Ako je <a href="https://sport.avaz.ba/tag/398/jurgen-klopp">Jirgena Klopa</a> (Jurgen Klopp), njemačkog stručnjaka na klupi Liverpula, pohvalio i <a href="https://sport.avaz.ba/tag/2077/jose-mourinho">Žoze Murinjo</a> (Jose Mourinho), poznato po tome da rijetko izrekne lijepu riječ za rivale, onda je sve prilično jasno. Liverpul je predvođen Klopom deklasirao Barcelonu sa 4:0 u polufinalu Lige prvaka i nadoknadio minus od tri gola.&nbsp; Podvig je tim veći jer je Klop morivirao itekako igrački okrnjen tim, koji je nastupio bez Mohameda Salaha, Roberta Firmina i Nabija Keite (Naby).
Klop je našao alternativu, a moment trenerske inspiracije koji je sve okrenuo, desio se na poluvremenu. Povrijeđenog beka Endrua Robertsona (Andrew) nije zamijenio bek, nego vezni igrač Đeorđino Vajnaldum (Georginio Wijnaldum). I upalilo je, Vajnaldum je dao dva gola, a Klop se još jednom iskazao kao čovjek genijalnog fudbalskog uma. 
Liverpul je ponovo u finalu, a čini se da ovog puta igrači, za koje i sam Nijemac kaže da su nevjerovatni, mogu do titule.
Klop je rođen je 16. juna 1967. u Štutgartu. Punih 12 godina nosio je dres Majnca, gdje je počeo i trenersku karijeru. Prvi je trener s kojim je ovaj klub ušao u najjaču ligu Njemačke, a nakon sedam godina Klop se odlučio na novi korak. Otišao je u Borusiju iz Dortmunda, s kojom je dva puta bio prvak Njemačke i po jednom pobjednik Kupa i Super kupa. U Liverpul je stigao 2015.

I Murinjo ovog puta iznio pohvale za njemačkog trenera

Genijalni fudbalski um

Sarajevo je na nogama zbog godišnjeg sastanka Odbora guvernera&nbsp;<a href="https://avaz.ba/tag/66446/odbor-guvernera-evropske-banke-za-obnovu-i-razvoj">Evropske banke za obnovu i razvoj</a>. Tri dana će tri hiljade učesnika razgovarati o biznisu. Akreditirano je više od tri stotine novinarskih ekipa. Nema sumnje, u glavnom gradu Bosne i Hercegovine odavno nije gostovao respektabilniji ansambl. Mostarci bi tačno zakucali: Braca, 'ta će EYOF!&nbsp; Kao i obično, umjesto ekonomskih eksperata, na kraju će političari zasjesti u prvi saff. Razočaravajuća je, stoga, agencijska vijest gdje se na marginama prestižne EBRD-ove konferencije najavljuje i radni sastanak takozvanih regionalnih lidera. Tako, naime, opisujemo beskorisna druženja šefova državica nastalih na razvalinama SFRJ. 
A kol'ko jučer u Berlinu ih je ljubazno dočekala Angela Merkel. I opet se ništa nisu sporazumjeli! Osim valjda o sadržaju jelovnika za večeru. Osjetljiva nepca balkanskih gulikoža zaslužuju samo najkvalitetnije delicije. I djedovi su im, tvrde upućeni, preferirali škampe sa ražnja uz šopsku salatu od hobotnice. 
Pod visokim pokroviteljstvom dezorijentiranih evropskih birokrata i nezainteresiranih američkih kauboja, a neposredno uoči olovnih devedesetih godina prošlog stoljeća, posvađani čelnici jugoslovenskih republika širom tadašnje zajedničke države organizirali su jednako beskorisne susrete poput ovih recentnih. Stariji se sigurno sjećaju Slobodana, Franje, Alije, Kire, Milana i Momira kako satima sastanče po naslijeđenim Titovim vilama te luksuznim ljetnikovcima u Splitu, Beogradu, Ohridu, Cetinju, Brdu kod Kranja, Stojčevcu kod Sarajeva. Konkretni rezultati predsjedničkih sijela bili su ratovi, stotine hiljada mrtvih, milioni protjeranih... Dogovoreni horor u nastavcima! 
Ako je tačno da se na Balkanu historija ponavlja, onda nam se zbilja loše piše. Opasna je navika zanemarivanje prošlosti. Jer, nacionalističkih budala i krivih drva ovdje nikad neće zafaliti.&nbsp;

Ako je tačno da se na Balkanu historija ponavlja, onda nam se zbilja loše piše

Već viđeno!

Nije mala stvar kada jedan od ključnih ljudi NATO-a ustvrdi da naša zemlja ima ključnu ulogu za evropski mir i stabilnost na zapadnom Balkanu. A upravo je to poručio admiral <a href="https://avaz.ba/tag/47465/james-foggo">Džejms Fogo</a> (James Foggo), komandant snaga NATO-a stacioniranih u Napulju. On je ujedno i zapovjednik američkih mornaričkih snaga u Evropi i Africi.&nbsp;&nbsp; Tokom posjete Ministarstvu odbrane BiH podsjetio je da je i prije nekoliko mjeseci dolazio u našu zemlji i da BiH nije nikad izgubio iz vida. Podsjetio je i da je NATO predan nastavku snažnog partnerstva sa BiH.&nbsp;Još jednom je apelirao na bh. vlast da nastavi napredovati tako što će svoje snage učiniti modernijima.
Fogo je rođen u septembru 1959. u vojnoj bazi u Njemačkoj, a magistrirao je na Harvardu. Obavljao je mnoge odgovorne dužnosti u Američkoj mornarici.&nbsp;&nbsp;

Komandant snaga NATO-a stacioniranih u Napulju nije nikad našu zemlju gubio iz vida

Admiral Fogo: Rođen u Njemačkoj, magistrirao na Harvardu

Apel prijatelja BiH

Dan sjećanja na strahote koncentracionog logora Jasenovac tradicionalno je obilježen u Donjoj Gradini kod <a href="https://avaz.ba/tag/11022/kozarska-dubica">Kozarske Dubice</a>.&nbsp;&nbsp; Preživjele žrtve terora i potomci unesrećenih, bosanskohercegovački i srbijanski državnici, sveštenici Srpske pravoslavne crkve i diplomate sa raznih strana svijeta zajednički su osudili brutalne zločine ustaškog režima tokom Drugog svjetskog rata. Jasenovac je zastrašujuća povijesna činjenica. Nikome se ne ponovilo!
Patrijarh Irinej poručuje da poslije Jasenovca osveta ne smije biti predmet razmišljanja. Srpski je narod, kaže, hrišćanski, pravoslavni, koji sluša Božije zapovijesti i trudi se da ih ispuni. „Izvinite, ali ja ne mogu da nađem mjesta u srcu za ustaški režim i one koji su pobili moj narod“, zaključio je predsjedavajući Predsjedništva Bosne i Hercegovine Milorad Dodik. 
Naučena lekcija iz Donje Gradine glasi: Zlo se jedino dobrim pobjeđuje, svjetlo uvijek rastjeruje tamu. Kamo puste sreće pa da se na ovim ukletim geografijama zaista živi u međuvjerskom bratstvu i jedinstvu različitosti. 
Evo, uskoro će pohod na Blajburg, neprikosnoveni filoustaški poligon za veličanje jasenovačkih te krvnika sa drugih balkanskih stratišta. I ove će godine austrijskom poljanom odjekivati fašističke parole, uskrsnuti vampiri iz prošlosti, zasmrdjeti kvarnjaci... Ne pomaže ni zvanični protest crkve u Austriji, niti stroga kaznena politika o zabrani veličanja osuđenih ideologija. Uzalud je, naime, zapuštenim kretenima objašnjavati da se idiotski ponašaju.
Kada je ulazilo u okupiranu Srebrenicu, ratnozločinačko đubre, <a href="https://sport.avaz.ba/tag/4097/ratko-mladic">Ratko Mladić</a>, dakle, zarežalo je u kameru: „ Evo nas 11. jula u srpskoj Srebrenici. Uoči još jednog velikog srpskog praznika poklanjamo srpskom narodu ovaj grad i napokon je došao trenutak da se poslije bune protiv dahija Turcima osvetimo na ovom prostoru.“
Kao što je poznato, ratnozločinačko se đubre nerijetko ukazuje čak i na muralima iscrtanim po mjestima gdje danas žive ljudi. Koje patrijarh Irinej javno savjetuje kako je osveta u dubokom neskladu sa hrišćanstvom. Otkud onda zlikovac na gradskim zidovima, odakle dahije i Turci u srebreničkom genocidu? Ako mene pitate, između blajburškog ustašluka i muralskog četnikluka nikakve naročite razlike nema. Osveta je nastavak zločina!

Zlo se jedino dobrim pobjeđuje, svjetlo uvijek rastjeruje tamu

Zločin i osveta

Novi predsjednik <a href="https://avaz.ba/tag/54127/sjeverna-makedonija">Sjeverne Makedonije</a> Stevo Pendarovski bit će dodatni garant puta ove države u EU i <a href="https://avaz.ba/tag/123/nato">NATO</a>. Pobjeda proevropski orijentiranog političara daje nadu da su balkanski narodi uspjeli prevazići duhove prošlosti i da će zajedno krenuti ka svjetlijoj budućnosti.&nbsp;&nbsp; Makedonci su prepoznali da je perspektiva koju nude Pendarovski i njegova politička opcija pravo rješenje za nagomilane probleme u toj državi. 
Njegovim izborom Makedonija će dodatno poboljšati saranju sa svojim susjedima, ali i unutrašnje odnose koji su često bili veoma napeti.
Pendarovski je diplomirao 1987. godine na Pravnom fakultetu u Skoplju, a doktorirao je u oblasti vanjske i sigurnosne politike Evropske unije. Političku karijeru počeo je kao portparol u Ministarstvu unutrašnjih poslova Makedonije 1998.
Obnašao je brojne političke funkcije i stekao bogato iskustvo, a izbor za predsjednika države kruna je njegove karijere. 
Zajedno s premijerom <a href="https://avaz.ba/tag/54127/sjeverna-makedonija">Sjeverne Makedonije</a> Zoranom Zaevom, on će dalje razvijati ovu državu za dobrobit cijelog regiona zapadnog Balkana.

Pobjeda proevropski orijentiranog političara pruža nadu da su balkanski narodi uspjeli prevazići duhove prošlosti

Na putu ka EU

Prije devet godina i deset dana prestalo je kucati srce i raditi drugi organi divi koja danas ne zanima skoro ikog. Ljiljani Petrović Buttler.&nbsp;Za nekoga ko se rodio poslije 2000., a sad se takav neko već osim milenijalcem naziva i studentom i priprema se za prve ispite očekujući ne uspjeh ili neuspjeh već postispitno olakšanje ili tegobu, Ljilja ne predstavlja ništa. Ako postoji koliko na jednoj ruci prstiju onih da im ona nešto znači, to je veličanstven uspjeh. Ne naš, ne Ljiljin, već od to troje do petero. 
Možda je osvrtati se na nečiji lik i njegovo djelo na svake godine na isti datum odveć patetično, možda i besmisleno. Stoga je to u slučaju ovome učinjeno prvom prigodnom prilikom - za Đurđevdan, napola proljeća, kada sve što je u zraku budi neke privatne emocije i potiče na povlačenje izvjesnih paralela.
Kada je umrla Ljiljana, ovaj je imao 25 godina. Malo da ne bi imao želja, a puno da dotad ne ostvari barem neke od njih. 
Od 21. do odlaska dive čiju pjesmu kad bi pustio u sitne sate, ono kad ostanu dvoje troje i gotovo prešutno se slože da počinje moje vrijeme, do tog 26. aprila 2010. bijahu na barem desetak nastupa, možda i pedeset, Mostar Sevdah Reuniona. Pravog, istinskog onog koji još nije dopuštao bilo kakva unutrašnja kolebanja.
Ljiljanu, onu "što majke mi pjeva ko da ima muški glas", kako konstatiraše neupućeni, prvi je put ugledao, maltene dodirnuo te 2006. kad je nekim čudom upao na zvanično vidanje rana čelnika KK Bosna i igrača, uz prisustvo gostiju, nakon poraza od Crvene zvezde u prvom meču diogravanja "Final 8" Goodyear lige, a sada ABA lige.
Kolosalna kakva je bila, s povezom preko očiju udarala je po "tastaturi" slot aparata s voćkicama. Čekali smo da prođe prvi turnus pjesama, jer smo smatrali da su to one koje svi znaju, pa su samim tim nezanimljive. A onda su došli po Ljilju i odveli je na stejdž. I tad je bio prvi put da je gledamo uživo dok pjeva. Bila je to konačna potvrda da onaj glas iz CD-a nije muški. I danas, nakon bezbroj susreta, ono "Zvonija, Zvonija" odzvanja iz tog kabaretskog prostora. Otad.
Drugo, presavršeno opipljivo sjećanje na jednu sretniju ranu mladost, kao da se to evo sad ovdje dešava, datira pak iz Mostara. Valjda zato što tako treba. Dvojica su krenula na more sa po jednim ruksakom oko pola šest. U Mostaru smo osam najdalje, uzet ćemo nešto za okrepljenje i idemo naravno gdje - na Radobolju, noge u rijeku, nek' cirkulacija malo dođe sebi. "Što li mi se Radobolja muti" dotad su dvojica preslušala jedno tri puta do sedam puta u 360 navrata i ako ćeš igdje, onda moraš na Radobolju.&nbsp;Davno isplanirani plan je podrazumijevao da ćemo malo odmoriti, a onda se svijetla obraza, bez igdje ičega jer su ulaznice već davno rasprodane, pojaviti na ulazu u obližnji "Pavarotti Music Centar".&nbsp;Tako i bi. Mi smo iz Sarajeva, mahsuz smo došli, kupili bi ulaznice, ali znamo da su rasprodane... možemo li ikako ući. Gleda nas nepovjerljivim pogledom Braca i otpovrnu: Haj bogati samo dok neko ne izađe, pogušit će se tamo ljudi...
I opet onaj prvi turnus završio, nekakvi odoše, mi uđosmo. Kroz koju sekundu prostorom i vremenom se prolomi "Ašun daje mori". Pjesma kojom je počinjao Ljiljin repertoar.O, Đurđevdan daje, rano sabajle... Ljilja je tu pjesmu, koja tako odražava i opisuje romski usud i poetiku, i privatnu i kolektivnu prevela i na engleski.
Do danas na YouTubeu tu pjesmu, izvorno u njenoj izvedbi uz pratnju MSR poslušalo je deset hiljada ljudi-klikova. Pjesmu u izvedbi Agate Seimaško s divnog koncerta iz Varšave 64 hiljade. Isto Mostar Sevdah Reunion. Hvala bendu za lijepa sjećanja i sve moguće emocije, hvala Dragom Šestiću i dragom Bogu što rehabilitiraše neponovljivost dotad skrivenu u zapećku da makar jednom balavcu bude simbol, jedna od personifikacija ljepše adolescencije. 
Nije začuđujuće kako neko iz ovog vremena ima milione klikova, a neko iz onog ni desetine hiljada i nije problem što nema mnogo mladaca koji izražavaju divljenje prema divi. Problem je s nama koji smo zaglibili duboko u ovo vrijeme, a zahvatili smo malo i onog. 
Stvarno, šta da očekuje dalje u životu onih desetak-petnaest kojima je u njihovim dvadesetim najveće poštovanje izazivala "nekakva" Ljiljana Buttler, a nisu baš toliko još ostarjeli.

I opet onaj prvi turnus završio, nekakvi odoše, mi uđosmo, a kroz koju sekundu prostorom i vremenom se prolomi "Ašun daje mori", pjesma kojom je počinjao Ljiljin repertoar

Glas Ljiljane Petrović: Njen izričaj danas štuju rijetki mladi

Ljiljana Buttler u vrijeme klikova

Ljekovito predramazansko gostovanje reisu-l-uleme Islamske zajednice Bosne i Hercegovine na bosanskohercegovačkoj televiziji. Husein efendija Kavazović pričao je o najaktuelnijim društvenim temama izbjegavajući uobičajene stereotipe u javnim nastupima vjerskih uglednika. 
Zbilja je urednik emisije Benjamin Butković dobio rijetku privilegiju razgovarati s čovjekom koji se ne skriva ispod ahmedije kako bi preskočio osjetljiva pitanja. 
Naprotiv, na svako postavljeno odgovorio je s posebnom pažnjom i jednakim poštovanjem. Ni slika, a srećom ni (ne)prilika, bahatog Kavazovićevog prethodnika na čelu IZBiH. Kažem, reisov intervju ljekovito je iskustvo za dobronamjernog insana.
Prekjučer je u Foči otvorena obnovljena Aladža. Šarena džamija, arhitektonsko remek-djelo iz 16. stoljeća, do temelja je srušena u avgustu '92. Sve je manje-više poznato u vezi s barbarskim iživljavanjem nad spomenikom svjetske kulturne baštine. 
Zahvaljujući upornosti ljudi, Aladža je, eto, sačuvana od neljudi. U gradu gdje skoro više i nema živih Bošnjaka, budućim će generacijama svjedočiti kako se na Drini nekad živjelo sretnije, tolerantnije, spokojnije. 
Sve bilo je potaman dok se šovinističke horde tamo nisu dovukle da spale i unište višestoljetni muslimanski identitet. I ljude i komšiluk i građevine. Raznijeli su srce i dušu Foče. A onda su grad prekrstili u Srbinje. Valjda da ne ostane ni spomen na ljepotu. 
Za reisa Kavazovića obnova Aladže jeste nada i novi početak. „Raduje me da smo došli u priliku da obnovimo džamiju u nadi da se više nikada neće roditi ruka među nama koja će bogomolje dirnuti, da ćemo ih poštovati, uvažavati, voljeti. Bogomolje komšija ćemo voljeti i smatrati svojim“.
Bosanci i Hercegovci neobično su vezani za svoje rijeke, ali Drina nije samo rijeka. Ona je simbol opstanka, državnosti, teritorijalnog jedinstva naše domovine. Aladža na Drini garant je da će tako i ostati! Postačima nek' je mubarek ramazan, a valja čestitati i Đurđevdan. Vjernici svih zemalja, opametite se. Jer, ćafiri se neće smiriti dok dunjaluk totalno ne pokvare.&nbsp;

Bosanci i Hercegovci neobično su vezani za svoje rijeke, ali Drina nije samo rijeka...

Na Drini Aladža

Profesorica književnosti koja je svoju životnu i profesionalnu sudbinu već nekoliko godina vezala uz Zvornik, Elma Mustajbašić-Repeša, jedna je od onih vrijednih Bošnjakinja koje u mjestima u kojim žive, ne žaleći ni vremena ni truda, iz dana u dan svoje znanje i snagu stavljaju u službu općeg dobra.
Osim što je već tri godine na čelu zvorničkog Dnevnog centra, koji je otvorila Humanitarna organizacija MFS EMMAUS i kroz koji je do sada razne programe edukativno-zabavnog karaktera prošlo više od 150 bošnjačke djece, Mustajbašić-Repeša svoju organizacionu i svaku drugu sposobnost pokazala je i kroz rad Aktiva žena Medžlisa IZ Zvornik, čija je predsjednica. 
Ovih dana vrijedne članice Aktiva mogli smo sresti u povratničkim mjestima zvorničke i sapanjske općine kako u predramazanskom ozračju s prigodnim poklonima obilaze njihove najstarije mještanke, majke i nene, koje mahom žive same i kojima svako otvaranje kućnih vrata donosi neizmjernu radost i sreću, a posebno osjećaj da ima neko ko na njih misli.
Elma Mustajbašić-Repeša u Zvorniku je okupila mnoge vrijedne i obrazovane Bošnjakinje koje je ovaj grad oduvijek imao i koje se, svjesne svoje vrijednosti i znanja, godinama hrabro suočavaju sa svim izazovima kojima su često izloženi povratnici u RS. 
Mustajbašić-Repeša je supruga glavnog imama Zvornika, koji joj je u svim njenim aktivnostima značajna podrška.

U Zvorniku okupila mnoge Bošnjakinje koje se hrabro suočavaju s izazovima u RS

U službi općeg dobra

„Zahvalan sam Gospodaru što me je počastio da radim na traganju za ostacima Aladže“, riječi su kojima se vjernicima na svečanosti otvaranja Aladža džamije u Foči u svoj svojoj pobožnosti jučer obratio bivši muftija goraždanski Hamed ef. Efendić.&nbsp; &nbsp; Iako se iz njegovih riječi nazirala radost i ponos zbog obnove fočanskog džamijskog bisera, one su istovremeno progovarale i o tužnim slikama njegovog prvog susreta s razrušenim temeljima Aladže, koje, kako je rekao, ni danas ne može zaboraviti. 
Bezbroj je razloga zbog kojih je u jučerašnjem danu muftija Efendić bio ponosan. On se još od dana rušenja Aladže, lišen ljudskog straha, dao u potragu za svakim kamenom njenih zidova, nikad ne gubeći nadu da će ona ponovo biti izgrađena. 
S imamima svog muftijstva, prije svih Asimom ef. Karovićem, kao i mnogim fočanskim džematlijama, godinama je išao tragovima informacija o mogućim lokacijama na koje su rušitelji Aladže izmjestili njenu konstrukciju, da bi, na kraju, istim tim rušiteljima bez straha pogledao u oči tražeći da vrate ono što nije njihovo. Tako to rade ljudi istinski predani vjeri kojoj pripadaju i džematu koji predstavljaju.
Historija koja govori o životu, tegobama, stradanju i uzdizanju bosanskih muslimana po mnogo čemu pamtit će i bivšeg muftiju goraždanskog Hameda ef. Efendića. Vidjelo se to i jučer u Foči kada su mu mnogi prilazili čestitajući mu ponovno rađanje Aladže.

Od dana rušenja Aladže dao se u potragu za svakim kamenom njenih zidova

Neumorni tragač

Nema većeg bonluka u državi BiH od onog parlamentarnog. Bilo da ste poslanik ili delegat, bilo da na posao dolazite jednom ili dva puta mjesečno, ili da ne dolazite po nekoliko mjeseci, plaća vam je zagarantirana i uredno se isplaćuje.&nbsp;&nbsp; Tako su članovi bivšeg saziva Doma naroda Federalnog parlamenta od 1. januara ove godine naplatili 241.726 maraka, a da nisu održali nijednu sjednicu, dok su članovi novog saziva, koji su na dužnost stupili 20. februara, za dvije održane sjednice naplatili 131.187 maraka. 
Novac za plaće parlamentaraca osigurava država, odnosno sistem koji je odavno već ozakonio nerad, kako bi u životu održao mnoge partijske neznalice i probisvijete, čiji su rezultati (ne)rada državu u kojoj živimo odavno gurnuli na dno svih mogućih mjernih ljestvica u svijetu.
Parlamentarna drskost kakvoj svjedočimo došla je do te mjere da „gospoda“ koja je za samo dva mjeseca i dvije održane sjednice, od toga jednu konstituirajuću, u svoje džepove strpala više od 130 hiljada maraka, nije mogla odvojiti makar dan rada kako bi oformila potrebne odbore i komisije, koji bi, između ostalog, omogućili i isplatu poticaja poljoprivrednicima, mljekarima itd. 
Njihova pozivanja na procedure odavno su pročitana. Za to što parlamentarci ne rade, naravno, krivicu snose političke partije koje su ih delegirale na pozicije na kojima se nalaze. I jedni i drugi, naravno, računaju da će oni kojima se ne sviđa to što oni u državi (ne)rade napustiti državu, a da će oni koji su odlučili da u njoj ostanu nastaviti šutjeti i durati. 
Možda to do sada i jeste bilo pravilo, ali, sudeći prema tome da svaki nezadovoljnik u zemlji lično poznaje svog „izabranog i delegiranog“ predstavnika u vlasti, bilo da je parlamentarac, ministar, savjetnik ili druga partijska „potrošna roba“, niko od njih ne bi više trebao biti optimista.

Njihova pozivanja na procedure odavno su pročitana

Parlamentarci neradnici

Religiozni ljudi uglavnom nemaju povjerenja u nas ateiste. Kako mi možemo biti pošteni i tolerantni kada nemamo svetu knjigu koja nam kanališe moralne vrijednosti? To i jeste razlog što će vjernici prije imati povjerenja u pripadnika druge religije negoli u nekoga od nas. Bezbožnik je ipak najgori. Mada je, nema dileme, moral starija kategorija od religije, iz nekog razloga je uvriježeno mišljenje da ateista ne može biti moralan.Situacija na terenu je potpuno drugačijaSve velike religije svijeta jasno propagiraju ljubav i toleranciju, ali je situacija na terenu potpuno drugačija. Danas je jasno da su zemlje u kojima dominira ateističko stanovništvo ujedno i zemlje s najvišim stepenom tolerancije i socijalne pravde. Nema tu više nikakve dileme. Norveška, jedna od prvih zemalja u kojima se značajna većina stanovništva izjasnila kao ateisti, ima neuporedivo razvijenije mehanizme ljudskih prava od bilo koje zemlje na svijetu u kojoj religija igra značajnu društvenu ulogu. I u ostalim zemljama Skandinavije slična je situacija.

Sve velike religije svijeta jasno propagiraju ljubav i toleranciju, ali je situacija na terenu&nbsp; potpuno drugačija

Zanimljivo, ali istraživanja kažu da je stepen korupcije neuporedivo manji u ateističkim društvima nego u dominantno religioznim. Pojednostavljeno rečeno, ispada da su religiozni ljudi skloniji lopovluku od ateista, mada je jedan od osnovnih postulata svake religije poštenje. Nemoj krasti i ne uzimaj tuđe pokazuje se samo kao sveta floskula.Komunističkim režimima pripisuju se masovni zločini, a pritom se zaboravlja da je, u istoriji čovječanstva, ipak najviše ljudi ubijeno u ime neke od religija. Vjerske netrpeljivosti bile su uzrokom najvećih zločina od postanka čovječanstva do danas.Indikativan je podatak iz Haga da se sto posto njihovih optuženika izjasnilo kao vjernici. Od svih tih masovnih ubica, silovatelja i zločinaca, nijedan nije ateista. Slučajnost?Partizanski zločini bili su političkog karakteraČetnici, ustaše, handžar divizije vršili su zločine isključivo motivisani religioznim i nacionalnim dogmama. Za razliku od njih, u Drugom svjetskom ratu, partizanski zločini bili su političkog karaktera i daleko manjeg intenziteta. Dan prije oslobođenja Sarajeva, ustaše izvode desetine zatvorenika, uhapšenih samo zato što su Srbi, i strijeljaju ih na Vracama. Nakon toga hvataju se noge put Blajburga. Dakle, u Blajburgu ne leže nikakvi “Nevini hrvatski vojnici”, kako to piše na spomeniku, nego ustaše, okorjeli zločinci koji su, doduše, pobijeni bespravno i bez suđenja, tako da se dade naslutiti kako je među njima bila i pokoja nevina osoba.No, za razliku od brdovitog Balkana, nedavno istraživanje iz Velike Britanije donosi neke iznenađujuće podatke. Na pitanje jesu li ateisti više ili manje moralni od vjernika, Britanci favoriziraju ateiste. Većina ih smatra da su ateisti dobri ljudi, a 12,5 posto njih vjeruje da su i moralniji od vjernika. Svega šest posto ispitanika tvrdilo je da su ateisti manje moralni.Samo jedan o četiri Britanca vjeruje da je religija u službi dobroga. Naprotiv, više od polovice ih misli kako religija čini više štete nego koristi. Ako se u tom istraživanju izdvoje oni ispitanici koji sebe opisuju kao “vrlo religiozne”, onda se vidi da čak i njih 20 posto&nbsp; smatra religiju štetnom za društvo.

I ateisti mogu biti nemoralni skotovi, ali je obično riječ o hrabrim skepticima koji ne pristaju na jednostavna objašnjenja fenomena koji ih okružuju i uvijek sve preispituju

Linda Vudhed (Woodhead), profesorica religije na Sveučilištu Lancaster, smatra da se vjerska vodstva udaljavaju od liberalnih vrijednosti, jednakosti, tolerancije, raznolikosti, koja snažnije zagovaraju ateisti.Nanošenje štete u ime većeg dobraEndru Kopson (Andrew Copson), izvršni direktor „British Humanist Association“a, kaže: “Da li ste religiozni ili ne, to ima vrlo malo veze s vašom moralnošću. Ljudi shvaćaju da vjerska uvjerenja sama po sebi mogu biti štetna za moralnost zbog poticanja netolerancije, nefleksibilnosti i nanošenje štete u ime većeg dobra.”To što je neko ateista ne definiše ga odmah u startu kao dobru osobu. I ateisti mogu biti nemoralni skotovi, ali je obično riječ o hrabrim skepticima koji ne pristaju na jednostavna objašnjenja fenomena koji ih okružuju i uvijek sve preispituju. To preispitivanje dovodi u pitanje “šta je dobro” u odnosu na “šta je loše”, a kao rezultanta tog promišljanja se izrodi moral. No, danas na Balkanu ateista je ugrožena vrsta. Nešto kao ptica dodo. Sve religiozni tipovi, a nemoral i korupcija cvjetaju. Slučajnost?

Danas na Balkanu ateista je ugrožena vrsta. Nešto kao ptica dodo. Sve religiozni tipovi, a nemoral i korupcija cvjetaju

Ateizam ili religija

Taj dan je uvijek bio poseban. Mnogo prije su počinjala planiranja i pripreme za izlet. Stariji bi kuhali različita jela. Svako je imao svoja zaduženja. Šnicle, pohovani bataci, kuhana jaja, zvrkovi pite, kadun-butići, salate, uštipci, kolači koji se mogu nositi.A sve to upakovano u sjajne zdjele od rostfraja. U termos-boci kafa, a za djecu mnogo soka. Pa nije to bio običan dan! Šarene dekice, stolovi i krpene stolice na rasklapanje. Djeca su nosila lopte, frizbi, rekete, lastiku i „čovječe ne ljuti se“. Nisu se ni trudiliNi kiša nije kvarila planove. Ranim jutrom bi se čuo limeni orkestar, a onda su veseli ljudi kretali na svoja odredišta. Sva izletišta oko grada bila su puna. Odrasli su slavili svoj dan. Dan rada. Sretni što imaju posao, redovne plaće i sve što ide uz to. Oni su znali što znači rad i što znači biti poštovan kao radnik. Bilo koji posao da su obavljali, njihovo dostojanstvo niko nije dirao. I spremačice, baš kao i liječnice ili učiteljice, sudije i rudari, imali su što im treba. A ako nisu imali, onda su se drugi trudili da im to omoguće. Prvi maj je nekad bio uistinu praznik rada i za radnike. A danas?Danas rudari plaču pred okom kamere moleći da im se barem malo poveća, već smanjena, plaća. Oni svaki dan nestaju u crnu zemljinu rupu i nikad nisu sigurni da li će izaći iz nje. U tišini mraka, daleko od ugodnih menzi za jelo, gdje je sve pojeftino, oni nose u džepu po štrucu kruha s nečim u sredini i razgode to za cijeli dan. Nešto malo preko petsto maraka vrijedi njihov život. A onda, kad mole za malo razumijevanja, dobiju odgovor da nisu postupili kako valja. Malo su poremetili red koraka i da se ne može s njima pregovarati jer su, eto, pogriješili. Pa kad poprave ponašanje, vidjet će oni koji odlučuju da li i kako s njima progovoriti. O čemu? O malo crkavice za preživjeti. Ne o plaći dostojnoj čovjeka. Rudarska djeca možda ne znaju ko je bio Alija Sirotanović.

Djeca više ne igraju lopte, ne preskaču lastiku, a roditelji im ne mogu obećati nekoliko dana na moru u odmaralištu njihovog preduzeća.

Ne znaju čije lice je krasilo nekadašnju novčanicu od dvadeset hiljada dinara. Ne znaju da je jedan rudar u rudniku uglja u Brezi bio pojam vrijedna čovjeka, ali i čovjeka kojeg je cijela jedna zemlja poštovala kao najvećeg među radnicima. Ne znaju da su djecu učili njegovim vrlinama. Ne znaju jer danas rudari mole za milost. I ne samo oni. Mole i mnogi drugi, jer je neko zaboravio što znači biti radnik. Bijele košulje onih koji odlučuju su ih toliko zaslijepile da ne vide one koji zarađuju i za njihovu i za svoju plaću. &nbsp;A danas uz praznik rada tek pomalo i ponešto se stavi na trpezu, a raduje se tek pukom životu. Ne radu i onom što rad donosi. Ne čekaju danas radnici ni broševe sa zlatnim ili srebrenim vijencem i prigodan poklon uz to. Niko već dugo ni ne spominje da to zaslužuju. Limena glazba A da nije njih, koji su zaboravljeni, ne bi bilo ni ovih koji njeguju „kulturu dijaloga“ dok zaboravljeni mole za malo više milosti. Ne za plaću koju bi morali imati baš onoliko veliku koliko im je i posao težak, nego onu kojom djeci mogu kupiti tek toliko da ne budu gladna. I tako, danas se tek ponegdje čuje limena glazba prvomajskog uranka, tek ponegdje sirena u podne tog prvog u mjesecu podsjeti da je praznika rada, a tek poneko prostre deku u prirodi i zapjeva uz domaću hranu. Djeca više ne igraju lopte, ne preskaču lastiku, a roditelji im ne mogu obećati nekoliko dana na moru u odmaralištu njihovog preduzeća.Danas, radnik prvo mora naučiti lijepo govoriti, poštovati procedure pristupa svojim šefovima, pa tek onda biti onaj koji ima pravo nešto tražiti. A dok to radnici ne nauče, bilo bi dobro šefove, koji toliko polažu na ”lijepu riječ”, spustiti tek koji dan u rudarsko okno i zadati im normu. Možda se onda na njihovim licima pojavi tračak razumijevanja i uvažavanja.

„Ne budite nikad ponizni pred oholima, niti oholi pred poniznima.“

Rudari koji mole za milost

Tačno je da je drugo poluvrijeme rata za Bosnu započelo, i to odavno, mimo znanja mnogih Bosanaca, jer opet smo preokupirani prvo vlastitim šićarima. Bosne je tako sve manje u Bosni, a kamoli ovdje, u Americi!Što se Bosanaca s ove strane Atlantika tiče, taj se “rat” ponajviše vodi paradno, na crvenom tepihu, ali, naravno, i u areni surove diplomatije, bez rukavica. Na stranu dobitnici i gubitnici! &nbsp;Takva je situacija! A javnost mora znati, jer puno je mislećih ljudi u Bosni koji to zaslužuju.&nbsp;Kina svuda oko nasKao da (samo) Dodikovi, a još više Vučićevi lobisti razumiju i zajednički rade, spremajući se odavno i za promjenu američke paradigme i neizbježni “pivot” – zaokret prema Aziji. Zato su Vučićeve poruke Vašingtonu sve žešće, jer sve češće dolaze iz Šangaja, kao i one Miloradove, iz Sankt Peterburga. U međuvremenu, oni su od Vašingtona do Brisela pripitomili svoju agresivnost pa im se svašta tolerira, a odnedavna i vezivanje Kosova uz bosansko pitanje.&nbsp;Osim ekonomski nepredvidive Kine, tu je, dakle, nuklearno opaka Rusija, koja, kako to pišu američki mediji („Forbes Magazine“), ostaje jedina zemlja što može spaliti dobar dio Amerike, samo ako Moskva bude nekoliko minuta brža od Vašingtona. &nbsp;Majušna Bosna i Hercegovina u toj vreloj globalnoj čorbi Amerikancima ostaje tek poput egzotičnog začina. Vučić i Dodik to znaju pa sami svoj grah kuhaju.&nbsp;Da ironija bude veća, dio bh. diplomatije se ponaša kao da se uputio na seoski vašar, a ne na svjetsko tržište ideja, vrijednosti i principa, da ne govorimo o interesima. &nbsp;Kao da su krenuli u provod, a ne u skupljanje znanja i informacija.&nbsp;Malo se ko od Bosanaca u tom poslu, uključujući i nas, novinare, može pohvaliti da smo uspjeli istjerati načistac dokle su, recimo, dobacile razne “atlantske inicijative”? Ili, pisma američkih kongresmena sa zahtjevima za promjenu stanja u BiH, od prijedloga da se organizira “Dejton 2” do “najava” da će Amerika praviti novu vojnu bazu u Brčkom?! Znajući, naravno, koliko je ovdašnji, rekordno visoki vojni budžet mrvu manji od 700 milijardi dolara (2018.), najviši na svijetu zbog Kine i Rusije, a ne zbog Balkana. &nbsp;Nedorasli predstavniciLoše je to što se u Vašingtonu, poslije Dodikove i Komšićeve sječe ambasadora, stvorio bh. diplomatski vakuum. No, sudeći prema tome ovdje za bh. ambasadora dolazi izvjesni Vujić (Bojan), koji je, kažu, poznatiji po (amaterskim) teniskim terenima nego veleposlaničkim domašajima, ništa se za Bosnu, osim simboličnog protokola, ne bi promijenilo i da je to mjesto ostalo nepopunjeno.&nbsp;Još je gore što se Željko Komšić, čijem su se izboru mnogi Bosanci od srca radovali, sada, kad je riječ o bh. diplomatiji, vezao uz Milorada Dodika. Jer, Dodikov je kadar po difoltu nebosanski.&nbsp;Dovoljno je sada reći “Komšićevi diplomati” pa da ta personalizirana sinekura, čast možda nekolicini izuzetaka, odmah dobije prizvuk korifejske lakrdije bez ikakvog cilja. Baš kao u urnebesnom Nušićevom političkom teatru.&nbsp;Nakon svega, neki notorni SDA diplomati doimaju se kao elita u odnosu na ove nove poslušnike koji će čak u 27 bh. ambasada, konzulata i misija širom svijeta zamijeniti nasilu iščupane prethodnike. &nbsp;Diplomatija iz sjeneI u centralu Ujedinjenih naroda u Njujorku za bh. ambasadora dolazi Sven Alkalaj.&nbsp;Umirovljeni Alkalaj (rođen 1948.) bio je prvi ambasador Republike Bosne i Hercegovine u Vašingtonu 1993. godine, jer je, između ostalog, Haris Silajdžić ispravno potencirao originalni bosanski karakter evropske multikulturalnosti. &nbsp;Umiljat čovjek, Sven je kasnije postao i izvršni sekretar Ekonomske komisije Ujedinjenih naroda za Evropu (ECE), u kojoj je 56 zemalja, zapravo svaka važnija država na svijetu, uključujući Ameriku, Kanadu i Izrael. Samo je dvojici diplomata iz bivše Jugoslavije pošlo za rukom da budu šefovi UNECE-a, Vladimiru Velebitu od 1960. do 1967. godine i Janezu Stanovniku, bivšem predsjedniku SR Slovenije koji je na čelu Ekonomske komisije za Evropu bio od 1968. pa sve do 1982. godine.&nbsp;General Velebit je bio bliski Titov saborac, sin brigadnog generala i potomak nekoliko visokih časnika austrougarske vojske, a bio je i bečki đak i poliglota. Stanovnik je bio univerzitetski profesor i šef kabineta Edvarda Kardelja.&nbsp;Ban Ki-mun (Ki-moon), generalni sekretar UN-a, koji je Alkalaja 2012. imenovao na čelo UNECE-a, nije mu produžio dvogodišnji mandat. Već 2014. na to mjesto postavio je danskog ekonomistu Kristijana Frisa Baha (Christian Friis Bach), koji je na čelu UNECE-a ostao dva mandata, do kraja 2017. godine.&nbsp;Mjesto šefa Misije BiH u Njujorku za Alkalaja je zato bar nominalno pad “s konja na magarca”. Zašto ga je onda Komšić izabrao? I je li ga Sven lično za to izmolio, ili se Željko po sarajevskom adetu ovim nešto odužio staroj raji? Hoće li, možda, Alkalaj rješavati spor oko Pelješkog mosta kod generalnog sekretara UN-a Antonija Gutereša (Guterres), Portugalca koji o tome zvanično “malo zna”, ali zna da taj most u biti podržava EU? &nbsp;Zar ipak za bh. državu ne bi bilo korisnije da je Alkalaj, zbog svoje međunarodne mreže uglednika, bio na čelu nekog think-tanka u Sarajevu. Pa da u ime svih Bosanaca razvija tako potrebnu bosansku diplomatiju iz sjene kad je već ova nacionalno institucionalizirana tako zakržljala. Da s autoritetom piše kongresmenima u Vašingtonu, diplomatima u UN-u i ostalim državnicima pitajući zašto se ne oglašavaju oko Bosne i da bi to morali zbog ostatka Evrope, Azije i Afrike. Pitat ću predsjednika Komšića čim ga vidim. Evo pitam ga.

Majušna Bosna i Hercegovina u toj vreloj globalnoj čorbi Amerikancima ostaje tek poput egzotičnog začina

Nebosanska diplomatija

Postoji fundamentalni nesporazum koji se tiče razumijevanja prirode činjenice da Bosna i Hercegovina predstavlja jednu državu s jedne strane, a da se u praktičnom državnom životu ona javlja u najmanje tri državne forme od kojih svaka pretendira na to da se kao država u potpunosti osamostali. To čini iluzornom svaku izjavu koja tvrdi da određeni politički subjekt, stranka ili država priznaje teritorijalni integritet Bosne i Hercegovine i želi s Bosnom i Hercegovinom dobre prijateljske odnose. Očite secesionističke tendencije i izjaveAko neko priznaje Bosnu i Hercegovinu kao državu, onda ne može podržavati očite secesionističke tendencije i izjave i konkretne političke i upravne odluke koje donose vlasti u različitim dijelovima Bosne i Hercegovine. Tako se, naprimjer, na teritoriji na kojoj vlada hrvatski politički establišment i dalje provodi de facto koncept „Herceg-Bosne“ i čeka samo pogodni moment da se bilo promjenom izbornog zakona, bilo na neki drugi način iznudi njeno priznanje i time krene putem disolucije Bosne i Hercegovine.

Isto to važi i za Republiku Srpsku, koja, za razliku od „Herceg-Bosne“, ne skriva svoje ambicije da se osamostali i izdvoji iz Bosne i Hercegovine i pripoji Srbiji. Što se tiče onog dijela Bosne i Hercegovine u kojem vlada bošnjački politički establišment, on nema kome ni da se pripaja ni od koga da se razdvaja, osim što postoji mogućnost da se razdvoji od sebe samog. To jeste na temelju fundamentalnog nerazumijevanja razlike između nacionalnog identiteta Bošnjaka i prirode teritorije na kojoj oni žive i teritorije koja je dio nacionalne vladavine određene političke stranke i političkog establišmenta koji je dio vladavine na teritoriji Federacije Bosne i Hercegovine.Mjerilo za konfiguraciju i strukturu Dakle, nacionalna teritorija Bošnjaka je cijela Bosna i Hercegovina, teritorija s koje su oni nasilno premještani, zbog čega je došlo do postojeće konfiguracije raspodjele stanovništva na teritoriji Bosne i Hercegovine, ali ta situacija nije niti mjerilo niti objašnjava i određuje osnovu na kojoj se može graditi jedna slobodna demokratska zajednička bosanska država. Zajednička bosanska država može se graditi samo na cjelokupnoj teritoriji BiH bez obzira na to kako je njeno stanovništvo raspodijeljeno, jer je fundamentalna istina da stanovništvo mijenja mjesto svoga prebivanja i položaj u kojem se nalazi, a Bosna i Hercegovina predstavlja trajnu, stabilnu činjenicu i osnovu na kojoj se može graditi život i djelovanje jedne demokratske države. Prema tome, mi ne možemo prolazna promjenjiva i silom iznuđena stanja uzimati kao definitivno mjerilo za konfiguraciju i strukturu, ni naše naseljenosti, ni oblika vladavine na teritoriji Bosne i Hercegovine.

Ne može pravo koje je uspostavljeno na državnom obliku nižeg ranga biti bitnije i odlučnije nego ono pravo koje se uspostavlja za teritoriju države u cjelini

Interesi i diktat očuvanja cjeline Bosna i Hercegovina i jeste i mora ostati cjelovita državna teritorija na kojoj su moguće različite subdržavne teritorije, ali podređene interesima i diktatu očuvanja cjeline s uvjetima jednakih prava svih građana države na cijeloj njenoj teritoriji. Ne može pravo koje je uspostavljeno na državnom obliku nižeg ranga biti bitnije i odlučnije nego ono pravo koje se uspostavlja za teritoriju države u cjelini. To je osnovni princip koji mora važiti u rješavanju svih problema koji se javljaju u našem političkom i pravnom reguliranju odnosa u Bosni i Hercegovini.

Ako neko priznaje Bosnu i Hercegovinu kao državu, onda ne može podržavati očite secesionističke tendencije i izjave i konkretne političke i upravne odluke koje donose vlasti u različitim dijelovima Bosne i Hercegovine

Iluzorna je svaka izjava da određeni politički subjekt, stranka ili država priznaje teritorijalni integritet Bosne i Hercegovine i želi sa Bosnom i Hercegovinom dobre prijateljske odnose

Zajednička bosanska država može se graditi samo na cjelokupnoj teritoriji BiH

Srbijanski predsjednik <a href="https://avaz.ba/tag/109/aleksandar-vucic">Aleksandar Vučić</a>&nbsp;jučer je konačno priznao Srbiji da nema ništa od snova o razgraničenju i promjeni granica u regionu.&nbsp;&nbsp; Berlinski sastanak, održan početkom sedmice, na kojem su s jedne strane stola bili lideri regiona, a s druge njemačka kancelarka Angela Merkel i francuski predsjednik <a href="https://avaz.ba/tag/7684/emanuel-makron">Emanuel Makron</a> (Emmanuel Macron), postaje sve jasnije, ključni je moment za razbijanje snova kojih je bilo u Beogradu, Prištini, ali i u Banjoj Luci.
Crtanja novih karata (po salvetama ili komadićima papira) sada su, zahvaljujući energičnoj i pragmatičnoj njemačkoj kancelarki, zauvijek otpisana. Ona je i Vučiću i Tačiju (Thaci) u Berlinu, čita se to između redova, poručila da nema ništa od prekompozicije sadašnjeg stanja. 
Svjesna je Merkel da bi eventualno otcjepljenje, pripajanje, dodavanje i oduzimanje ma i pedlja tuđe teritorije, domino-efektom izazvalo stravične posljedice. Ne samo u vječito nemirnom regionu nego i širom Evrope, gdje decenijama pojedine zemlje, među njima ima i članica Evropske unije, također snivaju snove o oduzimanju i dodavanju.
Vučić je tako jučer priznao da su propale njegove intimne ideje o razgraničenju, koje je nazvao kompromisom. Dodao je da će to skupo koštati Srbiju i da će se rezultati te važne odluke koju su zajednički donijeli Merkel i Makron osjetiti tek za 20-30 godina.
Šta se zaista događalo u Berlinu, Vučić će saopćiti Srbima s Kosova nakon 10. maja. Kad prođe vojna parada u Nišu te Vučić demonstrira silu, koja mu, nakon berlinskih tvrdih zaključaka, ostaje utješna nagrada.
Bez obzira na to što nigdje i nikad javno i zvanično nije spomenuta naša zemlja u kontekstu razgraničenja i razmjena teritorija Srbije i Kosova, jasno je da je nakon Berlina nokautiran Milorad Dodik i njegovo uporno insistiranje da konačno treba mijenjati, dijeliti, nuditi, izdvajati RS iz okvira BiH.
Možda je i bolje što nije dobio poziv na sastanak. Ne samo da je već tim gestom bilo jasno u kojem smjeru sastanak može ići, nego on treba biti zahvalan domaćinima što su ga poštedjeli poniženja.

Crtanja novih karata sada su, zahvaljujući energičnoj i pragmatičnoj njemačkoj kancelarki, zauvijek otpisana

Razbijeni snovi

<a href="https://avaz.ba/tag/49552/sanela-jaganjac">Sanela Jaganjac</a> iz Tuzle proglašena je najinovativnijom učiteljicom za inkluziju na području bivše Jugoslavije. Veliko priznanje dodijeljeno joj je na Međunarodnoj konferenciji najboljih nastavnika bivše Jugoslavije ANN_EX_YU.&nbsp;&nbsp; Njen uspjeh nije došao preko noći. I uprkos kompliciranom i nakaradnom obrazovnom sistemu u BiH, uspjela je, zahvaljujući volji, trudu i predanom radu, dokazati da svako dijete, bez obzira na teškoće koje ima, zaslužuje da ide u školu. 
Prva je još 1997. godine pružila ruku djeci s poteškoćama u razvoju, djeci bez roditelja, marginaliziranoj djeci, kao i onima slabijeg imovinskog stanja. Pokazala im je da se željom i voljom sve može. 
Najveći uspjeh svakog prosvjetnog radnika trebaju biti njegovi đaci, što je Jaganjac i dokazala. 
Kada bi njen primjer slijedili i drugi učitelji, koji su izabrali jednu od najplemenitijih profesija na svijetu, BiH bi imala više onih koji bi prihvatali drugog i drugačijeg, koji bi ga smatrali ravnopravnim članom našeg društva.

Genijalni fudbalski um

Već viđeno!

Apel prijatelja BiH

Zločin i osveta

Na putu ka EU

Ljiljana Buttler u vrijeme klikova

Na Drini Aladža

U službi općeg dobra

Neumorni tragač

Parlamentarci neradnici

Ateizam ili religija

Rudari koji mole za milost

Nebosanska diplomatija

Zajednička bosanska država može se graditi samo na cjelokupnoj teritoriji BiH

Razbijeni snovi

Najbolja učiteljica

Kolumne

Genijalni fudbalski um

Već viđeno!

Apel prijatelja BiH

Zločin i osveta

Na putu ka EU

Ljiljana Buttler u vrijeme klikova

Na Drini Aladža

U službi općeg dobra

Neumorni tragač

Parlamentarci neradnici

Ateizam ili religija

Rudari koji mole za milost

Nebosanska diplomatija

Zajednička bosanska država može se graditi samo na cjelokupnoj teritoriji BiH

Razbijeni snovi

Najbolja učiteljica