Zagreb već danima trese nogometna groznica, za koju je jedan od najzaslužnijih naš reprezentativac Amer Gojak. Jučer su trebale samo četiri minute od otvorenja blagajni da se prodaju preostale ulaznice za prvu utakmicu osmine finala Evropske lige između Dinama i Benfike, koja je na programu u četvrtak na Maksimiru.&nbsp; Mladi bosanskohercegovački veznjak bio je najugodnije iznenađenje modre jeseni, a već sada je jedan od najstandardnijih igrača - motor ekipe te jedan od najskupljih igrača u maksimirskom izlogu, čija je minimalna cijena 10 miliona eura.&nbsp;
Nije dugo trebalo da se evropski velikani počnu razbacivati novcem za igrače iz Dinamove svlačionice,&nbsp;a u redu za Gojaka stoje španska Sevilja, francuski Lion, škotski Seltik... 
Kako često ističu u zagrebačkom Maksimiru, nema stranca do Bosanca.
Amer Gojak rođen je 13. februara 1997. godine u Sarajevu. Prve fudbalske korake napravio je u Školi fudbala Novi Grad, a potom ga je lopta odvela u Željezničar, a potom i u sarajevski Olimpik, gdje je 1. marta 2014. u duelu s Veležom debitirao za seniorski tim kad je imao tačno 17 godina i 15 dana. 
Za našu A-reprezentaciju debitirao je 15. novembra prošle godine protiv Austrije u Beču (0:0 – Liga nacija).

Naš mladi veznjak prije tačno pet godina debitirao u seniorskoj konkurenciji kao sedamnaestogodišnjak

Gojak: Jedan od najzaslužnijih za nogometnu groznicu u Zagrebu

Adut Dinama za evropske visine

Ljekari u Federaciji BiH najavljuju generalni štrajk, pacijenti kupuju citostatike, zavoje, antibiotike, medicinske sestre i tehničari uče njemački i odlaze iz zemlje, liste čekanja na najjednostavniji pregled su poduge, transplantacije su samo incident, nestalo je vakcina za gripu... 
Tako u samo jednoj rečenici stane tek manji dio problema zdravstvenog sistema koje osjetimo direktno na svojoj koži. Svaki odlazak doktoru predstavlja frustraciju. Pacijentima nikad nije bilo teže, a odgovorni nemušto odgovaraju da čine sve što je u njihovoj moći te upućuju da nigdje nije savršeno.

Da u tome ipak nema istine, pokazuju podaci relevantnih institucija o kvalitetu zdravstvene zaštite u Evropi. Da ne idemo u bijeli svijet, ostat ćemo tek u regionu, gdje Srbija, Hrvatska, Crna Gora... bilježe pomake. Nas nema ni na mapi, pa nas nema ni na listi, jer naši podaci nisu pouzdani, rejting nam je loš, sistem nikakav. 

Poređenja radi, u Srbiji se godišnje po glavi stanovnika u zdravstvenu zaštitu izdvoji 1.088 KM, u BiH tek 675. I to u prosjeku, koji dobijemo zbrajajući izdvajanja po kantonima. 

Za to vrijeme, bolnice grcaju u gubicima, status doktora (onih koji su ostali) sve je gori, nema strategije uređenja zdravstvenog sistema, prepiremo se oko nivoa primarne i tercijarne zaštite.

Zato na pitanje ko i gdje potroši silni novac koji se prikuplja kroz zdravstveno osiguranje i gdje taj novac na kraju završava, trebaju odgovoriti oni koji se svim silama trude da održe neodrživi sistem, s najmanje 13 zdravstvenih sistema, isto toliko pravila, poteškoća i prepreka!

Zdravstvo nam pod hitno treba na bolovanje. Mora završiti u rukama najboljih stručnjaka! Ovi koji su se do sada brinuli o zdravstvu, napravili su klasičnu crnohumornu doktorsku grešku – operacija uspjela, pacijent podlegao!

Bolnice grcaju u gubicima, status doktora (onih koji su ostali) sve je gori, nema strategije uređenja zdravstvenog sistema

Zdravstvo na bolovanju

Vandalsko iživljavanje nad skulpturom “Nermine, dođi!” u strogom centru Sarajeva novi je dokaz moralnog sunovrata obijesnih tipova što slobodno špartaju glavnim gradom.
U zapisu o potresnoj umjetničkoj instalaciji autor Mensud Kečo kaže: "Jedan od najpotresnijih prizora srebreničkog genocida nad nedužnim bošnjačkim stanovništvom je scena kada otac Ramo doziva svog sina Nermina da se preda i da im srpski vojnici tobože neće ništa. Ramu i njegovog sina Nermina tim za ekshumaciju je pronašao u masovnoj grobnici nedaleko od Srebrenice 2008. godine."&nbsp;Uoči obilježavanja 27. godišnjice bosanskohercegovačke nezavisnosti, sanirane su materijalne štete na spomeniku. Ali, stare rane neće zarasti. I nije prvi put da (ne)ljudski škart nasrće na simboličnu posvetu nedužnim žrtvama! Kome, uostalom, usred Sarajeva smeta sjećanje na genocid u Srebrenici? Ko su N. N. divljaci, misteriozni slobodni strijelci, ta besprizorna bagra što se “herojski” obračunava s nezaštićenim kipom? Prečesto nam uskraćuju odgovore na prava pitanja, dok počinioci, prema pravilu, ostaju anonimni, neotkriveni, spremni za nove provokacije i rušilačke pohode.
Danas je praznik. Važan datum u modernoj povijesti naše domovine. Kao i svake godine, prigodno ga obilježava tek polovina bh. građana. Jer, ovdje se slave i tuđinske pobjede i strane revolucije i pogrešni referendumi. U aktuelnim političkim okolnostima, kolektivna građanska volja o samostalnoj državi znatno je nepovoljnija nego presudne '92.
A krvavo smo slobodu platili! Znate, postoje mnogo veći narodi bez vlastite države od ovdašnjih Srba, Hrvata, Bošnjaka, Bosanaca, Hercegovaca... Ramo i Nermin otišli su s ovog svijeta u vjeri da će Bosna i Hercegovina opstati. Tog užasnog jula '95. i Bog i Amerika možda su razmišljali jednako. Ali, nisu stigli otkazati ranije preuzete obaveze. I spriječiti dunjalučki džehenem u Srebrenici.

Dan je nezavisnosti...

Danas je praznik. Važan datum u modernoj povijesti naše domovine

Nermine, dođi!

Davor Sučić, predsjednik Upravnog odbora Asocijacije kompozitora - muzičkih stvaralaca (AMUS), saopćenjem o enormnim nepravilnostima u isplati tantijema dirnuo je u osinje gnijezdo.&nbsp;&nbsp; Problemi sa zaštitom autorskih prava i isplatom honorara vuku se od osamostaljenja naše zemlje, a neki su, kako je to ilustrativno rečeno, AMUS smatrali svojim bankomatom pa djeluju po principu: “Uzmi, Ago, koliko ti drago.” 
Mnogi u AMUS-u smatraju da je, ustvari, riječ o velikom kriminalu. I dok su se jedni radije povukli iz ove priče, Sučić, alijas Sejo Sexon, imao je hrabrosti da pokrene proces koji se više ne može zaustaviti. Na koncu bi se trebalo pokazati “il' si bos, il' si hadžija”. Sučić je, u svakom slučaju, hadžija. 
Davor Sučić, poznatiji kao Sejo Sekson, rođen je 7. juna 1961. Suosnivač je sarajevske rok grupe “Zabranjeno pušenje”. Bio je jedan od utemeljitelja pokreta “New Primitivism” u svom rodnom gradu Sarajevu. Učestvovao je i u humorističkoj seriji “Top lista nadrealista”.

Potpisao saopćenje u kojem ukazuje na enormne nepravilnosti u isplati autorskih tantijema

Dirnuo u osinje gnijezdo

Poslije izbora 2010., tadašnje rukovodstvo pobjedničkog SDP-a donosi katastrofalnu odluku o koaliciji s gubitničkom SDA. Nisu čestito ni zasjeli u fotelje, a crveni i zeleni krenuli su u sukobe i prepucavanja. Cijenu neprincipijelne, izdajničke odluke socijaldemokrati plaćaju već na narednim lokalnim izborima. Bilo, opametili se!&nbsp;&nbsp;
U pokušavanju sprečavanja ideološki nakaradnog saveza, partijska ćelija ljevičarskog grada na zrnu soli u to doba diže (Husinjsku) bunu zbog opasnih namjera autoritarne sarajevske centrale. Poražen, ponižen i uvrijeđen nametnutom koalicijom sa SDA, predsjednik tuzlanskog Kantonalnog odbora SDP-a na koncu podnosi neopozivu ostavku. “Ne mogu raditi protiv vlastitih uvjerenja. S više razine diskvalificirali su našu odluku. Nemam namjeru sarađivati sa SDA”, odjavio se Tomo Vidović.&nbsp;
Nažalost, ništa nije vječno! Tako, eto, pojedini partijci iz šireg tuzlanskog sreza danas baštine stavove potpuno suprotne arhivskim. Prvi među jednakim drugovima Enver Bijedić, dakle, navalio je k'o Željko Komšić da skroji vlast sa SDA.&nbsp;
Valjda u ime buduće ljubavi, Bijedić velikodušno odustaje i od sudske tužbe zbog uvreda koje je na njegov obraz svojevremeno hraknuo vlasnik DF-a. Zato nije viška ponoviti Komšićevo gradivo: “Ako je bilo kome lakše podnijeti kriminalca Enku Bijedića i kriminalizirani SDP, onda neka vam dragi Bog pomogne, ako vjerujete u njega.” Inače, Bijedić će ovaj klevetnički kroše pripisati alkoholnim magnovenjima “jer Komšić svako jutro rano krene konzumirati alkohol pa nije svjestan šta izjavljuje”. Kraj citata.

Mada se kreira lažni dojam kako su Komšić i Bijedić zbilja poravnali račune i jedan drugome halalili, ovdje, zapravo, imamo posla s tugaljivo ucijenjenim saveznicima. Pod izgovorom da je, aman, sama država u pitanju, obojica se podjednako izručuju SDA, providno pokušavajući zataškati male tajne nedoraslih pripravnika političke kuhinje.&nbsp;&nbsp;Njihovu tajnu čuva i “Hodža iz Mercedesa”. Taj lokalni moćnik, izdašni dobrotvor nekarakternih i crnom novcu sklonih pojedinaca, najmanji je zajednički imenitelj friških havera. Realno, Komšić nikoga nije iznenadio. Međutim, Tuzla, Tuzla zaslužuje boljeg od Bijedića. Hodžine mi mečke!

Lokalni moćnik, izdašni dobrotvor nekarakternih i crnom novcu sklonih pojedinaca

Hodža iz Mercedesa

Bogdan Tanjević završio je 2017. godine trenersku karijeru, ali je pronašao način da ponovo podrži bosanskohercegovačku košarku.&nbsp;Na molbu Košarkaškog saveza BiH, legendarni Boša učestvovao je u propagandnoj kampanji "Laškog piva", a honorara (navodno 20.000 eura) odrekao se u korist KSBiH.
Tanjević je još prije 40 godina, kao trener, predvodio Košarkaški klub Bosna do najvećeg uspjeha u historiji, titule prvaka Evrope. Poslije je kontinentalnu titulu osvojio i s reprezentacijom Italije, dok je s Turskom bio viceprvak svijeta.
Tanjević je rođen 13. februara 1947. godine u Pljevljima (Crna Gora). Od ranog djetinjstva živio je u Sarajevu, gdje je i počeo košarkašku karijeru, prvo kao igrač, a potom i kao trener Bosne. Vodio je i klubove u Italiji, Francuskoj, Turskoj...

Odrekao se honorara za reklamnu kampanju u korist našeg Košarkaškog saveza

Legendarni trener podržao KSBiH

Nosilo je krovove, prevrtalo džinovske kamione, obaralo višedecenijske borove, lomilo platane i čemprese. Momački je, kažu, zaljuljalo i Stari most. Bura u Mostaru, po nesreći i belaju, privremeno je ujedinila grad na Neretvi. Materijalna šteta dugo će se sanirati, ali ljudskih žrtava, Veležu fala, nije bilo.&nbsp;&nbsp; 
Nelegitimni i nelegalni gradonačelnik ušutio se otkako je vjetrušina demolirala široke kvartove i uske mahale. Jer, Ljubo Bešlić nikome ne podnosi račune za nerad. Uostalom, zamisli samo bruke i sramote teške, braca mili, kad bi se političar njegove fele okolo vadio nakon što je kriza prohujala, a prirodna nevolja razgulila iz Hercegovine. 

Umjesto gradonačelnika, pred novinarima se ukazao birokrata s najdužom funkcijom na potezu od Konjica do Čapljine. Predrag Šupljeglav načelnik je, molićulijepo, Gradskog odjela za organizaciju, pravne poslove, opću upravu, civilnu zaštitu i vatrogastvo. Nadam se da ponešto nenamjerno nije izostavljeno, jer samo su raritetni trudbenici u stanju preuzeti kompleksni tovar odgovornosti, zanimanja i obaveza na vlastita pleća. 

Uglavnom, Šupljeglav je šupljirao kako su višestruki prigovori - prema kojima se niko živ nije javljao na dežurne telefone Civilne zaštite tokom kritičnog dana - jednostavno neutemeljeni. “Operativni centar je organiziran tako da radi osam sati dnevno s obzirom na to da ima dva uposlenika”, rekao je načelnik s najdužom funkcijom na potezu od Konjica do Čapljine. Usput je dobacio novinarima da, glede i unatoč povijesnoj oluji, nije imao “nijedan input s terena”. Gdje je bio, čime se bavio, šta je načelnik uopće radio pa mu je, eto, promaklo nevrijeme, do kraja će ostati nerazjašnjeno. 

Na koncu je pozvao Mostarke i Mostarce da se naredne subote pridruže dobrovoljnoj akciji čišćenja gradskih ulica. Ne bi se smjelo, a ni trebalo sumnjati u masovan odziv građana. Valja se hercegovački solidarisati s uposlenicima pet suvišnih komunalnih preduzeća u podijeljenom i zapuštenom gradu. “Pusti šuplju, 'ta će bura!”, poentirao bi Šupljeglav... &nbsp;

Valja se hercegovački solidarisati

Pusti šuplju, 'ta će bura!

Oskarovac Alfonso Kuaron (Cuaron) vratio se kući iz Los Anđelesa sa tri Oskara. Njegov film "Roma" nagrađen je zlatnim kipićima u tri kategorije - za najbolji strani film, najbolju režiju i najbolju fotografiju.&nbsp;&nbsp;Ovaj Meksikanac ima snažne veze s glavnim gradom Bosne i Hercegovine, s kojim ga veže dugogodišnje prijateljstvo s rediteljem Ademirom Kenovićem, a bio je gost na Prvom Sarajevo Film Festivalu (SFF) ratne 1995. godine. 
Kako je tada kazao, nakon dolaska u bh. prijestonicu, život mu se promijenio. Oduševljenje Sarajevom nije krio ni poslije pa je brojnim kolegama i prijateljima preporučivao da dođu u naš glavni grad, čime je pokazao koliko voli bh. prijestonicu. 
Alfonso Kuaron rođen je 28. novembra 1961. u Meksiku. Njegova poznata ostvarenja su “A Little Princess”, “I tvoju mamu, također”, “Harry Potter i zatočenik Azkabana”, “Djeca čovječanstva”...
Većina njegovih filmova doživjela je priznanje publike i kritičara.

Na dodjeli prestižnih priznanja osvojio tri Oskara

Kuaron: Dugogodišnji prijatelj s Ademirom Kenovićem

Oskarovac koji voli Sarajevo

Sudijsko je vrijeme za formiranje vladajuće većine na državnom i federalnom nivou. Rukovodstvo Stranke demokratske akcije zato očajnički pokušava kaparisati trećeg dežurnog krivca, kojem će naknadno fakturisati sve izvjesne neuspjehe i teške političke krize.&nbsp;&nbsp; 
Naivno je, naime, od nove starinske vlasti očekivati konkretne pozitivne efekte, pogotovo nakon što je stranka Bakira Izetbegovića postojeće kontrolne mehanizme preventivno isporučila u naručje Miloradu Dodiku i Draganu Čoviću. Podrškom imenovanju HDZ-ovih i SNSD-ovih delegata u domovima naroda, SDA-ovci su iznova dokazali da, između boljitka države i ministarsko-direktorskih pozicija, radije biraju lešinarsku podjelu budžetskog plijena sa partnerima koje, kao, ne podnose. 

Taman prije četiri godine, ulogu smokvinog lista nacionalističkoj koaliciji na svim nivoima vlasti odigrala je Demokratska fronta. Tada je jednoglasno odlučeno da se takozvane hrvatske pozicije “južno od Ivan-planine” u apsolutnom kapacitetu prepuste na raspolaganje HDZ-u.

Kako se kratkotrajni federalni ministar energetike, Reuf Bajrović dakle, na sjednici vlade principijelno usprotivio šovinističko-stranačkoj matrici prilikom raspodjele funkcija, razgoličeni SDA-ov premijer Fadil Novalić naređuje izbacivanje DF-a iz koalicije. Bijes zbog gubitka vlasti i nepotrebne svađe sa prijateljima iz SDA Željko Komšić staljinističkim će manirima demonstrirati na Bajroviću, a potom i na Emiru Suljagiću. Obojica su neprimjereno prognana iz “fronte jednog lica”. 

Ostati uz SDA, a za takav potez, po običaju, okriviti druge, Komšićeva je aktuelna lukava strategija. Zato se, valjda, ovih dana udarnički posvetio kreiranju sukoba sa SDP-om i Našom strankom. “Država se ne brani iz opozicije, država je ugrožena, država na prvom mjestu, država na koljeni(ca)ma”, ljutito neupućenim ljevičarima poručuje državnik u trećem pokušaju. 

U ime nekih starih razloga, radi zajedničkih cehova, zbog svih promašenih zicera i nenaplaćenih špricera - Naljuti se, Komšiću! SDA čeka k'o zapeta puška.

SDA čeka k'o zapeta puška

Komšiću, naljuti se!

Prije 21 godinu, počeo je proizvodnju namještaja sa četiri radnika, a danas ih zapošljava 120. Čak 90 posto njih su mladi.&nbsp;Vlasnik gračaničke Fabrike “Ingrat” Ismet Nišić fokusirao se na proizvodnju školskog namještaja. Jasno je da je za tu robu bh. tržište suviše maleno pa se Nišić pobrinuo da se za njegove proizvode čuje i do Švedske i Norveške. Baš je tu završila većina od 50.000 stolica i stolova proizvedenih u prošloj godini. 
Nišić je jedan od rijetkih gazda čiji radnici nikad nisu radili a da nisi bili osigurani, a nikad nijednom radniku nije kasnila ni plaća. 
Nišić je rođen u Gračanici. Ima dva sina - Emira, koji je direktor Fabrike, i Semra, koji živi u Beču i po Evropi nalazi kupce za očeve proizvode.

Jedan od rijetkih gazda koji je radnicima na vrijeme uplaćivao plaće uz zdravstveno i penziono osiguranje

Nišić: Među zaposlenima je 90 posto mladih

Oprema škole u Skandinaviji

Kako sada stvari stoje, Fadil Novalić naredne bi četiri godine trebao ostati premijer Federacije BiH. Zadužio je, nije da nije, nekadašnji gradačački biznismen cijeli bh. entitet, a samim tim i raspoloživu raju. S posebnim akcentom na dugoročna kreditna zaduženja, kako u brojnim međunarodnim fondovima, još i više kod stranih banaka.&nbsp;&nbsp;U stilu selektora Roberta Prosinečkog, predsjednik Stranke demokratske akcije priželjkuje Novalićev ostanak. "Mislim da bi drugo poluvrijeme odigrao još bolje, da se tako izrazim. To je moje mišljenje kao&nbsp;predsjednika SDA, koje je jako važno i utjecajno, ali SDA je demokratska stranka, pa vidjet ćemo...",&nbsp;kazao je Bakir Izetbegović.
U međuprostoru, dogovoreno je povijesno povećanje minimalnih penzija od narednog mjeseca. Dvije stotine hiljada najugroženijih federalnih umirovljenika finansijski će se „popraviti“ sa čitavih 11 (slovima: jedanaest) konvertibilnih maraka. Za te pare svašta se može kupiti. Evo, naprimjer, toliko košta školjka i po svježih konzumnih jaja, kao i hiljadu grama domaće kobasice. 
Zahvaljujući novim fiskalnim mjerama federalnih autoriteta, najstariji bh. građani, koji iz nekog razloga ne konzumiraju meso i animalne proizvode, na svakoj će lokalnoj pijaci te u bolje opskrbljenim granapima moći osigurati kvalitetnije voće i povrće za vlastitu trpezu. Poznato je, naime, kako vitamini i minerali u svakodnevnoj prehrani poboljšavaju krvnu sliku ljudskih bića, a potom i cjelokupne nacije. 
U „Avazu“ je nedavno objavljeno da je cijena hercegovačke raštike skočila na nevjerovatnih deset maraka po kilogramu. Dakle, približno utvrđenom bonusu za najmizernije mirovine. Radi lakšeg identificiranja komplikovanih administrativnih odluka i akata, zakonskih i podzakonskih rješenja, predlažem, eto, da se prošlosedmična odluka Federalne vlade i Zavoda PIO/MIO nazove „raštike i igara“. 
Bilo bi to, kažem, poželjno, pogotovo jer „federalci“ već za april najavljuju nove finansijske privilegije za penzionere. Koje bi se, konsekventno zacrtanim planovima, imale smatrati „prvotravanjskim“.

Dogovoreno je povijesno povećanje minimalnih penzija

Raštike i igara

Dana Konstantinesku (Constantinescu), ambasadorica Rumunije, našoj je zemlji prenijela dobru vijest, da Bosna i Hercegovina ostaje u vrhu agende i Evropske unije, ali i njene zemlje, koja predsjedava EU u prvih šest mjeseci ove godine.&nbsp;Domaćim je vlastima iz Sarajeva uputila poruku da su obaveze i obećanja i naše zemlje i EU jednake. Ono što mi očekujemo od EU, direktno je povezano s onim što Brisel očekuje od bh. vlasti. Koje za početak trebaju biti formirane.
Iz Brisela su odmah nakon izbora poslane poruke šta se očekuje od novih vlasti. Nije bilo mnogo iznenađenja, jer je lista zadataka davno definirana. Reforme su najspominjanija riječ, perspektiva i budućnost BiH se podrazumijevaju.
Ambasadorica Konstantinesku spada u red onih međunarodnih dužnosnika koji se ne libe otvoreno reći da će svaki napor i trud koje načine bh. vlasti biti nagrađeni. Otvoreno ističe da ulazak u EU predstavlja mnogo više od tehničkog procesa, to je generacijski izbor.
&nbsp;No, lopta je i dalje u rukama domaćih vlasti. Od njih Evropa očekuje dobre vijesti.

Rumunska ambasadorica ističe da ulazak u EU predstavlja generacijski izbor

Ambasadorica dobrih vijesti

Bosna i Hercegovina zemlja je s najvišim stepenom emigracije te je daleko ispred svih država zapadnog Balkana, navedeno je u analizi Svjetske banke. Od raspada Jugoslavije do danas našu su zemlju napustila 1,3 miliona ljudi, dakle trećina stanovništva, a novi val emigracija/iseljavanja/napuštanja domovine najavljen je i za ovo proljeće.&nbsp; Prema zvaničnim podacima, samo prošle godine i samo u Sloveniju otišlo je više od 13.000 radnika, među njima najviše građevinaca, čak 10.000. Drugi već pripremaju papire za odlazak put Njemačke i drugih zemalja zapadne Evrope. Tamo će raditi više-manje iste poslove za mnogo više novca, uz bolje uvjete.
Građevinski poduzetnici već vape za zidarima, tesarima, bravarima, sve je manje molera, keramičara, armirači i kranisti traže se lupom. 
Najavljuje se da će već za petnaestak dana iz Slovenije doći 30 poslodavaca u potrazi za najmanje 5.000 radnika. Nema sumnje, mnogi će objeručke prihvatiti ponudu i krenuti trbuhom za kruhom. Što dalje od BiH.
Hrvatske firme opsjedaju naše tržište u potrazi za mesarima, trgovcima, uoči ljeta traže sezonce u turizmu. No, preko očiju i ušiju naših vlasti kao da je čvrsto zavezana crna traka, niti vide niti čuju za problem s kojim se suočavamo.
Osim što gubimo majstore i zanatlije, ubrzo ćemo dobru uslugu plaćati suhim zlatom. No, koga je za to briga? Privatnici čine što mogu, povećavaju plaće, obučavaju radnike, pokušavaju ih zadržati. No, borba sa slovenskim ili zapadnoevropskim firmama unaprijed je izgubljena.
A nije moralo tako biti. Teška srca kreće se s kućnog praga i uz manje napore mogli smo sačuvati mnoge koji ovih dana pakuju kofere. Viša plaća, više sigurnosti. Ne tražimo mnogo!

Najavljuje se da će već za petnaestak dana iz Slovenije doći 30 poslodavaca u potrazi za najmanje 5.000 radnika

Izgubljena bitka

Kada je predsjednik SDA Bakir Izetbegović nedavno u „Kopči“ na TV 1 konstatirao da su njegovi odnosi s liderom SBB-a Fahrudinom Radončićem znali ići pozitivnim tokom i približavanjem, ali su se tada neki redovito ubacivali i trovali taj odnos, nije trebalo dugo da se među tim „nekima“ sami prepoznaju Aljoša Čampara i Denis Zvizdić.&nbsp; Remetilački faktor
Njihovo horsko protivljenje mogućoj koaliciji SDA i SBB-a otkriva ozbiljnu nervozu. Meta pojavno jeste Radončić (što i ne čudi nakon što je braći Čampara propao montirani proces protiv Radončića u Sarajevu i Prištini), ali strijela koju odapinje Čamparin klan usmjerena je prvenstveno prema Bakiru Izetbegoviću. 
Braći Aljoši i Dubravku te rođaku Denisu više ne može pomoći ni nekad moćna mama, odnosno tetka, koja je, zloupotrebljavajući policijske resore i položaj, za sinove i sestrića krčila put prema političkim visinama, ali se vremena mijenjaju i ta gubitnička ekipa sada se nalazi u slobodnom padu. 
Njima je, naravno, jasno da plan detroniziranja Izetbegovića i dovođenja Denisa Zvizdića na prijestolje SDA definitivno propada ako Bakir uspije okupiti čvrstu probošnjačku koaliciju i preuzeti poluge vlasti na državnom i federalnom nivou te u većini kantona. 
U slučaju ostvarenja takvog scenarija Kongres stranke u septembru bit će obična formalnost i stoga je panika u Čamparinom klanu i očekivana i očigledna.
Njihovim suptilnim udaljavanjem s izvršnih funkcija u vlasti (Aljoša u rukovodstvu Doma naroda FBiH, Denis na čelu Predstavničkog doma Parlamenta BiH) već im je poslana poruka kakvi su njihovi budući dometi i utjecaj u najjačoj bošnjačkoj stranci. 
Doda li se tome da su u međuvremenu ostali bez moćnih saveznika i poslušnika poput bivše predsjednice Suda BiH Meddžide Kreso, glavnog tužioca Gorana Salihovića, državnog tužioca Bože Mihajlovića, direktora FUP-a Dragana Lukača, postaje jasno da su Čampare i njihov rođak Zvizdić veliki remetilački faktor čiji perfidni pokušaj da iz sjene vladaju državom i SDA trči svoj posljednji krug.
Medijska podrška 
Neovisno o tome hoće li se uopće napraviti koalicija SDA i SBB-a s jasnim bošnjačkim predznakom, Aljoša Čampara, bivši vjerenik Šejle Jugo-Turković, supruge osuđenog zločinca i mafijaša Zijada Turkovića, opet je pokazao lice političara kojem su porodično-nepotistički interesi iznad svega.
U to se uklapa i pokušaj da Denis Zvizdić javno etablira svoju frakciju i prikaže se kao snaga koja je u stanju ići kontra Izetbegovića, a sve pod poznatom floskulom da su oni veći katolici od Pape. Da se sve radi koordinirano, svjedoči i to da ih medijski prati njihov posrnuli portal kojem i Izetbegović bude povremena meta.

Iako je pojavno meta Radončić, strijela koju odapinju Čampara i Zvizdić usmjerena je prema Bakiru Izetbegoviću

Čampara: Predstavlja se kao veći katolik od Pape

Zašto je nervozan Čamparin klan

Ljudi se nalaze, druguju, postaju ahbabi zahvaljujući sličnim afinitetima. To je, valjda, i normalno.Tako, recimo, hrvatski premijer Andrej Plenković je najbolji haver s Italijanom Antonijem Tajanijem, predsjednikom EU parlamenta. Plenković je, svi znamo, vrhuška HDZ-a, a Tajani visoki dužnosnik stranke Forza Italia, koju i dalje vodi senilni, mačo, latino lover Silvio Berluskoni. Možda je haverski dvojac Plenković-Tajani spojila ljubav prema tenisu ili prema operetama, ne znam, ali sa sigurnošću prepoznajem da ih veže istovjetno političko promišljanje. Oba su desničari, nacionalisti. Jedan hrvatski, drugi italijanski. To je ta njihova tajna veza.Najveći neprijatelj Hrvatske je i najbolji prijatelj HDZ-aZaplet, drugi čin, ljubavne romanse između ove dvije političke kreature počinje onog časa kada Tajani u svom govoru u Trstu proglasi Istru, Dalmaciju i pripadajuće otoke italijanskim prostorom. Da je učio od Srba, Tajani bi, vjerovatno, izgovorio sintagmu: „To su vekovna italijanska ognjišta.“Nadalje, Tajani optužuje Tita jer je Italiji oduzeo Istru, Dalmaciju i otoke. Hm, tu bismo se mogli i složiti. Da nije bilo Tita, to bi, vjerovatno, i bila Italija, jer je to apsolutno odgovaralo zapadnim saveznicima. Ali ni Amerika ni Engleska se nisu usudile da udare na, u tom momentu, perfektno ustrojenu crvenu, jugoslavensku armadu. Od ovih podataka Kolindi se, vjerovatno, diže kosa na glavi, ali šta ću joj, mora se nekada u životu pomiriti s činjenicom da je taj mrski diktator vratio najljepše dijelove zemlje u lijepu našu.Tajani, tako, postade najveći neprijatelj Hrvatske. Hm, baš interesantno, najveći neprijatelj Hrvatske je, ujedno, i najbolji prijatelj HDZ-a. Čudno, ali istinito.I dok predsjednik SDP-a Hrvatske, drug Davor Bernardić eksplicitno, odrešito i bez suzdržavanja zahtijeva smjenu Tajanija, dotle Plenković blago iznosi kritike za svog nacionalističkog havera. To je i normalno. Bernardić je nasljednik politike koja je obezbijedila da Dalmacija, Istra i otoci budu hrvatski teritorij, dok je Plenković nasljednik nacionalističke politike koja je taj isti teritorij prepustila Musoliniju zarad dobivanja one, temeljito zločinačke, NDH.Kada se analizira politika HDZ-a posljednjih decenija, onda se prepoznaje da ona povremeno podržava antifašističke ideje (kada se prilagođavaju Evropi), a pomalo ohrabruje fašističku ideologiju (kada se iskreno obraćaju svojim glasačima). Zgodno ih je slušati kako sada svi kritikuju Tajanijevo bezočno potezanje za teritorijem druge suverene države. U isto vrijeme, ni najmanje im ne smeta kada Hrvatska poteže za teritorijem tuđe suverene države. Afirmišući „Herceg-Bosnu“ politički, pa i kulturno, recimo kroz debilski stih „Herceg-Bosno, srce ponosno“, hronično netalentovanog Marka Perkovića Thompsona, slavi se projekat Tuđmanovog HDZ-a, projekat koji je presuđen u Hagu kao udruženi zločinački poduhvat, a koji je, dokazano, imao kao krajnji cilj preuzimanje teritorija Bosne i Hercegovine.Bivši predsjednik Hrvatske, fini Ivo Josipović, bio je gost na sarajevskoj N1. Upitan šta se dešava s evropskim vrijednostima u Hrvatskoj, Ivo reče: „Hrvatska je 2013. godine, kada je ulazila u EU, baštinila evropske vrijednosti, bila je društvo solidarnosti, društvo socijalne pravde, zemlja koja je postigla pomirenje sa svim svojim susjedima. Današnja Hrvatska nije ni nalik toj i bit će teško vratiti joj sjaj evropskih vrijednosti.“ U međuvremenu je premijer Hrvatske postao prisan prijatelj s najvećim evropskim nacionalistima, evo s Antonijem Tajanijem. U međuvremenu je ustaški pozdrav „Za dom spremni“ našao svoj oblik legalizacije. I u međuvremenu su najozbiljnije narušeni odnosi sa svim susjedima. Ukratko, u međuvremenu je nacionalistički HDZ potpuno ovladao hrvatskim političkim životom.Narod ne griješi kada kaže - s kim si, takav siNo, nije li to isto tako, ustvari, posvuda u regionu? Kultna je ljubavna, gotovo romantična, veza između Bakira Izetbegovića i predsjednika Turske Erdoana. Kakav i koliki desničar je turski predsjednik nije potrebno navoditi. Uspio je urnisati Ataturkovu sekularnu državu, a u zemlji se niko ne osjeća sigurno. Svako može biti uhapšen. Iskreno, lud je svaki turista koji ide u zemlju gdje osoba može biti uhapšena bez ikakvih valjanih dokaza. Ako vam je dijete slučajno pohađalo Međunarodnu školu na Ilidži, koja je, navodno, u vlasništvu Gulena, šanse da odmah na aerodromu ne budu uhapšeni svi članovi vaše porodice su minimalne. To je taj Baketov jaran, kome je inače Alija ostavio Bosnu u amanet, a koji deset puta više ulaže u Srbiju.Kao oblik mobilizirajućeg nacionalizma u Evropi Dodik je ozvaničio saradnju s desničarskim strankama Austrije, Mađarske i Italije. U toj grupaciji je i dokazani fašista Viktor Orban. Dodikova stranka je, bar po nazivu, socijaldemokratska, tako da je njegovo učešće u ovoj alijansi, pored toga što je groteskno, i razotkrivajuće. Sada više niko na svijetu njegov SNSD ne može posmatrati kao ljevičarsku, već samo kao izvorno desničarsku stranku. Jer, narod sigurno ne griješi kada kaže - s kim si, takav si. Plenković sa Tajanijem, Izetbegović s Erdoanom, a Dodik s Orbanom.

Kao oblik mobilizirajućeg nacionalizma u Evropi Dodik je ozvaničio saradnju s desničarskim strankama Austrije, Mađarske i Italije

Zgodno je slušati kako sada svi kritikuju Tajanijevo bezočno potezanje za teritorijem druge suverene države

Nacionalisti svih zemalja, ujedinite se!

Ima te djece koja su odrasla u zgradi pored policijske stanice.Djetinjstvo proveli u Fiskulturnom domu, čuvenom Fisu, igrali na malom sportskom terenu u srcu Sarajeva i gledali te hrabre ljude u plavom kako rade. Zurili u plavog Fiću ili Stojadina, slušali krčanje nekakve velike motorole.Jedna djevojčica je imala privilegiju da se pentra stepenicama do posljednjeg sprata te zgrade jer joj je bliska osoba tamo radila. Često su se tu čuli i povici da ako dječurlija ne siđu s rezdelije koja je bila baš tu ispred, čeka ih kazna. A u to vrijeme djeca su još krala tuđe voćke. Neki dan jedan stariji čovjek spomenu da djeca više ne kradu voćke. Prve trešnje, rezdelije, jabuke. Danas voćke opadaju i bacaju se, a djeca i malo stariji kradu od ljudi nešto drugo. Sve više ih je takvih.Bili su tu i policajci koji su djecu i starce prevodili preko ulice. Od Radićeve, nekad mirne i tihe ulice iza leđa policijske stanice, do Robne kuće „Sarajke“.Teški zadatakBila je tu i prva policajka u Sarajevu. Visoka, blagih očiju i, naravno, u plavoj uniformi. Stajala bi na ćošku ulice, na raskršću Mis Irbine, Radićeve i Branilaca grada, a prema Titovoj. Uređivala je saobraćaj i pomagala u prelasku ulice. Semafora još i nije bilo, ali bila je ona tu da pomogne i pokaže kako treba. Ljiljana se zvala. Djeca su jedva čekala da baš ona bude tu i ljubopitljivo je gledali, čudeći se kako žena može biti policajac. Mnogi su maštali da će kad porastu biti i oni u plavim uniformama. Poslije rata je postala i ministrica unutarnjih poslova, a danas je gotovo zaboravljena. Mada, kada se njeno ime i danas spomene, barem oni koji su tu negdje odrastali, sretno uzviknu: „Pa, naša teta Ljilja je to“. Ta čudesna žena je sa svega dvadeset i tri godine čuvala izvjesnu Brigitte Mohnhaupt. Opasnu teroristkinju iz Njemačke. Bilo je to baš sedamdesetih godina. Još dvije njene kolegice, jedine policajke, dobile su taj teški zadatak. Njihova briga je bila da se toj ženi ništa ne dogodi, jer je trebala biti dio neke razmjene za zločince koji su se nalazili u Njemačkoj. Posao je obavila bez greške. Kao i svaki do tada, a i poslije. Mlada 23-godišnja djevojka u plavoj uniformi i teroristkinja za koju je policajka brinula baš kao prema bilo kome drugom, uz poštovanje njenog ljudskog dostojanstva. Danas, kažu, brine o malim unucima. Bilo je, eto, važno da baš ona takva prevede djecu preko ulice jer je jedina i posebna.Vjera u miran životBio je tu i pozornik ispred zgrade u Radićevoj koji je znao svu djecu, djecu iz ulice, i zbog kojeg se ničega nisu bojala. Njih dvoje policajaca bi ponekad četvrtkom u dječijoj biblioteci „Vlatko Foht“ usred Radićeve imali razgovore s djecom iz različitih gradskih škola. Djeca bi pitala, a oni bi strpljivo odgovarali, učili ih, odgajali. Bili su njihova savjest u prometu. I evo, dok ovih dana slušamo vijesti o uspješnim policijskim akcijama, opet se osjeća neko spokojstvo. Možda nije opravdano, jer nisu još mnoga ubojstva riješena, ali, eto, ljudima je povraćena vjera u miran život. I svako kao čovjek, roditelj, sestra, brat, građanin, supruga, učiteljica, želi da se i druga ubojstva riješe i da drugi roditelji, sestre, braća, građani nađu smiraj. Da Muriz, Davor, obitelji ubijenih policajaca i svi drugi nađu smiraj. Da nijedan policajac ne bude ranjen, a nijedna majka ne zaplače nakon što joj sin u plavoj uniformi ne dođe kući s posla.

I evo, dok ovih dana slušamo vijesti o uspješnim policijskim akcijama, opet se osjeća neko spokojstvo

Adut Dinama za evropske visine

Zdravstvo na bolovanju

Nermine, dođi!

Dirnuo u osinje gnijezdo

Hodža iz Mercedesa

Legendarni trener podržao KSBiH

Pusti šuplju, 'ta će bura!

Oskarovac koji voli Sarajevo

Komšiću, naljuti se!

Oprema škole u Skandinaviji

Raštike i igara

Ambasadorica dobrih vijesti

Izgubljena bitka

Zašto je nervozan Čamparin klan

Nacionalisti svih zemalja, ujedinite se!

Pa, to je naša teta Ljilja

Kolumne

Adut Dinama za evropske visine

Zdravstvo na bolovanju

Nermine, dođi!

Dirnuo u osinje gnijezdo

Hodža iz Mercedesa

Legendarni trener podržao KSBiH

Pusti šuplju, 'ta će bura!

Oskarovac koji voli Sarajevo

Komšiću, naljuti se!

Oprema škole u Skandinaviji

Raštike i igara

Ambasadorica dobrih vijesti

Izgubljena bitka

Zašto je nervozan Čamparin klan

Nacionalisti svih zemalja, ujedinite se!

Pa, to je naša teta Ljilja