Šarlatani su osobe koje za sebe tvrde da posjeduju&nbsp;znanje&nbsp;ili vještine u nekoj oblasti, iako to nije istina, kaže jedna od definicija. Na našu nesreću, oni koji prate Premijer ligu BiH u fudbalu itekako se susreću s takvim likovima.Jasno, pojma nemaju o fudbalu, ali imaju neke druge sposobnosti. U mešetarenju su svoji na svome, a, eto, u bh. fudbalu kroje kapu.Takmičenje s potpuno neprikladnim imenom ušlo je u neku novu fazu. Najbolje rečeno, vratilo se u neka potpuno stara vremena, kada se znalo ko mora pobijediti, kada vam je to sudija govorio na travnjaku, kada ste morali čuvati živu glavu, a da za to niko nije odgovarao.Može se spomenuti Borac, jer je više nego očigledno da Banjalučani imaju vjetar u leđa, ali suludo bi bilo izdvojiti samo jednog čovjeka ili jedan klub.

Nogometni savez Bosne i Hercegovine je sistem s tri komponente, kako su sami sebe nazvali i zanimljivo je da izvrsno funkcioniraju. Nikada se ne jave predstavnici jedne od tri komponente da zaštite klub ili klubove iz svoje baze, što jasno govori da su svi namireni. Nekome će se nešto graditi u selu, kao onda kada je Iljo Dominković „opremio“ Orašje, neko će biti ponovo izabran, a naći se i zaposlenje za najbliže. Bitno je da su svi u NSBiH tako složni sretni. U cijeloj ovoj priči, u kojoj bh. fudbal munjevitom brzinom propada, ne treba zanemariti ni klubove. Svi se sjete problema kada njih neko zakine, dotad se ide linijom nezamjeranja, opet iz interesa. Bit će koji kvadrat hibridne trave, možda brojači ulaznica na tribinama, a što da ne i pokoji penal kada zatreba, samo neka se ne talasa. A ruku na srce, malo je kalibra i u klubovima, proći će dosta vremena dok se ne pojave neki novi Musa, Jelić, Vujović... ljudi koji su na sve imali odgovor.

I dok fudbal u svijetu napreduje,  privlači sponzore i medije, Premijer  liga BiH sve je gora

Takmičenje s potpuno neprikladnim imenom ušlo je u neku novu fazu

Šarlatani kroje kapu

<a href="https://avaz.ba/tag/18/mostar">Grad Mostar</a> u subotu je bio ponovo žrtva huliganskih napada. Grupa od dvadesetak navijača Zrinjskog, koji sebe zovu "Ultrasi", upala je u starogradsko bošnjačko naselje Donju Mahalu, gdje su se sukobili s nekoliko mještana i nekolicinom pripadnika Veležove navijačke grupe "Red Army". 

U rukama su nosili palice i baklje, a u rušilačkom pohodu demolirali su nekoliko poslovnih prostora, dok je jedna osoba završila s teškim tjelesnim povredama.
Ovo je, nažalost, samo jedan od bezbrojnih vandalizama koje "Ultrasi" iz godine u godinu provode nad Mostarom i njegovim građanima, prije svega onim bošnjačke nacionalnosti, priređujući im svako malo noći haosa, straha i terora. Naravno, BiH nije prva zemlja koja se suočava s problemima huligana i huliganizma. No, bitna je razlika je li država odlučna obračunati se s huliganizmom ili su huligani upravo produžena ruka te države, odnosno stranaka koje njom upravljaju, kao što su nekoć i "Delije", navijači Crvene zvezde, bili regrutni centar države za buduće koljače u Arkanovim "Tigrovima".
U konkretnom mostarskom slučaju javna tajna su bliske veze između "Ultrasa" i politike, a i činjenica da na njihov višegodišnji huliganski teror i barbarizam policija uglavnom žmiri govori sama po sebi. 
Stoga, krajnje je vrijeme da prije svega HDZ, kao vodeća stranka u Hercegovačko-neretvanskom kantonu i Gradu Mostaru, zajedno sa svojim koalicionim partnerima, poduzme konkretne aktivnosti na suzbijanju huliganizma, a zatim i podrži prijedlog o izmjenama zakona koji će postrožiti i rigorozno kažnjavati huliganizam, a koji je već najavio federalni ministar Aljoša Čampara. 
Ukoliko bi ova stranka odbila nova zakonska rješenja ili ponovo propustila priliku da u Kantonu i gradu učini bilo šta konkretno na kažnjavanju izgrednika iz ove navijačke grupe i sprečavanju budućih zlodjela, onda nema potrebe ubuduće se zavaravati da su „Ultrasi“ išta drugo do paravojno stranačko krilo.

Zašto policija godinama žmiri na huliganizam i teror navijača Zrinjskog

Ovo je, nažalost, samo jedan od bezbrojnih vandalizama koje "Ultrasi" iz godine u godinu provode nad Mostarom

Paravojni "Ultrasi"

<a href="https://avaz.ba/pretraga?query=Srebrenica&amp;">U Srebrenici</a> je sve, pa i radost ramazana, drugačije nego u drugim gradovima, kaže glavni imam MIZ-a Srebrenica Damir ef. Peštalić. A drugačije, direktnije i važnije su i poruke ovog mladog vjerskog službenika nego onih koji u Srebrenicu dođu nekoliko puta godišnje. Iz Srebrenice, grada s dovoljno tuge, neizvjesnosti i brige, ef. Peštalić brine i o državi, upozorava na teško stanje te dovom moli dragog Boga da pomogne BiH: “Ona je nama jedina, mi rezervne nemamo!”
Poruke mladog srebreničkog imama moraju naći put do ušiju onih čije srce jače kuca na spomen Srebrenice, a posebno onih od čijih odluka zavisi sudbina Srebrenice, ali i cijele države! 
One prve, prognane iz svog grada, Peštalić poziva da ne zaborave zavičaj, da se ne dijele, jer samo zajedno mogu napraviti bolju budućnost za ovaj grad. Narod Srebrenice, rasut po cijelom svijetu, svoj grad i ne može zaboraviti, čežnja za rodnim mjestom stalno je prisutna, pa i iz daljine pitaju, pomažu, predlažu ili barem nekoliko puta godišnje dođu.

Političari bi iz riječi ef. Peštalića trebali čuti upozorenje da Srebrenica ne može biti briga samo preživjelih nakon genocida. Upravo njima poručuje da grad koji je jedini u Evropi nakon Drugog svjetskog rata doživio genocid nema sistemski riješeno niti jedno pitanje, da je sve što je urađeno u Srebrenici rezultat truda i napora žrtava genocida, koje i danas pozivaju na zajednički život. Srebrenicu osloboditi od nacionalizma i Bošnjacima i Srbima osigurati jednaka prava, jer će u suprotnom Srebrenica biti grad bez ljudi, grad u kojem neće biti ni Srba ni Bošnjaka, poručuje ef. Peštalić.

Prognane poziva da ne zaborave zavičaj, da se ne dijele

Ef. Peštalić: Upozorava na teško stanje

Damir ef. Peštalić: Zajednički ili grad bez ljudi

Finalno odbrojavanje je počelo. Ni puna 24 sata ne dijele Jasmilu Žbanić i Bosnu i Hercegovinu od historijskog trenutka - dodjele Oskara u prestižnom „Dolby Theatreu“ u Los Anđelesu.Film „Quo vadis, Aida“ (Kuda ideš, Aida) nominiran je za najprestižniju filmsku nagradu u kategoriji najbolji film van engleskog govornog područja. A trenutak istine desit će se, prema našem vremenu, u ponedjeljak oko 3 sata ujutro.Sigurno je da će se u cijeloj našoj zemlji, a i mnogo šire, pratiti direktni TV prijenos iz Los Anđelesa s čvrsto stisnutim palčevima za Jasmilu i njen film.No, da već sada raščistimo - bez obzira na to hoće li u BiH stići drugi Oskar ili ne - sama nominacija ogroman je uspjeh, u prvom redu za rediteljicu Jasmilu Žbanić, kao i za kompletnu filmsku ekipu.Jasmila je to i istakla u intervjuu za „Avaz“ kada je rekla:- Ovo je situacija u kojoj ne možeš izgubiti, jer je ovo vrh u našem poslu.

Ono što je sigurno već sada - Jasmila je napravila sjajan film, koji je od svjetske premijere, u septembru prošle godine, na prestižnom festivalu u Veneciji osvojio brojne nagrade širom planete, uz sjajne kritike s najboljih adresa sedme umjetnosti. To je ujedno najvažniji film za Bosnu i Hercegovinu jer se bavi genocidom u Srebrenici 1995. godine. Ustvari, sam film i sve ovo što se dešava mnogo je više od umjetnosti. Rediteljica i ekipa su uradili fenomenalan posao, i to da Jasmila sa suprugom i producentom Damirom Ibrahimovićem večeras sjedi u Los Anđelesu, rame uz rame sa svjetskim filmskim velikanima, već je čudo. I već sada je zaslužila čestitke od svih nas. A da se ipak svi nadamo da u ponedjeljak u zoru niko neće spavati i da se nadamo velikoj fešti s velikim, oskarovskim razlogom - nadamo. I sretno, Jasmila! P. S. O tome da je na sami vrh stigao film iz zemlje u kojoj kinematografija gotovo da više i ne postoji, nekom drugom prilikom.

Ovo je situacija u kojoj ne možeš  izgubiti, jer je ovo vrh u našem poslu, ističe Jasmila Žbanić

Oskar je naš!

Težak prijelom noge, zatim povratak na parket krajem prošle sezone i nada da će u novu <a href="https://avaz.ba/tag/240/jusuf-nurkic">Jusuf Nurkić</a> ući potpuno fit. I bio je popularni Juka spreman, ali ga je brzo dočekala povreda ruke. Opet je morao na liječenje, biti strpljiv i polako se vraćati.

Još jednom je vrijedno radio, potom polako sakupljao minutažu i pružao solidne partije. U klubu su bili strpljivi, nisu ga previše forsirali, a onda se sve protiv Memfisa okrenulo. Nije Portland pobijedio rezultatski, ali svi američki komentatori se slažu da je povratak u formu Nurkića mnogo bitniji od pobjede u jednoj utakmici.
To je onaj pravi Nurkić! Sa 26 poena i 17 skokova najavio je da će u najbitnijem trenutku biti tu za Portland, a navijači ovog NBA kluba ne štede pozitivne komentare na ono što su vidjeli. Svi se slažu, to je Nurkić koji im treba.
Jusuf Nurkić rođen je 23. avgusta 1994. godine. Bio je lider naše juniorske, mlade i seniorske reprezentacije. U NBA je zakoračio 2014. godine. Nosio je tri godine dres Denvera, nakon čega je stigao u Portland.

Centar Portlanda pokazao da je iza sebe ostavio još jednu povredu

Jusuf Nurkić: Opet onaj stari

Zbog različitih situacija u kojima je u djeliću sekunde bilo potrebno donijeti adekvatnu odluku, <a href="https://avaz.ba/tag/114687/zoran-mijic-mrmi">Zoran Mijić</a> iz Bosanske Dubice s razlogom se smatra jednim od heroja BiH. Teško je objasniti zašto se baš on u pravo vrijeme nađe na pravom mjestu, ali zbog toga su svakako sretni svi kojima je proteklih godina spasio život. Posljednji put to je učinio prije šest dana, kada je tokom nogometne utakmice utrčao na teren i spasio od gušenja 17-godišnjeg igrača Ajdina Spahića, koji se iznenada srušio na terenu. Bio je to deseti život koji se nastavlja zahvaljujući ovom dobrom i humanom čovjeku, dugogodišnjem sportisti i sportskom radniku. 
Od 1996. do danas spašavao je ljude, trojicu samo na sportskim terenima, pronašao izgubljenu i promrzlu djevojčicu, a posebno je sretan što su među onima koje je spasio bili i Srbi, i Bošnjaci, i Hrvati, i Romi. Brojna priznanja, kontakti s onima koje je spasio i zahvalnost porodica dovoljna su mu nagrada. Iako je nezaposlen, Mijić je novčane nagrade koristio za nabavku opreme sportskim klubovima i siromašnim sugrađanima.

Od gušenja spasio mladog igrača, bio je to deseti život koji je spasio

Mijić: Brojna priznanja i nagrade za heroja

Zoran Mijić Mrmi: Desetostruki heroj

Bosanskohercegovačkim vlastima je dan više u postupku nabavke vakcina apsolutno nebitan, ali nekome kome život zavisi od imunizacije jedan sat traje kao čitava decenija. Prohujala je s respiratorima, izbornom kampanjom, lažima i prevarama čitava godina pandemije koronavirusa. Dok se susjedi i komšije masovno imuniziraju, taj proces u BiH zavisi od donacija. No, to nije prepreka za ispiranje pameti bh. građanima o online prijavama, putevima imunizacije i kojekakvim nebitnim stvarima. 
Nema građanina BiH koji za života nije primio barem jednu vakcinu. Nema ga! Svi znamo da postupak traje 10-15 sekundi i da se u jednom danu može vakcinisati cijeli jedan grad. Svi znamo, ali šutimo i dopuštamo da nas prave budalama.

Budalaštinama troše vrijeme i pokušavaju opravdati svoju nesposobnost u postupku nabavke vakcina. U međuvremenu su srozali i ono malo ugleda države i poistovjetili nas sa zaboravljenim afričkim plemenima.

Naučili smo živjeti s pandemijom. Možemo li poslije pandemije živjeti s nesposobnim, samodopadljivim i samo sebi bitnim političarima? U demokratskim državama ovakva vlast bi davno bila pometena, a mnogi bi već odgovarali zbog počinjenog krivičnog djela protiv zdravlja ljudi, jer među preminulima od koronavirusa veliki je broj onih koji su žrtva korumpiranog političkog i nepotističkog zdravstvenog sistema.
Građani biraju vlast. Poslije pandemije veoma će brzo opći izbori. Ako ponovo pobijede oni koji su između vašeg zdravlja i talova u postupku nabavke medicinske opreme i vakcina izabrali ovo drugo, onda, fakat, više nije do njih, već do nas.

Veoma će brzo opći izbori. Ako ponovo pobijede oni kojima je važniji tal od vakcina, onda više nije do njih, već do nas

Svi znamo, ali šutimo i dopuštamo da nas prave budalama

Prohujali s pandemijom

Dok svaki dan u posljednjih 35 godina provodi čisteći otpatke koje drugi ostave na cesti, naporno radeći za skromnu mjesečnu plaću, Goraždaninu <a href="https://avaz.ba/tag/26781/muhamed-spahic">Muhamedu Spahiću</a> mnogi ne bi ni zamjerili da je postupio drugačije kada je na cesti ugledao kovertu s novcem. Međutim, ima nešto u tom dobrom, poštenom, običnom bosanskom čovjeku što mu ne da da uzme ono što mu ne pripada.Da je pronašao iznos, za koji on inače radi cijeli mjesec, pošteno je prijavio policiji, a koverta je stigla do vlasnika koji ju je nepažnjom ispustio na ulicu.Muhamed je časno nastavio zarađivati svoj hljeb sa sedam kora, ne obazirući se na komentare u kojima ga hvale, govoreći da je poštenje u ovoj državi rijetkost, ali ni na one u kojima mu govore da je trebao postupiti drugačije. Nije prvi put da postupi tako, jer poštenje je vrlina koju je ponio iz kuće.- Nikad ne bih sebi uzeo bilo šta što nije moje - jednostavnim riječima pojasnio je Spahić.Kada bi je shvatali, kratka priča s ulica Goražda mogla bi biti putokaz mnogima s plaćama mnogo višim od Muhamedove, ali i recept za rješenje većine problema u ovoj zemlji.

Goraždanin na ulici našao i  vlasniku vratio kovertu s novcem

Muhamed Spahić: Poštenje prije svega

Neko ih zove tihim, neko puzajućim, ali, kako god definirali ovaj stalni trend pustošenja novčanika bh. građana, on je tu i traje, bez obzira na Vladine mjere ograničavanja marži na osnovne artikle. Iako smo i sami takvu odluku Vlade FBiH dočekali s odobravanjem, izgleda da ona nema prevelikog utjecaja jer bi njenu primjenu neko morao i kontrolirati.Samo za mjesec potrošačke cijene u FBiH porasle su za 0,8 posto. Prema podacima Zavoda za statistiku FBiH, najviše su poskupjeli odjeća i obuća, prijevoz, hrana, a u vrijeme pandemije - pomalo, ali stabilno - rastu i cijene usluga u zdravstvu.Dok cijene rastu, penzioneri traže usklađivanje penzija s troškovima života, rudari najavljuju proteste, sindikati upozoravaju da potrošačka korpa za većinu radnika postaje nedostižna, a nezaposlene više niko i ne spominje. Sve je veći broj osiromašenih građana koji reduciraju ranije reducirani sadržaj svoje potrošačke korpe.

Za to vrijeme dobro situirani bh. političari, na čija primanja aktuelna poskupljenja utječu koliko i Novalićevi pokušaji na nabavku vakcina, podijelili su uloge. Jedni su vojskovođe ispred naroda, a drugi mirotvorci, jedni bi da se, kao, otcijepe i mirno raziđu, a drugi im to, kao, ne daju. Ko zna koji po redu igrokaz ima sve manje gledalaca, preživljavanje je dominantna tema u većini bh. domova, a sadržaj sutrašnjeg ručka važniji je od višedecenijskog crtanja granica na mapi zemlje koja je previše ratovala i patila. Oni koji to ne shvataju, mirno se razilaze s vlastitim narodom, a brzo će doći u situaciju da pred masom gladnih, obespravljenih i poniženih stanu samo ispred nesposobne brigade podobnih, koja godinama logistiku crpi iz budžeta, a za građane ništa ne radi.

Dobro situirani bh. političari podijelili  su uloge, dok je preživljavanje  dominantna tema u većini bh. domova

Sve je veći broj osiromašenih građana koji reduciraju ranije reducirani sadržaj svoje potrošačke korpe

Mirni razlaz s narodom

Mnogi su se protiv osnivanja lige bogatih u fudbalu pobunili statusima na društvenim mrežama, ali on je bio tamo gdje su oni kojima je fudbal najbitniji. <a href="https://avaz.ba/tag/44572/petr-cech">Petr Čeh</a> (Cech), legendarni češki golman, našao se na ulicama Londona s pristalicama Čelzija, kojima je kao golman znao donijeti mnogo radosti.

Nekada je odbrane nizao na golu, a sada je, zajedno s običnim ljudima, branio fudbal. Bila je to nova odbrana legende na mjestu odakle se zakotrljala lavina koja je definitivno urušila ideju o Superligi za bogate.
Danas tehnički savjetnik Čelzija pokazao je kako još u tom sportu postoje ljudi kojima je fudbal ispred svega. Igra se za novac i za prihode, ali ono što je sport nikako se ne smije zaboraviti, jasno je potvrdio Čehov potez.
Petr Čeh rođen je 22. maja 1982. u češkom Plzenu. Seniorsku karijeru počeo je u Bišanu, odakle je otišao u Spartu iz Praga. Potom je nosio dres francuskog Rena, odakle je stigao u Čelzi. Tu je igrao devet godina, pa prešao u Arsenal. Za reprezentaciju Češke branio je 124 puta.

Zajedno s navijačima Čelzija bio na protestima protiv osnivanja Superlige

Petr Čeh: Nova odbrana legende

Dvanaest velikih klubova senzacionalno je objavilo da osnivaju <a href="https://avaz.ba/pretraga?query=Superligu&amp;">Superligu</a>: elitno takmičenje rezervirano za najbolje. Samouvjereno i odvažno su poručili UEFA-i, FIFA-i i velikoj većini ljubitelja fudbala da im ne trebaju. Ne trebaju im pravila, ne treba im milost navijača, oni su najveći, najjači, najviše zarađuju i u cilju još zarade sad će potpuno da se otcijepe od ostatka svijeta i formiraju zatvoreno društvo za probrane.&nbsp; Uzalud je UEFA prijetila da će ih poizbacivati iz svih njenih takmičenja, oduzeti im sve dosadašnje titule i čak njihovim igračima zabraniti da nastupaju na svjetskim i evropskim prvenstvima. Vlasnici i direktori klubova slavodobitno su se smješkali. A onda je uslijedilo bolno otrežnjenje – hiljade fanova dotičnih klubova izašlo je na ulice da protestvuju protiv odluka svojih rukovodstava, potpomognuti podrškom stotina miliona ljubitelja fudbala širom svijeta. Epilog - klubovi su panično počeli istupati iz Superlige, a čitav projekt raspao se u manje od 48 sati. Fudbal možda i nije najvažnija stvar na svijetu, ali je očigledno ogromnom broju ljudi dovoljno važna da pod svakom zaustave ono što smatraju epohalnom nepravdom za ovaj sport. Razboritim Evropljanima fudbal je očito važniji nego što je prosječnom građaninu BiH vlastiti život. Jer u isto vrijeme (kao u ostalom i zadnjih 30 godina) u BiH broj smrtnih slučajeva od koronavirusa prestiže ratne statistika, vakcina i dalje nema, ljekari alarmiraju javnost da su kineski „malina“ respiratori na kojima su pokradene pare pogibeljni za pacijente, stotine građana tvrde da su im najmiliji ubijeni u bolnici, vlast zadužuje građane po astronomskim kamatnim stopama. A, pored svega toga, uz pljačku i fizičku smrt, iste vlasti ih ponovo psihički ubijaju pričama o ratovima i otcjepljenjima ne bi li se skrenula pažnja s vlastitih zločina. I sve to prolazi bez ozbiljnijeg bunta i naplate računa, uz maksimalno koju stotinu demonstranata. U nekoj zrelijoj evropskoj demokratiji, ljudi odgovorni za bilo koju od ovih strahota, teško da bi se ijedan dan uspjeli održati na slobodi, kamoli na vlasti.Ali, Evropljani fudbal očito ozbiljnije shvataju nego Bosanci vlastiti život.

Evropljani fudbal očito ozbiljnije shvataju nego Bosanci vlastiti život

Fudbal možda i nije najvažnija stvar na svijetu

Fudbal živi, Bosanci umiru

Malo, siromašno afričko selo <a href="https://avaz.ba/pretraga?query=tRAVNIK&amp;">Karundi</a> i njegovih 200 mališana dobilo je školu u kojoj će prvi put djeca imati normalne uvjete za odvijanje nastave. Lijepa priča o humanosti, koja ozari svako lice u teška vremena, ali osmijeh je širi kada znamo da iza ovog projekta stoje Travničanka Martina Fišić i brojni Bosanci i Hercegovci koji su učestvovali u ovoj akciji.
Martina, vjerovatno, nije bez razloga izgradnju škole odabrala kao prioritet, jer je i u njenom životu obrazovanje otvorilo nove puteve, posebno u vrijeme kad posao u svojoj domovini nije uspijevala naći.
Nakon završenog fakulteta otišla je u Irsku. Tamo je već pet godina, a s Ugandom ju je povezao jedan godišnji odmor koji je odlučila provesti u toj zemlji. Tada je i krenula akcija prikupljanja novca u BiH, Hrvatskoj, Irskoj i Italiji, pa je izgrađena škola s pet učionica.
- Kad se male ruke slože, sve se može. Kroz ovu priču sam naučila da jedino što imamo je ono što dajemo - kazala je Fišić.

Pokrenula i do kraja dovela akciju gradnje  osnovne škole u Ugandi

Martina Fišić: Humanost bez granica

Ako bude rata, spreman sam stati ispred ljudi, poručio je jučer <a href="https://avaz.ba/tag/220/bakir-izetbegovic">Bakir Izetbegović</a>, predsjednik SDA. Poručio, i ostao živ. Unio je nemir u narod, prijetnje nije obrazložio, rješenje nije ponudio. Samo je pikirao da će, zatreba li, on ponijeti barjak. 

Bolje je Izetbegoviću da ne čita društvene mreže. Narod bi ga, najblaže rečeno, mogao podsjetiti na riječi koalicionog mu partnera Željka Komšića, koji mu je davno, u javnom televizijskom sučeljavanju, rekao da je agresiju na BiH proveo u trezoru Centralne banke. 
Herojsko srce Izetbegovića je, čini se, i veće od odlučnosti i želje da se suoči sa zamišljenim agresorom. Ili su mu, što je izvjesnije, ambicije prilično neusklađene s realnošću. Jer Bakir Izetbegović je išao i dalje od barjaka te poručio da ne da bi uradio isto što i njegov otac Alija, nego bi popravio očeve greške.&nbsp;- Mome ocu su prebacivali kada je kazao: "Mirno spavajte, neće biti rata.“ Onda je bilo rata. Ja to izgovoriti neću - rekao je Bakir Izetbegović.
Golemo, čak i za Bakira. Čovjeka koji je na čelu stranke koja je najzaslužnija što imamo najveći broj nezaposlenih u Evropi, što smo na dnu prema svim ekonomskim i socijalnim parametrima, što išćemo sadaku po svijetu čak i kada su vakcine u pitanju. Što nam je država socijalni slučaj, a liderske sposobnosti predsjednika SDA i Sebijinog muža svode se u upiranje molećivog pogleda ka Bosforu. 
Barjak bi da nosi „patriota“ koji je upropastio čak i zahtjev za reviziju tužbe Bosne i Hercegovine protiv Srbije za genocid?! 
Dakle, prije nego što stane ispred nas, oči u oči sa zamišljenim agresorom, i prvi put riskira svoj život (izuzev onomad iz sefa), Bakir mora napraviti nešto mnogo lakše i dokazati da može voditi narod. 
Neka nabavi vakcine, da nam ljudi ne umiru. Bez rata.

Barjak bi da nosi „patriota“ koji je upropastio čak i zahtjev za reviziju presude za genocid po tužbi BiH protiv Srbije

Bakirov barjak iz sefa

Većina <a href="https://avaz.ba/tag/768/penzioneri">penzionera</a> živi s minimalnih 382 KM mjesečno. Oni su najviše ispaštali zbog mjera zabrane kretanja, a značajan je broj penzionera koji tokom pandemije koronavirusa, u slučaju infekcije, nisu u mogućnosti izdvojiti novac za skupu terapiju. 

Penzioneri, kao najranjivija i najrizičnija grupa stanovništva, nisu u mogućnosti ni da sanjaju o podizanju vlastitog imuniteta, jer iznosi koje dobiju jedva da su dovoljni za plaćanje računa i skroman obrok dnevno. Za razliku od vlasti susjednih država, kojima je stalo do generacija koje su ih decenijama gradile, bh. vlasti do sada nisu osjetile potrebu da dio novca, koji izdvajaju za povećanja svojih enormnih primanja i kupovinu skupocjenih automobila, usmjere ka populaciji koja jedva preživljava.&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp; 
Građani, udruženja za zaštitu potrošača, ekonomski analitičari, sindikati već duže vrijeme upozoravaju da je potrošačka korpa sve skuplja. Svjedočimo svakodnevnoj borbi s poskupljenjima osnovnih životnih namirnica, pa iz korpe, čiji sadržaj već godinama reduciramo, većina građana ove zemlje, posebno penzionera, može kupiti samo ono najosnovnije. 
Međutim, čak i u ovakvoj situaciji, dok se najavljuje sve teža ekonomska situacija, Vlada FBiH odbila je zakonsku obavezu da izvrši godišnje usklađivanje penzija s rastom BDP-a i troškova života. Prema zvaničnoj statistici, poskupljenja nije ni bilo. Oni s plaćama od nekoliko hiljada maraka nisu ih ni osjetili. 
Dok nezadovoljni građani polako dižu svoj glas, traže ostavke, jer su jedini u svijetu ostali bez vakcina, vlasti koje i dalje traže izgovor da ne učine ništa za običnog čovjeka dobru se, prema svemu sudeći, ne mogu nadati.

Vlada FBiH odbila je zakonsku obavezu da izvrši godišnje usklađivanje penzija s rastom BDP-a i troškova života

Penzioneri, kao najranjivija i najrizičnija grupa stanovništva, nisu u mogućnosti ni da sanjaju o podizanju vlastitog imuniteta

Penzioneri su gladni

Imao je samo pet godina kada je protjeran iz Srebrenice, a njegov povratak gradu iz kojeg je ponio samo fragmente sjećanja, ali i ono što radi danas najbolji je mogući primjer svima koji ljubav prema svojoj zemlji i zavičaju dokazuju iza tastatura.
<a href="https://avaz.ba/pretraga?query=srebrenica&amp;">Irvin Mujičić</a> napustio je odličan posao pri UN-u da bi u Srebrenici otvorio novo poglavlje u svom životu. Obnovio je Roditeljsku kuću, osnovao Udruženje prijatelja prirode “Oaza mira”, dvadesetak kilometara od Srebrenice kupio zemljište i započeo gradnju etno-sela, planira izgradnju mlina na rijeci Jadar, osnivanje ergele konja...
Sve što radi, finansira vlastitim sredstvima ili uz pomoć prijatelja. A da bi oživio turizam u zapostavljenom gradu, morao je obići sva srebrenička sela da bi nakon progonstva prije 27 godina upoznao njihove stanovnike i običaje.
Rezultati Irvinovog rada nisu se dugo čekali, pa je srebrenička sela prije dvije godine posjetilo oko 4.000 turista iz Italije, Austrije, Francuske, Španije i drugih zemalja

Napustio je odličan posao pri UN-u da bi u Srebrenici otvorio novo poglavlje u  životu

Mujičić: Sve finansira vlastitim sredstvima

Irvin Mujičić: Primjer državi

Šarlero i Ojpen našeg Smaila Prevljaka odigrali su utakmicu 34. kola belgijske Jupiler lige u kojoj su slavili gosti zahvaljujući našem reprezentativnom napadaču (2:3). Bosanskohercegovački napadač postigao je tri gola i bio najzaslužniji za trijumf Ojpena. Sve pogotke postigao je u prvom poluvremenu - u 20., 28. i 45. minuti meča. Prevljak je odigrao 56 minuta i, prema specijaliziranom portalu Sofascore, dobio je ocjenu 8,5 te je izabran za najboljeg igrača kola.Inače, naš reprezentativni napadač je ove sezone najbolji strijelac Ojpena sa 16 golova, uz četiri asistencije u 27 prvenstvenih utakmica.Smail Prevljak rođen je 10. maja 1995. godine u Konjicu, gdje je i napravio prve fudbalske korake u Igmanu. Kasnije ga je lopta odvela u RB Lajpcig (U-19) te posudbe u Lajfering i Materzburg. Od 31. januara prošle godine je u svlačionici Ojpena. Za naš državni tim odigrao je sedam utakmica i postigao jedan gol

Izabran za igrača kola belgijske Jupiler lige

Prevljak: Ove sezone najbolji strijelac Ojpena

Šarlatani kroje kapu

Paravojni "Ultrasi"

Damir ef. Peštalić: Zajednički ili grad bez ljudi

Oskar je naš!

Jusuf Nurkić: Opet onaj stari

Zoran Mijić Mrmi: Desetostruki heroj

Prohujali s pandemijom

Muhamed Spahić: Poštenje prije svega

Mirni razlaz s narodom

Petr Čeh: Nova odbrana legende

Fudbal živi, Bosanci umiru

Martina Fišić: Humanost bez granica

Bakirov barjak iz sefa

Penzioneri su gladni

Irvin Mujičić: Primjer državi

Smail Prevljak: Het-trik za 25 minuta

Kolumne

Šarlatani kroje kapu

Paravojni "Ultrasi"

Damir ef. Peštalić: Zajednički ili grad bez ljudi

Oskar je naš!

Jusuf Nurkić: Opet onaj stari

Zoran Mijić Mrmi: Desetostruki heroj

Prohujali s pandemijom

Muhamed Spahić: Poštenje prije svega

Mirni razlaz s narodom

Petr Čeh: Nova odbrana legende

Fudbal živi, Bosanci umiru

Martina Fišić: Humanost bez granica

Bakirov barjak iz sefa

Penzioneri su gladni

Irvin Mujičić: Primjer državi

Smail Prevljak: Het-trik za 25 minuta