<a href="https://avaz.ba/pretraga?query=iVICA%20OSIM&amp;">Legendarni Ivan Ivica Osim</a> jučer je u svom domu u Gracu proslavio 80. rođendan.&nbsp;Naš proslavljeni stručnjak dobio je bezbroj čestitki, kako iz rodnog Sarajeva i domovine, regije, tako i cijelog svijeta.&nbsp;Edin Džeko, Miralem Pjanić, ambasador BiH u Austriji Kemal Kozarić, harizmatični trener Arsen Venger (Arsene Wenger), ali ni FK Željezničar, Šturm, Nogometni savez BiH, pa čak ni beogradski Partizan nisu zaboravili neponovljivog Švabu s Grbavice koji je u svijetu fudbala ostavio neizbrisiv trag.Ivica Osim rođen je 1941. godine u Sarajevu. Kako je odrastao na Grbavici, prve fudbalske korake napravio je u FK Željezničar. Po izlasku iz juniora počeo je igrati za prvi tim u sezoni 1959./1960.&nbsp;

Za klub s Grbavice nastupao je ukupno 11 godina i odigrao 250 zvaničnih utakmica u kojima je postigao 75 golova. Kasnije, 1970. godine, lopta ga je odvela u Francusku, gdje je igrao za Strazburg, Sedan i Valensijans. Za reprezentaciju bivše Jugoslavije odigrao je 16 utakmica i postigao osam golova.

Igračku karijeru okončao je 1978. godine, nakon čega se počeo uspješno baviti trenerskim poslom.&nbsp;&nbsp;

U svom domu u Gracu legendarni  Švabo s Grbavice proslavio 80. rođendan

Ivica Osim: Ostavio neizbrisiv trag u svijetu fudbala

Ivica Osim: Svjetski, a naš

Ambasadorica najmoćnije zemlje svijeta Sjedinjenih Američkih Država (SAD) u Ujedinjenim narodima<a href="https://avaz.ba/pretraga?query=bIh&amp;">Linda Tomas-Grinfild (Thomas-Greenfield)</a> jasno i nedvosmisleno je poručila kako entiteti nemaju budućnost van Bosne i Hercegovine.
Srž njenog govora odnosi se na problem koji opterećuje bh. društvo, a to je korupcija koja podriva temelje države i koja mlade i talentirane ljude tjera da odlaze iz zemlje.
Drugi uteg oko vrata države su, prema njenom mišljenju, političari koji se fokusiraju na etnonacionalističke ciljeve.
Bez pomoći SAD i saveznika, teško je da će BiH završiti proces demokratizacije države i integracije u Evropsku uniju i NATO savez. No, poruka ambasadorice Tomas-Grinfild dolazi u trenutku kada je oživljena ideja “velike Srbije” ili moderno nazvanog “srpskog sveta”, ali i pojedinih težnji bliskih zapadnih susjeda o razbijanju BiH.
Godinama unazad iz SAD uporno govore kako se političari u BiH moraju okrenuti ka budućnosti, ali očito da na vlasti opstaju zahvaljujući ispraznim etnonacionalnim retorikama koje još prolaze kod, narodski rečeno, u pojam ubijenog biračkog tijela.

Jasno poručila da entiteti nemaju  budućnost van BiH

Tomas-Grinfild: Korupcija opterećuje bh. društvo

Linda Tomas-Grinfild: Zaboravite razdvajanja

Da prethodnih puta u BiH nije bio slučajno, najbolji teniser svijeta potvrdio je i novim dolaskom u našu zemlju, u Arheološki park “Bosanska piramida Sunca” u Visokom, ali i u Sarajevo i na olimpijski Igman.Za samo godinu, kroz tri posjete našoj zemlji, prvenstveno svom prijatelju Semiru Osmanagiću, Novak Đoković odaslao je poruke čijeg značaja, čini se, još nismo dovoljno svjesni. Prvi put je u Visokom bio s roditeljima, drugi sa suprugom, a ovaj put bračnom paru Novaku i Jeleni pridružila su se i djeca Stefan i Tara.- Trudim se da širim dobru riječ i promovišem Arheološki park sa Semirom na čelu - jednostavno je pojasnio Đoković. On se tako svrstao na listu prijatelja kakvih BiH nema mnogo. Njegovi dolasci u zemlju s bezbroj problema itekako su važni za njenu promociju, posebno kada je riječ o turističkim potencijalima koji su svijetu uglavnom nepoznati, ali su i dokaz da pažnju javnosti, domaćih, regionalnih i svjetskih medija ne moraju uvijek privlačiti naše svađe, podjele i prijetnje. Dokaz su i da prijateljstvo, kakvo nehotice promoviraju Novak i Semir, može donijeti neku novu, pozitivnu energiju u decenijama mržnjom kontaminirani javni prostor na Balkanu.

Njegovi dolasci u zemlju s bezbroj problema itekako su važni za njenu promociju

Đoković: Najbolji teniser svijeta ponovo u BiH

Novak Đoković: Naš istinski prijatelj

Visoki predstavnik u BiH Valentin Incko (Inzko) jučer je pred UN-om predstavio izvještaj o zabrinjavajućim trendovima u našoj zemlji, od Dodikovih prijetnji otcjepljenjem, preko neformiranja vlasti u FBiH, korupcije, problema s vladavinom do kriminalne nabavke „malina respiratora“ i pogubnog liječenja teških Covid pacijenata njima. &nbsp;Ambasadori vodećih sila koji su komentirali izvještaj još jednom su izrazili svoju posvećenost cjelovitosti i suverenitetu BiH. Inckov izvještaj i rasprava o BiH pred najvišom svjetskom institucijom dolazi u jeku non-papera neimenovanih autora u kojem se predlaže disolucija naše države i zaokruživanje nacionalnih država na Balkanu, zbog čega se i prostor u bh. medijima počeo davati pojedinim teoretičarima sa Zapada koji podržavaju takva rješenja. Sve ovo u konačnici u mnogima budi strah da Dodikova petnaestogodišnja retorika o raspadu BiH sada dobiva i sve više saveznika u svijetu. Ipak, kada se pogleda utjecaj pojedinaca koji podržavaju takve politike, jasno je da se tu mahom radi o bivšim propalim diplomatima i pojedincima skromnog utjecaja za koje se redovno ispostavlja da su na platnom spisku određenih srpskih krugova, kao što je to utvrđeno za bivšeg američkog ambasadora u Srbiji i Hrvatskoj Vilijema Montgomerija (William Montgomery) ili Stiven Mejera (Steven Meyer), koji se lažno titulira kao bivši šef CIA-e za Balkan (a bio je samo obični uposlenik). Činjenica da te grupe ne uspijevaju naći ozbiljnije lobiste za ideju o disoluciji BiH najbolji je dokaz da taj koncept nema ozbiljniju podršku u svijetu. Za razliku od toga, problemi koje je Incko jučer predstavio u svom izvještaju stvarna su opasnost za BiH. To je ono što istinski razara našu zemlju i čini je nefunkcionalnim i sumornim mjestom. Ne razaraju je vanjske, nego unutrašnje sile u obliku njenih političkih lidera. Dodik je razara iz zle namjere, želeći dokazati u praksi da je BiH nemoguća država. Bošnjačko rukovodstvo, pak, razara je malo zbog vlastite nesposobnosti, a malo zbog toga što lične i klijentističke interese redovno stavlja iznad svakog državnog i općeg interesa.

Bosnu i Hercegovinu ne razaraju vanjske, nego unutrašnje sile u obliku njenih političkih lidera

Unutrašnji raspad BiH

Rukometna reprezentacija BiH, uprkos porazu od Austrije u Gracu (27:23), kao jedna od četiri najbolje trećeplasirane selekcije kvalifikacija ostvarila je plasman na Evropsko prvenstvo, koje će se u januaru 2022. godine održati u Slovačkoj i Mađarskoj.Jedan od glavnih „krivaca“ za odlazak na drugi završni turnir najboljih evropskih selekcija sigurno je selektor Ivica Obrvan, koji je „Zmajeve“ preuzeo nakon minusa u duelima s Estonijom. Za kratko vrijeme napravio je vidljive pomake u igri naše reprezentacije, gdje je, prije svega, ubrzao protok lopte, a samim tim i igru, ali i uveo nekoliko novih igrača. Kao rezultat toga došla je uvjerljiva pobjeda nad Austrijom od šest golova razlike te “minimalan” poraz od favoriziranih Nijemaca, što nam je otvorilo vrata Eura 2022. Ivica Obrvan rođen je 2. juna 1966. godine u Metkoviću. Bivši je rukometni reprezentativac Hrvatske, koji je trofejnu igračku karijeru proveo u Metkoviću i Zagrebu. Trenersku karijeru počeo je u rodnom Metkoviću, a potom je vodio Medveščak, Gorenje, Zagreb, reprezentaciju Sjeverne Makedonije i Šamberi. Trenutno je, osim našeg državnog tima, šef stručnog štab i PPD Zagreb.

Napravio vidljive pomake u igri rukometne reprezentacije

Obrvan: Zaslužan za uspjeh “Zmajeva”

Ivica Obrvan: Trasirao put na Euro

Prva etapa revizije invalidnina boračkih kategorija u Federaciji BiH je pri kraju, ostalo je možda još stotinjak predmeta. Kroz golgotu dokazivanja svoje invalidnosti prošle su desetine hiljada boraca Armije RBiH i HVO-a. Morali su pred stručnom medicinskom komisijom dokazivati da im nisu narasle noga ili ruka koju su izgubili na bojnom polju, da im se nije vratio izgubljeni vid…Osim golgote i ponižavanja pred medicinskim komisijama, borci se moraju nositi i s omalovažavanjem. Jer za uništeni život, tačnije za doživotnu invalidnost država im je zahvalila invalidninom u prosjeku od nekih 300 maraka. A, ako je invalidnost na nivou od „samo“ 20 posto, onda borac može računati na bijednih 47 KM. Sramotno je da se država na svaki mogući način pokušava osloboditi invalida koji su često dijelove svog tijela dali za nezavisnost Bosne i Hercegovine. Kako objasniti da borac koji je djelimično izgubio vid ili sluh te funkcionalnost ruke ili noge dobiva manje od 50 KM? Kako bilo ko u ovoj državi može zamisliti da je 47 KM dovoljno za bilo šta? Upitni su i rezultati revizije, medicinske komisije, pod komandom vlasti, često su zloupotrebljavale svoj položaj i invalidima „skidale“ invalidnost, a kako bi vlastima uštedjele novac. Međutim, veliki broj tih slučajeva završio je na Vrhovnom sudu FBiH, na kojem su masovno poništavana takva rješenja politički motiviranih medicinskih „stručnjaka“, a borcima vraćana invalidnost uz obaveznu naknadu troškova i isplatu zaostatka invalidnosti. S distance vremena, a nakon okončanja postupka revizije moći će se ocijeniti njeni rezultati. Na papiru će se moći izračunati koliko je koštala golgota boraca Armije RBiH i HVO-a. &nbsp;

Sramotno je da se država na svaki mogući način pokušava osloboditi invalida koji su često dijelove svog tijela dali za nezavisnost

Golgota boraca

Odigran je tokom vikenda još jedan vječiti derbi. Sarajevo je slavilo protiv Željezničara i oni koji vole bordo boju mogu biti itekako ponosni.Iako su zaslužili, ovo ipak nije priča o pobjednicima. Oni poraženi su djelovali impresivnije s aspekta interesa, želje, snage...Na terenu su, to je sasvim jasno, potpunim spletom nesretnih okolnosti, grb Željezničara nosili ljudi koji to realno nikako ne zaslužuju. Znanje je takvo kakvo je, ali ako se stvari neće umotavati u foliju, to je grupa ljudi koja nema m***. I nije problem izgubiti u derbiju, gubili su i mnogo bolji od onih koji sada nose dres gradskih rivala, ali biti tako beskrvan, to može samo trenutna igračka postava Želje. Nemaju redovne plaće i trebaju ih, bez dileme, imati, ali alibija nema. Derbi je bio najbolja prilika, baš za njih, da se opere bruka koju su priredili navijačima povodom 100 godina postojanja kluba.

Gorak okus što nemaju pobjedu cijelo proljeće mogao je zaliječiti derbi, ali nije. Željo ima mnogo problema i u klubu, ali definitivno nema ekipu koja ima karakter da se barem malo izdigne. Većini ugovori istječu tokom ljeta, mnogi će otići, a na potezu je klub. Bitkoini neće pomoći pa bi, konačno, bilo krajnje vrijeme da i oni koji vode klub pokažu m***.

Nije problem u derbiju izgubiti, ali biti tako beskrvan, to može samo trenutna postava Želje

Sarajevo je slavilo protiv Željezničara

Tim bez muškaraca

Vojin Mijatović je pred najveći hrišćanski praznik obišao mjesto masovnog stratišta Bošnjaka u okolini Prijedora i obavezao se da će podići spomen-ploču nevinim žrtvama koje su skončale u jami Tomašica.Učinio je to nakon što je njegova partijska kolegica i gradonačelnica Sarajeva Benjamina Karić iskazala spremnost za postavljanje spomen-ploče za nevine žrtve, Srbe, građane glavnog grada, koji su mučki ubijeni na Kazanima.Pokloniti se na mjestu stradanja nevinih žrtava je ljudski i civilizacijski čin, bez da se prebrojavaju glave ubijenih. Istovremeno, sve dok svi zločinci ne završe tamo gdje im je i mjesto - u zatvorima, dok se ne prestanu negirati zločini i genocid, BiH će biti duboko podijeljeno društvo, a gest Vojina Mijatovića incident. Diljem BiH dižu se bogomolje. Kamo sreće da oni koji ulaze u njih i poštuju Božije zapovijesti, jer u tom slučaju Mijatović ne bi bio okvalificiran kao izdajnik svog naroda, već kao čovjek koji ispunjava svoju dužnost.

Obišao mjesto masovnog stratišta Bošnjaka u okolini Prijedora i obavezao se da će podići spomen-ploču nevinim žrtvama

Vojin Mijatović: Naklon žrtvama

Pravoslavni vjernici u maloj dejtonskoj općini Novo Goražde, predvođeni mladim parohom Markom Markovićem, najavili su da će radost Vaskrsa, podjelom u petak pripremljenih vaskršnjih jaja, danas dijeliti s komšijama Bošnjacima. Banjalučanin, Srbin i Bosanac Vojin Mijatović odao je počast žrtvama masovne grobnice Tomašica.Gradonačelnica Sarajeva Benjamina Karić najavila je da će žrtve s Kazana iznad Sarajeva konačno dobiti spomenik. U narodu još traju priče o svešteniku iz Gacka, koji je sa studentima bogoslovije pomogao komšijama da urede džamijski harem, ali i imamu i džematu kod Hadžića koji su organizirali sahranu komšiji koji nije imao nikog bližeg da ga isprati na bolji i vječni svijet.Brojni su primjeri humanosti, hrabrosti i solidarnosti, nekog paralelnog života, koji u ovoj zemlji traje izvan mržnjom kontaminiranog političkog, pa i medijskog prostora. Oni koji žele mogu vidjeti primjere komšijske sloge i dobrote, pa i generaciju političara koji pokušavaju unijeti novu energiju u okamenjenu, u prošlosti zaustavljenu bh. stvarnost te putokaze ka izlazu iz blata u koje su nas gurnuli i u koje decenijama tonemo.

Snimci desetina komorata, ljudi kojima se stalno divimo i čije fotografije iz rudarskih jama često dijelimo, kako jučer nepomično stoje uz zvuke državne himne ispred prazne zgrade Vlade FBiH lede krv u žilama. Zar nije riječ o hljebu sa sedam kora i žuljevitim rukama zbog kojih nam je toplo i zbog kojih ne živimo u mraku!? Zar se i oni otpuštaju, zar se štedi na svima, osim na nezasitoj, odrođenoj administraciji?! Moraju li radnici, metalci za mašinama, trgovci za kasama, čiji se glas također čuo, zaista biti robovi koji pune budžete, iz kojih se kupuju limuzine i tepisi, hrane uvijek gladni pojedinci s nezasluženo visokim plaćama, regresima, odvojenim životima? Zato je bh. društvo na raskrsnici. Ili će postati pravednije, a mi složniji i pametniji pa se onda možemo nadati boljoj budućnosti ili ćemo ostati u blatu, mržnji i nepravdi.

Ili će društvo postati pravednije, pa se onda možemo nadati boljoj budućnosti ili ćemo ostati u blatu

Zar se i rudari otpuštaju, zar se štedi na svima

BiH na raskrsnici

Košarkaš Boston Seltiksa Džejson Tejtum (Jayson Tatum) ispisao je historiju najtrofejnijeg NBA kluba svih vremena.
Tejtum je u pobjedi nad San Antonio Sparsima (143:140) u noći s petka na subotu ubacio čak 60 koševa, čime je ostvario rekord karijere. Ujedno je izjednačio rekord franšize po broju postignutih poena, koji je držao veliki Leri Bird (Lary).
Ovaj talentirani košarkaš, koji igra na poziciji niskog krila, do rekorda je došao za 45,20 odigranih minuta. Iz igre je gađao 20 od 37, a pogodio je i pet šuteva za tri poena. Uz to je dodao osam skokova i pet asistencija.
Džejson Tejtum rođen je 3. marta 1998. godine u Sent Luisu. Igrao je na Univerzitetu „Duke“, a Boston ga je izabrao kao trećeg pika prve runde drafta 2017. Ove sezone je na prosjeku od 26,4 poena, 7,5 skokova i 4,4 asistencije po utakmici.

Sa 60 ubačenih koševa ostvario rekord karijere i izjednačio rekord franšize

Džejson Tejtum: Ispisao historiju

Bez posla bi moglo ostati skoro 245.000 radnika u BiH, pokazuje najnovija prognoza Evropske banke za obnovu i razvoj. Kao razlog je navedena posljedica pandemije koronavirusa.
Ono što je zabrinjavajuće, BiH je zabilježila nivo nezaposlenosti viši nego šest drugih ekonomija zapadnog Balkana.
Ovo su nimalo ohrabrujuće vijesti za našu državu, u kojoj je, ionako, stopa nezaposlenosti najviša u regionu. Skoro svaki drugi građanin je bez posla, a pandemija koronavirusa još je više ubrzala broj podijeljenih otkaza.
Da stvar bude gora, vlast se tokom pandemije pokazala potpuno izgubljenom. Finansijske injekcije, koje bi spasile radna mjesta, u potpunosti su izostale.
Vlada Federacije bavila se sama sobom i svojim aferama. Obećani korona zakoni nikada nisu zaživjeli, dok je Vijeće ministara praktično prespavalo pandemiju.

Skoro da nikakva mjera pomoći na državnom nivou nije donesena, bez obzira na stroge mjere zatvaranja koje su bile na snazi. Pravo je pitanje kako su građani BiH skoro godinu od pandemije uopće preživljavali.

U moru svih problema trgovci i naftaši su podigli cijene, a ionako siromašni građani, s bilo kakvim poslom koji su imali, morali su na ulicu. Njih na hiljade samo u maju prošle godine. Ništa bolja situacija nije ni ove godine. Pravi su sretnici oni koji na svojoj koži nisu osjetili posljedice pandemije i sačuvali su posao.
Prognoza o broju osoba koje bi mogle ostati bez posla dolazi pred Praznik rada, 1. maj. Ovaj praznik u našoj zemlji, umjesto protesta i borbe za radnička prava, ili, pak, kao nekada slavlja, pretvorio se u dan kakvi su i svi ostali - dan preživljavanja.
Posebno do slavlja nije odavno nikome više u BiH, i to zbog ovakve vlasti. Slave samo oni koji odlaze trbuhom za kruhom, bježeći od problema i nebrige države za narod.

Pravo je pitanje kako su građani BiH skoro godinu od pandemije uopće preživljavali

Do slavlja nije odavno nikome više u BiH

Praznik (ne)rada

Problemi koji su godinama ignorirani, nepravda kojom su vlasti stvorile duboki jaz između same sebe i obespravljenih i osiromašenih postepeno dolazi na naplatu, a glas nezadovoljnih sve češće i glasnije se čuje.Pod svojim ga prozorima i trebaju čuti svi koji normalnim i „po zakonu“ smatraju rasipanje narodnih para na skupocjene i prekobrojne automobile dok minimalna radnička plaća već godinama nije dovoljna ni za osnovne životne namirnice.Od opravdanog bunta, jer sve već predugo traje, strepe funkcioneri koji ni u kupovinu ne mogu bez službene pratnje u kojoj su, a ne vide to oni, policajci što se na ulici moraju boriti za dostojanstvo svoje profesije. Plaše se oni što milione raskrčmiše na bezvrijedne respiratore, dok se oboljeli od koronavirusa liječe paracetamolom ili im se kroz humanitarne akcije prikuplja pomoć za lijekove.

Oni što povećavaju vlastita, enormno visoka, nezaslužena primanja, a penzionerima prstom pokazuju u član zakona zbog kojeg se njihove crkavice ne mogu uskladiti s rastom troškova života. Pa barem kroz minimalno povećanje, jer odavno je najniža penzija svjetlosnu godinu daleko od cijene potrošačke korpe. Nezadovoljstvo rudara neka osjete svi što preko njihovih leđa nastoje riješiti probleme rudnika, jer rudarske jame su uvijek bile namijenjene sirotinji, a administracija javnih preduzeća rodbini i stranački podobnim kadrovima. Pred zgradom Predsjedništva BiH jučer su bili policajci, pred Vladu FBiH za nekoliko dana dolaze rudari i metalci, trgovci će 1. maja u protestnu vožnju Sarajevom... Očekivano, jer nepravda nagriza bh. društvo, a jaz između povlaštene kaste i siromašnih građana postaje predubok.

Nepravda kojom su vlasti stvorile duboki jaz između same sebe i obespravljenih i postepeno dolazi na naplatu

Pred zgradom Predsjedništva BiH jučer su bili policajci

Nepravda na naplati

Kada vas vode ljubav, entuzijazam i želja za znanjem i napretkom, ne postoje granice do kojih je nemoguće stići. Priča <a href="https://avaz.ba/tag/101985/jasmin-ahmic">Jasmina Ahmića</a> iz Sarajeva dokaz je da ovakve tvrdnje nisu tek fraze. U garaži porodične kuće Ahmić je napravio prve korake, mala firma s pet uposlenih prije 14 godina uradila je prvi CNC ruter, mašine su najprije krenule u komšiluk - Hrvatsku, Srbiju i Kosovo, a potom i u cijeli svijet - od Pakistana do Engleske. 

Ovaj bh. stručnjak, osim CNC mašina, danas proizvodi lasere, plazma sjekače i 3D printere, vodi edukacioni centar u kojem svoje znanje i vještine dijeli s polaznicima, a počeo je i proizvodnju prvog industrijskog robota, koji će biti prilagođen radu s ljudima i namijenjen je edukaciji.
Pozitivna priča u teškim vremenima unosi dašak optimizma u sumornu svakodnevicu, posebno mladih ljudi, ali možda posluži kao primjer i da podstrek upravo njima da ne odustaju od svojih snova. I Ahmić je nailazio na neprobojne zidove, ali nije odustajao.&nbsp; &nbsp; &nbsp;&nbsp;

Bh. stručnjak proizvodi CNC mašine, lasere, sjekače, printere, a počeo i proizvodnju prvog industrijskog robota

Jasmin Ahmić: Iz garaže u cijeli svijet

Neće taj novac riješiti nikakve probleme bh. fudbala, neće se niko od toga obogatiti, ali je gest nešto što je itekako vrijedno pažnje. Iz Veleža su objavili da je <a href="https://avaz.ba/tag/5866/meho-kodro">Meho Kodro</a>, legendarni napadač „Rođenih“, kupio veći broj donatorskih ulaznica i na taj način dao podršku Veležu, koji ove godine igra vrlo dobro.

Kodrin gest pokazuje da su mu Mostar i Velež uvijek u srcu, a to je, uostalom, stalno i napominjao. Uvijek je Kodro bio tu za Velež, to je poznato odranije, ali svaki ovakav potez iznova govori o ljudskoj veličini i ljubavi prema nečemu što samo Velež ima.
Meho Kodro rođen je u Mostaru 12. januara 1967. godine. Karijeru je počeo u Veležu 1985. Igrao je kasnije za Real Sosijedad, Barcelonu, Tenerife, Aleves i Makabi iz Tel Aviva. Od 2006. je u trenerskim vodama, a dvije godine je bio selektor reprezentacije BiH.

Legendarni igrač Veleža još jednom pokazao ljubav prema „Rođenima“

Meho Kodro: Kupio veći broj donatorskih ulaznica

Meho Kodro: Srce kuca za Mostar

Prošla je 93. dodjela prestižne nagrade Američke filmske akademije, kao i šansa da <a href="https://avaz.ba/tag/21149/jasmila-zbanic">Jasmila Žbanić</a> i kompletna ekipa filma „Quo vadis, Aida?“ donesu drugi Oskar u Bosnu i Hercegovinu.Sigurno da bi taj zlatni kipić mnogo značio za Žbanić i druge koji su učestvovali.Ali šta bi značio za BiH? Tačnije za kinematografiju ove države koja je skoro na izdisaju. Ogroman uspjeh je nominacija, ali kada se uzme u obzir da je među pet najboljih stranih ostvarenja i film iz države u kojoj se godišnje snimi jedan ili nijedan, to daje sasvim nove dimenzije tom uspjehu.Snimanje ostvarenja o Srebrenici, o genocidu, o najvećoj rani, posebno Bošnjaka, koštalo je oko 4,5 miliona KM. To je, prema riječima producenta filma i Jasmilinog supruga Damira Ibrahimovića, između četiri i pet godišnjih budžeta Fondacije za kinematografiju.Ne, nominacija za Oskara nije nešto što je došlo zahvaljujući državi i njenim institucijama koje trebaju, a ne brinu se o kulturi. To je samo i isključivo zahvaljujući nadljudskim snagama Žbanić, producentske kuće „Deblokada“, kao i svih onih „malih“ ljudi koji su im pomogli da uopće pokrenu tako važan projekt, a onda i da isti taj ne propade.Osim koprodukcije s drugim zemljama, finansijska sredstva su davale firme i poduzetnici koji su prepoznali značaj. Minimalan udio je Fondacije. Ne zato što nije htjela pomoći, već zato što nema novca!I busaju se u prsa nečim za šta nisu, oni na vlasti, prstom pomakli da se desi.Čast i naklon do poda pripadaju rediteljici Žbanić.Sama, uz nekolicinu ljudi, iznijela je ovako velik i značajan projekt na svojim leđima. I dovela nas na korak do Oskara, rame uz rame s nekim od najboljih ostvarenja u svijetu. Svi Bosanci i Hercegovci su ponosni, a oni koji su trebali pomoći kada se snimao film, neka se sada zapitaju trebaju li pognuti glavu i stidjeti se.

Još veći je uspjeh nominacija za  Oskara u državi u kojoj se godišnje  snimi jedan ili nijedan film

Zlatni kipić mnogo bi značio za Žbanić i druge koji su učestvovali

Državo, stidi se

Rediteljica Kloi Džao (<a href="https://avaz.ba/tag/110944/chloe-zhao">Chloe Zhao</a>) nagrađena je Oskarom za film “Nomadland”, koji je apsolutni pobjednik 93. dodjele najprestižnije filmske nagrade. Svojom pobjedom ona je ispisala historiju, jer je bila jedna od dvije žene koje su ove godine nominirane u ovoj kategoriji, što se desilo prvi put u historiji Američke akademije filmskih umjetnosti i nauka. Druga je Emerald Fenel (Emerald Fennell).

Osim toga, ona je prva žena koja nije bjelkinja, a koja je pobjednica u kategoriji za najbolju režiju. Do sada je samo pet žena, i to sve bijele puti, bilo nominirano za Oskara u kategoriji za najboljeg reditelja i samo je jedna pobijedila - Ketrin Bigelou (Kathryn Bigelow) 2010. godine za film “The Hurt Locker”.
Kloi je tako i prva Azijatkinja u 93 godine dugoj historiji Oskara koja je dobila ovo veliko priznanje.
Rođena je 1982. u Pekingu, a u London se preselila kako bi pohađala ugledni internat. Nakon nekoliko godina života u Velikoj Britaniji, trajno se seli u Ameriku, gdje upisuje filmsku produkciju na „Tisch School of the Arts“ u sklopu Njujorškog univerziteta. 
Kloi danas s partnerom Džošuom Džejmsom Ričardsom (Joshua James Richards) živi u Los Anđelesu, a društvo im prave njihova dva psa i dvije kokoši.

Ivica Osim: Svjetski, a naš

Linda Tomas-Grinfild: Zaboravite razdvajanja

Novak Đoković: Naš istinski prijatelj

Unutrašnji raspad BiH

Ivica Obrvan: Trasirao put na Euro

Golgota boraca

Tim bez muškaraca

Vojin Mijatović: Naklon žrtvama

BiH na raskrsnici

Džejson Tejtum: Ispisao historiju

Praznik (ne)rada

Nepravda na naplati

Jasmin Ahmić: Iz garaže u cijeli svijet

Meho Kodro: Srce kuca za Mostar

Državo, stidi se

Kloi Džao: Oskar za historiju

Kolumne

Ivica Osim: Svjetski, a naš

Linda Tomas-Grinfild: Zaboravite razdvajanja

Novak Đoković: Naš istinski prijatelj

Unutrašnji raspad BiH

Ivica Obrvan: Trasirao put na Euro

Golgota boraca

Tim bez muškaraca

Vojin Mijatović: Naklon žrtvama

BiH na raskrsnici

Džejson Tejtum: Ispisao historiju

Praznik (ne)rada

Nepravda na naplati

Jasmin Ahmić: Iz garaže u cijeli svijet

Meho Kodro: Srce kuca za Mostar

Državo, stidi se

Kloi Džao: Oskar za historiju