Ministarstvo civilnih poslova BiH i Narodno pozorište Sarajevo (NPS) danas su zaključili ugovor o korištenju dodijeljenih sredstava iz granta za sufinansiranje projekata institucija kulture u Bosni i Hercegovini za 2018. godinu.- Sredstva su dodijeljena u svrhu projekta „Rekonstrukcija vanjske rasvjete na zgradi Narodnog pozorišta Sarajevo. Ovom prilikom zahvaljujemo Ministarstvu civilnih poslova BiH na podršci u realizaciji aktivnosti iz navedenog projekta - stoji u saopćenju NPS-a.

Sredstva su dodijeljena u svrhu projekta „Rekonstrukcija vanjske rasvjete na zgradi Narodnog pozorišta Sarajevo“

Uspješna saradnja NPS-a i Ministarstva civilnih poslova BiH

U organizaciji Instituta za strategijske studije "Foruma Bosna", sinoć je u mostarskoj Pozorišnoj kafani održana promocija knjige "Tragom drevnih Bošnjana" autora Tanera Aličehića i Đenana Galešića. 
Promocija je imala za cilj otvoriti javni dijalog o izgradnji, jačanju i promociji bosanskog nacionalnog identiteta, a autori, te promotori ovog djela Jasmin Branković, pomoćnik federalne ministrice obrazovanja i nauke, i Asim Krhan, politolog i direktor Muzeja Hercegovine, govorili su u kontekstu "razvoja bosanske države i nacionalnog identiteta kroz historiju", saopćili su organizatori.
Taner Aličehić istakao je da je ovo djelo rezultat trogodišnjih aktivnosti te da predstavlja skup razmišljanja i tekstova dvojice autora.
- Knjiga se bavi prepoznavanjem zabluda i preispitivanja koje su nas na neki način obilježile tokom našeg odrastanja, koje su bile nametnute u prošlosti od antibosanskih politika. Veoma se lako može uvidjeti koliko su nacionalisti s ovog područja oduvijek strahovali od bosanske države i bosanskog naroda. Jednostavno zbog toga što je bosanstvo bilo sinonim za ljubav i inkluzivnost na ovim prostorima - poručio je Aličehić.
Cilj knjige, kako je dodao, jeste prepoznati sve zablude i laži koje su imale samo jedan zadatak, a to je da se „zatre trag bosanskoj državi, njenom narodu i bogatom kulturnom i historijskom naslijeđu toga naroda“.
Jasmin Branković potcrtao je da knjiga „Tragom drevnih Bošnjaka“ daje vrlo utemeljen historijski pregled nastanka i razvoja bosanske države, njene duhovnosti i bosanskog identiteta.
- Nacionalističke ideologije zemalja okruženja su izvršile snažan utjecaj i razorno djelovale na ukupno bosansko društvo, ali ga, ipak, nisu uspjele uništiti. Bosanski duh je previše žilav, previše jak i on se uspio održati čitavo to vrijeme... Potrebno je tražiti puteve kako da dođemo do konačnog cilja, da ono što čini bosanski duh, bosansku državu zaista u potpunosti obuhvati ove naše prostore i da to bude još čvršća brana svim onim ideologijama koje toliko razorno djeluju već, evo, 200 godina na bosansko biće - rekao je Branković. 
Asim Krhan govorio je o specifičnost bosanskog pluranog društva, snažnim vezama koje su isprepletene u našem društvu.
- Te veze i ta pluralna suština su bili velika brana kod ove posljednje agresije. Svako drugo društvo, društvo koje je labavije, ne bi izdržalo ovakvu razinu agresije - ističe Krhan.
Prema Krhanu, današnje poimanje nacije euroatlantskom svijetu konvencionalno se odnosi na pojam državljanske nacije, političke nacije i vezano je za pojam ustavnog patriotizma.
- Ova knjiga daje odgovore na pitanja je li razvoj nacionalne identifikacije na tlu BiH definitivno završen, je li moguće zamisliti bh. društvo u kojem će doći do razdvajanja religijsko-kulturne od nacionalne identifikacije, te je li moguće promovirati bosansku naciju kao naciju bh. državljana. Bosanska nacija, naravno, ne negira do sada posebno formirane identitete - ocijenio je Krhan.
Konstatirajući da se „nalazimo u individualnoj i kolektivnoj agoniji“, koautor djela Đenan Galešić, podsjetio je da prisutnost svih faktora bosanske pluranosti, ne samo vjerskih, na svim dijelovima bosanske zemlje egzistira hiljadu godina.
- To je katalizator nastanka i opstanka bosanske filozofije života. Baza ove pojave je kršćansko, muslimansko i jevrejsko naslijeđe koje je prisutno i razvija se u Bosni, koje čini općebosansko naslijeđe. To bosanstvo o kojem ovdje govorimo znači stvaranje i njegovanje osjećaja povezanosti i solidarnosti stanovništva - ustvrdio je Galešić, stoji u saopćenju.

Knjiga se bavi prepoznavanjem zabluda i preispitivanja koje su nas na neki način obilježile tokom našeg odrastanja, poručio je jedan od autora

U Mostaru promovirana knjiga "Tragom drevnih Bošnjana"

Nakon što se rediteljka Jasmila Žbanić sa suprugom Damirom Ibrahimovićem i kćerkom Zoe početkom godine preselila u Berlin, kako „Dnevni avaz“ saznaje, porodica se vratila u Sarajevo. 
“Quo vadis, Aida”
Prema našim saznanjima, rediteljka je došla u bh. prijestonicu na godinu, radi snimanja filma o Srebrenici “Quo vadis, Aida” (“Kuda ideš, Aida”). 
S obzirom na to da je njena kćerka u Berlinu išla u školu, Žbanić je odlučila da i Zoe vrati u BiH, pa ju je upisala, prema riječima „Avazovog“ izvora, u Internacionalnu privatnu gimnaziju Mostar. 
- Zbog poslovnih obaveza Jasmila se vratila u bh. prijestonicu, a kćerku nije htjela ostaviti samu u Berlinu. Zoe je sretna zbog nove sredine, ali i prijatelja u Mostaru koje je upoznala. Oduševljena je, a Iranka joj je cimerka – pojašnjava naš izvor. 
Holandski glumci 
Žbanić je nedavno boravila u Amsterdamu, gdje je tražila holandske glumce za novo igrano ostvarenje, a prije toga kasting je održan i u našoj zemlji. Jasmila je polovinom godine u Njemačkoj radila dokumentarni film, a kako nam je svojevremeno kazao njen suprug Damir, u pitanju je vrlo složena i ozbiljna priča. 
Organizirala program „Dan Hajrudina Šibe Krvavca“&nbsp; Jasmila Žbanić i dalje je na čelu Udruženja redateljica i redatelja Bosne i Hercegovine, koje je nedavno u povodu rođendana velikog bh. reditelja Hajrudina Šibe Krvavca organiziralo program pod nazivom „Dan Hajrdina Šibe Krvavca“. 
Žbanić je, kao i ranije, bila domaćin ovog događaja, na kojem je predstavljena i Šibina monografija.

U bh. prijestonici boravit će godinu zbog snimanja filma o Srebrenici

Žbanić: U Amsterdamu tražila glumce za novi film

Kćerka Jasmile Žbanić iz Berlina došla na školovanje u Mostar

Damir Emrić, baletan porijeklom iz Bosne i Hercegovine, sa sobom nosi neobičnu životnu priču. Rođen je u Čapljini, a odrastao u hercegovačkom biseru Počitelju. Zbog ratnih okolnosti s roditeljima se preselio u Berlin, a potom osvojio Ameriku, i to na vrhovima prstiju.&nbsp;&nbsp;
Poslije američkog sna ovaj talentirani umjetnik angažiran je u trupi „Royal Danish Ballet“ u Kopenhagenu te se tako vratio u Evropu, gdje je nastavio živjeti svoju baletsku bajku.&nbsp;&nbsp;
Trenutno živite u Kopenhagenu, gdje ste angažirani već godinu, kako se ponovo osjećate u Evropi?

- Prije nekoliko dana završio sam svoju 23. predstavu. Kopenhagen je, u odnosu na Ameriku, dosta hladniji, ali sam se brzo navikao. Osjećam se dobro, stvorio sam širok krug prijatelja.

Kakve uspomene Vas vežu za domovinu?

- Rodio sam se u Čapljini, a živio u Počitelju. Moje uspomene na ova dva grada mogao bih podijeliti na lijepe i neprijatne. Razlog ovome je rat, a ja ga se dobro sjećam. Dolaskom u Berlin 1993. kao šestogodišnji dječak sa mnom su došle, naravno, i moje uspomene na ono što sam volio, a morao da napustim. U Njemačkoj počinje nešto novo. Nakon pet godina provedenih u Berlinu kao ratne izbjeglice, roditelji su odlučili da idemo za Ameriku.Kako ste zavoljeli ples?

- Moj otac je mlađeg brata i mene upisao na džudo sekciju u jednom sportskom centru, a prostorija do naše bila je za balet. Išao sam redovno na džudo, ali me uvijek privlačila ta druga prostorija. Učiteljica baleta me je primijetila i počela razgovor o tome kako je uočila moje interesiranje za balet. Sljedeći put sam uz moju muziku počeo da plešem spontano, prateći moj osjećaj te muzike. Od tog dana nisam prestajao da plešem.

Fizička spremnost

Koliko balet iziskuje čovjekovog napora?

- Balet je izuzetno naporan. Iziskuje fizičku spremnost, osjećaj za muziku, pokret i fleksibilnost. Prirodna građa svakog plesača je veoma bitna, ne samo ljubav i želja. U plesu je bitno konstantno održavati kondiciju, fleksibilnost, slušati muziku, jednostavno rečeno, živjeti s tim.


Planirate li u budućnosti s Vašim ansamblom doći i nastupiti u našoj zemlji?
- Mnogo bih želio plesati u Sarajevskom pozorištu sa svojom koreografijom i užim krugom mojih prijatelja plesača, ko zna, možda se i to desi.


Pokret bez govora

- Časovi glume na baletu su mnogo drugačiji nego na akademijama za glumu, jer plesači sve dočaravaju pokretom bez govora. Kad imam ulogu gdje treba da se glumi, ne predstavlja mi nikakvu poteškoću. Naprotiv, uživam u tome. Baletski plesač treba biti kompletan da bi mogao prihvatiti ulogu koja mu se nudi – kaže Emrić.&nbsp;

Džudo je „kriv“ za moju karijeru

Emrić: Prirodna građa svakog plesača je veoma bitna za balet

Baletan iz BiH Damir Emrić svijet osvaja na vrhovima prstiju

Jedan od najboljih bh. reditelja<a href="https://avaz.ba/lifestyle/kultura/386925/haris-pasovic-na-celu-italijanskog-%E2%80%9Cmittelfesta%E2%80%9D">Haris Pašović</a> (57) početkom decembra doživio je infarkt u Novom Sadu, a u jednoj od tamošnjih bolnica bio je na liječenju.Sve se desilo dok je imao predavanja na Akademiji umjetnosti u Novom Sadu, ali zahvaljujući brzoj reakciji doktora i Harisovoj pribranosti, dobro je završilo. Već 15 dana reditelj boravi u Sarajevu, a bio je podvrgnut liječenju i u bh. prijestonici. U prvom intervjuu nakon srčanog udara Pašović je za „Dnevni avaz“ govorio o godini na isteku, umjetnosti, festivalu u Italiji „Mittelfest“, čiji je postao direktor, „East West Centru“, novim projektima... &nbsp;Neuredan život- Sada se osjećam dobro. Doktori u Novom Sadu su brzo intervenirali i učinili šta je trebalo. Nakon toga sam prebačen u Sarajevo, gdje su naši ljekari napravili još jednu intervenciju – govori nam Pašović na početku razgovora. Jeste li se vratili poslovnim obavezama?- Polako se vraćam. Trenutno su praznični dani pa i nemam mnogo obaveza. Taman ću ovu godinu završiti u miru pa se početkom naredne vraćam punom snagom. Znači li to da ćete promijeniti način življenja?- Sad više nije pitanje mog izbora, nego se moram mijenjati. Shvatio sam da nisam Supermen. Što se tiče uzroka infrakta, kako kažu ljekari, uvijek je to kombinirano. Postoje nasljedni faktori, onda stres, holesterol, pušenje, brz način života... Sve su to faktori koji doprinose lošem stanju, a ja sam ih sve imao. &nbsp;Hoćete li zbog zdravstvenih problema smanjiti i obim posla?- Neću manje raditi zbog toga. Mislim da mogu nastaviti, jedino što sam uradio je to da sam definitivno prestao pušiti cigarete. Svakako, kontrolirat ću se redovno, s tim da ovom prilikom želim pozvati sve ljude iznad 50 godina da rade redovne preglede. Generalno, imamo neuredan način života, pa bi bilo vrlo fer da bar vodimo evidenciju o zdravlju.&nbsp;Puna snagaKakva je bila godina na isteku na polju umjetnosti?- Bila je dobra i uzbudljiva u umjetničkom smislu. Igrali smo puno u BiH, ali i regionu. Festival u Italiji omogućio mi je mnogo novih poznanstava i putovanja. Imali smo probleme lokalne prirode, u smislu finansiranja i tako. Ali, eto, kako vidim, sve više i više sami sebi postajemo problem. Zato je najvažnije usmjeriti se na sebe i rad, shvatiti vrijednost projekata. Onda, „East West Centar“ je, također, bio u punoj snazi tokom godine, predavao sam u Sarajevu, Novom Sadu, po svijetu... Uglavnom, bila je to dobra godina. &nbsp;Hoćete li uskoro nešto novo režirati?- Radimo koprodukciju sa Sarajevskim ratnim teatrom, a u pitanju je tekst Elme Islamović pod nazivom „Zašto moja nana priča s televizorom“. To je jedna tragikomedija o Alzhaimeru i bolesti koja je česta pojava u našem društvu. Želja nam je da se bavimo i starijim ljudima jer su, na neki način, zanemareni u društvu. Koje teme dobro prolaze kod publike?- Ima puno zanimljivih i važnih tema, a problem je što mi u BiH dosta zaostajemo za Srbijom i Hrvatskom, a da ne govorim o ostatku Evrope. Nažalost, takvo je stanje kada je u pitanju televizijska, filmska, ali i muzička produkcija. Opet, nije to samo stvar s kulturom, nego zaostajemo u svemu, tako da ono što je sada jasno jeste to da niko ne vodi računa o tome, a i sami umjetnici kao da su izgubili snagu.Očekujete li da će u 2019. biti bolje bh. društvu?- Voli bih da bude, ali ne vidim u ovom trenutku velike promjene koje vode ka tome. Vidim da se i dalje pričaju stare priče, bar u politici. Jasno je da običan svijet mnogo više sarađuje i nema toliko zle krvi među Srbima, Hrvatima, Bošnjacima... Dolazimo i odlazimo jedni drugima, ali političari su toliko zadrti da nas uništavaju. Ne dozvoljavaju nam da, konačno, postanemo normalni nakon toliko godina poslije rata. Bojim se da je politička scena nezrela i da nas ti nezreli ljudi, svojim pogrešnim potezima, sve uništavaju. &nbsp;Gubimo se...&nbsp;Neki bh. umjetnici napustili su našu zemlju. Razmišljate li Vi o tome?- Znate šta, ne razmišljam toliko jer sam našao neki model da boravim na više strana. Opet, nije moguće da svako nađe takav način i istina je da počinjemo gubiti dobre umjetnike i gubit ćemo ih sve više. Ne samo zbog toga što fizički odlaze, nego i oni koji su ovdje nemaju dovoljno mogućnosti da rade. To je ono što je zastrašujuće. Zaista je strašno zbog čega ova zemlja toliko tone i zašto postajemo toliko zaostali, a ne moramo. &nbsp;Gurao sam dok je moglo - Nisam imao probleme, desilo se. Ali, svakako sam shvatio da je veoma važno raditi redovne kontrole, posebno ljudi koji imaju 50 i više godina.&nbsp; Ja sam, kao većina nas, gurao dok je moglo, a zapravo ne može kako hoćemo. Potrebno je da vodimo više računa o zdravlju – poručuje Pašović.

Napad sam doživio na predavanjima u Novom Sadu

Reditelj Haris Pašović prvi put govori nakon infarkta: Zdravlje više nije stvar mog izbora, ali ne mogu prestati raditi

Sanela Pepeljak više od 20 godina članica je ansambla Drame Narodnog pozorišta u Sarajevu. Jedan od posljednjih njenih angažmana je u predstavi <a href="https://avaz.ba/lifestyle/kultura/422731/dramska-predstava-fenicanke-na-sceni-narodnog-pozorista-sarajevo">„Feničanke“</a>, gdje igra jednu od glavnih uloga, zajedno s Amrom Kapidžić i Monom Muratović. Pepeljak igra i u predstavama „Ožalošćena porodica“, „Leptir“, „Kralj Lir“, „Sastanak na vrhu“, „Divlje meso“, „Hamlet zna što narod ne zna“... &nbsp;Antička drama Iako je, kada su TV i film u pitanju, napravila pauzu, publika je se sjeća po ulogama u „Preko granice“, „Gori vatra“, „Ljeto u zlatnoj dolini“...- Sretna sam što sam dio priče „Feničanke“. Moram istaknuti da je bilo ugodno sarađivati s kolegama, kao i rediteljem Ozrenom Prohićem. Antička drama je uvijek aktuelna jer propituje čovjeka, sukobe, ratove, sreću i nesreću – govori nam Pepeljak. Predstava govori i o tome kako se mnoge stvari kroz historiju mijenjaju, osim čovjeka. - Mijenjaju se društveno-političke prilike, nazivi država..., ali čovjek ostaje isti. To je tako zato što je čovjek stvoren kao slika ili po uzoru na Boga, ali rijetki su oni koji su uspjeli izvojevati najveće bitke - one sa samim sobom. Čovjek je u stanju uništiti i prirodu, ali ne promijeniti sebe i svoju pohlepu za vlašću, mržnjom, okrutnošću – smatra Pepeljak. &nbsp;Duge probe Iako je kroz njenu karijeru bilo perioda kada je bila manje angažirana, ističe da se stvari mijenjaju.&nbsp; - Volim svoj posao. To je ono što sam sama birala i tome sam vrlo posvećena, a pozorištu odana. Dešava se i to da sam umorna nakon dugih proba, ali slatki je to umor. Što se tiče TV i filmskih angažmana, mogao bi se i život potrošiti čekajući da naša produkcija profunkcionira. Film je gotovo incident, ali nadam se da ćemo se uskoro dozvati – iskrena je glumica. U „Kralju Liru“ Pepeljak igra Regan, a, kako kaže, raditi Šekspira želja je svakog glumca.&nbsp; - Uvijek sam uplašena kad dobijem ulogu. Prije svega, to je velika odgovornost. Nastojim se svaki put potpuno poništiti i graditi ulogu od nule. Poništiti sebe je cilj, ali i polazište. Bilo je zanimljivo kako reditelj Diego de Brea čita „Kralja Lira“. Inače, nikad nisam bila ta koja bira svoje uloge, uvijek su me birali – kaže Pepeljak. &nbsp;Ne odbijam uloge Sanela Pepeljak nikada nije odbila neku ulogu i smatra da to nije u opisu glumačkog posla. - Mislim da je to krajnje drsko i neprimjereno. Biti zaposlen glumac danas je ogromna stvar.&nbsp; Živim od svog posla i sretna sam da sam zaposlena. Kakvo odbijanje uloga. Ne radim to – govori Pepeljak.

Poslovni umor je sladak <195> Sretna sam što sam dio priče „Feničanke“

Bojim se svake uloge

Kultna predstava <a href="https://avaz.ba/showbiz/film-i-tv/398844/ademir-kenovic-za-avaz-nakon-uspjeha-na-pula-film-festivalu-zaba-prevazilazi-lokalno-i-ta-tema-vlada-svuda">„Žaba“</a>, rađena prema tekstu Dubravka Mihanovića, u režiji Elmira Jukića, sutra će biti izvedena 250. put u Kamernom teatru 55. Ovaj komad prvi put je izveden u sarajevskom Domu policije 2008. godine, a u „Žabi“ igraju Emir Hadžihafizbegović, Aleksandar Seksan, Mirsad Tuka i Moamer Kasumović, koji su se jučer na pres-konferenciji obratili predstavnicima medija. &nbsp;Predstava na gotovo hirurški način dijagnosticira vrijeme u kojem živimo. Ona donosi likove koji se ne snalaze u tranzicijskom vremenu i dobu promijenjenih vrijednosti. U svih 249. izvođenja do sada „Žaba“ je bila rasprodata, a kod publike je izazivala najdublje emocije.Važna temaU vrlo otvorenom razgovoru za „Dnevni avaz“ Seksan je otkrio šta je ključ trajanja ovog komada. - Emocije su svakako prisutne, ali strah ne postoji kakvo će biti to 250. izvođenje, jer smo toliko sigurni u svoju igru. Možemo strah imati zbog bilo čega drugoga, ali prilikom izvođenja „Žabe“ ne. Iskreno, i nas uvijek iznenadi kako ljudi reagiraju, i zaista predstava nikada nije bila ista od prvog pa eto do 250. igranja. Također, uvijek je bilo zanimljivo i to u kojem će smjeru krenuti onda kada je počnemo igrati, to se nikad ne zna. Nekad bude dosta emotivnija, drugi put tiša, pa sirova i brutalna. Sve zavisi i od toga kako smo tokom izvođenja raspoloženi – pojašnjava Seksan. Dodaje da je sretan zbog toga što će igrati pred ljudima koje mnogo voli i koji su poštovaoci predstave dugi niz godina.- To će biti naše zajedničko prolaženje kroz sve ponovo. Veoma je važna tema koju „Žaba“ obrađuje i zaista jeste antiratna predstava.&nbsp; Generalno se može primijeniti na bilo koju sredinu. Mislim da je to ključ ove priče, kao i emocije kojima barata. Živimo u vremenu u kojem vlada užasna otuđenost ljudi jednih od drugih, čak i unutar porodice. Vidimo da se porodice raspadaju zbog banalnih razloga, nestrpljivosti, netrpeljivosti ljudi, koje su im nametnuli neki vanjski faktori. A „Žaba“ o svemu tome govori, kako se ljudi trebaju popravljati, da nam je potrebno malo više međusobnog razumijevanja i to uvijek rezultira onim dobrim, a to je normalan život – smatra glumac. Misija pozorišta Predstava je izvođena u regionu te u nekoliko zemalja svijeta. Osvojila je brojne nagrade, dok je 2016. godine snimljena u formatu igranog filmskog ostvarenja. - Kako je Emir naveo, ljudi su nakon „Žabe“ mijenjali životna mišljenja, neki nisu znali gdje su automobil ostavili poslije odgledane predstave i slične stvari. Zato se nadam da nismo obavili samo jednu misiju pozorišta, da zabavi ljude, nego da ih i malo zadevera. Zato smo presretna sva četvorica. Želja mi je da predstava traje sve dok nas zdravlje bude služilo i sve dok smo psihički i fizički spremni za igru – poručio je Seksan.Šta kažu ostali akteri- Hadžihafizbegović: Sretni smo što smo iz Sarajeva poslali snažnu antiratnu poruku. „Žaba“ otvara probleme i popravlja ljude.Tuka: Da bi jedna predstava opstala, potrebno je više faktora. Prema meni, najvažnija je partnerska igra, međuljudski odnosi koji su za sve godine igranja predstave ne samo sačuvani nego i nadograđivani.-&nbsp; Kasumović: Probudio sam se u znoju, jer sam sanjao košmar u kojem sam zaboravio doći na predstavu „Žaba“. Dobiti priliku igrati rame uz rame s tri lava za mene je bilo nestvarno iskustvo na početku karijere.

Neki nisu znali gdje su automobil ostavili poslije odgledane predstave

Aleksandar Seksan za "Avaz": Ljudi su mijenjali životna mišljenja poslije "Žabe"

Udruženje likovnih umjetnika BiH večeras je upriličio otvaranje izložbe „Mali format 2018“ u prostorijama Galerije „Roman Petrović“ sa početkom u 19 sati.

Na ovogodišnjoj selekciji Malog formata izloženi su radovi 66 autora, koje je birao stručni žiri u sastavu: Stijepo Gavrić, Emir Osmić, Hasan Čakar, Avdo Žiga i Boris Hodak. 
Danis Fejzić predsjednik Udruženja likovnih umjetnika BiH kazao je za „Avaz“ da 17 godina tradicionalno obilježavaju te daju svoj doprinos pred Božićnoj atmosferi. Lijepo okupljanje i druženje povodom „Malog formata“ jedna je od značajnijih manifestaciju koju ULU BiH provodi te kojom se ponose. 
„Mali format“ je specifična likovna postavka gdje je svaki autor zastupljen sa svojim osobenim senzibilitetetom u polju male forme. Zastupljene su kao i dosada sve klasične likovne discipline grafika, slikarstvo, skulptura, crtež, instalacija. 
- Ovogodišnji saziv pruža jedan kvalitetan i značajan i vjerodostojan uvid u sve ono što čini likovnu scenu u BiH - kazao je Fejzić.
Pobjednik, lauerat koji je večeras proglašen, tradicionalno ima pravo da bude predstavljen sa samostalnom izložbom krajem naredne godine a to je Admir Mujkić čiji rad predstavlja uspjelu kombinaciju nekoliko vizuelnih medija, crtež, skulptur i grafiku.

Na ovogodišnjoj selekciji izloženi radovi 66 autora

„Mali format“ specifična likovna postavka

Otvorena izložba „Mali format 2018“ u prostorijama Galerije „Roman Petrović“

Povodom 250. izvođenja kultne predstave „Žaba“ u Kamernom teatru 55, danas je održana pres-konferencija, kojoj su prisustvovali akteri ovog komada, Emir Hadžihafizbegović, Mirsad Tuka, Aleksandar Seksan, i Moamer Kasumović.Režiju potpisuje Elmir Jukić, a „Žaba“ je prvi put izvedena u sarajevskom Domu policije 2008. godine, dok će svoje 250. igranje doživjeti prekosutra u Kamernom teatru 55. Tokom svog obraćanja Hadžihafizbegović je otkrio da će Kokan Mladenović u ovoj pozorišnoj kući režirati i predstavu <a href="https://avaz.ba/lifestyle/kultura/428004/doli-bel-i-ja-smo-pocele-iz-sarajeva">"Sjećaš li se Dolly Bell"</a>, prema kultnom filmu istog naziva. Kako je kazao direktor Kamernog teatra 55, probe za predstavu kreću u januaru, a premijera bi se trebala desiti u martu. Prema saznanjima „Dnevnog avaza“, jednu od ključnih uloga trebao bi igrati Mirsad Tuka, koji je, inače, član Drame u ovom pozorištu. Kultni film "Sjećaš li se Dolly Bell" snimljen je 1981. godine prema tekstu Abdulaha Sidrana.-&nbsp; Poslije duge medijske ilegale otkupili smo prava od Abdulaha Sidrana. Ekipa Kamernog teatra i ja kao upravnik zahvaljujemo Sidranu, koji je pokazao senzibilitet i ustupio nam prava da radimo dramatizaciju za predstavu '"Sjećaš li se Dolly Bell“ – naglasio je Hadžihafizbegović.

Press-konferencija održana povodom 250. izvođenja kultne "Žabe"

Kokan Mladenović će režirati "Sjećaš li se Dolly Bell", a dio glumačke ekipe je Mirsad Tuka

Jučer je bilo emotivno u Narodnom pozorištu Sarajevo. Članovi Opere NPS svečno su ispratili kolege Dragana Pavlovića i Neziru Bojičić u penziju.&nbsp; Ovo dvoje vrsnih umjetnika su svojim dugogodišnjim radom ostavili neizbrisiv trag na operskoj sceni. 
- Zahvalni smo i čast nam je da ih imamo za kolege i prijatelje. 
Našim dragima Neziri Bojičić i Draganu Pavloviću, epizodistima Opere NPS želimo duge, zdrave i sretne penzionerske dane, da im na licima sjaji osmijeh svaki put kad se sjete svojih kolega i Narodnog pozorišta Sarajevo - kazali su, između ostalog, kolege hora Opere Narodnog pozorišta Sarajevo.&nbsp;&nbsp;
U bogatoj karijeri ovih umjetnika stoje mnogobrojne odigrane uloge, po kojima će biti dugo pamćeni.

Dvoje vrsnih umjetnika su svojim dugogodišnjim radom ostavili neizbrisiv trag na operskoj sceni

Članovi Opere NPS-a svečano ispratili kolege Dragana Pavlovića i Neziru Bojičić u penziju

Saša Džino jedan je od rijetkih bh. horor pisaca. Ovaj tridesetogodišnji Sarajlija iza sebe ima već tri knjige - dvije zbirke priča „Mrtvačke mrlje“ i „Srce od plastike“ te roman „Šejtanov goblen“.&nbsp;&nbsp; 
U razgovoru za „Avaz“ Saša dijeli svoje stavove o „ozbiljnoj“ književnosti i priča o narednim projektima. 

Sajmovi u padu

Horor kao žanr nije tipičan u bh. književnosti. Kakva su Vaša iskustva?

- Interes za horor je bio i uvijek će biti prisutan, kako u jednom selu u formi usmenih priča tako i u metropolama u vidu knjiga i filmova. Strah je nešto što je u čovjeku od zore njegovog postojanja, a horor je jedan od njegovih sofisticiranih načina da u tami pronađe ljepotu. 

Odlučili ste se za prilično riskantan potez - samostalno objaviti svoje knjige. Vidite li budućnost u neovisnom izdavanju knjiga ili je u regiji ipak bolje naći izdavača?&nbsp;

- Samostalno objaviti knjigu je nužno zlo. Radujem se danu kada ću prestati biti trgovac i kada ću se baviti samo pisanjem. 

Ove godine izlažete svoje knjige i na Zimskom salonu knjige. Koliko ljudi dolazi na Vaš štand?

- Mnogi ljudi mi prilaze. Većina se zgražava nad knjigama, grče im se lica, mada postoji i veliki broj onih koji izdvoje novac za ovakvo nešto. Sajmovi su u posljednjih nekoliko godina u padu, ali mi se čini kao da je ovo neko zatišje pred buru. U dogledno vrijeme očekujem da će nastupiti period prave renesanse. 

Neoprostiv grijeh

Jeste li se susreli s kritikama da ne pišete „ozbiljnu“ književnost? 

- Knjiga može napraviti samo jedan neoprostivi grijeh, a to je da bude dosadna. Etiketa ozbiljne književnosti ima prizvuk dosadnog pa se trudim da ovo moje bude što neozbiljnije u tom kontekstu. Društveno angažiranu književnost izbjegavam i kao čitalac. 

Šta više volite pisati - romane ili pripovijetke?&nbsp;

&nbsp;- Roman mi je trenutno mnogo draži. Prelazak s kratke priče na roman je slično kao kada dijete svoju kutiju za kocke obogati kockama novih oblika i veličina. Univerzum stvaranja se proširio i kada pogledaš iza brijega, čini se da mu kraja nema.

Strastveni kolekcionar

Elektronska ili „prava“ knjiga? 


- Pošto sam strastveni kolekcionar knjiga, draže mi je posjedovati police ispunjene knjigama nego folder pun elektronskih tekstova. Kod „prave“ knjige postoji neka privlačnost u njenoj jednostavnosti, sve što je potrebno za iščitavanje priča iz tog magičnog predmeta su par očiju i sunčeva svjetlost. 


Električni okean


Može li se očekivati neki spoj Saše koji crta i Saše koji piše?


- Saša koji crta se povukao u najcrnje sjene, mislim da će tamo dugo ostati. A ovaj koji piše trenutno radi na novom romanu koji će se zvati „Električni okean“. Bit će to naučno-fantastična-horor-ljubavna priča o društvu u kojem odlazak u raj nije stvar vjere već nauke. Tokom života grijehe i dobra djela bilježe čipovi u mozgu, a nakon smrti, ako je čovjek činio više dobra nego zla, mašine će u njegovom umu proizvesti simulaciju raja koji će nalikovati na vječni san. Ovaj put ću knjigu ponuditi izdavačima.

Strah je nešto što je u čovjeku od zore njegovog postojanja

Horor pisac iz BiH: Mnogi se zgražavaju nad mojim knjigama

Rođendan Muzeja savremene umjetnosti "Ars Aevi" obilježen je večeras kroz manifestaciju „Susret prijatelja“. 
Već oko 19 sati, kada je najavljen početak događaja, polako su u prostorije „Ars Aevija“ pristizali ljubitelji i poštovaoci rada ove kulturne institucije koja je na taj način proslavila 26. rođendan.
Prisustvovale su mnoge ličnosti iz kulturnog i umjetničkog života grada Sarajeva. Pored osnivača "Ars Aevija" Envera Hadžiomerspahića bio je tu i umjetnički velikan Braco Dimitrijević sa suprugom te: Slaviša Mašić, Bakir Hadžiomerović, Almir Kurt, Ibrahim Spahić, Strajo Krsmanović i mnogi drugi.
Inače, grupa intelektualaca u Sarajevu je pokrenula inicijativu o ovom projektu prije 26 godina. Kulturna saradnja na međunarodnom planu bio je krajnji cilj. Sve do danas projekt kao takav ostao je održiv, pa je tako u septembru prošle godine pokrenuta pravna procedura za osnivanje Javne ustanove (JU) "Ars Aevi" na osnovu odluke Gradskog vijeća Sarajeva.

Kulturna saradnja na međunarodnom planu bio je krajnji cilj

Rođendan Muzeja savremene umjetnosti "Ars Aevi"

Neformalni tradicionalni susret i zagrljaj prijatelja: Obilježen 26. rođendan „Ars Aevija“

Nove epizode hit serije<a href="https://avaz.ba/showbiz/film-i-tv/406270/snima-se-nastavak-%E2%80%9Clud-zbunjen-normalan%E2%80%9C-ali-bez-senada-basica">„Lud, zbunjen, normalan“ </a>ovih dana uveliko se snimaju u studiju u sarajevskom naselju Hrasnica. Veliko zanimanje Nesumnjivo je da je popularni dvojac, scenarista Feđa Isović i reditelj Elmir Jukić, za publiku ispred malih ekrana i ovog puta&nbsp; priredio zanimljiv sadržaj. Osim udarne vijesti da u novoj sezoni neće biti Senada Bašić, koji je tumačio lik Faruka Fazlinovića, publiku raduje to da je, iako u osmoj deceniji, Mustafa Nadarević, koji glumi Izeta Fazlinovića, sposoban za snimanje novih anegdota popularne TV porodice.Svoj boravak u Sarajevu Nadarević je iskoristio da posjeti i 3. izadnje Festivala „Dani Jurislava Korenića“, koji se prethodnih nekoliko dana održavao u Kamernom teatru 55. Tokom izvođenja posljednje predstave takmičarskog programa „Malo blago“ Nadarević je došao u društvu mlađeg kolege Moamera Kasumovića. Pojava sjajnog glumca izazvala je najviše pažnje i zanimanje publike, ali i kolega.&nbsp; Kako je u razgovoru s prijateljima kazao, iako godine čine svoje, našao je snagu da dođe na set i nastavi snimati.&nbsp;Ukazano povjerenje U novim epizodama LZN-a, osim starih likova, bit će i osvježenja. Među njima su u prvom redu mladi Tarik Džinić i Anja Drljević. Zanimljivo da upravo Džinić u seriji „Konak kod Hilmije“ glumi mladog Izeta Fazlinovića.Mladom glumcu s Akademije scenskih umjetnosti u Sarajevu pripala je uloga Izetovog unuka Džebre Fazlinovića, a Drljević će tumačiti čistačicu Zoricu za koju mnogi misle da je prostitutka.Da su sretni zbog ukazanog povjerenja potvrđuju i fotografije koje objavljuju na društvenim mrežama. &nbsp;Šefika i Čombe imaju još šta da kažu U novim epizodama „Lud, zbunjen, normalan“ publika ispred malih ekrana imat će priliku vidjeti i neke stare likove koji se nakon višegodišnje pauze vraćaju. Jasna Žalica ponovo će igrati Šefiku, dok je Miraj Grbić iz Amerike došao kako bi snimio nove scene u liku Čombeta. Fotografiju s Grbićem Kasumović je objavio prije nekoliko dana na svom Instagram profilu, a, sudeći prema njihovom izrazu lica, na snimanju vlada više nego opuštena i zanimljiva atmosfera.

Svoj boravak u Sarajevu Mustafa Nadarević iskoristio da posjeti i 3. festival „Dani Jurislava Korenića“

Nadarević, Drljević i Kasumović: Uživaju na setu

Zorica je čistačica za koju mnogi misle da je prostitutka

Prije nekoliko minuta završena je spektakularna izvedba baleta na ledu "Snježana i sedam patuljala" svjetski poznate trupe "Russian Ice Stars".&nbsp;&nbsp; 
Tokom dvosatne predstave, publika svih generacija, posebno oni najmlađi, s oduševljenjem su pratili svaki pokret profesionalnih klizača.&nbsp; 
Bh. glumica Aida Bukva bila je u ulozi naratora kao Vila Flori (Florrie).

Sarajevo je izvedbom ovog baleta na ledu stavljeno na svjetsku mapu gradove koje je posjetila trupa "Russian Ice Stars" koja već 25 godina radi predstave širom svijeta.&nbsp;

Bh. glumica Aida Bukva bila je u ulozi naratora kao Vila Flori (Florrie)

Publika s oduševljenjem pratila svaki pokret profesionalnih klizača

"Russian Ice Stars" oduševili Sarajevo

<a href="https://avaz.ba/lifestyle/kultura/356860/predrag-miki-manojlovic-vjerujem-da-sam-glumacki-carobnjak">Predrag Miki Manojlović</a> (68) je glumac koji u svojoj biografiji ima uloge koje su obilježile kinematografiju bivše Jugoslavije. Briljirao je u filmovima „Otac na službenom putu“, „U raljama života“, „Underground“, „Samo jednom se ljubi“, „Jagode u grlu“ i brojnim drugim.Na merdevinama&nbsp; O ovoj glumačkoj gromadi i dan-danas govore njegovi angažmani, a jedan od posljednjih je u filmu „Sam samcat“ redatelja&nbsp; Bobe Jelčića, koji je premijerno prikazan na ovogodišnjem Sarajevo Film Festivalu (SFF). Nije Manojlović samo ozbiljan i strog u poslu kojim se bavi, takav je i prema medijima, javnosti, generalno. Teško je uhvatiti trenutak kada je raspoložen za razgovor s novinarima, a još teže ga je pridobiti za telefonski intervju.Iako je početkom godine ostvario ulogu Lira u predstavi „Kralj Lir“, koja je izvedena u Hrvatskom narodnom kazalištu (HNK), u razgovoru za „Dnevni avaz“ kaže da se nema šta previše pričati na ovu temu. Ovo je priča o tragediji jedne porodice, a kako i sam glumac kaže, porodica je ozbiljna tema našeg vremena iako u fokus dolazi kasno. -&nbsp; „Lir“ je zasigurno jedna od najtežih drama, ali odigrao sam ja u životu i druge dobre naslove. Ovo jeste kompleksan zadatak, a, Bogami, ih je bilo još u godinama iza. Šta više da vam kažem – pojašnjava Manojlović na početku&nbsp; ekskluzivnog razgovora iz Beograda za „Dnevni avaz“.Na naše pitanje priprema li nešto novo i šta trenutno radi, glumac je kroz smijeh odgovorio: - Evo radim, na merdevinama sam. Nije mi zgodno da govorim mnogo o projektima i sebi. Možda u januaru bude nekih noviteta, a o tome ćete znati više kada bude vrijeme. Znate, ja ne preferiram davati intervjue, posebno ne telefonom – iskren je glumac. No, teme za razgovor su se nadovezale, pa smo razgovarali o životu, zdravlju, ali i društvu. - A, život k'o život, na nama je da ga živimo. Imam ja svoju privatnost, pa zato pomislim da bi valjalo da me malo nema. Inače, zdravlje je dobro, ali me nešto ovih dana raspoloženje ne drži. Vjerovatno zbog toga nisam za ikakav javni govor, moje rečenice nikome ništa ne doprinose, posebno ne dobro – smatra glumac. Ipak optimista S našom konstatacijom da čitaoci i publika generalno vole čuti dobar govor, Manojlović baš i nije saglasan. - Znam ja vrlo dobro šta ljudi danas vole i šta čitaju. Kada pročitaju i čuju nešto dobro, vrlo brzo to zaborave. Kod nas je ono „na jedno ušlo, na drugo izašlo“. Na terenu na kojem mi živimo ništa ne vrijedi i više niko nikoga ne sluša. Balkancima više ništa ne pomaže, jedino lova, i samo to prolazi – smatra glumac. Iako zvuči da je izgubio nadu u bolje sutra, on to negira. - I dalje sam optimističan, ali nemam neka očekivanja da će nam skoro biti bolje – zaključio je Manojlović na kraju razgovora. Pitajte direktore, ministre, gradonačelnike...Iako je u Sarajevu bio ljetos, kada je bio i gost SFF-a, ističe da bi ga novi poziv obradovao. - Što se tiče dolaska u Sarajevo, nemam nekih naznaka, ali bilo bi mi drago. Odgovor na to pitanje mogli bi vam znati direktori, ministri ili gradonačelnici, ne znam više ni sam ko. Danas čak nije lako dogovoriti ni gostovanje s predstavom, trebaju i za to pare, odobrenja neka, ali najviše dobra volja ljudi koji nas vode – kaže Manojlović.Kazao je...&nbsp;- moram reći, nisam ja neki skroman tip, pa se sad pravim, nisam radio puno kompromisa. Bilo je vremena kad mi je trebalo, zbilja mi je trebalo, pa sam radio za novac. Bilo je vitalno-&nbsp; Politika je proizvela rat koji je meni bio neizdrživ, jer je bio tragičan, i nisam htio da mi politika potpuno određuje sudbinu i gotovo. Prestao sam glumiti već krajem 1991., a 1992. potpuno-&nbsp; Mislim da ne postoje savjeti, već samo lično iskustvo. Iako savjeti postoje u formi, oni su neprimjenjivi pošto svaki čovek gradi svoj put

Na terenu na kojem mi živimo ništa ne vrijedi i više niko nikoga ne sluša

Manojlović: Porodica je ozbiljna tema našeg vremena iako u fokus dolazi kasno

Predrag Miki Manojlović za "Avaz": Balkancima više ništa ne pomaže, jedino lova

Pretposljedne večeri 3. festivala <a href="https://avaz.ba/lifestyle/kultura/439527/%E2%80%9Eavaz%E2%80%9C-tradicionalno-dodjeljuje-nagradu-za-najbolju-predstavu">„Dani Jurislava Korenića“</a>, a posljednje takmičarske izvedena je predstava „Malo blago“ Gradskog pozorišta Jazavac za koju režiju potpisuje Slađana Kilibarda.
Kao i prethodnih nekoliko noći, Kamerni teatar 55, gdje se održava Festival bio je centar kulturnih dešavanja u Sarajevu, a publika je glumačku ekipu u sastavu Nataša Ivančević, Slađana Zrnić i Nataša Perić pozdravila višeminutnim aplauzom.
„Malo blago“ je priča o tri generacije žena, gdje samo najstarija ima partnera kojeg zaslužuje, a ostale dvije suočene su sa borbom za normalno funkcioniranje porodice, ali bez „muške polovine“. Kaja je Lanina mama, Lana je Biljanina mama, a Biljana je mama „Malog blaga“.
Inače, na ovogodišnje izdanje Festivala, zavjesa će biti spuštena sutra u 20 sati, kada će biti i dodijeljene nagrade u pet kategorija, te priznanje najtiražnijeg bh. dnevnog lista „Dnevnog avaza“ za najbolju predstavu.

Uspješna saradnja NPS-a i Ministarstva civilnih poslova BiH

U Mostaru promovirana knjiga "Tragom drevnih Bošnjana"

Kćerka Jasmile Žbanić iz Berlina došla na školovanje u Mostar

Baletan iz BiH Damir Emrić svijet osvaja na vrhovima prstiju

Reditelj Haris Pašović prvi put govori nakon infarkta: Zdravlje više nije stvar mog izbora, ali ne mogu prestati raditi

Bojim se svake uloge

Aleksandar Seksan za "Avaz": Ljudi su mijenjali životna mišljenja poslije "Žabe"

Otvorena izložba „Mali format 2018“ u prostorijama Galerije „Roman Petrović“

Kokan Mladenović će režirati "Sjećaš li se Dolly Bell", a dio glumačke ekipe je Mirsad Tuka

Članovi Opere NPS-a svečano ispratili kolege Dragana Pavlovića i Neziru Bojičić u penziju

Horor pisac iz BiH: Mnogi se zgražavaju nad mojim knjigama

Neformalni tradicionalni susret i zagrljaj prijatelja: Obilježen 26. rođendan „Ars Aevija“

Zorica je čistačica za koju mnogi misle da je prostitutka

"Russian Ice Stars" oduševili Sarajevo

Predrag Miki Manojlović za "Avaz": Balkancima više ništa ne pomaže, jedino lova

Mustafa Nadarević ispratio "Malo blago"

Kultura

Uspješna saradnja NPS-a i Ministarstva civilnih poslova BiH

U Mostaru promovirana knjiga "Tragom drevnih Bošnjana"

Kćerka Jasmile Žbanić iz Berlina došla na školovanje u Mostar

Baletan iz BiH Damir Emrić svijet osvaja na vrhovima prstiju

Reditelj Haris Pašović prvi put govori nakon infarkta: Zdravlje više nije stvar mog izbora, ali ne mogu prestati raditi

Bojim se svake uloge

Aleksandar Seksan za "Avaz": Ljudi su mijenjali životna mišljenja poslije "Žabe"

Otvorena izložba „Mali format 2018“ u prostorijama Galerije „Roman Petrović“

Kokan Mladenović će režirati "Sjećaš li se Dolly Bell", a dio glumačke ekipe je Mirsad Tuka

Članovi Opere NPS-a svečano ispratili kolege Dragana Pavlovića i Neziru Bojičić u penziju

Horor pisac iz BiH: Mnogi se zgražavaju nad mojim knjigama

Neformalni tradicionalni susret i zagrljaj prijatelja: Obilježen 26. rođendan „Ars Aevija“

Zorica je čistačica za koju mnogi misle da je prostitutka

"Russian Ice Stars" oduševili Sarajevo

Predrag Miki Manojlović za "Avaz": Balkancima više ništa ne pomaže, jedino lova

Mustafa Nadarević ispratio "Malo blago"