvoza za Tursku i zemlje Evropske unije za sada nema ništa. Zbog toga farmeri trpe velike štete. Hrane utovljene bikove, troše novac i time ugrožavaju svoju egzistenciju, ali i opstanak farmi.
Zbog toga privremena zabrana uvoza goveđeg mesa što prije treba stupiti na snagu, a domaći mesoprerađivači otkupiti grla proizvedena u BiH da bi pomogli farmerima, ali i potrošačima koji napokon na stolovima neće imati meso sumnjivog kvaliteta.
U cijelu priču se mora uključiti Vijeće ministara, bez obzira na to što je u tehničkom mandatu, da bi s farmerima i mesoprerađivačima dogovorili realne cijene na obostrano zadovoljstvo. Sve drugo na dugoročnom planu vodi u propast domaće proizvodnje.
Ukoliko se to dogodi, građanima će obroci biti od mesa treće i četvrte kategorije, često zaleđenog prije nekoliko godina, sumnjivog kvaliteta, što se u konačnici može odraziti na zdravlje onih koji ga konzumiraju. Spasimo domaću proizvodnju!

Gurmani će reći da u restoranima nikada ne naručujete miješano meso

Miješano meso

Milioni dolara ne padaju s neba, pogotovo ne u dobro proračunatoj mašineriji poput američke NBA lige, u kojoj gazde klubova dobro vagaju svaki dolar prije nego što ga ulože u igrača.
Stoga i odluku Bruklin netsa da produže ugovor s <a href="https://avaz.ba/tag/545/dzanan-musa">Džananom Musom</a> do 2021. godine, što će našem košarkašu donijeti dodatna dva miliona dolara, treba gledati kao procjenu klupskih šefova da je dragulj iz Bihaća investicija koja će se isplatiti.
Na terenu to bi trebalo značiti više minuta za našeg igrača u predstojećoj sezoni najjače svjetske lige. Džanan je učinio sve što je bilo do njega. Ljeto je iskoristio za individualni rad, napredak je pokazao i u trening-kampu. To mu je otvorilo prostor u pripremnim utakmicama, što je Džanan iskoristio te imao više od 13 poena u prosjeku. Ostalo je još da tako bude i u zvaničnim susretima...
Džanan je rođen 8. maja 1999. godine u Bihaću. Kadetsku reprezentaciju Bosne i Hercegovine je 2015. predvodio do titule prvaka Evrope. Kasnije je postao i udarni igrač seniorskih “Zmajeva”. Član NBA kluba iz Njujorka postao je prošle godine. Prethodno je igrao za sarajevski Koš i zagrebačku Cedevitu.E. J.

Naš mladi košarkaš ima sve važniju  ulogu u NBA ekipi Netsa

Džanan Musa: Bh. dragulj osvaja Njujork

Ovako se više ne može, nije čudno što ljudi napuštaju službu, zavapio je jedan pripadnik Oružanih snaga BiH. Obratio se medijima jer nema više kome.&nbsp; Biti vojnik, podoficir, oficir <a href="https://avaz.ba/tag/3614/oruzane-snage-bih" style="color: rgb(255, 0, 0);">Oružanih snaga BiH</a> bilo je dobro, barem s aspekta prihoda. Prosječna plaća vojnika bila je viša od prosjeka države. I umjesto da napredujemo i plaća u vojsci raste, ona je pala.
Danas prosječna plaća vojnika iznosi oko 650 KM. Potrošačka korpa oko 2.000 KM. Školuješ se, prođeš obuku, radiš srcem za svoju BiH, sve za mizernih 650 maraka. Sve za skoro pa minimalac, dok kolega vojnik u Crnoj Gori, naprimjer, dobiva više od 400 eura.
U nešto „boljoj“ situaciji su podoficiri jer imaju 950 KM. Da im nema staža i dodatka, ne bi imali ni toliko. A imali su više od 1.100 maraka prije deceniju. Ruku na srce, nije samo plaća razlog odlaska vojnika iz službe. Iz ranijih izjava onih koji su se odlučili na taj korak vidi se da su problem ishrana, besperspektivnost...
Formiranje Oružanih snaga BiH jedna je od rijetkih reformi koje smo uspjeli uraditi, zapravo i jedina. Ponosimo se uspjesima naše vojske u misijama. Ponosimo se rezultatima koje pokazuju na vježbama. Ponosimo se kada ih vidimo u paradama. A njih sve manje zahvaljujući neradu državne vlasti.
Duže od godinu u proceduri su izmjene zakona kojim se osiguravaju više plaće profesionalnih pripadnika Oružanih snaga. Zahvaljujući neradu državne vlasti, ne mijenja se ni osnovica za obračun plaća jer ona ovisi o budžetu koji BiH nema usvojenog. No, ne mijenja se ni to da parlamentarci i ministri primaju osmerostruko više od jednog vojnika. Aferim.

A njih sve manje zahvaljujući neradu državne vlasti

Vapaj vojnika

Zaluđeni pogrešnom ideologijom, vođeni ličnim interesima i željama, nepromišljenim potezima, lažnim obećanjima, građani BiH put <a href="https://avaz.ba/tag/353/sirija" style="color: rgb(255, 0, 0);">Sirije</a> i Iraka odveli su prije nekoliko godina kompletne porodice.&nbsp;&nbsp;Neki čak po devetero članova porodice.&nbsp;Odveli su žene, majke, djecu, unučad. Bebe od godinu. Sinove iz školskih klupa.&nbsp;&nbsp;Kćerke s fakulteta. ''Želimo biti dio Islamske države, kalifata'', glasile se poruke koje su slali najbližima, a u posjedu su sigurnosnih agencija u BiH.&nbsp;No, umjesto Islamske države i pravde u koju su vjerovali, dočekali su ih pakao Sirije, prašina i bezvlašće, samovolja, rat, ubistva i silovanja.
Umjesto u ibadetu, u koji su vjerovali, mnogi od njih završili su u zatvorima, a njihove žene i djeca u izbjegličkim kampovima. Zatvorske rešetke i izbjeglički šatori već 18 mjeseci za bh. građane u Siriji su skoro svakodnevica.
Na desetine je i onih koji su završili pod zemljom u državi koja je u ratu deceniju i pod kapom ideologije ISIL-a koja je poražena.
No, šta su kriva njihova djeca? Za loše odluke očeva... Supruge za loše poteze muževa... 
U paklu Sirije, stotine kilometara od kuće, djeca iz BiH, ali i ona rođena na sirijskom ratištu nisu kriva nizašta.
Šta je kriva trogodišnja djevojčica koja će kao siroče uskoro biti deportirana iz Sirije u BiH... Ona sada nema nikoga. Ni oca, ni majku, ni braću, ni sestre. Ostala je sama. Preživjela raketni napad, zadobila teške opekotine.
Umjesto sretnog djetinjstva, proganjat će je slike sirijskog pakla u kojem je rođena i ostala bez ikoga, krivicom drugih.

Šta je kriva trogodišnja djevojčica koja će uskoro biti deportirana iz Sirije u BiH

Sirijski pakao

<a href="https://avaz.ba/tag/77151/kupreski-sir" style="color: rgb(255, 0, 0);">Kupreški sir</a> Smaila Žilića i njegove porodice ponovo je osvojio Beograd! I ove godine, prema ocjeni publike, pobijedio je na Balkan Cheese Festivalu, koji je održan tokom vikenda u Beogradu. Iza njega ostao je i sir „Francuska tajna“.&nbsp;I, kad malo bolje razmislim, to više i nije neka vijest, reklo bi se. Jer gdje god se pojave, ne prolaze bez priznanja. „Kupres Milch“ osvaja nova tržišta, a što je, također, bitno, sireve su ocjenjivali posjetioci festivala i degustatori. Također, treba istaći da je već pobjeđivao u Beogradu.
Žilić je investirao i u novi moderni pogon, tako da ćemo sigurno ponovo pisati o njegovim uspjesima. A samo zamislite da imaju podršku onih koji bi trebali da daju poticaje i rade na tome da se našim sirevima otvaraju vrata preko granice.
Ali Žilić, njegova porodica i zaposleni ne obaziru se na to. Nego nastavljaju pobjednički put. Koja je nagrada sljedeća, jedino je pitanje. Veliko bravo za Žilića.
Ali i druge brojne proizvođače sira koji osvajaju svijet. Samo nastavite!

Sadik ef. Fazlagić: Akcija za primjer

Alibi za konflikt

Azra Dedić: Istinska šampionka

Ko posljednji izađe, nek' ugasi svjetlo

Hrabri Zaev

Puls sedmice / Kako majka digne ruku na svoje čedo

Opasan lik zvani Erdoan

Preko noći je sazrio u čovjeka koji se suočava s pitanjima kako odoljeti sveopćem zlu

Temeljna kriza

Emira Švraka: Borac za bolja prava oboljelih

Iris Bijedić: Ostvarila snove u Dablinu

Miješano meso

Džanan Musa: Bh. dragulj osvaja Njujork

Vapaj vojnika

Sirijski pakao

Smail Žilić: Ponovo osvojio Beograd

Kolumne

Sadik ef. Fazlagić: Akcija za primjer

Alibi za konflikt

Azra Dedić: Istinska šampionka

Ko posljednji izađe, nek' ugasi svjetlo

Hrabri Zaev

Puls sedmice / Kako majka digne ruku na svoje čedo

Opasan lik zvani Erdoan

Preko noći je sazrio u čovjeka koji se suočava s pitanjima kako odoljeti sveopćem zlu

Temeljna kriza

Emira Švraka: Borac za bolja prava oboljelih

Iris Bijedić: Ostvarila snove u Dablinu

Miješano meso

Džanan Musa: Bh. dragulj osvaja Njujork

Vapaj vojnika

Sirijski pakao

Smail Žilić: Ponovo osvojio Beograd