Kada decenije provedete radeći, stvarajući nove vrijednosti i svoje znanje potom prenosite mlađim generacijama, onda je i zasluženu penziju teško provesti unutar četiri zida. Iako već u sedmoj deceniji života, diplomirani inžinjer hemijske tehnologije <a href="https://avaz.ba/tag/82469/aziz-mujezinovic">Aziz Mujezinović</a> iz Goražda nastavlja stvarati, kroz svoje radove vrativši se u mladost kada su mu mnogi predviđali i karijeru umjetnika.&nbsp;&nbsp; U Biznis centru u Goraždu Mujezinović je izložio ibret česmu, na koju teče voda, a niko ne zna odakle stiže, ibret album, koji mijenja fotografije prilikom listanja, ibret kutiju, koja premješta kovanice iz jedne u drugu ladicu, ali i slike, splavove, suvenire s motivima Goražda, baš ono što već godinama nedostaje ovom gradu. &nbsp;
Kroz posebnu zbirku svojih suvenira, Mujezinović se sjetio i Drinskih mučenica, časnih sestara ubijenih tokom Drugog svjetskog rata, a zbog čije bi žrtve i statusa blaženih dobivenog prije nekoliko godina iz Vatikana, Goražde moglo i trebalo postati drugo Međugorje. 
Ovaj inovator i umjetnik cijeli je život posvetio razvoju grada u kojem živi i obrazovanju mladih u njemu. Radni vijek proveo je u nekadašnjoj Fabrici azotnih jedinjenja „Azot“ u Vitkovićima, preduzeću „Pobjeda“ i srednjim školama u Goraždu. 
Rođen je 11. januara 1953. godine. Živi sa suprugom, s kojom ima jednog sina.

Ovaj inovator i umjetnik cijeli je život posvetio razvoju Goražda

Mujezinović: Stvara i u sedmoj deceniji života

Aziz Mujezinović: Ibret penzioner

Mnogo je godina i teškog rada potrebno da Bosna i Hercegovina ispuni sve standarde i uvjete koje je pred nju postavila Evropska unija, želi li postati članica ove nadnacionalne organizacije. Škripi nam skoro u svakoj oblasti društveno -političkog, pravnog, ekonomskog i zdravstvenog sistema.
Ima, međutim, oblasti u kojima i BiH briljira. Civilna avijacija, naprimjer. Naša država u tom segmentu ispunila je sve svjetske i evropske standarde.
<a href="https://avaz.ba/tag/14478/bhansa">Državna agencija za pružanje usluga u zračnoj plovidbi</a>&nbsp;(BHANSA) od 5. decembra prošle godine potpuno je preuzela kontrolu nad bh. nebom. To znači da naši stručnjaci dnevno kontroliraju, navode i stručnu pomoć pružaju pilotima 700 aviona koji prelijeću iznad BiH. Ljeti će to biti i do 1.500 aviona.Istina, čekali smo dugo. Ali i dočekali. Naša zemlja ima puni suverenitet nad svojim nebom. To će joj donijeti dodatnih više od deset miliona maraka godišnje.
Fakat da je BiH, kako tvrdi direktor BHANSA-e Davorin Primorac, u oblasti civilne avijacije stala rame uz rame s jednom Njemačkom ili Austrijom, znači mnogo. Posebno maloj državi. Za samo mjesec i po naša zemlja, pa i vlast ako hoćemo priznati, pokazali su da se može biti uspješno. Samo ako se želi.
Veliki tim ljudi kojem je na čelu Primorac, s neophodnom podrškom Vijeća ministara, učinio je mnogo za BiH. Povrh svega, poslali su nedvosmislenu poruku da naša zemlja ima stručnjake koji mogu odgovoriti najkompleksnijim zadacima.
Ipak, potrebno je jedno - struku pustiti da radi. Odriješene ruke mora joj dati politika. Bude li tako, da političari rade svoje, a stručnjaci svoje, BHANSA neće biti među rijetkima u BiH koji ispunjavaju svjetske standarde.

Fakat da je BiH, kako tvrdi direktor BHANSA-e Davorin Primorac, u oblasti civilne avijacije stala rame uz rame s jednom Njemačkom ili Austrijom, znači mnogo

BHANSA u EU

Enes Kahrimanović iz <a href="https://avaz.ba/tag/776/kozarac">Kozarca</a> kod Prijedora desetak godina je radio u austrijskoj firmi koja je sada vlasnik „Austroneta“. Predložio je da dio proizvodnog pogona premjeste u Kozarušu kod Prijedora, gdje je Enes pronašao lokaciju, nakon čega su Austrijanci posjetili BiH.
Ukazali su mu povjerenje te ga postavili za direktora „Austroneta“.
Firma je počela s radom u martu 2008. s pet radnika, a danas ih zapošljava 130, najviše žena krojačke struke. Dokaz koliko je Enes imao dobru viziji govori podatak da 98 posto asortimana izvozi u zemlje EU te da je 80 posto proizvodnje iz Austrije preseljeno u Kozarušu. 
Enes je prenio pozitivne modele rada iz Austrije na radnike u „Austronetu“ pa tako zaposleni u ovoj respektabilnoj kompaniji koja je postala lider na evropskom tržištu primaju 13. i 14. plaću kao premiju i među svim zaposlenima vlada pozitivna radna atmosfera, što se održava na proizvode koje izvoze, kao i na bilans, odnosno zaradu.
Enes tvrdi da bez zadovoljnog i dobro plaćenog radnika nema kvalitetnog radnika, stoga se za njih izdvaja „dobar dio kolača“. Njegovi radnici ne odlaze, prije dvadesetak dana ova kompanija je raspisala konkurs za 15 radnika, a javilo se njih 70, što dovoljno govori o zainteresiranosti za ovu kompaniju koja slovi za jednu od najboljih u BiH, ali i šire.

Firma „Austronet“, na čijem je čelu, počela s radom u martu 2008. s pet radnika, a danas ih zapošljava 130

Kahrimanović: Prenio pozitivne modele rada iz Austrije

Enes Kahrimanović: Kozarčanin s vizijom

Slikar&nbsp;<a href="https://avaz.ba/tag/41669/izet-aleckovic">Izet Alečković</a>,&nbsp;poznat po mangupskim pokretima kistom, ovih dana pokazao nam je šta znači biti hrabar.&nbsp;&nbsp;&nbsp;Tokom pokušaja pljačke jedne banke u ulici Azize Šaćirbegović u sarajevskom naselju Hrasno spasio je život ženi koju je razbojnik držao kao taoca. Iako u poznim godinama, smotao je lopova kao jedno od svojih platna te ga “uramio” – onako umjetnički.
&nbsp;&nbsp;Nije se Izet ni na trenutak uplašio, pratio je situaciju, vrebao, a potom, vidjevši da je lopovu fantomka pala preko očiju, zgrabio ga za ruku u kojoj je bio pištolj te ga munjevito oborio na pod i savladao.&nbsp;&nbsp;
&nbsp;&nbsp;Sarajevo&nbsp;ga poznaje kao pravednog čovjeka, alergičnog na bahatost i lopovluk, prava stara škola.&nbsp;&nbsp;Izet Alečković rođen je 1. juna 1944. godine u&nbsp;Sarajevu. Završio je&nbsp;Akademiju likovnih umjetnosti u Sarajevu. Autor je više od dvadeset samostalnih izložbi u zemlji i inozemstvu, kao i velikog niza zajedničkih izložbi. Učestvovao je u radu na instalacijama i performansima s grupom „Zvono“.&nbsp;&nbsp;&nbsp;Član je&nbsp;Udruženja likovnih umjetnika BiH. Radio je kao profesor u&nbsp;Školi primijenjenih umjetnosti u Sarajevu.
&nbsp;
&nbsp;
&nbsp;

Tokom pljačke banke savladao pljačkaša koji je kao taoca držao ženu

Alečković: Pokazao šta znači biti hrabar

Izet Alečković: Stara škola

Godine su iza nas kako se država BiH od trunja zloglasnog KOS-a, koje poput najgore vrste šuge razjeda i uništava sve što imalo liči na njen napredak, ne može da očisti niti smiri.&nbsp;&nbsp; Svako ko je iole nešto radio za dobro države ili, pak, pokušao da radi, od početka agresije do danas bio je i ostao na nišanu KOS-ovih metilja uvučenih u politički i društveni, pa čak i vjerski život naše države, odakle su svojim smutnjama i lažima lomili i polomili kičmu stotinama odanih, pametnih, vrijednih građana BiH. Bošnjaka, posebno. 
Jučerašnje prisjećanje <a href="https://avaz.ba/tag/18012/zaim-backovic">Zaima Backovića</a> na potvore i laži, iznesene na njegovo ime od prvog KOS-ovca u redovima Armije RBiH <a href="https://avaz.ba/tag/12953/fikret-muslimovic">Fikreta Muslimovića</a>, podsjetilo je autora ovog teksta na dan kada je u Haškom tribunalu, na suđenju rahmetli generalu Rasimu Deliću, a u cilju njegove diskreditacije, pokazan dokument u kome taj isti KOS-ovac bljuje laži na generalovo ime. 
Kao jučer da je bilo, novinari prisutni tokom rasprave na galeriji haške sudnice počeli su se zgledati, čuditi, neki u nevjerici smijati, pitajući se zar je moguće da prvi generalov saradnik na tako prizeman način blati svog komandanta. Vidjeli smo da je moguće. 
I nije samo general Delić tokom agresije bio meta KOS-ovih smutljivaca. S njima su se u Hagu suočili i Naser Orić i Sefer Halilović i svi do jednog haškog optuženika Armije RBiH. 
Mnogi će, možda, kazati da je to što je „davno bilo, davno i prošlo“, ali, sudeći prema onome s čime se država i mnogi njeni građani suočavaju u miru, teško da je prošlo. 
Zato nije više pitanje koliko je zla državi, njenom sistemu i pojedincima u BiH, od devedesetih godina do danas, nanijela KOS-ova kamarila. Mnogo je važnije pitanje imaju li ta ista država, sistem ili pojedinci u njemu snage da se jednom zauvijek obračunaju s bolesnicima i smutljivcima koje nam je KOS kao najgoru vrstu otpada isporučio devedesetih godina. 
Nadati se da će izlaskom knjige „Zaklele se ptice KOS-u“ ostavština KOS-ovih smutljivaca napokon biti p(r)okazana.

Ima li država snage da se jednom zauvijek obračuna s bolesnicima i smutljivcima koje nam je KOS kao najgoru vrstu otpada isporučio devedesetih

KOS-ova kamarila na djelu

<a href="https://avaz.ba/tag/82367/aida-kamisalic-latific">Aida Kamišalić-Latifić</a>, profesorica na Fakultetu za elektrotehniku, računarstvo i informatiku Univerziteta u Mariboru, prije nekoliko dana proglašena je inžinjerkom&nbsp;godine u Sloveniji za 2019.&nbsp;Nominirao ju je Univerzitet na kojem već duži niz godina radi kao profesorica i istraživačica, nakon čega je, odlukom nezavisnog žirija, između deset kandidata koji su ušli u najuži izbor dr. Kamišalić-Latifić proglašena najboljom.Ova uspješna Bosanka tako se našla rame uz rame s mnogim priznatim i uspješnim Slovencima.&nbsp;Nije mala stvar biti prvi, pogotovo ako ste u Sloveniju, kao Kamišalić-Latifić, došli kao izbjeglica, bez ičega.&nbsp;Uzdajući se u svoje znanje, upornost, Kamišalić-Latifić je dokaz da nikada ne treba odustajati od svojih snova.

Imala je samo 12 godina kada je nakon agresije na BiH izbjegla iz Zvornika i s roditeljima i bratom obrela se u jednom izbjegličkom centru u Sloveniji. Bilo je, kaže, strašno ostaviti svoj grad, školu, prijatelje i sve što su imali i doći u zemlju čiji jezik ne poznajete, a ljude pogotovo.

No, ni to je nije spriječilo da postane najbolja.
 &nbsp;

Prije nekoliko dana proglašena je inžinjerkom godine u Sloveniji za 2019.

Aida Kamišalić-Latifić: Pokazala upornost

Aida Kamišalić-Latifić: Uspješna Bosanka

Svi ti uslovi života i razlozi, a najviše progon ljudi zbog rase, vjere, nacije i političkih uvjerenja, doveli su do pojave javnog osuđivanja ustaškog režima, a najveće ogorčenje među poštenim ljudima izazivala je odvratna otimačina imovine časnih ljudi. 
Kad su Nijemci pohapsili i poslali u logore sve Jevreje, oni su svojim pouzdanicima dali jevrejske radnje, pa su po njihovom uzoru i ustaše masovno počele dijeliti srpske radnje svojim sljedbenicima, zbog čega je sav gradski ološ izašao na površinu i nastala je jagma za tuđu imovinu.&nbsp;

Ljudi su se gnušali takvog ponašanja i došlo je do bojkota takvih ljudi i prve velike diferencijacije među građanima, barem je tako bilo u Banjoj Luci u kojoj je Muhamed živio i sve to pomno pratio. Takvo stanje dovelo je mnogo ljudi, a među njima i cijelu širu porodicu Filipovića, pod udar ustaškog režima. Zbog takvih okolnosti su svi pripadnici porodice bili veoma rezervirani prema svemu što je bilo vezano za režim, pa i prema cijeloj atmosferi u zemlji i osobito prema svakoj mjeri režima koji su mrzili.
Opaki karakter ustaškog režima pokazao se već u junu 1941. godine kad je na obali Vrbasa kod rebrovačke pravoslavne crkve nađeno tijelo vladike Platona, veoma cijenjenog episkopa. Njega su na taj zlikovački način ubili Viktor Gutić, tada stožernik Ustaškog stožera, i njegov glavni pomoćnik u zločinima, inače poznati mračni tip Asim Đelić. Uskoro su došli i brojni drugi znakovi da se radi o zločinačkom režimu, a osobito snažnu konsternaciju i protest izazvalo je ubistvo jednog oboljelog hodže koji se nalazio na psihijatrijskom odjeljenju banjalučke bolnice. 
Hodža je poludio kad je u policiji mučen zbog toga što nije u džamiji upalio svijeće na dan atentata i smrti kralja Aleksandra Karađorđevića. Njegovo ludilo se sastojalo od toga što bi, svaki put kad bi vidio uniformirano lice, stao, salutirao i uzviknuo: „Živio blaženopočivši kralj Aleksandar!“ Zločin nad hodžom dogodio se u nedjelju jednog augustovskog dana kad su partizani sa Kozare napali voz kod stanice Dragotinja Gornja i tom prilikom bio ranjen jedan ustaša iz pratnje voza. Ustaša je dovezen u banjalučku bolnicu, a u posjetu mu je krenula grupa ustaških časnika. 
Vidjevši uniformirane ljude, ludi hodža, koji je mirno šetao bolničkim parkom, stao je i izgovorio svoju formulu pokornosti, ali su ustaše na to reagirale više nego divljački. Ispucali su u hodžu više od trideset metaka i zatim njegov leš gazali nogama psujući sve što im je palo na pamet, ma može se zamisliti šta im je palo kad je u pitanju bio hodža sa ahmedijom na glavi. Taj događaj je kao munja preko neba prošao gradom i nastalo je silno uzbuđenje, a sutradan je grad organizirao jednu od najvećih dženaza ikada održanih u Banjoj Luci.

Ustvari je dženaza bila ogroman protestni miting na kojem je bilo više od deset hiljada ljudi, a govore su držali i muftija Nurkić i Suljaga Salihagić i gradonačelnik Đinić, i svi su osudili ne samo konkretni zločin nego i režim u kojem je takav čin moguć. Ustaše su prvobitno zabranile dženazu, ali kad su i dva Bešlagića, koji su bili visoki funkcioneri u ustaškom režimu, izjavili da će klanjati dženazu ubijenome, a Hakija, koji je bio komandant neke bojne, svoju bojnu postrojio da brani učesnike, tada su odustali od prijetnje da će svaki protest biti kažnjen na ustaški način, tj. upotrebom oružja.&nbsp;&nbsp;Sve to što se zbivalo i što nije jenjavalo, jer su muslimani već u septembru najavili Rezoluciju protiv režima koji proganja ljude zbog njihove rase, nacije ili vjere, a ustaše na taj akt odgovorile hapšenjem 180 potpisnika Rezolucije i otpremivši ih u logor Stara Gradiška, među kojima je bio i Muhamedov brat Ahmet, definitivno je oduzelo svaku legitimaciju režimu i proglasilo ga običnim zločinačkim i pljačkaškim režimom vođenim od strane opakih zločinaca.
Tako je i Muhamed pokušao da dadne svoj obol protestima, pa je kao učenik drugog razreda gimnazije, zbog takvog raspoloženja u porodici i široj okolini, došao u veliku nepriliku koja se završila sretno samo zbog činjenice da je i tada bilo poštenih ljudi, i to na svim stranama. Naime, u rano proljeće 1942. godine ustaška je vlast odlučila da, u čast rođendana poglavnika NDH i vođe ustaša Ante Pavelića, podijeli svim učenicima gimnazije po jednu veknu bijelog kruha. Vekne su dijeljene u razredima uz pompu i slavljenje dobročinstava vođe hrvatskog naroda. 
Prilikom podjele kruha, Muhamed je odbio da primi taj Danajski dar, a kao ispriku je naveo da mu majka neće vjerovati da ga je dobio na dar i da će misliti kako ga je negdje ukrao, jer je u tom času takav kruh bio nezamisliv za obične građane. Muhamed se sjećao da mu se, dok je izgovarao te riječi, odjednom pred očima ukazala intenzivna svjetlost i potom je nastao mrak. Probudio se u školskom klozetu gdje su ga podvornici Derviš i Aleksa umivali i pokušavali dovesti svijesti. Ispostavilo se da ga je u nesvijest poslao jednim udarcem u potiljak katolički svećenik i kateheta Ivan Brekalo, koji je bio fratar u crnoj sutani.

Uskoro su došli i brojni drugi znakovi da se radi o zločinačkom režimu, a osobito snažnu konsternaciju i protest izazvalo je ubistvo jednog oboljelog hodže koji se nalazio na psihijatrijskom odjeljenju banjalučke bolnice.

Brekalo je Muhameda udario svojom teškom debelom rukom iza vrata i doveo u stanje nesvijesti. Muhamed nije osjetio ni čuo da mu Brekalo dolazi iza leđa, jer su fratri nosili cipele s gumenim đonom koji nije odavao korake i hodali su nečujno kao da se šuljaju. Kad su ga malo povratili u svijest i kada je došao sebi, pojavio se vršilac dužnosti direktora škole Mato Đaja, rekavši povišenim tonom: „Dovedite ovu budalu u moj ured da mu ja pokažem.“ 
Tako se grješnik našao u Đajinom uredu, a on ga je posjeo na divan i prstom mu pokazao da šuti, ali je nastavio da ga ruži na pasja preskakala, kako se kaže, govoreći mu: „Šta ti misliš da se šališ na račun našeg poglavnika“ i sl. Njemu je poluglasno rekao: “Budalo, zar ti majci nije dosta muke i neprilika, pa i ti da joj ih praviš.“ 
Ostao je kod njega u uredu jedan sat i potom ga je Đaja „potjerao“ da ide kući, rekavši mu da ostane kod kuće tri dana i da u školu dođe kad se oporavi, tj. da se ponaša kao da je bolestan i da trpi posljedice udarca, a izostanak će mu biti opravdan, ali ne i postupak za koji mora dobiti ukor direktora. To da ga je fratar povrijedio, što je Đaja namjerno prenaglasio, trebalo je prema zamisli Đaje da zadovolji ustaše da ne čeprkaju više ništa oko tog slučaja, a pogotovo da ne istražuju o Muhamedovoj porodici i ne konstruiraju antidržavnu pozadinu njegovog postupka.

Prilikom podjele kruha, Muhamed je odbio da primi taj Danajski dar, a kao ispriku je naveo da mu majka neće vjerovati da ga je dobio na dar i da će misliti kako ga je negdje ukrao, jer je u tom času takav kruh bio nezamisliv za obične građane

Ustaše su ispucale u hodžu više od trideset metaka

U godinama kada redovi pred ambasadama postaju sve duži, a broj mladih koji sreću traže pod suncem tuđem neba raste, nevjerovatno zvuči podatak da se jedna porodica odlučila vratiti u domovinu. Višegrađanin <a href="https://avaz.ba/tag/82276/kenan-tufekcic">Kenan Tufekčić</a> s porodicom je napustio Solt Lejk Siti i vratio se tamo gdje pripada, gdje je život teži, ali duša punija.&nbsp;&nbsp; 
Početkom agresije na BiH u Višegradu je zarobljen i ubijen Kenanov otac, kao i veliki broj članova njegove porodice. S majkom i sestrama on je izbjegao u Goražde, pa u Sarajevo, a 1998. odlazi u SAD. U međuvremenu se oženio i dobio djecu, a onda je donio odluku zbog koje je i uvršten u ovu rubriku.


Po povratku u BiH nije ostao u Sarajevu, već je produžio ka Ustikolini i Drini, gdje je u neobrađenom Cvilinskom polju započeo graditi novi život. Danas ima plastenik, krave, patke, ćurke, proizvodi zdravu hranu i odlučan je da na taj način osigura egzistenciju. 

- Ovdje ima bereketa u vremenu. I ovdje se može raditi, ko hoće – kaže Tufekčić.

Ne postoji jači dokaz da ljubav prema domovini ne nestaje ni nakon decenija provedenih van njenih granica. 
Kenan Tufekčić rođen je 26. maja 1977. godine. Oženjen je i otac dvoje djece.

S porodicom napustio Solt Lejk Siti i vratio se tamo gdje pripada

Tufekčić: Život je teži, ali je duša punija

Kenan Tufekčić: Povratnik na Drinu

Jedan od svijetlih primjera bh. privrednika koji su svoje proizvode predstavili i na tržištu Evropske unije je <a href="https://avaz.ba/vijesti/licnost-dana">Darko Kujundžić</a>. Privrednik iz Kreševa i vlasnik firme „Metalos“ ovih dana bio je jedini izlagač iz Bosne i Hercegovine na prestižnom sajmu „Perimeter Protection Nurnberg Messe 2020.“ u Njemačkoj te predstavio novi proizvod panelnih ograda.
Trgovinu panelnim ogradama pokrenuo je prije 12 godina, a vlastiti biznis 2011.Uz sve poteškoće prilikom poslovanja prepoznao je da je važno ulagati u novu opremu i edukaciju. I trud se isplatio. S firmom je dobitnik brojnih certifikata, među kojima je i ISO, a svoje proizvode izvozi u zemlje regije, ali i Njemačku, Austriju, Dansku, Švedsku...
Kujundžić je dokaz da se i u BiH isplati ulagati u ozbiljne projekte i da se uspjeh može napraviti i na međunarodnom planu.

Privrednik iz Kreševa na sajmu u  Njemačkoj bio jedini izlagač iz BiH

Kujundžić: Prepoznao važnost ulaganja u edukaciju

Darko Kujundžić: Dokaz da se može

Kada je „Dnevni avaz“ objavio ekskluzivnu vijest da u Sarajevu 20. februara u dvorani Skenderija nastupa čuveni sastav „Gipsy Kings by Andre Reyes“, bio je to praznik za muzičke sladokusce.
Rijetko u BiH svraćaju muzičke zvijezde takvog kalibra, a za dolazak „Gipsy Kingsa“ zaslužan je producent <a href="https://avaz.ba/pretraga?query=Tomislav%20Ka%C5%A1ljevi%C4%87&amp;sortiranje=najnovije&amp;">Tomislav Kašljević</a>. Riječ o čovjeku koji radi s velikim zvijezdama poput Branka Đurića, „2 Cellos“, Vlatka Stefanovskog... 
Čovjeku koji je 2010. doveo Paka De Lusiju (Paco De Lucia) u Sarajevo, na ove prostore doveo Stinga, „Gregorian“..., idejnom tvorcu projekata „Indexi i prijatelji“, „Sevdah u Lisinskom“...
Koliko god isticao da je u Sarajevu i Bosni i Hercegovini zahtjevno i teško napraviti veliku muzički priču, Kašljević utoliko više istrajava u svojoj želji da u domovini napravi kvalitetne muzičke i kulturne događaje.
Kašljević je rođen u Zenici, a živi u Zagrebu. Organizira velike muzičke i kulturne događaje u cijelom regionu, a BiH za njega ima posebno značenje.

U Sarajevo 20. februara dovodi  „Gipsy Kingse“

Kašljević: Sarađivao sa De Lusijom, Stingom...

Tomislav Kašljević: Čovjek koji ne zaboravlja domovinu

Devetu godinu zaredom „Coca-Cola Sarajevo Holiday Market“ otvoren je paljenjem velike jelke u parku Hastahana. Danima je park bio pun najmlađih i njihovih roditelja, ali i mladih koji su se dobro zabavljali uz svirku uživo.
Organiziran je u ovom prostoru i Porodični dan Općine Centar koji je okupio brojnu djecu i roditelje. Ulice uz „Holiday Market“ svijetlile su kao u svjetskim metropolama, čula se muzika, prolazile kolone mladih...
A za to je glavni „krivac“ <a href="https://avaz.ba/vijesti/licnost-dana">Nedim Lipa</a>, generalni direktor „Sarajevo Navigator Foundationa“, pokretač brojnih zanimljivih događaja u gradu. Pravo dijete sa sarajevskog asfalta. Poznat i po tome da ne zaboravlja staru raju, pa ih okuplja dok traje „Market“.

A prve korake napravio je u „Dnevnom avazu“, odmah negdje na počecima izlaženja najčitanije i najtiražnije bh. dnevne novine.
Došao je na vrata, s tekom i bijelim mantilom ispod ruke, pravo iz škole... Rekao je: „Ja bih radio kao novinar ako može“, onako preko naočala. A imao je, koliko se sjećam, 16 ili 17 godina. I bio je dobar, ništa mu nije bilo teško, deset puta otići u grad, ako treba.
A iduće godine bit će jubilej. Deseti „Coca-Cola Sarajevo Holiday Market“. Samo naprijed, fini dječače!

Organizirao 9. “Coca-Cola  Sarajevo Holiday Market”

Nedim Lipa: "Krivac" za dobru zabavu

Mlada Visočanka <a href="https://avaz.ba/pretraga?query=Elvedina%20Muzaferija&amp;sortiranje=najnovije&amp;"></a><a href="https://avaz.ba/pretraga?query=Elvedina%20Muzaferija&amp;sortiranje=najnovije&amp;">Elvedina Muzaferija</a> ostat će upisana kao prva osoba koja je u Svjetskom kupu u alpskom skijanju osvojila bodove kao predstavnica Bosne i Hercegovine. Vozila je kombinaciju u Austriji i na kraju stigla do 29. pozicije, koja joj je donijela dva boda.
Kao i u mnogim drugim slučajevima, Muzaferija kroz svijet sporta putuje bez podrške države i institucija, čime je njen uspjeh veći, a, kako kaže, za sve je zahvalna roditeljima i sponzorima.
Nema sumnje da je ovaj uspjeh 20-godišnjakinje tek uvertira za velike stvari koje će stići u budućnosti. Pokazala je da je spremna za najveću konkurenciju pa treba očekivati nove njene podvige i podizanje ljestvice.

Elvedina Muzaferija rođena je u Visokom 20. avgusta 1999. godine. Višestruka je prvakinja BiH u alpskim disciplinama. Na otvaranju Zimskih olimpijskih igara 2018. u korejskom Pjongjangu nosila je zastavu Bosne i Hercegovine. Prva je takmičarka u historiji BiH koja se pojavila na startu Svjetskog kupa u brzim disciplinama.

Osvojila prve bodove za BiH  u Svjetskom kupu

Elvedina Muzaferija: Ušla u historiju

Naš reprezentativni golman <a href="https://sport.avaz.ba/tag/177/asmir-begovic">Asmir Begović</a>&nbsp;jučer je uspješno obavio ljekarske preglede na milanskoj klinici “Madonina”, što je bio posljednji preduvjet da postane član slavnog italijanskog kluba.
Dolazak na San Siro sigurno je veliki korak u karijeri svakog igrača, jer nije mala stvar obući dres sedmostrukog prvaka Evrope koji u svojim klupskim vitrinama ima još 30 nacionalnih pehara, bez obzira na to što se radi o šestomjesečnoj posudbi s pravom otkupa ugovora.
Begović će, dakle, biti konkurencija mladom Đanluiđiju Donarumi (20) za poziciju prvog golmana „Rosonera“.
Asmir Begović rođen je 1987. godine u Trebinju. U ratu je bio primoran napustiti domovinu te je godinama živio kao izbjeglica u Kanadi i Njemačkoj. Osim fudbala, poznat je i po svojim humanitarnimm akcijama.
Za naš državni tim debitirao je 10. oktobra 2009. godine i do sada je skupio 62 nastupa. Također, bio je član mlade reprezentacije Kanade...

Dolazak na San Siro sigurno je veliki  korak u karijeri svakog igrača

Begović: Ozbiljna konkurencija mladom Donarumi

Asmir Begović: Pojačao slavni Milan

Dok se razvijenije zemlje trude da zainteresiranim privrednicima pojednostave proceduru za otvaranje malog ili srednjeg preduzeća, a u nekima taj posao urade s nekoliko klikova, u našoj zemlji, čini se, potrudili su se u startu obeshrabriti ljude da osnuju preduzeće, otvore nova radna mjesta, ostanu raditi i privređivati u domovini.&nbsp;Iako svjedočimo masovnom odlasku radne snage iz naše zemlje, odlivu mozgova, redovima ispred ambasada, još ima onih koji nisu digli ruke od rodne grude i žele otvaranjem firme zbrinuti sebe, ali i dati posao svojim ljudima.
Onog trenutka kada se upuste u ovu avanturu, pa sve do dobivanja potrebne papirologije i otvorenja firme, sve podsjeća na dramu “Čekajući Godoa”. Činjenica, u našoj, bosanskohercegovačkoj drami, Godo se “dočeka”, ali nakon što se izgubi strpljenje, ispuni čak 13 zahtjeva i prođu tri mjeseca. 
Mnogo je onih koji u borbi s brdom papira i vremenom, nažalost, odustanu. Poražavajuće je da su, svjedoče o tome najnoviji podaci Svjetske banke, u procedurama za otvaranje lokalnog preduzeća ispred naše zemlje Kosovo, Albanija, Srbija, Crna Gora. BiH se, uvjerljivo, nalazi na lošem 173. mjestu od 190 ekonomija. 
Ovo nije usamljen slučaj da je naša zemlja na začeljima svjetskih lista. Činjenica, ako se posmatra drugačije, onda smo među prvim zemljama po lakoći otvaranja firme, ali otpozadi. 
Ostaje interesantno pratiti hoće li se procedure, konačno, olakšati i tako motivirati privrednici da preduzeća otvaraju u BiH ili će nadležni i dalje nijemo posmatrati da odlaze u uređenije zemlje, čak i one u regionu, a koje su daleko ispred nas.

Naša zemlja na lošem 173. mjestu po lakoći otvaranja preduzeća

Čekajući Godoa

Jedan od najiskusnijih, ali i najboljih rukometaša koje je Bosna i Hercegovina imala u svojoj historiji jeste, bez ikakve dileme, Nikola Prce.&nbsp; Iskusni bek svoju je klasu po ko zna koji put pokazao u premijernom nastupu naše rukometne selekcije na evropskim prvenstvima, protiv Norveške zabio sedam golova, od čega čak šest u prvom poluvremenu, i u 39. godini života pokazao da je i dalje vrhunski rukometaš.
Pola sata igre protiv jednog od favorita za najveći plasman, Norveške, Prce je izluđivao mlađe protivnike svojim majstorijama.
Kada je u pitanju reprezentacija, Prce nije znao reći „ne“. Uvijek se odazivao selektorima. I ono što je bitnije, na svakom susretu bio je sjajan. 
Nezaboravan detalj u velikoj karijeri je i osvajanje EHF kupa s Pik Segedom, što je bio i jedini evropski trofej za ovaj tim u historiji, nakon čega je Prce doživio ovacije otprilike 20 hiljada fanova u Poljskoj.
Svoju prvu utakmicu u najdražem dresu odigrao je davne 2006. godine protiv Nizozemske, a u 109 utakmica odigranih za BiH postigao je 409 golova, što ga čini drugim najboljim strijelcem u historiji "Zmajeva".
U svojoj bogatoj karijeri nastupao je, između ostalog, za Ademar Leon, Pik Seged, Izviđač, Bregenz, Badel 1862 Zagreb, El-Sad, a trenutno je u KH BESA FamGas.
Rođen je 31. avgusta 1980. u Čapljini. Godine 2014. dobio je nagradu za najboljeg sportistu u BiH.
Tu nagradu nazvao je i svojim najvećim uspjehom.

Iskusni bek u premijernom nastupu naše rukometne selekcije na evropskim prvenstvima, protiv Norveške zabio sedam golova

Nikola Prce: Majstor i u četrdesetoj

Alarmantni su podaci iz posljednjeg izvještaja Federalnog zavoda za javno zdravstvo, koji pokazuju da svaki drugi stanovnik u FBiH umire od bolesti srca i krvnih sudova, a svaki peti od malignih oboljenja.&nbsp; Životni vijek sve nam je kraći, a nad ovim izvještajem svi bismo se trebali zabrinuti. Lijepo su ljekari, iz ugla struke, detektirali zdravstvene probleme nacije: prekomjerno korištenje duhana, alkohola, slaba fizička aktivnost...
I stres, kao ključni faktor, svakodnevno prisutan. Dugogodišnja borba za golo preživljavanje, za zapošljavanje, borba s društvenim nepravdama, nizak životni standard, kako platiti račune, izgurati do penzije ili plaće… sve to muči građane Bosne i Hercegovine.
Život bez kredita, za većinu je skoro nezamisliv. A tek onda nastaju problemi, znaju to najbolje korisnici “švicaraca”. Eto šta nam je. Ubija nas život.
Uz sve, kao šlag na tortu, dođu i međunacionalne tenzije, svako malo se zvecka oružjem, vlada strahom... Narodu se baca prašina u oči.&nbsp;
Tu su i problemi poput zagađenja zraka, kontaminirane vode i hrane. U FBiH postoji i skoro 2.000 divljih deponija. Ništa bolje nije ni u drugom bh. enitetu.
Reformu zdravstva potkopali su i masovni odlasci ljekara i medicinskog osoblja iz zemlje. Nemaju svi građani u BiH jednak pristup i istu zdravstvenu uslugu zbog složenog društvenog uređenja.
Isuviše problema za zemlju poput BiH. Odakle ih početi rješavati? Odgovor na to možda ćemo dobiti od Federalne vlade, koja je ovaj izvještaj razmatrala na posljednjoj sjednici.
Nadajmo se sistemskom rješenju. Samo da se sve ne završi kao i mnogo puta do sada u ovoj zemlji: Primljeno je k znanju.&nbsp;&nbsp;

Aziz Mujezinović: Ibret penzioner

BHANSA u EU

Enes Kahrimanović: Kozarčanin s vizijom

Izet Alečković: Stara škola

KOS-ova kamarila na djelu

Aida Kamišalić-Latifić: Uspješna Bosanka

Ustaše su ispucale u hodžu više od trideset metaka

Kenan Tufekčić: Povratnik na Drinu

Darko Kujundžić: Dokaz da se može

Tomislav Kašljević: Čovjek koji ne zaboravlja domovinu

Nedim Lipa: "Krivac" za dobru zabavu

Elvedina Muzaferija: Ušla u historiju

Asmir Begović: Pojačao slavni Milan

Čekajući Godoa

Nikola Prce: Majstor i u četrdesetoj

Ubija nas život

Kolumne

Aziz Mujezinović: Ibret penzioner

BHANSA u EU

Enes Kahrimanović: Kozarčanin s vizijom

Izet Alečković: Stara škola

KOS-ova kamarila na djelu

Aida Kamišalić-Latifić: Uspješna Bosanka

Ustaše su ispucale u hodžu više od trideset metaka

Kenan Tufekčić: Povratnik na Drinu

Darko Kujundžić: Dokaz da se može

Tomislav Kašljević: Čovjek koji ne zaboravlja domovinu

Nedim Lipa: "Krivac" za dobru zabavu

Elvedina Muzaferija: Ušla u historiju

Asmir Begović: Pojačao slavni Milan

Čekajući Godoa

Nikola Prce: Majstor i u četrdesetoj

Ubija nas život