<a href="https://avaz.ba/tag/6794/muhamed-besic">Muhamed Bešić</a> vraća se u najviši rang engleskog fudbala. Nakon 18 mjeseci posudbe u Midlsbrou, koji je rang niže, reprezentativac Bosne i Hercegovine spreman je za novi početak na Otoku, i to u dresu Šefild junajteda, povratnika u englesku Premijer ligu.&nbsp;Imat će Muhamed privilegiju da nastupa za klub velike tradicije i frenetičnih navijača, koji svoje ljubimce bodre na najstarijem stadionu na svijetu Bremel Lejnu, koji je izgrađen još 1855. godine.
Za vjerovati je da će mu to biti dodatni motiv za dokazivanje i da će dostići vrnhunsku formu, koja ga je, uostalom, i dovela do Engleske, u redove ekipe Evertona prije pet godina.
Bešić (rođen 10. septembra 1992. godine u njemačkom Berlinu) za seniorsku reprezentaciju BiH prvi nastup upisao je 17. novembra 2010., kao najmlađi debitant u redovima "Zmajeva", oborivši rekord Miralema Pjanića.
Ranije je igrao za njemački Hamburg i mađarski Ferencvaroš. Zvanično je član Evertona, ali je kao posuđeni igrač nastupao za Midlsbro, kao i sada za Šefild.

Naš reprezentativac igrat će za premijerligaški Šefild junajted

Bešić: Stiže na najstariji stadion na svijetu

Novi početak u Engleskoj

Zamislimo, dakle, naopako nasađenu postdejtonsku životnu situaciju. Kreten živi u emigraciji. Jednom godišnje dovlači se u rodni kraj da obiđe robinu i rijetke poznanike. Tokom gostovanja na rodnoj grudi komunicira isključivo iskvarenim akcentom maternjeg jezika. Njegovih je došlo pet minuta, kreten se smatra glavnim u raji.&nbsp;&nbsp;Da se razumijemo, govorimo o tipu zakucanom za volan polovne krntije austrijskih registarskih oznaka. Krntiju je, kako red i nalaže, prethodno (is)koristila navodna “baba najdalje do granapa”. Iskustvo nam dalje kazuje da imamo posla s frustiranom osobom, promašenim tupanom lišenim prosječnog koeficijenta inteligencije i trajne duldung dozvole. 
Manirom namazanog provincijalca pred uzbuđenom će kafanskom publikom obavezno zavaljati ublehu da se “vani” neviđeno snašao. I da mu, kako se kaže, baš dobro ide. U narednoj sezoni zato planira izlijevanje ploče za dodatni sprat porodične kuće. I zidanje džakuzija u avliji, pride.
Ali, prestanimo taktizirati! Znamo, naime, da se opisani događaj s kretenom u glavnoj ulozi odigrao u Gornjem Vakufu, a radnju komotno možemo smjestiti i u istoimeno Uskoplje. Gdje je jednog običnog sitnog sata izvjesni Adis Pokvić, po profesiji gastarbajterski gulanfer, u delirijskom magnovenju odlučio dodatno zakuhati ionako bremenito sigurnosno stanje kroz gusto granje u općini koja se, ima tome i frtalj stoljeća, nije kutarisala ratnih rana i linija razdvajanja. 
Kupio je, tako, Pokvić crni sprej nepoznate marke da šovinističkim parolama brutalno siluje gornjovakufsku, uskopljansku i bosanskohercegovačku surovu realnost. Nije žalio ni Srebrenice, ni balija, ni kukastih križeva, ni ušatih U. Uneredio je, kreten, i šefa i stanicu. Zaključno sa porodičnom imovinom. &nbsp;
Nema uopće dileme da je takozvani Pokvić počinio užasnu štetu. Stoga u ovom predmetu samo maksimalna zatvorska kazna predstavlja adekvatno i pravedno rješenje. Da ne ostane ni spomen na sramotu.

Nije žalio ni Srebrenice, ni balija, ni kukastih križeva, ni ušatih U

Kreten i kazna

Rafael Nadal ispisao je nove stranice u knjizi teniskih rekorda. Trijumfom u finalu u kanadskom Montrealu, gdje je sa 6:3, 6:0 razbio Rusa Danila Medvedeva, Španac je po 35. put u karijeri osvojio turnir iz serije Masters 1.000 (turniri na kojima igrači osvajaju najveći broj poena, uz gren slemove i ATP finale), najviše u historiji.&nbsp; Pokazao je time da, uprkos problemima sa povredama, kao i činjenici da je profesionalac još od 2002. godine (prvu ATP pobjedu postigao sa 15 godina i deset mjeseci), još ima snage za najveće domete.
Predstojeći US Open u Njujorku bit će mu šansa da ugrabi još jedan gren slem trofej, kojih ima čak 18. Mjesto vodećeg igrača na svjetskoj ATP listi držao je 196 sedmica. Osvojio je rekordnih 59 turnira na zemljanim terenima, na kojima ima i najduži pobjednički niz, od 81 trijumfa zaredom.
Kao reprezentativac Španije, osvojio je dvije olimpijske zlatne medalje i četiri titule pobjednika Dejvis kupa. Nadal je rođen 3. juna 1986. godine u Manakoru. Osvojio je 83 turnira u karijeri te zaradio više od 111 miliona dolara od nastupa na turnirima.

Španac osvojio rekordnih 35 turnira iz Masters serije 1.000

Kralj tenisa

Kladio bih se u brdo karamela da će avgust proći bez odluke Predsjedništva Bosne i Hercegovine o mandataru Državne vlade. U tom slučaju i potpisanom (ne)sporazumu između Bakira Izetbegovića, Milorada Dodika i Dragana Čovića zvanično istječe rok trajanja. Događaji se, kako vidimo, uopće ne odvijaju u skladu s ambicioznim željama evropskih posrednika, koji po svaku cijenu nastoje pomiriti posvađane političke aktere.&nbsp;Ukoliko ozbiljno planira zasjesti u fotelju predsjedavajućeg Vijeća ministara BiH, <a href="https://avaz.ba/tag/10830/zoran-tegeltija">Zoran Tegeltija</a> očigledno mora prihvatiti godišnji izvještaj za NATO. Na to su ga nedavno upozorili Željko Komšić i Šefik Džaferović. Kvaka je, međutim, u tome što treći hairlija iz Titove 16 trenutno ne namjerava kapitulirati.&nbsp;Ne izdaju se problematičnom Dodiku ruski interesi na Balkanu i ne otvaraju vrata bh. članstvu u Sjevernoatlantskom vojnom savezu. Promijeni li uskoro mišljenje, poznati trgovac interesima iz Laktaša vlastitu će neprincipijelnost adekvatno naplatiti. Naprimjer, skidanjem s američke crne liste. Poznavajući Dodika, nemoralna trampa prilično je izvjesna. 
Ljeto tradicionalno ne godi političarima. Nekako se ulijene, oklembese, mentalno odlutaju... U kolovozu je kolektivna letargija najizraženija. Stoga se i iznuđene obaveze tokom vrelih dana svode na čisto protokolarne. To je ono doba godine kada susreti s dokonim ambasadorima akreditiranim u Sarajevu predstavljaju vrhunac diplomatsko-državničkih aktivnosti. 
Pošteno govoreći, (t)ko još na plus trideset i kusur (Nives) Celzijusa razmišlja o novoj vlasti pored živih reformatora iz postojećeg sastava? Šta to, molićulijepo, fali Denisu Zvidiću, nedostaje Vjekoslavu Bevandi, a poglavito Draganu Mektiću? Kad su ga već državi zavukli do balčaka, neka ih na zauzetim pozicijama barem do oktobra. Svakako više ništa ne mogu pokvariti.

Zoran Tegeltija očigledno mora prihvatiti godišnji izvještaj za NATO

Ljetna fjaka

<a href="https://avaz.ba/tag/24744/zilha-seta">Zilha Šeta</a> ili Sarajlijama poznatija kao Tetka Zilha pružila je ruku svima onima koji su došli pred prag Narodne kuhinje. Osmijeh na lice i pun tanjir hrane uvijek ćete dobiti od nje. I tako već 26 godina.
I ovog Kurban-bajrama nahranila je hiljade korisnika, a zahvaljujući nesebičnim donacijama, osigurala je hrane do kraja godine za više od hiljadu korisnika. Ipak, iako joj je srce ispunjeno kad god nahrani gladna usta, ovo joj je posljednji bajram koji će provesti u Narodnoj kuhinji.
Poželjela je blagdan provesti sa svojima najbližima. Kaže, više od 50 bajrama nije provela u svom domu. Sada, kada je prezadovoljna i ponosna na godine koje su prošle, na sav posao koji su odradili u Narodnoj kuhinji, spremna je blagdane provoditi sa svojom porodicom.
Zilha Šeta rođena je u Višegradu. Gimnaziju je završila 1970. godine i već tada otkrila je svoju ljubav prema kuhanju.
&nbsp;

I ovog Kurban-bajrama nahranila je hiljade korisnika

Zaslužena penzija

Ponovo je eskalirao tradicionalni srpsko-hrvatski sukob zbog Nikole Tesle. U prethodnih tridesetak godina genijalni naučnik često je predstavljao povod za svađe i prepucavanja, otvorena pisma i zatvorene sjednice, prosvjede i proteste, akademske rasprave i agitpropovska urlanja.&nbsp;Teslino naslijeđe ostalo je, srećom, netaknuto, izvan domašaja podmuklih spinova, kojima se jedna briljantna biografija političkim sredstvima pokušava ograničiti besmislenim geografsko-nacionalističkim okvirima. 
Iako je rođen u pravoslavnoj patrijarhalnoj porodici iz ličkog sela Smiljan, religija, zapravo, nije imala nikakav utjecaj na Teslinu karijeru. Naprotiv, čvrsto je vjerovao u ovozemaljska pravila na svom neobičnom putu do vanzemaljskog statusa. 
“Ponosim se srpskim rodom i hrvatskom domovinom”. I danas se na Teslinoj razumnoj izjavi glođu istočne komšije i zapadni susjedi. Umjesto nekadašnje borbene krilatice Titovih partizana “Trst je naš”, na Balkanu 21. stoljeća aktuelne su, eto, ćirilične i latinične parole “Tesla je naš”. 
Pri tome uzurpatori i prisvajači prava zaboravljaju kako neprocjenjivu zaostavštinu nikad nije bilo moguće omeđiti konkretnom teritorijom ili srednjovjekovnom nacionalnom pripadnošću. Uostalom, sve što je pametno smislio, Tesla je napravio u Americi. Daleko od lokalnog mulja, gdje mu ni mrtvom ne daju mira. 
Ovdje za svako rješenje postoji nerješiv problem. Vjerovatno se sjećate kako su prije samo nekoliko godina Slovenija, Hrvatska i Srbija zamalo zaratile usljed nesporazuma zbog brendiranja ajvara. Po običaju, ništa se nisu sporazumjeli. 
Hoću reći, Tesla nije ajvar nego genijalac. A ni ajvar nije srpsko-hrvatski, već izvorno makedonski izum. Jednako se to odnosi na poželjniji ljuti, kao i na prihvatljivi blagi okus delikatesnog proizvoda.

Ovdje za svako rješenje postoji nerješiv problem

Tesla nije ajvar

Željezničar je ponovo u modi, jedan od dokaza je 8.000 gledalaca na Grbavici u ogledu protiv Zrinjskog, a stigla je i nova potvrda.&nbsp; Ekipa koju s klupe predvodi Amar Osim, slavila je u Zenici protiv Čelika i stigla do 10 bodova u četiri utakmice i liderske pozicije na tabeli Premijer lige BiH. Pored toga, “Plavi” u ovoj sezoni još nisu osjetili kako je to kad se trese njihova mreža.
Daleko od toga da je bilo šta blizu dovršenog posla, ali je, za početak, odgovor Osima i njegovog tima skepticima više nego dobar. Bez ekstraskupih pojačanja, na krilima priprema u Livnu, Željo izgleda dobro. Jasno je da su velike Osimove zasluge, jer on kao po pravilu “sluša samo sebe”, a ostaje da se vidi hoće li od nekih otpisani trofejni trener svima na kraju začepiti usta.
Amar Osim rođen je 18. jula 1967. godine u Sarajevu. Osim Željezničara, vodio je i japanski Džef junajted i katarski Haraitijat. Sa Željezničarom je kao trener osvojio pet titula prvaka BiH, četiri Kupa i jedan Superkup.

Njegova ekipa u četiri kola nije primila gol

Željezničar je ponovo u modi

Svake godine u Donjoj Gradini kod Kozarske Dubice se obilježava sjećanje na žrtve ustaškog režima u koncentracionom logoru Jasenovac. Važno sjećanje koje treba njegovati, a tim povodom premijerka Brnabić reče: 
“Za nevjerovati je, ali živimo u vrijeme kada mnogi umanjuju Jasenovac, a veličaju Bleiburg. Zahtijevamo od vlasti država članica Evropske unije da ne dozvole neonacističke proslave sljednika ustaškog pokreta, jer je upravo EU nastala na temeljima antifašističke borbe i uništenja političkih tvorevina nacizma.”

Također je dodala kako je Jasenovac "simbol, najveće masovno stratište, za zločine kojima je bila prekrivena čitava teritorija NDH“ i predložila da se svakoga dana mora insistirati na istini o Jasenovcu, baš kao što se insistira na istini o Auschvitzu, Dahauu ili Mauthausenu.&nbsp;

Dakle, mada je Brnabićka, poznato je, osrednje kapacitirana političarka koja najčešće lupa gluposti, ovoj njenoj izjavi se nema šta oduzeti. Kada je u pravu - u pravu je.
Nešto zapadnije na Balkanu obitava još jedna političarka, skraćeno poznatija kao KGK, dakle - predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović. 
Ona je nedavno komentarisala da je neugodno iznenađena presudom Višeg suda u Beogradu o rehabilitaciji ratnog zločinca Draže Mihailovića te kao predsjednica RH najodlučnije osuđuje svaki pokušaj povijesnog revizionizma. 
“Ta presuda ne može izbrisati zlodjela četničkog pokreta, počinjena u suradnji s nacistima i fašistima tijekom Drugog svjetskog rata, koja su svim narodima na ovim prostorima donijela velike patnje i stradanja. Ostaje i činjenica kako je taj pokret doživio svoj potpuni poraz u Drugom svjetskom ratu. Držim kako se, gledajući u zajedničku budućnost u Europskoj uniji, konačno treba odmaknuti od politiziranja prošlosti”, dodala je predsjednica.

Dakle, eto nam još jedne istine i to opet iz usta osobe od koje smo navikli da lupa gluposti. Ovaj put ne, jer sve što je rekla po ovom pitanju potpisujemo.
Pa šta je onda problem ako su ove dvije lujke, konačno, ubole istinu? Ništa, ama baš ništa nije problem, samo razmišljam koliko bi bilo bolje da inverzujemo ove izjave, da Kolindinu o četnicima stavimo u usta Brnabićki, a Brnabićkinu o ustašama damo Kolindi.
Dok god ne bude tako, dok god Kitarovićka ne bude kritikovala veličanje Bleiburga i umanjivanje zločina u Jasenovcu, a Brnabićka glasno i precizno ne kaže da je Mihailović bio na čelu pokreta koji je bio na pogrešnoj strani istorije i koji je odgovoran za desetine hiljada ubistava hrvatskih i muslimanskih civila, sve do tada nema sreće za nas. 
Drugim riječima – dugo neće biti sreće za nas.

Dugo neće biti sreće za nas

Kada bi bilo obrnuto

Hrabri penzioner Rašid Mujkanović iz Nemile kod Zenice pokazao je da starost i strah nisu prepreka da spasi svoju penziju i stvari iz kuće, koje mu je prije nekoliko dana, u gluho doba noći, pokušao ukrasti nepoznati kradljivac.&nbsp; Uprkos činjenici da se našao oči u oči s lopovom, 83-godišnji Mujkanović odlučio je ustati iz kreveta i suočiti se s kradljivcem. Ova odluka, kako se ubrzo pokazalo, bila je ispravna s obzirom na to da je mladić pobjegao glavom bez obzira. 
Njegov hrabri potez izazvao je divljenje cjelokupne bosanskohercegovačke javnosti, posebno zato što je Mujkanović u godinama, bio je iz sna i zato što bi mnoge savladao strah pa bi se ušutjeli dok lopov ne napusti kuću zajedno s ukradenim stvarima. 
Iako je sve, srećom, prošlo bez problema, Zeničanin ne krije da je tek poslije postao svjestan da je mogao izgubiti glavu i da je sve moglo poći u krivom smjeru. No, kaže, ponovo bi, sada sa puškom pored kreveta, ustao da brani ono što je pošteno, sa svojih deset prstiju, stekao i zaradio. 
Rašid Mujkanović rođen je 1936. godine u Nemili. Radni vijek proveo je u Njemačkoj radeći kao montažer, gdje je stekao penziju.

Suočio se s lopovom kako bi spasio penziju

Mujkanović: Sve je, srećom, prošlo bez problema

Hrabri penzioner iz Nemile

Fudbalski klub Sarajevo, zvanično najbolji tim u protekloj sezoni u domaćem prvenstvu, igrao je u četvrtak u Zenici utakmicu trećeg pretkola Evropske lige protiv BATE Borisova.&nbsp; Naš predstavnik poražen je rezultatom 2:1. Pa, dobro, ništa strašno. Dobro igrali, na kraju izgubili.
Nekako se čovjek i naviknuo da bh. timovi svoje evropske avanture završavaju početkom avgusta.
Ovog puta, fokus neće biti na igračima i stručnim štabovima, jer su ljudi, realno, dali sve od sebe, kako Sarajevo, tako i Zrinjski, a ranije i Radnik te Široki Brijeg.
Akcent je stavljen na "divljanje" navijača, ako se mogu nazvati tako, ne svih hvala Bogu, već manjeg broja, koji su prekrasnu zeničku noć zaključili bakljama, prekidom i osudama sa svih strana.
Baška što će bordo tim dobiti žestoku novčanu kaznu, što će, ukoliko naredne sezone izbori nastup u Evropi, igrati nekoliko utakmica bez publike. 
To je nebitno. Bitno je ispucati svoje frustracije i ispoljiti "ljubav" prema svom timu.
Orilo se sinoć na Bilinom polju "Ja te volim Sarajevo", a u isto vrijeme letjele su baklje. Na apele i molitve igrača da to ne rade, "navijači" su se oglušili.&nbsp;&nbsp;Jer, ipak valja pokazati ko je najbolji u državi, regiji.
A kako drugačije pokazati ljubav nego pirotehnikom, koja je, čini se, arhaična u ostatku Evrope, ali kod nas neizostavan dio navijačkog orkestra.
Iz FK Sarajevo oglasili su se saopćenjem da su navijači ljubav prema klubu pokazali kaznama koje će u dogledno vrijeme biti izrečene klubu, a bit će izuzetno visoke.
Ali, džaba silne osude i upozorenja. Čeka se nova utakmica i neki derbi i ponovo sve isto. Ne možeš ti iz sebe izbaciti 20 i kusur godina indoktrinacije, valja prijeći preko nekih stvari, ali jok.
Nikad mi tobe nećemo doći ovdje, na brdovitom Balkanu.

Orilo se sinoć na Bilinom polju "Ja te volim Sarajevo", a u isto vrijeme letjele su baklje

Nikad tobe doći

Kad se prije frtalj stoljeća u Dejtonu pregovaralo o trajnoj uspostavi mira na bosanskohercegovačkoj državnoj teritoriji, osim rješavanja spornih pitanja iz oblasti vojne i civilne zaštite, raspravljalo se i o jezicima kojim komuniciraju zaraćene strane. Zaključeno je tada da se narodi u BiH baš i ne razumiju najbolje. Nažalost, lingvistički zalogaji još su izuzetno žilavi.&nbsp; Opravdano se, naime, sumnja kako je historijsko-povijesno-istorijski sporazum, koji su početkom ove sedmice svečano potpisali <a href="https://avaz.ba/tag/220/bakir-izetbegovic">Bakir Izetbegović</a>, <a href="https://avaz.ba/tag/159/milorad-dodik">Milorad Dodik</a> i <a href="https://avaz.ba/tag/525/dragan-covic">Dragan Čović</a>, nenamjernom greškom evropskog organizatora političkog susreta treće vrste odštampan na tri nerazumljiva, da ne kažemo strana jezika. 
Naprimjer, tačka 3 bosanske verzije historijsko-povijesno-istorijskog sporazuma, između ostalog, kaže: “Potvrditi opredjeljenje za unapređenje odnosa sa NATO-om, ne prejudicirajući buduće odluke u vezi sa članstvom BiH.” Suprotno prethodno navedenom, u tački 3 historijsko-povijesno-istorijskog sporazuma potpisanog ćirilicom na srpskom jeziku, između ostalog, piše: “Potvrditi opredjeljenje za unapređenje odnosa sa NATO-om, ne prejudicirajući buduće odluke u vezi s članstvom BiH.” I, na kraju, ali ne i najmanje bitno, točka 3 historijsko-povijesno-istorijskog sporazuma na hrvatskom jeziku samo na prvi pogled djeluje kao zvanična bosanska, odnosno srpska varijanta. Uostalom, obratite pažnju i uočite razliku: “Potvrditi opredjeljenje za unapređenje odnosa sa NATO-om, ne prejudicirajući buduće odluke u vezi sa članstvom BiH.” 
Nakon što su se, dakle, javno sporazumjeli da se međusobno ništa ne razumiju, Izetbegović, Dodik i Čović mogli bi se, vala, posvetiti ranije preuzetim obavezama. I napokon narodu objasniti idemo li ili ne idemo u NATO. Ukoliko nesretni trojac nije u stanju krucijalnu vijest saopćiti- priopćiti-saopštiti na zvaničnim lokalnim jezicima, predlažem da odgovor razigraju na neutralnom šatrovačkom terenu. Dakle, demoi li ili ne demoi u TONA?

Nažalost, lingvistički zalogaji još su izuzetno žilavi

Šatrovački nesporazum

Almin Karamehmedović jedan je od najboljih televizijskih producenata na svijetu, a već nekoliko godina je na poziciji izvršnog producenta emisije “World News Tonight” u američkom “ABC Newsu”. Svjetski, a naš! Više puta je bio nominiran za prestižnu nagradu Emi, a neke je i osvojio.&nbsp; Rodno Sarajevo i domovinu nikad nije zaboravio iako se davno odselio, prvo u London, a potom u Njujork. Jedan je od najboljih ambasadora naše države u svijetu. Preživio je i proživio rat u BiH, a upravo to iskustvo, kako sam kaže, učinilo ga je prvenstveno boljim čovjekom, a potom i producentom.
Nije Karamehmedović zaboravio kako je s čuđenjem, dok granate padaju po njegovom gradu, gledao strance koji dolaze. A dolaze da pomognu. I nastavio je njihovim putem. I sam je postao stranac koji odlazi u druge zemlje zahvaćene ratom i izvještava, upozoravajući svijet na strahote koje to stanovništvo prolazi. Kao što je on nekada.

Rodno Sarajevo i domovinu nikad nije zaboravio iako se davno odselio, prvo u London, a potom u Njujork

Karamehmedović: Više puta bio nominiran za nagradu Emi

Svjetski, a naš!

U sjeni najnovijeg historijskog sporazuma vladajućih nacionalista, navršila se 24. godišnjica oslobođenja Velike Kladuše.&nbsp;Peti korpus Armije RBiH tog sedmog avgusta uništio je kvislinšku paradržavicu, takozvanu autonomnu pokrajinu zapadna Bosna, a tamošnju geografiju vratio, stručnom terminologijom kazano, u okvire ustavnopravnog poretka Bosne i Hercegovine. Grandiozna pobjeda bh. patriota nakratko je tada vratila nadu kako ova zemlja ima potencijala za dostojanstvenu i normalnu budućnost. Nažalost, ispalo je apsolutno drugačije.&nbsp;&nbsp; Na prošlim lokalnim izborima velikokladuške vlasti dokopala se Laburistička stranka Fikreta Abdića. Pravosnažno osuđeni ratni zločinac zasjeo je, bilesi, i u fotelju općinskog načelnika. Abdića su izabrali beznadežno izmanipulirani glasači, korisni idioti koje je zločinac svojevremeno strovalio u bratoubilački pokolj.&nbsp;Udarili su na rođenu domovinu, rame uz rame s džukelama rata pod komandom oficira zloglasne Službe državne bezbjednosti iz Beograda. Jovica Stanišić, Franko Simatović Frenki, Milorad Ulemek Legija, Željko Ražnatović Arkan i ostali, manje poznati zlikovci postrojavali su Abdićevu paravojsku i određivali joj pravce djelovanja kontra jedinica legalne bh. Armije. 
Na privremeno okupiranoj teritoriji postojalo je čak jedanaest koncentracionih logora. Tamo su zatvorili nekoliko hiljada žena i muškaraca. Mnogi nisu preživjeli nasilje, torture, mučenja. Nedužni su i nevini masakrirani. Poslije vojnog poraza, Abdićeve ubice kolektivno bježe u susjednu Hrvatsku, ali nerijetko i pod skute ratnozločinačke hunte Radovana Karadžića. 
Često se, dakle, pitamo ima li na dunjaluku kosmičke pravde. Postoji li adekvatan vrhovni sud za sankcioniranje pogrešnih postupaka i počinjenih zvjerstava, neka općeprihvatljiva nadležna adresa gdje se svode konačni računi i plaćaju cehovi?
Odavno ne vjerujem u bajke! Jer, da je drugačije, Abdić danas ne bi vladao iz klimatiziranog kabineta, a ratni heroj Atif Dudaković u sudnicama dokazivao vojničku čast. Svijet se, prema tome, okrenuo naopačke. Nimalo bajkovito, nazovimo ga, stanje.

Nimalo bajkovito, nazovimo ga, stanje

Heroju sude, zločinac vlada!

U rodnoj Gračanici Esad Kovačević obilježio je ovih dana 30 godina rada na estradi.&nbsp;
Na trosatnom koncertu na “Ljetnim večerima pod lipama Gračanice” pridružile su mu se brojne kolege.
A večer je, reći će svi, bila posebna, emotivna, na trenutak ispunjena i suzama i smijehom.
Tako je kad pjevate sevdalinku. Kad pjevaš i plačeš. Kad osjetiš svaki stih i svaku notu, a Kovačević to već decenijama osjeća kao svoj život. 
U Gračanici je poznat pod nadimkom Kum. Nadimak je zaradio, jer mu je svojevremeno, kao desetom djetetu u porodici, kum bio Josip Broz. No, znaju ga zato što je od malih nogu pjevušio, s lakoćom pobjeđivao na amaterskim festivalima, a kasnije i sa pozirnice nekadašnjeg najpoznatijeg festivala narodne muzike “Ilidža”, također, odnosio nagrade.
Kaže da sevladilnka teče njegovim venama, da mu je sevdah život. 
Učio je od najboljih, posebno od Omera Pobrića, i ljepotu naše sevdalinke pronio preko svih kontinenata.

Uz brojne prijatelje obilježio je 30 godina rada na estradi

Esad Kovačević: Čuvar sevdaha

Slijedeći svijetle tradicije zaostalih banana-republika, jedna i jedina Bosna i Hercegovina zvanično je dobila jednog i jedinog šefa izvršno-zakonodavne vlasti.&nbsp;Stjecajem nesretnih okolnosti, radi se o polivalentnom Denisu Zvizdiću. Ipak, dotično kadrovsko rješenje manje je bitno u odnosu na poražavajuću činjenicu da se ovdje i sada formalno poništava temeljni demokratski princip o trodiobi vlasti, tojest elementarnoj nespojivosti vitalnih državnih funkcija. Vjerujte, niko nema ono što dejtonski apsurdistan imade, istog šefa parlamenta i predsjednika vlade.&nbsp;&nbsp; Međutim, ništa nas ne smije iznenaditi. Uz podršku evropskih birokrata, prekjučer su lideri nacionalnih stranaka parafirali navodni sporazum za formiranje kakve-takve državne vlasti. Budući da se svečani događaj poklopio sa 24. godišnjicom vojno-policijske operacije “Oluja”, zadovoljstvo da narodima i narodnostima uzme muštuluk povodom (ne)uspješnih pregovora pripalo je, razumljivo, Draganu Čoviću. Kako običaji i nalažu, šef HDZ-a umjereni je optimista.
Ni Bakiru Izetbegoviću dogovoreni trojni pakt nije naročito mrzak. Smatra ga, kaže, dobrim okvirom za nastavak puzajućih evropskih integracija. Istini za volju, lider SDA procijedio je da će pristupanje NATO savezu biti znatno usporeno. Obrni-okreni, bh. članstvo u vojnoj alijansi, očigledno, nije više prioritetna tema. Sve ostalo je truhla propaganda i prodavanje magle. 
Na kraju parade, Milorad Dodik nervozno je zaprijetio kako se Vijeće ministara BiH mora konstituirati u roku od trideset dana. Da se ne lažemo, ne postoji ni teoretska mogućnost takvog raspleta! Stoga se mirno i dostojanstveno pripremimo za nove krize, verbalne svađe, iscrpljujuća prepucavanja. Nacionalni lideri svakako se nikad neće umoriti i odustati od vlastitih zabluda. Tri za jednog, jedan za sve.

Trojni fakt

Nusreta Sivac, Prijedorčanka koja je preživjela strahote logora Omarska, ponovo je jučer, zajedno sa mnogim sapatnicima i članovima porodica logoraša, bila na mjestu užasa.&nbsp; Tu je 1992. godine provela najduža dva mjeseca u životu, prošla torture, maltretiranja, ponižavanja. Bivša sutkinja Osnovnog suda u Prijedoru, zajedno s još 36 žena, bez ikakve konkretne optužbe postala je logorašica. Samo zbog imena.
Pet žena nije preživjelo zlostavljanja u logoru Omarska. Nusreta jeste i o onome što je preživjela, svjedočila je u više sudskih procesa pred Haškim tribunalom, tužila pred američkim sudom Radovana Karadžića, javno, glasno i bez zadrške govorila o zločinima koji su vršeni nad Bošnjacima u Prijedoru.
I nastavila je govoriti istinu, pozivati na istinu, pozivati na pravdu i pravednost.
Vratila se u Prijedor nakon rata. Živi svoje penzionerske dane. Nije ogorčena, nije ljuta, nije razočarana. Vjeruje i u pravdu i u istinu. Vjeruje da će jednog dana prijedorske vlasti dozvoliti da u Omarskoj bude postavljena spomen-ploča u znak sjećanja na sve žrtve. Hrabro se vraća na mjesto brutalnih zločina. Jer vjeruje. I nada se.

Novi početak u Engleskoj

Kreten i kazna

Kralj tenisa

Ljetna fjaka

Zaslužena penzija

Tesla nije ajvar

Željezničar je ponovo u modi

Kada bi bilo obrnuto

Hrabri penzioner iz Nemile

Nikad tobe doći

Šatrovački nesporazum

Svjetski, a naš!

Heroju sude, zločinac vlada!

Esad Kovačević: Čuvar sevdaha

Trojni fakt

Heroina iz Prijedora

Kolumne

Novi početak u Engleskoj

Kreten i kazna

Kralj tenisa

Ljetna fjaka

Zaslužena penzija

Tesla nije ajvar

Željezničar je ponovo u modi

Kada bi bilo obrnuto

Hrabri penzioner iz Nemile

Nikad tobe doći

Šatrovački nesporazum

Svjetski, a naš!

Heroju sude, zločinac vlada!

Esad Kovačević: Čuvar sevdaha

Trojni fakt

Heroina iz Prijedora