Dejan Nemčić, mladi humanitarac, profesor geografije, odlučio je prije nekoliko godina svoj život posvetiti prvenstveno djeci u Africi, pomažući im da se obrazuju, ali i da se liječe od teške bolesti – malarije.&nbsp; &nbsp;
Rođen je u Garešnici u Hrvatskoj, gdje je pokrenuo Udrugu „Možemo zajedno“, i već osam godina bori se za osmijeh te djece.&nbsp; &nbsp;
S nepromijenjenim entuzijazmom priča o njima, prikuplja sredstva i ponovo se vraća na ovaj skoro otpisani kontinent, donoseći sa sobom prijeko potrebni lijek i spašavajući tako hiljade dječjih života.

Umnogome je doprinio i poboljšanju njihovog obrazovanja i često ističe da u Africi jedna olovka ili papir zlata vrijede, jer priliku za život imaju samo oni koji imaju i školu.&nbsp; &nbsp;
- Ne mogu opisati sreću afričkog djeteta koje je dobilo svoju prvu olovku, običnu olovku... U Africi nakon nastave djecu treba tjerati kući, oni su male spužve koje žele znati što više – pričao je prije nekoliko godina Nemčić.
&nbsp;
Njegova borba ne jenjava i on i ove godine, 10. jula, ponovo odlazi u Afriku. Njegovu humanitarnu misiju podržao je HKD „Napredak“ pa zajedno provode akciju i u BiH skupljajući školski pribor i donacije za lijek protiv malarije.&nbsp; &nbsp;
Ž8 = M. R. S.
&nbsp;

Svoj život posvetio djeci u Africi

Dječiji heroj

Skoro godinu dana građani, vlasti i policija Unsko-sanskog kantona čekaju da država donese strategiju za upravljanje migrantskom krizom.&nbsp;&nbsp; 
Ovaj, posebno za sjever države, važan dokument niko i ne spominje, što će reći i da niko ne radi na njemu. Na vrijeme su to shvatili Krajišnici i odlučili migrantsku krizu, koja ne jenjava, kontrolirati na lokalnom nivou.&nbsp;
Mora im se odati priznanje, istovremeno su i molili i apelirali za pomoć „iz Sarajeva“, ali i uzeli stvar u svoje ruke. Pomoć međunarodnih institucija i volontera dobro je došla, ali nikad nije dovoljna. Kriza je zahtijevala promptne akcije - od osiguranja smještaja, hrane, odjeće, do zdravstvene zaštite, sigurnosnih mjera. Činjenica da i danas preko granice legalno i ilegalno stigne stotinjak migranata traži dodatne mjere.

Situaciju dodatno pogoršavaju nervoza i tenzije među pripadnicima različitih etničkih grupa migranata. Tuče, sukobi, nerazriješeni računi, napadi i na policiju, nažalost, postaju svakodnevica. Nerijetko deblji kraj izvuku i građani. No, to nije to zvono za uzbunu onima koji su zakonom zaduženi za rješavanje problema. Nema čak ni obećanja, pa ni ispraznih saopćenja da će se uhvatiti ukoštac i riješiti tereta kantonalne vlasti u Krajini.&nbsp;Nakana komesara MUP-a USK Muje Koričića da u Krajini bude proglašeno vanredno stanje i uveden policijski sat samo naivnima se čini radikalna. To će, kaže Koričić, biti put da vlasti USK same počnu utvrđivati pravila ponašanja. Takva odluka nosi mnogo rizika, ali treba vjerovati onima koji su na terenu da je jedino moguća i opravdana.&nbsp;&nbsp;S druge strane, ovaj očajnički potez dobro će doći ministrima, direktorima agencija, službi i ureda. Problem će, makar nakratko, biti riješen. Ti migranti ionako nisu njihova briga. A Krajina je tako daleko od Sarajeva. Od očiju i srca!

Nakana komesara MUP-a USK Muje Koričića da u Krajini bude proglašeno vanredno stanje i uveden policijski sat samo se naivnima čini radikalna

Daleko od očiju

Birvaktile, nazad par generacija, odmah povrh Careve džamije u Bileći, čitav život komšovaše Ahmet i Slavoljub. Ahmet za života nikada nije izgovorio neku od riječi koje u svom korijenu imaju Rusiju, a da nije dodao i prefiks „nalet ih bilo.“ Ako se noć prije desila utakmica, on bi rekao: „Igrale su Engleska i, nalet ih bilo, Rusija.“ Ako je priča bila o hrani, rekao bi: „Čuo sam da je taj, nalet ga bilo, ruski kavijar strašno skup.“ Za razliku od Ahmeta, njegov komšija, starina Slavoljub, volio je reći: „Draže mi je rusko govno neg' turska baklava.“Šta su interesi ovdašnjih građanaA tako je i dan-danas, ništa se promijenilo nije, niti će ubrzo, pa jedni gledaju u Rusiju, drugi u Tursku, kao u svoje majke, a nikako da shvate kako tu nije riječ o dvije dobre i brižne mamice, nego o dvije zle maćehe što nalikuju na onu iz Pepeljuge. Ruske tajne službe, a i zvanična diplomatija, toliko snažno rovare po RS da je to postalo potpuno neumjesno. Tačnije, nije to rovarenje, više se radi o potpunom i neselektivnom uticaju kako bi se instalirali ruski interesi na Balkanu. Nemam ja ništa protiv ruskih interesa, problem je u tome što se ti ruski interesi, najčešće, kose s interesima ovdašnjih građana. A koliko je ukusno rusko govno pokazuje i slučaj kada motoristička grupa zvana Vukovi, faktički ruski kriminalci od kojih je većini zabranjen ulazak u evropske zemlje, dođu u Banju Luku, pa im se organizuje svečani doček u parlamentu entiteta.

Turske investicije su višestruko veće u Srbiji nego u Bosni i Hercegovini, a također premašuju ruska ulaganja u Srbiju. Pa ti budi pametan

U drugu ruku, na samrtničkoj postelji prvi predsjednik Bosne i Hercegovine ostavlja državu „u amanet Erdoganu“, a iz godine u godinu u Sanskom Mostu, braća Bošnjaci, proslavljaju Galipoljsku bitku, bitku iz Prvog svjetskog rata u kome je, nije zgoreg napomenuti, Turska bila na pogrešnoj strani istorije.Nešto postoji iza obrazloženja I tako, dok su braća Bošnjaci zagledani u bratsku Tursku, dotle braća Turci investiraju pare braći Srbima koji su zagledani u bratsku Rusiju. Naime, turske investicije su višestruko veće u Srbiji nego u Bosni i Hercegovini, a također premašuju ruska ulaganja u Srbiju. Pa ti budi pametan.Helem, jedni hoće Putina, koji je suptilan kao gusani radijator, a drugi Erdogana, koji je pohapsio i obespravio stotine hiljada svojih građana, pa samo možemo slutiti šta bi tek radio našim. I ko se neki dan našao da sruši ovu vrstu nacionalne gluposljednosti? Niko drugi doli ministar nam vanjskih poslova Igor Crnadak. Vezano za ruski uticaj, a o našem ulasku u NATO, on iznese ovakvo mišljenje: “Iz SNSD-a kažu da neće MAP zbog NATO bombardovanja Srbije i RS. To je nonsens, jer je SNSD tražio MAP 2009. godine, a bombardovanje je bilo 1995. i 1999. Ili kažu da neće MAP zbog vojne neutralnosti Srbije. Neutralnost Srbije je donesena 2007. godine, a dvije godine kasnije je SNSD tražio MAP. Očigledno to nisu dobra obrazloženja i nešto postoji iza. Ali ja smatram da je vrlo važno da RS insistira na tome, kada se neka odluka donese konsenzusom, samo se konsenzusom može mijenjati.“ Strane investicije su interes i Srba, i Bošnjaka, i HrvataDakle, mimo što raskrinkava ruski uticaj na SNSD, Crnadak nas podsjeća da je MAP donesen konsenzusom predstavnika tri naroda i da ta odluka samo konsenzusom može biti promijenjena. Morao bi se vrh SNSD-a dobro zapitati šta će biti ako ovo postane praksa, pa braća Hrvati i braća Bošnjaci počnu stopirati ranije konsenzusom donesene odluke.

Helem, jedni hoće Putina, koji je suptilan kao gusani radijator, a drugi Erdoana, koji je pohapsio i obespravio stotine hiljada svojih građana pa samo možemo slutiti šta bi tek radio našim.

Ulazak u NATO znači stabilnost. Stabilnost znači strane investicije. Strane investicije su interes i Srba, i Bošnjaka, i Hrvata. Čiji onda nije interes da uđemo u NATO? Pa ruski, naravno. Možda je SNSD, ustvari, skraćenica za Savez Nezavisnih Sovjetskih Demokrata. Haj znaj. A j... se Bošnjacima, njima je lako da trče u NATO. Turska je tamo.

Jedni gledaju u Rusiju, drugi u Tursku, kao u svoje majke, a nikako da shvate kako tu nije riječ o dvije dobre i brižne mamice, nego o dvije zle maćehe što nalikuju na onu iz Pepeljuge

Srbi i Rusi Vs. Bošnjaci i Turci

„Taksista izbacio Luku i mene, jer je dva puta vrisnuo. Rekla mu da ima autizam čim smo ušli, da zablokira vrata i izvinila se, a on šta ću Vam ja.“ Napisala je ovo jedna mama. Luka je dječak. Dječak prelijepih plavih očiju. Dječak čije djetinjstvo je obilježeno borbom za dostojanstvo. Zašto? Jer je jedan od one nevidljive djece iz autističnog spektra. Sjetimo se Slavka, mladića kojeg grli cijela BiH, a kojeg se škola odrekla jer je malo drugačiji. Sjetimo se njegovih očiju, tužnog pogleda zaustavljenog pored vanjske ograde škole u koju je išao, a iz koje su ga izbacili. Slavko je samo htio što i njegovi vršnjaci. Malo mladosti u školi koju voli. Građani su pružili ruke Luka je desetogodišnjak. Ušao je s majkom u „Sarajevotaxi“ da pobjegnu od kiše. Nisu uspjeli jer ih je vozač istjerao iz auta. Malo buke je dječak napravio i to se nije moglo tolerisati. A i zašto bi? U gradu u kojem su svakodnevne ulične pljačke postale obilježje grada. U gradu u kojem prosjaci na svakih metar nasrću na prolaznike. U gradu u kojem taksisti baš ovog „Sarajevotaxija“ neće da voze putnike jer im je prekratka relacija, a cijene su im više nego kod mnogih drugih autoprijevoznika. U gradu u kojem te na aerodromu dočeka klan taksista koji imaju samo svoje kriterije i cjenovnike, a kojima niko ništa ne može. Bolje reći, ne želi.U gradu u kojem taksi vozila mahom smrde i u kojima vozači puše cigarete i ne pitajući da li putniku to smeta. U gradu u kojem lijekovi koštaju toliko da je jeftinije umrijeti. U gradu u kojem je vršnjačko nasilje zamijenilo drugarstvo. U gradu u kojem djeca iz autističnog spektra ne postoje. U gradu u kojem se majke same bore da svojoj djeci osiguraju ravnopravno djetinjstvo. Eto, sve to u jednom gradu, baš kao i mali Luka, ali Luka je nekome smetao. A sve ovo drugo nikome ne smeta. Tog dana, tog kišnog dana kada je Luka i formalno izbačen iz života dostojna djeteta, desilo se nešto drugo. Ugledali su ga građani širom BiH i pružili ruke prema njemu. Vidjeli su ga širom otvorenih očiju i prigrlili. On više nije bio samo dječak svoje brižne majke nego dijete svih nas. Sve nas su tog dana izbacili iz taksija. Svi smo vrisnuli od straha. Baš onako kao i Luka.

Sve nas su tog dana izbacili iz taksija. Svi smo vrisnuli od straha. Baš onako kao i Luka

Slavko, Luka, Orhan...Možda će njegov uz naš vrisak otvoriti oči i onima koji mogu a ne žele da pomognu našoj djeci da spokojno odrastaju. I Slavko i Luka i Orhan i njegov brat blizanac i mnoga druga naša djeca. Autizam nije zarazna bolest. Ne prelazi na drugog. Autizam tiho stanuje u odabranom i nikome ne šteti. Ali, štetimo mi našoj djeci s autizmom. Štetimo i drugoj djeci. Mnogo više nam smetaju nego neljubaznost javnih prevoznika, preglasna jeftina muzika koju nam puštaju, nego svi lopovi i džeparoši, skupi lijekovi i nedostatak vrtića za djecu s autizmom. - Na Vašu preglasnu novokomponovanu glasnu muziku se nisam žalila. Da li Vam je moje dijete oštetilo auto ili slično? Malo je lupilo o prozor Vašeg auta, pa da ga izbacite na vjetru, a oblaci se spuštali nisko s prijetnjom još jednog pljuska! Ali ovaj pljusak poniženja neću nikad zaboraviti, a nadam se ni drugi sugrađani i sugrađanke. Vožnja prekinuta je plaćena i dok ste po džepovima tražili marku kusura i čekali podobne mušterije, a već su bili na proširenju, nadam se eto da Vam se isplatilo i da će Vam se isplatiti – navela je majka dječaka s autizmom na svom Facebook profilu.

Taksisto „Sarajevotaxija“ s brojem 452, šta Vas je to moje dijete uvrijedilo, šta je uradilo?

Luka, dijete bez licence

Neće ovo ljeto biti pakleno samo zbog visokih temperatura. Sve ukazuje na to da će na meteorološkim vrelinama proključati i politički kazan. A u njemu već ima dovoljno sastojaka da eksplodira i na plamenu omanjeg upaljača.&nbsp; Na kasarni <a href="https://avaz.ba/tag/3614/oruzane-snage-bih">Oružanih snaga BiH</a> na Palama postavljena je tabla s natpisom odavno ugašene „Vojske Republike Srpske“. Momčilo Krajišnik, presuđeni ratni zločinac, bit će delegat paljanskog SDS-a na Skupštini stranke na kojoj će se birati njen novi predsjednik. Studentski dom na Palama nosi ime Radovana Karadžića, bivšeg predsjednika RS i također presuđenog ratnog zločinca. 
Policija RS uvodi rezervni sastav koji će imati vojno naoružanje i opremu. Milorad Dodik svako malo trkne do Beograda i otuda, u društvu Aleksandra Vučića, govori o BiH kao nemogućoj, nametnutoj državi i zahtijeva da se pitanje Kosova i RS rješava po principu spojenih posuda. 
Pritom, vodeći srpski političari s posebnim nacionalnim nabojem i visoko uzdignuta čela apsolutno negiraju genocid u Srebrenici, koji su, prema presudama Međunarodnog suda u Hagu, počinile vojska i policija RS.
Prevedeno na običan jezik – politički lideri Srbije i entiteta RS uvjereni su da u novom geostrateškom odmjeravanju snaga zapadnih zemalja i NATO-a s Rusijom ostaje dovoljno prostora za novo dijeljenje karata i promjenu granica na Balkanu.
Zabrinjavajuće je, međutim, da BiH sve te političke oluje i tornada dočekuje u stanju paralize. Državni parlament ne funkcionira, Vijeće ministara održava sjednice samo kad je to po volji HDZ-a, koji istovremeno uvjetuje izbor nove Federalne vlade usvajanjem novog izbornog zakona. SNSD negira put BiH u NATO i zbog MAP-a blokira uspostavu nove državne vlade. Dodik poziva na rušenje Oružanih snaga.
Tutnje zlokobni bubnjevi potpunog raspada sistema, a na kraju i same države. A manevarski prostor bošnjačke i probosanske politike izgleda skučen i dramatično ograničen.
Kasno je za propitivanja ko je za takvu situaciju najviše kriv, jer nevinih nema. Taktika defanzive, popuštanja i čekanja ne daje rezultate. Teško vrijeme traži ozbiljno osmišljene državotvorne odluke i akcije. Oni koji ne vole i ne priznaju BiH očito se još nisu umorili.

Manevarski prostor bošnjačke i probosanske politike izgleda skučen i dramatično ograničen

Oni se nisu umorili

<a href="https://avaz.ba/tag/11166/mesut-ozil?stranica=2">Mesut Ozil</a> se oženio, što samo po sebi i nije neka velika vijest na svjetskom nivou. No, ono što je privuklo pažnju jeste zahtjev sjajnog njemačkog fudbalera turskog porijekla i njegove supruge Amine Gulše (Gulse) da gosti na vjenčanje ne donose nikakve poklone, već da doniraju novac u humanitarne svrhe.&nbsp; Ozil je pojasnio da je cilj skupiti novac za troškove liječenja, odnosno operacija za 1.000 djece kojima je to potrebno širom svijeta. Veznjak engleskog Arsenala kaže da je kao profesionalni fudbaler u privilegiranoj poziciji kada su u pitanju finansije, te često učestvuje u humanitarnim akcijama.
Tako je 2014. godine, nakon osvajanja Svjetskog prvenstva sa selekcijom Njemačke, kompletnu premiju od približno 500 hiljada KM donirao za operaciju 23 djeteta iz Brazila.
Ozil je rođen 15. oktobra 1988. u njemačkom Gelzenkirhenu. Karijeru je počeo u Šalkeu, da bi 2008. za pet miliona eura prešao u Verder.
Nakon sjajnog nastupa na Svjetskom prvenstvu 2010. prodat je španskom Real Madridu za 18 miliona eura, da bi 2. septembra 2013. Arsenal platio čak 50 miliona za sjajnog veznjaka. Njegova supruga bila je 2014. izabrana za Miss Turske.

Gostima na svadbi poručio da ne donose poklone, već da doniraju novac u humanitarne svrhe

Ozil: Skupiti novac za liječenje 1.000 djece

Fudbaler velikog srca

Migrantska kriza u Bosni i Hercegovini otela se kontroli. I dok dramatične scene iz Krajine postaju uznemirujuća svakodnevica, nadležne državne institucije demonstriraju kolektivnu nezainteresiranost.&nbsp; Rukovodilac Vijeća ministara BiH <a href="https://avaz.ba/tag/221/denis-zvizdic">Denis Zvizdić</a>&nbsp;uglavnom izbjegava neugodne teme, pa je tako i migrantsku problematiku izbacio iz vlastitih prioriteta. Profinjeni želudac predsjedavajućeg ne podnosi tuđu muku. Naprosto, povraća mu se od prljavštine i neimaštine. 
Resorni ministar sigurnosti punim se kapacitetom natovario na društvene mreže. Odatle <a href="https://avaz.ba/tag/279/dragan-mektic">Dragan Mektić</a> soli pamet, prosipa vulgarnosti i uglavnom zagađuje okolinu. Osim toga, Krajina, jelte, pripada Federaciji BiH, a SDS-ovcima Mektićevog kalibra to je neugodni gostujući teren. 
Ni ministrica ljudskih prava i izbjeglica Semiha Borovac ne namjerava se (u)petljati u svoj posao. Znatno je ugodnije obilaziti sarajevske vjersko-skorojevićke manifestacije nego pomagati unesrećenima. Da se Borovac lično pita, patnje Krajišnika trebalo bi totalno cenzurirati, jer kvare opšte društveno blagostanje i frizuru neprolazne funkcionerke. 
Kao i obično, para vrti gdje burgija neće. Niko pouzdano ne zna koliko je Evropska unija šoldi halalila da kompletnu Bosansku krajinu hinjski i planski pretvore u turobni migrantski geto. Špekulira se o uplatama od nekoliko desetina do stotinjak miliona eura. 
Istovremeno, prvobitne sumnje kako stranački miljenici - strateški uhljebljeni po različitim agencijama i službama - provode drumsko razbojništvo na aktuelnoj krizi, sve se konkretnije dokazuju. Zato vladajuće iz SDA, SDS-a i HDZ-a nervira rasprava o finansijskim injekcijama iz Brisela. Na kraju krajeva, valja od nečega živjeti i poslije isteka mandata.
Neodgovorno je migrantsku krizu rješavati isključivo preko leđa Bišćana, Kladušana, Cazinjana... Humana je, razumije se, empatija prema nesretnicima sa Bliskog istoka i Magreba. Međutim, šta da radimo sa domaćim žrtvama velike seobe naroda? Gdje je, pitam se, nestala naša briga za Krajišnike?

Šta da radimo sa domaćim žrtvama velike seobe naroda

Krajnosti u Krajini

S Juventusom nije stigao do krova Evrope ove sezone, ali je novim nastupom za Portugal pokazao da ima još mnogo toga reći. <a href="https://sport.avaz.ba/tag/1653/cristiano-ronaldo">Kristijano Ronaldo</a>&nbsp;(Cristiano) obilježio je utakmicu između Portugala i Švicarske (3:1). Postigao je tri gola i tako odveo portugalsku nacionalnu selekciju u finale Lige nacija.&nbsp; Igralo se prvo historijsko polufinale ovog takmičenja, a već na startu igrač Juventusa postavio je itekako visoke standarde. Ko će i kada ponovo doći do tri gola u utakmici ovog ranga, ostaje da vidimo, ali se svakako radi o velikom izazovu. Ronaldo je svim velikim igračima bacio rukavicu u lice, a u budućnosti svi imaju domaći zadatak. Inače, s nova tri gola u dresu aktuelnog evropskog prvaka, Ronaldo je stigao do 88 pogodaka za Portugal.
Kristijano Ronaldo rođen je 5. februara 1985. godine u portugalskoj Madeiri. U Portugalu je igrao za Nacional i Sporting, odakle je otišao u Mančester junajted. Potom je nosio dres Real Madrida, iz kojeg je prešao u Juventus. Pet puta osvojio je FIFA-in trofej za igrača godine, a isto toliko puta podigao je pehar Lige prvaka.Četiri puta dobio je nagradu za najboljeg igrača Evrope, a s reprezentacijom je postao prvak Starog kontinenta. Ima mnoštvo klupskih nacionalnih trofeja.

U prvom polufinalu Lige nacija postigao tri gola

Nova zadaća Portugalca

Primiče se kraju premijerno predsjedavanje <a href="https://avaz.ba/tag/159/milorad-dodik">Milorada Dodika</a> Predsjedništvom Bosne i Hercegovine. Novinarskim slugama režima ispovjedio se da nije naročito impresioniran postignutim uspjesima. Kaže, premalo se ugađalo entitetu iz kojeg dolazi. Valjda je očekivao da se država raspadne na proste faktore usljed destruktivnog rukovođenja i komandovanja.&nbsp;Valjalo bi, stoga, nesretnika iz Laktaša podsjetiti na činjenicu kako je ova zemlja uspješno predeverala zulume i znatno opasnijih belajsuza. Žilava je ta, da prostiš, „beiha“...&nbsp; U međuvremenu, Dodikovu zonu odgovornosti napustio je ruski oligarh Rašid Serdarov. Sjećate se, sumnjivo lice svečano je predstavljeno ozbiljnim investitorom u oblasti republičkosrpskog energetskog sektora.&nbsp;Sa šefom SNSD-a slizalo se davne 2014. godine, kada je pod nepovoljnim finansijskim okolnostima sklopljen ugovor o iznajmljivanju blindirane makine marke Mercedes za lične potrebe tadašnjeg predsjednika RS-a. Naposljetku, Dodik i Serdarov združeno će ojaditi budžet RS-a za nekoliko stotina miliona maraka. Prevara se, dakle, odigrala kao u onoj narodnoj mudrosti: Ti meni vojvodo, ja tebi serdar(ov)e, a obojica znamo kakav smo ološ!
Pod Dodikovim predsjedavanjem Predsjedništvo BiH ukupno je održalo konstituirajuću te frtalj redovne sjednice. Da se razumijemo, laktaški je vožd ukazao na još petnaestak telefonskih kontakata sa Šefikom Džaferovićem i Željkom Komšićem. Bezbeli oko ambasadorskih rješenja. Pohvalio se, pride, kako je u istom stroju sa jakim savjetničkim trupama herojski odbranio neustavnu zastavu RS-a ispred osvojenog sarajevskog kabineta. Malo li je, pitam ja vas, za jedan iznuđeni mandat „velikosrbende u Teheranu“? 
Ali, ne propadajmo u teške depre. Dodika očekuju novi izazovi, a i vrijeme je definitivno na njegovoj strani. Ima mjesec (predsjedavajućih) dana fore da skonta svježe svinjarije. A već za nepunih dvije godine ponovo će okupirati funkciju najvažnijeg među jednakim političkim ublehašima. 
Koga aktuelni rahatluk nervira, neka žurno razguli preko grane. Što bi Balašević rekao: Nama je dobro, taman kako smo zaslužili.

Koga aktuelni rahatluk nervira, neka žurno razguli preko grane

Zona Dodikova

Mario Zovko je informatičar, nije fudbaler, ali će, ipak, njegovo ime trajno ostati upisano u povijest <a href="https://sport.avaz.ba/tag/1128/manchester-united">Mančester junajteda</a>.
Jer, Zovki je od uprave ovog jednog od najvećih svjetskih nogometnih klubova nedavno ukazano veliko povjerenje, ali i iskazana čast da za „Crvene đavole“ uradi kompletan album. 
Kako sada stvari, to bi trebao biti prvi službeni album ovog kluba. Štaviše, ideje ovog Mostarca, čija je „Oda Mančesteru“ prije četiri godine postala i službena himna tog kluba, naišle su na potpuno odobrenje uprave. 
Zovki je jedna pjesma i ljubav prema Mančesteru promijenila život, a posjeta kultnom Old trafordu, gdje je dočekan kao zvijezda, san je koji je ovaj Mostarac odsanjao.
Rođen je u Mostaru prije 37 godina, muzički je obrazovan, a piše pjesme i za djecu. Oženjen je, a supruga se zove Ivona.

Radi prvi službeni album Mančester junajteda, kluba za koji navija od djetinjstva

Živi svoj san

Ima jedna neugledna državica na evropskom začelju, gdje se ne zna ni ko pije, ni ko plaća. Tamo postoji visoki predstavnik, a krhki mir čuvaju skromne NATO trupe. Sa dvjestotinjak ministara i pripadajućih zamjenika, iskopanim budžetskim i pravosudnim provalijama, dva entiteta i tri-četiri konstitutivna naroda, kokuzna je to provincija, odakle se u proteklih deset godina isparilo najmanje tristo hiljada pametnih omladinaca.&nbsp;&nbsp; 
U zemlji bedaka na brdovitom Balkanu stanuju i ljudi s duplim pravima. Sve se kod njih sa dva množi. I domovina i domovnica, i pasoš i putovnica. Biraju vlasti u različitim državama. Dobacili su, bilesi, i do Evropske unije. 
Drugi put zaredom hercegovački Hrvati su drito u EU parlament katapultirali zavičajnu favoritkinju Željanu Zovko. Mada je tokom premijernog mandata demonstrirala ravnodušnu nesposobnost za obavljanje zastupničkog posla, zahvaljujući glasovima velikodušne dijaspore, dotična se ponovo dokopala mjesečne platice od desetak hiljada eura, sa pripadajućim bonusima te uračunatim putarinama. 

Inače, političko uhljebljivanje radikalne desničarke počelo je prije okruglo dvadeset godina, dok je bh. HDZ-om zapovijedao neperspektivni kadar nekadašnje JNA Ante Jelavić. Budući da se Ante, prezime mu znate, presuđene zatvorske kazne kutarisao dezerterstvom u Hrvatsku, Željanu će naslijediti Dragan Čović.&nbsp;On će privrženost aktuelne europarlamentarke nagr(a)đivati višestrukim veleposlaničkim misijama po svjetskim metropolama. Nije višak spomenuti kako se Zovko naročito ističe u šovinističkom hrakanju po rođenoj državi. Ta plamenska disciplina legalno je legitimira! I zato je, valjda, zaslužila novi evropski paušal.&nbsp;&nbsp;
Konačno, većinskim bh. Hrvatima p(r)ošlo je za glasačkom kutijom da u Brisel pošalju i Ružu ustašku Tomašić, a tek je statistička greška zaustavila dublji prodor takozvane Brune Hassine Esih. Kažem, pišljiva je boba falila za totalni trijumf volje. U boj, u boj, za mandat svoj…

U boj, u boj, za mandat svoj…

Željano moja, tugo moja

Čelnici novog prvaka Evrope Liverpula spremili su novi, dugoročni ugovor za menadžera Jirgena Klopa (Jurgen Klopp).&nbsp; 
Njemački fudbalski stručnjak s “Redsima” ima ugovor do 2022. godine, ali iz kluba žele da ga nagrade poslije odlične sezone, u kojoj su osvojeni Liga prvaka i 97 bodova u Premijer ligi, bez obzira na to što taj historijski učinak nije bio dovoljan za toliko željenu titulu prvaka Engleske nego samo za viceprvaka.&nbsp; 
Kako tvrdi predsjednik Liverpula Tom Verner, Jirgen je odličan trener, ali je i skroman i brižan čovjek. Kad su ga igrači poslije velike pobjede nad Totenhemom bacali uzrak, pokazali su ono što svi navijači Liverpula znaju - koliko ga vole svi koji vole fudbal. 

S druge strane, Klop je, čim je osvojio Ligu prvaka, istaknuo da jedva čeka novo izdanje Premijer lige kako bi ponovo ušao u utrku za titulu prvaka. Istaknuo je i da će Liverpul sljedeće sezone, nakon što je osvojio elitno evropsko takmičenje, ići na trofeje u svim takmičenjima.
Jirgen Klop rođen je 16. juna 1967. godine u Štutgartu. U trenerskoj karijeri vodio je Majnc od 2001. do 2008. godine i Borusiju Dortmund (2008. – 2015.), odakle je 
prije četiri godine stigao u Liverpul.&nbsp;

Odličan trener, ali i skroman i brižan čovjek

Novi ugovor za prvaka Evrope

Miodrag Živanović tvrdi da briselske zvaničnike Bosna i Hercegovina više ne zanima. Profesorski je to komentar o izvještaju Evropske komisije, nakon kojeg sve ostaje po starom. U prijevodu, nigdje nismo prispjeli! Tragikomična su, zato, nastojanja Denisa Zvizdića da bh. javnosti pod bubrege podvali nepostojeće uspjehe Državne vlade kojom formalnopravno rukovodi. Ni p’o jada što raju folira, žalosno je što vragolasti Denis šalta samog sebe.&nbsp;&nbsp; Briselski odgovor rekvijem je za pogubne politike neprestanih sukoba i nacionalističkih svađa. Potvrda je to očajnog društvenog stanja, ukorijenjene korupcije i beznadežno otuđene vlasti. Evropljani, ipak, ne pokazuju nervozu pa su ovdašnjim sjecikesama ponudili novi mandat za uništavanje države. O tome, valjda, govori i zaključak iz sjedišta EU da je BiH, šatro, na pravom putu, ali da moramo usvojiti neke reforme. Čuj to, ko bi se toga sjetio?
Pogrešno je, međutim, autogolove fakturisati isključivo domaćim snagama, a pri tome zanemarivati interese gostujućih birokrata, koji uglavnom beskorisno tumaraju ovom zemljom. Na to me prijateljski nedavno upozorio redovni čitalac novinskih dnevničkih zapisa u kojima stranci pedantno bilježe vlastito samožrtvovanje za opću korist. Stoga, pokušajmo dočarati dotične literarne radove: “Ranojutarnji polazak u Hercegovinu. Unatoč žurbi, nismo odoljeli jagnjetini u Jablanici. Obilan doručak uz izvrsnu domaću rakiju. Oko 11 stižemo u sunčani Mostar. Susret sa domaćinima. Poslije kratkog i uspješnog sastanka, vozimo prema čuvenom restoranu u okolini Čitluka. Popodne je planirano za povratak u Sarajevo. Umorni smo, ali zadovoljni obavljenim poslom. Jedva stižem na ranije dogovorenu večeru. Napokon u krevetu. Nemam vremena za duži odmor. Sutra ujutro idemo za Banju Luku. Razmišljam o vikendu...”
Tako, dakle, izgledaju diplomatski dnevnici. Nesebično zalaganje uvijek košta, a putne i usputne troškove valja nekako opravdati. I zbog toga BiH nikad neće dobiti zasluženi negativni izvještaj. Što bi rek'o onaj konceptualni umjetnik: “Ovo niđe na svijetu nema." Rahat pos'o, a parali.Narode, Bajrambarećula!

Zašto BiH nikad neće dobiti zasluženi negativni izvještaj?

Rahat pos'o, a parali

U Bileći je jučer otkriven spomenik ratnom zločincu, četničkom vojvodi i generalu Dragoljubu Draži Mihailoviću. Zločinac se, dakle, uz logističku podršku svojih potomaka, vratio na mjesto zločina.&nbsp; Doduše, širi rejon općine Bileća važio je i danas važi za jedno od najstrašnijih gubilišta muslimana Hercegovine u Drugom svjetskom ratu. Okolica Bileće, poznato je, bila je posijana jamama smrti, u koje su žive bacane cijele muslimanske porodice iz tog kraja, o čemu se, kao i o drugim masovnim ubistvima i klanjima muslimana u tom kraju, sve do devedesetih godina prošlog stoljeća javno nije smjelo govoriti. 
Stoga je svejedno da li kameni zločinac svjedoči o svojim zločinima u samom centru Bileće ili u nekom od okolnih sela, iz kojih su, netom po završetku Drugog svjetskog rata, mnogi Dražini vojnici preko noći zamijenili kokarde petokrakama, pripremajući se, kako smo ne tako davno svjedočili, za nova klanja i ubijanja.
Tužno je jučer bilo gledati potomke nekada navikanih srpskih partizanskih porodica iz Bileće, među kojima se posebno sokolio aktuelni načelnik Mihajilo Vujović. I njegovi, kao i dlanovi ostalih prisutnih, pucali su od aplauza kamenom Draži, a sve da bi mu, iako davno upokojenom, pokazali kako je ideologija bratstva i jedinstva njihovih, partizanskim spomenicama i ordenjem okićenih očeva i djedova bila puka laž. 
Naravno da im treba vjerovati, jer na otkrivanje spomenika zločincu Mihailoviću tamo gdje je nekad stajao čuveni bilećki partizanski spomenik, danima niko od nekadašnjih, još živih partizana nije reagirao. Čak je jedan od njih pozdravio ustoličenje Draže “sred pušaka bajoneta”, pjeneći mantru da kokarda može stajati uz rame petokrake.
Sve što se jučer događalo u Bileći, događalo se uz blagoslov aktuelne politike Republike Srpske. To je ona politika koja se uporno zaklinje u “nezavisnu socijaldemokratiju”. Baš kao što su se svojevremeno u bratstvo i jedinstvo zaklinjali djedovi i očevi onih koji su jučer aplaudirali mrtvom četničkom vojvodi Draži Mihailoviću. &nbsp;

Spomenik četniku Draži Mihailoviću u Bileći otkriven uz blagoslov aktuelne politike RS

Spomenik četničkim zločinima

Značajan je broj građana Bosne i Hercegovine koji žive izvan njenih granica, a koji se tako zdušno bore za istinu o zločinima počinjenim nad Bošnjacima tokom protekle agresije. Ipak, ono što godinama čini dr. Emir Ramić, osnivač i direktor Instituta za istraživanje genocida u Kanadi, vrijedno je posebnog poštovanja.&nbsp; Još 2010. godine, zahvaljujući naporima Emira Ramića i ljudi okupljenih oko njegovog Instituta, kao i podršci jednog broja kanadskih parlamentaraca, jednoglasno je usvojena Rezolucija o genocidu u Srebrenici.
Prije dva dana, opet zahvaljujući neumornom Ramiću i njegovim saradnicima, kao i iskusnom kanadskom parlamentarcu Brajanu Maseu (Brian Masse), parlament Kanade usvojio je i poslao vladi na razmatranje peticiju “e-1837”, kojom se traži sankcioniranje svakog negiranja genocida u Srebrenici na prostoru države Kanade. 
Takvu odluku kanadskog parlamenta brojne bosanske žrtve doživjele su kao pobjedu istine nad lažima, pravde nad nepravdom. 
Sve što rade Emir Ramić i Institut za istraživanje genocida, u državi Kanadi rade isključivo na osnovu zakona te države. To i jeste razlog zbog čega ih najviše kanadske državne institucije prihvataju kao ozbiljne sagovornike. Jer, zahtjeve, kakav je i ovaj o sankcioniranju negatora genocida, jedino je moguće rješavati kroz institucije sistema. Ramić to odlično zna i zato na putu kojim ide, i ima uspjeha.&nbsp;

Odlučno protiv negatora genocida

Određena pozicija je previđena za, recimo, Hrvata. Mada su u opticaju dvojica boljih stručnjaka, recimo - jedan Srbin, drugi Bošnjak, ipak će Hrvat dobiti posao. Ovako funkcioniše sistem poznat kao „nacionalni ključ“. Nema govora, riječ je o nakaradnom sistemu koji preferira nacionalnu pripadnost u odnosu na stručnu osposobljenost. Međutim, istina je da za nas na ovim prostorima boljeg sistema jednostavno nema, još nije izmišljen. Revolucionarno protjerivanje opasnog Djeda MrazaInače, „nacionalni ključ“ nisu, kako se često pogrešno misli, instalirali komunisti. Između turskog vakta, koji je preferirao muslimane, i Karađorđevićeve kraljevine u kojoj su Srbi imali apsolutnu prednost, uglavila se Austro-Ugarska, koja osmišljava i implementira ovaj sistem i time ostvaruje, do dolaska Titove Jugoslavije, rijetki period kakve-takve ravnopravnosti.Zadnjih godina, faktički godinama, u Sarajevu su na svim pozicijama direktora u javnim preduzećima bili ekskluzivno Bošnjaci. Veći broj ljevičara je reagovao na ovu pojavu. Samra Ćosović-Hajdarević nije.Nedavno je sastavljena Kantonalna Vlada bez ijednog Srbina i Hrvata. Neki od nas su reagovali. Samra Ćosović-Hajdarević nije.

Zadnjih godina, faktički godinama, u Sarajevu su na svim pozicijama direktora u javnim preduzećima bili ekskluzivno Bošnjaci. Veći broj ljevičara je reagovao na ovu pojavu. Samra Ćosović-Hajdarević nije.

Samra Ćosović-Hajdarević, zastupnica u Kantonalnoj skupštini Sarajeva, reaguje samo onda kada su njeni Bošnjaci ugroženi, a njen istančani alarm za tu nacionalnu ugroženost se upalio kada je Kantonalna vlada smijenila četvero-petero Bošnjaka direktora javnih preduzeća i na njihova mjesta postavila profesionalce, ali avaj, Srbe i Hrvate.Nije to lako. Samra ne spava danima, vrti se u krevetu, izjeda je ta nepravda. Naravno, nemam ništa protiv žena koje nose hidžab, to je kao da donosiš sud o nekome zato što nosi Levis džins. Međutim, kada se čovjek i maksimalno trudi da otjera od sebe bilo kakve predrasude, upravo neke od tih vjerski pokrivenih žena se pobrinu da nam otežaju taj proces. Prva koja je u javnom prostoru radila nezapamćene gluposti je bila Arzija Mahmutović, poznata po revolucionarnom djelu protjerivanja opasnog i zlog Djeda Mraza iz sarajevskih vrtića. Kako bi Arzijino djelo imalo kontinuitet u gluposti, danas se, evo, brine zastupnica Samra. Prvo se oglasila s prijedlogom protjerivanja homoseksualaca iz Sarajeva, a sada evo i povodom izbora nekolicine nebošnjaka na direktorske pozicije. A evo šta je hvaljeni bošnjački filozof, slučajno i ustaša, Mustafa Busuladžić svojevremeno pisao za žene: „Muslimanska žena neka se povrati svom prirodnom pozivu majke i odgajateljice. Nama, kao i svima narodima, uvijek je potrebno više žena majki koje će odgajati čovjeka nego liječnica i učiteljica. Ne smijemo se uspavljivati trabunjanjima moderne žene koja zahtijeva ista prava kao i muškarac, zaboravljajući duboke duševne razlike koje je dijele od muškarca.”Kada je jedna od sarajevskih osnovnih škola dobila ime po ovom vizionaru, nekoliko SDA-ovih zastupnica je glasalo za tu odluku. Kako se ne zapitati šta one, te zastupnice, uopšte rade u politici, zašto ne sjede kući, kuhaju, odgajaju djecu i mužu peru noge u lavoru, ako već podržavaju doktrinu ovoga čovjeka? Pa je li? Sve su to pasusi iz kojih izvire samo ljubav Izvjesna Elmedina Muftić, još jedna javna ličnost kojoj je kosa stidno mjesto, opširnim tekstom brani stavove Samre Ćosović-Hajdarević. U toj svojoj kolumni ona kaže kako “Bošnjaci ne znaju da mrze i da je sva njihova borba zasnovana protiv fašizma i fašista!!!” Nakon ove glupave tvrdnje, jer je mržnja, kao i ljubav, radost ili tuga, sastavni dio svakog ljudskog bića, pa tako i Bošnjaka, Elmedina osobno, lično i personalno, iskazuje ozbiljan nivo mržnje jer za nas koji se ne slažemo sa Samrom kaže da smo “crveni kmeri”, a Bošnjaci se, kako kaže, smjenjuju da bi na njihova mjesta bili dovedeni “dezerteri, pederi, srpski i hrvatski ubačeni elementi, a sve to uz blagoslov izdajica.”

Izvjesna Elmedina Muftić opširnim tekstom brani stavove Samre Ćosović-Hajdarević i kaže kako “Bošnjaci ne znaju da mrze i da je sva njihova borba zasnovana protiv fašizma i fašista!!!”

Ne znam šta da vam kažem, sve su to pasusi do pasusa iz kojih izvire samo ljubav, mržnje ni na mapi, niti je može biti, zato što su Samra i Elmedina Bošnjakinje, a već je empirijski ustanovljeno da Bošnjaci ne znaju da mrze. Uh, tačno ću dobiti proliv!No, prije nego me u ćenifu protjera fluidna stolica, moram reći još i ovo. Elmedina svoju kolumnu poentira promišljanjem: “Samrin grijeh je u tome što ne želi da šuti.”I eto ga, idealan šlagvort za Mark Twainovu misao: “Bolje šutjeti i izgledati glupo nego otvoriti usta i otkloniti svaku sumnju.” E sada odoh popiti „enterofuryl“.

Dječiji heroj

Daleko od očiju

Srbi i Rusi Vs. Bošnjaci i Turci

Luka, dijete bez licence

Oni se nisu umorili

Fudbaler velikog srca

Krajnosti u Krajini

Nova zadaća Portugalca

Zona Dodikova

Živi svoj san

Željano moja, tugo moja

Novi ugovor za prvaka Evrope

Rahat pos'o, a parali

Spomenik četničkim zločinima

Odlučno protiv negatora genocida

Bošnjaci mrze samo crvene, pedere, Srbe i Hrvate

Kolumne

Dječiji heroj

Daleko od očiju

Srbi i Rusi Vs. Bošnjaci i Turci

Luka, dijete bez licence

Oni se nisu umorili

Fudbaler velikog srca

Krajnosti u Krajini

Nova zadaća Portugalca

Zona Dodikova

Živi svoj san

Željano moja, tugo moja

Novi ugovor za prvaka Evrope

Rahat pos'o, a parali

Spomenik četničkim zločinima

Odlučno protiv negatora genocida

Bošnjaci mrze samo crvene, pedere, Srbe i Hrvate