Publika nije mogla vjerovati da Faruka Fazlinovića neće više biti u seriji “Lud, zbunjen, normalan” (LZN). Kad je prije nekoliko mjeseci odjeknula ova vijest, mislili su da će se predomisliti. Ali, nakon što je u Domu kulture u Hrasnici počelo snimanje novih epizoda hit-projekta, a na setu nije bilo <a href="https://avaz.ba/showbiz/film-i-tv/408344/senad-basic-za-avaz-otkriva-zasto-je-napustio-seriju-lud-zbunjen-normalan">Senada Bašića</a> (56), i posljednja nada fanova Frauka Fazlinovića pala je u vodu.I tako, dok se pod budnim okom scenarističko-rediteljskog dvojca Feđe Isovića i Elmira Jukića odvijaju novi zapleti u porodici Fazlinović, naša ekipa susrela se sa sjajnim glumcem u jednom sarajevskom lokalu.Predsjednik žirijaPrije nekoliko dana vratio se iz Brčkog, gdje je bio predsjednik žirija na 35. susretima pozorišta/kazališta BiH. U ekskluzivnom i veoma otvorenom razgovoru nismo mogli izbjeći LZN-a, a na dnevnom redu našli su se i festival, uloge, porodica… Intervju nije mogao proći bez komentara o društvenoj situaciji… Dok smo razgovarali srdačno se pozdravio i s kolegom Admirom Glamočakom.- Seriju sam sasvim normalno napustio. Nova TV dolazila je prije dvije godine da naruči 36 epizoda da bi ih bilo ukupno 300. Onda sam ja sam tražio od izvršne produkcije da dođe do promjene teksta ugovora za tih novih 36 epizoda LZN-a kako bih barem 50 godina imao zakonom regulirano neko od eksploatatorskih prava. Ipak, nije bilo volje da se išta mijenja i zato sam donio odluku da više ne radim “Lud, zbunjen, normalan”. Naravno, i bez mene, autorskoj, glumačkoj, producentskoj, tehničkoj ekipi želim da s novim epizodama naprave još veći uspjeh nego što je do sada bio – kaže Bašić.Je li Vam žao što niste s ekipom na setu?- Nije mi žao, zašto bi mi bilo? S tom sam ekipom svakog dana na neki način na Akademiji scenskih umjetnosti ili ovdje, u Sarajevu, i sve je to neko moje profesionalno društvo. Toliko smo dugo bili zajedno, da je u pitanju brak, bilo bi dovoljno za jedan razlaz. Kada su objavljeni razlozi zbog kojih više niste dio glumačke podjele LZN-a, publika je reagirala žaljenjem. Koliko Vam to znači?- To znači da je publika zavoljela lik Faruka Fazlinovića. Hvala publici, zbog nje sve ovo i radimo. OK, život ide dalje, a Vi ste se upravo vratili iz Brčkog.- Festival u Brčkom je vrlo dobro organiziran i menadžment sa Srđanom Vukadinovićem i Jakovom Amidžićem dosta dobro radi, rastu iz godine u godinu. Odavno nisam imao priliku da na jednom mjestu vidim šta se radi u teatrima u Srbiji, Hrvatskoj, BiH... Zapravo u zemljama koje govore jezik koji ja razumijem i svi mi ga razumijemo. Bilo mi je veliko zadovoljstvo biti u žiriju i družiti se s još dva člana žirija Danicom Maksimović i Ivom Gregurevićem. S Ivom sam proveo jedan dan u Orašju, gdje se održava Filmski festival koji on organizira, i to vrlo uspješno. Obišli smo sve festivalske lokacije uz Savu, lijepo smo se družili, a iduće godine ću sigurno otići i na Festival, jer nisam do sada. Prijao mi je boravak u&nbsp; Brčkom. Prijalo mi je druženje sa svim učesnicima Susreta.&nbsp; Vrijeme satireU programu su prikazane predstave iz nekoliko zemalja regije. Postoji li velika razlika u tematici?- Uglavnom su to priče koje su usmjerene na ovaj tranzicijski postratni period. To su nacionalizmi, korupcija... U svim predstavama postoji socijalni angažman, koji upozorava i opominje na sve anomalije koje nam se događaju u društvu. Imam osjećaj da su, iz tog presjeka koji sam mogao vidjeti u osam predstava, razlike između zemalja vrlo male, u&nbsp; nijansama. Živimo skoro identičan život, sadrži iste probleme, što je danak neke udrobljenosti, podijeljenosti, nesputanog nacionalizma, šovinizma. U posljednje vrijeme se sve više upotrebljava i riječ fašizam. Vrti se priča o fašizmu po Balkanu.&nbsp; Takve promjene kojima svjedočimo su vrlo burne za jedan ljudski vijek. Hoće li to neko presjeći?- Hoće, Tito valjda, ako dođe. “Čobane, vrati se, ovce tvoje ne mogu bez tebe”, slažem se s Rambom Amadeusom. Ovaj narod traži vođu i autoritet, nekoga ko je spreman da se bavi politikom, ko je spreman da upotrijebi silu ako je to potrebno. Jugoslavija je imala svoju armiju, koja je bila četvrta vojna sila u Evropi i, prema tome, Tito se imao na šta nasloniti. Ako je neko laprd'o u kafani ili bilo gdje, završio bi u Zenici, a sada se laprda na sva zvona i taj biva nagrađen. Tako nam je zato što ne postoji nikakva sila koja bi držala stvari u okvirima zakona i provodila ih. Čak i policija, nažalost, nije neka sila koja može obuzdati stvari. Postoji ogromna poplava koja razara tkivo svih tih država bivše Jugoslavije. Čovjeku, kad jednom u sedmici pogleda Dnevnik, dođe da to ne uradi više za sedam godina. Ovo je vrijeme satire Radoja Domanovića.Odbio ponuduHoćete li uskoro nešto novo&nbsp; raditi?- Trebao bih sljedeće godine snimati film u Austriji. Film će režirati Pavo Marinković, a snimat će se na njemačkom jeziku. Kako ne govorim njemački, već sam uveliko u pripremi za ulogu koju ja treba da igram. Iz iskustva znam kako je teško glumiti na stranom jeziku koji ne govorim, radio sam na italijanskom, na romskom, znam koliko je to zahtjevan proces. Kako se zove film?- “Vampiri s dna Miljacke”. Nažalost, ne igram vampira, a životna mi je želja da u svojoj karijeri odigram drakulu, vampira ili vukodlaka. Više detalja vam ne mogu otkriti. Inače, dobivate li ponude kad su TV projekti u pitanju?- Dobivam, maloprije sam jednu ponudu odbio. Šta je odlučujuće da prihvatite neku ulogu?- Privuku me ljudi, priča, kad imate dobre saradnike, oni vas čuju i vi čujete njih. Kreativna saradnja, interakcija, dobre vibracije, hemija…Često kažete da Vam je porodica najvažnija, jeste li im sad dovoljno posvećeni?- Uvijek sam im bio posvećen. Kćerka&nbsp; već tri godine živi u Berlinu, a i unuka je s njom. Sin je u Sarajevu, živi s djevojkom. Ostali smo&nbsp; supruga i ja. Takav je život, svako ide svojim putem. Ako ne znamo napraviti auto, znamo film - Grozno je što se država na tako loš način odnosi prema svojoj kreativnoj industriji. Ako ne znamo napraviti auto, znamo napraviti film. Mnogo bi se više pažnje trebalo posvetiti tom resursu. S obzirom na to da akademije školuju sve kadrove koji su potrebni za proizvodnju u kreativnoj industriji,&nbsp; podrška države morala bi biti mnogo veća. Nažalost, podrška je iz godine u godinu sve manja i manja – govori Bašić.&nbsp; Susret s Dušanom Kovačevićem - Imao sam čast da u Brčkom prisustvujem promociji monografije Dušana Kovačevića. Govorio je o svom radu i djelu. Nisam znao i prvi put sam čuo od njega da je napisao “Maratonci trče počasni krug” kad je bio treća godina fakulteta. Ostao je bez stipendije i bilo je pitanje može li nastaviti studiranje ili ne. Onda je morao napisati nešto i tako su nastali “Maratonci”, koje je odmah kupio Atelje 212 i još desetak teatara. Čovjek pomisli da je početnička sreća u pitanju i onda diplomira s “Ko to tamo peva”. Jednostavno, ne možeš da vjeruješ da završi Akademiju s takva dva remek-djela – smatra Bašić.&nbsp; Provjerit ću je li mi supruga ljubomornaKažu da Vam je supruga ljubomorna, je li istina?- Ko kaže? Šta ja znam, pitajte nju. Nisam primijetio. Možda i jeste, hajde, provjerit ću, baš da vidim je li. Opet, ljubomora je normalna, samo da nije patološka i da ne prelazi neke granice. Mislim da&nbsp;&nbsp; svako zdrav ima dozu zdrave ljubomore, neko držanje do sebe, nečega što bi se zvalo dostojanstvo. Ali, ako dolazi do halucinacija, paranoje... to može da bude velika tragedija, kao Šekspirov “Otelo”.

Toliko smo dugo bili zajedno, da je u pitanju brak, bilo bi dovoljno za razlaz . Intenzivno učim njemački jezik.  Ovaj narod traži vođu koji je spreman da upotrijebi silu

Senad Bašić za "Avaz": Moj život nakon “Lud, zbunjen, normalan”

<a href="https://avaz.ba/lifestyle/kultura/210309/sjecanje-prije-89-godina-roden-je-reditelj-filma-das-ist-valter">Aljoša Vučković</a>&nbsp;(71) jedan je od onih umjetnika koji su obilježili jugoslavensko glumište, a posebno se pamte njegove role u popularnim TV serijama “Velo misto”, “Povratak otpisanih”, “Bolji život”… U bogatoj karijeri ostvario je više od 70 uloga i svaka je na svoj način upečatljiva. Vučkovića već izvjesno vrijeme nema u novim ostvarenjima, a potpuno se povukao i iz javnog života. Kako “Dnevni avaz” saznaje, glavni razlog za Vučkovićevo povlačenje je teška bolest, s kojom se glumac bori već izvjesno vrijeme.Najveći problem O teškom stanju popularnog glumca svjedoče i fotografije koje su nastale prije nekoliko mjeseci, tokom jednog od njegovih rijetkih pojavljivanja u javnosti. Aljoša je, prema našim saznanjima, bio na liječenju u jednoj beogradskoj bolnica, ali je otpušten na kućni oporavak, gdje ga je zatekao naš poziv. On živi sa suprugom Editom i imaju dvije kćerke Leanu i Saru. - Ništa ne radim i ne mogu da radim. Bolestan sam i ne osjećam se dobro, to je jedan od razloga zašto ne glumim. Pored svega, malo me i prehlada uhvatila – govori nam Vučković teškim glasom. Iako nije bio baš raspoložen za nastavak razgovora, uspjeli smo se zajedno vratiti u prošla vremena. Na našu konstataciju da se “Bolji život” još reprizira u Bosni i Hercegovini, glumac je započeo priču.- Eh, možemo se mi danas pitati šta je fenomen ili važnost “Boljeg života” ili filma “Kazablanka”… A odgovor je ono nešto što se ne vidi, zapravo ne primijeti. Iza tih kultnih projekata stoje dobar rad, duša i profesionalnost… – smatra Vučković.Dodaje da je veoma teško dva puta pogoditi dobru priču i napraviti hit koji će trajati i kojeg će publika godinama voljeti. - Najveći problem je u tome što se ljudi još kompariraju. Kad se nešto uradi prvi put, ostavlja super utisak, a ako pokušate nešto takvo ponovo uraditi, stječe se drugačiji dojam i onda se pronalaze razlozi zašto je ono prvi put bilo bolje, imalo kvalitetniju ideju i zašto ovo drugo isto tako nije dobro - pojašnjava Vučković. Hajmo probatiOgorčenim i teškim glasom govori nam da danas, prema njegovom mišljenju, fenomeni skoro i ne postoje.&nbsp; - Kad podvučem crtu od perioda nastanka “Boljeg života” do danas, shvatim da sve stoji u mjestu, sve stagnira. Šta da vam kažem osim da će nam doći bolji život samo ako pokušamo objiti sjećanja. Rijetke su bolje prilike, skoro ih nema. Sve nam funkcionira po principu: “Hajmo probati da bude bolje”, i to bolje traje dvije minute pa stane – rekao je glumac te je završio s konstatacijom da više nije u snazi da priča. Nije se pojavio na Festivalu u Puli Vučković se, iako se očekivao, nije&nbsp; pojavio na ovogodišnjem Pula Film Festivalu. Otvorio ga je film “Aleksi” debitantice Barbare Vekarić s Tihanom Lazović u naslovnoj ulozi, a najavljen je kao generacijski film s kojim će se poistovijetiti mnogo mladih na pragu tridesete. Roditelje glavne glumice igraju Neda Arnerić i Aljoša Vučković.

Rijetke su bolje prilike, skoro ih nema

Slavni glumac Aljoša Vučković za "Avaz": Bolestan sam, ne mogu da radim

Hit predstava "Dame biraju" večeras je izvedena pred sarajevskom publikom u prepunoj sali Pozorišta mladih. Brojna publika u nekoliko navrata je sjajne glumce pozdravila ovacijama i aplauzom.&nbsp;&nbsp; Kako to inače bude, tražila se karta više za ovaj termin, a karte su skoro rasprodane i za sutrašnje izvođenje. 
Večinu publike u Pozorištu mladih činile su žene, a među nekolicinom muškaraca bio je i Jovan Divjak, koji se smijao na anagdote sjajnih glumaca.
Režiju za ovaj komad potpisuje Admir Glamočak, a glumačku postavu čine Emir Fejzić, Mirza Dervisić, Davor Sabo, Enes Salković, Adnan Goro, Amila Terzimehić, Damir Kustura.

Predstava "Dame biraju" još jednom nasmijala Sarajlije

U okviru 15. "Međunarodnog festivala glumca – Nikšić 2018", večeras s početkom u 20 sati, na sceni Nikšićkog pozorišta, izveden je Šekspirov komad „Kralj Lir” koji je adaptirao i režirao Diego de Brea, a rađen je u koprodukciji Narodnog pozorišta Sarajevo i Festivala MESS.&nbsp; Apaluzom i ovacijama sa scene su ispraćeni Izudin Bajrović, Sanela Pepeljak, Mediha Musliović, Slaven Vidak, Vedran Đekić i Elma Juković.
Nakon izvedbe predstave organiziran je okrugli sto kritike.

Uspješno izvedena dramska predstava "Kralj Lear"

Slavni umjetnik&nbsp;<a href="https://avaz.ba/lifestyle/kultura/340384/umjetnik-svjetskog-glasa-braco-dimitrijevic-za-%E2%80%9Cdnevni-avaz%E2%80%9D-danas-se-ne-moze-zivjeti-od-starih-zasluga">Braco Dimitrijević</a> (70) ovih dana boravi u Sarajevu. Iz Pariza, gdje inače živi, sve češće dolazi u rodni grad, gdje, kako ističe, uživa u svakom trenutku.Iako nije lako ukrasti dragocjeno vrijeme umjetnika, uspjeli smo dogovoriti ekskluzivni intervju za „Dnevni avaz“, u kojem je, između ostalog, govorio o izložbi „Profesori i učenici naši umjetnici“, koju su organizirali Muzej umjetnosti i Srednja škola primijenjenih umjetnosti u Brusa bezistanu. Na ovoj izložbi našli su se i radovi njegovog oca Voje Dimitrijevića, jednog od najznačajnijih bh. umjetnika 20. stoljeća.Buntovni ljudi- U Sarajevo nisam došao poslom, ne treba mi baš&nbsp; neki povod da bih došao u rodni grad. Kad sam tu, idem po pozorištima, jer jako volim pratiti kulturne događaje. Posljednji put sam bio u vrijeme održavanja MESS-a. Drago mi je da sam na Dan državnosti bio u svojoj zemlji - govori nam Dimitrijević. Jeste li posjetili izložbu „Profesori i učenici naši umjetnici“?- Nisam još, ali svakako ću otići. Nisam čak ni znao da je postavljena. Mislim da se danas nalazimo u jednom revizionističkom periodu historije u vezi svega, pa tako i određenih mjesta, zapravo gradova. Opet, Sarajevo se trudi dati svojim umjetnicima pozicije koje zaslužuju. Dobro je da se neko sjetio nešto takvo napraviti, jer moj otac je bio i osnivač Srednje škole primijenjenih umjetnosti u Sarajevu. Nekad postoje netačnosti oko toga ko je bio osnivač škole. Možda bi bilo dobro da se postavi ploča ispred škole da bi se znalo da ju je osnovao moj otac i da je bio prvi direktor. Škola je imala univerzitetski program, dva strana jezika i puno toga se još može ispričati... I tad se zvala Viša škola primijenjenih umjetnosti. Ne govorite tako često o svom ocu. - Ističem da sam od njega najviše naučio, samim tim što je njegova pedagogija stvarala predodžbu da je umjetnost proces, a ne neki kanoni zaleđeni u vremenu. Dakle, to je neprocjenjivo blago koje sam dobio od njega, a zatim i mnogi bh. umjetnici. Znam imena koja su kasnije, u drugoj generaciji najviše zadužila BiH, među kojima su Mehmed Zaimović ili Nedžad Ibrišimović, koji je bio uspješan slikar, ali još značajniji pisac. Uz Mešu Selimovića, po mom mišljenju, on je napisao najbolje knjige u našoj zemlji. Oni su bili buntovni ljudi i na svakom drugom nastavničkom vijeću bili su pred izbacivanje, a moj otac ih je vraćao, govoreći da je bunt dio njihovog stvaralačkog svjetonazora. Jeste li Vi drugačiji od oca?- Ja sam upravo drugačiji zato što je on želio da tako bude. Smatrao je da svaka druga generacija treba biti svoja i drugačija. On me nikad nije instruirao, jer je smatrao da je najgore umjetnika instruirati. Umjetnici se rode ili ne, ali vam profesor, ili neko blizak kao što je on meni bio, pospješi proces razmišljanja o umjetnosti. Naučio me da umjetnost nije nešto statično i da je to dio procesa spoznaje svijeta i da umjetnost svake generacije mora i treba biti drugačija. Jednom prilikom ste kazali da Vam je rekao da nađete boju svog čovjeka. - Da, apsolutno. To mi je rekao kada sam imao četiri-pet godina, jer sam imao problem naći boju kože prilikom rada nekog portreta. Ali to su neke stvari koje ostanu i te njegove riječi su metafora, a značile su da je svaki čovjek poseban i da ima pravo na svoju individualnost. Ustvari, ta rečenica puno govori meni i dan-danas.Različiti periodi Ciklus Vaših radova „Slučajni prolaznik“ jedan je od najpoznatijih.- To je metafora za neotkriveni, kreativni potencijal koji nosi svaki čovjek, a za mene u ovom slučaju to je „Slučajni prolaznik“. Recimo, u historiji je bilo dosta takvih primjeraka, poput Kafke, Tesle... I to su uglavnom ljudi koji su post mortem priznati. Oni su bili nosioci velikih ideja, a za ljude su bili slučajni prolaznici, tako da je to ukazivanje na neotkriveni potencijal. Uvijek kažem da je svaki prolaznik moj alter ego i nadopuna za moje neznanje, jer svako od nas je poseban da nosi neke svoje istine i vizije. Kad ste objašnjavali periode, naveli ste da postoje oni koji se nazivaju periodi umjetnosti i drugi, kojima ste dali naziv „kič“. Koji je aktuelan?- Ovo doba zovem doba sipe. Dakle, ono kad se ispusti crnilo i tad u tom fluidu treba pronaći zrake svjetlosti koje su rijetke. Ti periodi su ciklični, isto kao i ovi progresivni. Ja kao mlad čovjek koji je rastao u prosperitetnom vremenu u Bosni, koja je proizvodila avione koji su išli 1.000 kilometara na sat, nisam nikad vjerovao da ćemo živjeti u ovakvim vremenima. Međutim, predstave i izložbe koje gledam i posjećujem ukazuju na to da su ta vremena polako iza nas i da postoji generacija novog senzibiliteta koja će neminovno donijeti svoje vrijednosti. Svjetska ideja Dine Mustafića - Bio sam u Vijećnici prilikom održavanja umjetničkog programa “Budućnost memorije“ povodom 75 godina ZAVNOBiH-a. Moram reći da je to bila izuzetno dobra umjetnička manifestacija i bilo bi potpuno neprirodno da nije tako. Dino Mustafić je vrlo talentiran reditelj i njegova ideja je zaista bila svjetska. Vrlo je lijepo da se uz takvu zamisao pokaže i adekvatna umjetnost, zato sve to možemo nazvati spektaklom, koji je u neku ruku i pokazatelj savršenosti naših glumaca i umjetnika generalno. Često dobivam pozive za slične manifestacije i rado se odazovem. Zato mi je drago da je ovaj događaj bio vrlo dinamičan - kaže Dimitrijević.Život je jači od pravila- Postoje tendencije da se sredine zatvaraju. U realnom životu sve se odvija po principu ili simbolički prikazano kao olimpijski krugovi koji se preklapaju tako da se izolacija može jedino silom uspostaviti. Ali to je svakako neprirodan put tako da uvijek postoji neko ko se preko plota zagleda ili zaljubi. Ipak, život je puno jači od svih ti regula koje su zapravo neprirodne - govori Dimitrijević.

Drago mi je da sam na Dan državnosti bio u svojoj zemlji

Dimitrijević: Svaki prolaznik je moj alter ego

Čuveni umjetnik Braco Dimitrijević otvoreno za "Avaz": Od oca sam dobio neprocjenjivo blago

<a href="https://avaz.ba/globus/region/435304/oprostaj-od-velikana-umro-knjizevnik-goran-stefanovski">Goran Stefanovski, jedan od najboljih dramskih pisaca s ovih prostora, umro je nakon kratke i teške bolesti u 66. godini u svom domu u Velikoj Britaniji.&nbsp;</a> Teško je
Autor je više od trideset pozorišnih drama, a pisao je i televizijske i filmske scenarije. Osvojio je brojne nagrade, među kojima se izdvaja „Sterijina nagrada“, čiji je ponosni vlasnik bio dva puta.
Jedna od njegovih najpoznatijih drama „Divlje meso“ napravljena je u produkciji Narodnog pozorišta Sarajevo. Režiju je potpisao njegov dobar prijatelj Dino Mustafić, koji se oglasio putem Twittera. 
- Goranove drame su moj balkanski krov ispod kojeg su radost i dert, inat i nježnost, ludilo i strast, humor i suze. Nedostajat ćeš mi mnogo, dragi moj prijatelju, jer smo mnogo toga obećali uraditi skupa – napisao je Mustafić na Twitter profilu.

Naš poziv Mustafića je zatekao u Albaniji. Iako je bio vidno utučen, za „Avaz“ je kratko rekao:
- Bili smo vrlo bliski prijatelji. Mnogo mi je teško o tome govoriti. Nadam se da razumijete.
Stefanovski je jučer trebao doputovati u Pulu na Sa(n)jam knjige u Istri, gdje je trebao promovirati djelo „Odisej i druge drame“. Upravo u tom gradu trebao se susreti s Mustafićem.
- Danas smo planirali da se vidimo na promociji njegovih drama. Jasno vam je u kojem sam šoku. Prije deset dana razgovarali smo o toj večeri i radovali se susretu. On je bio jedan od najvećih balkanskih i evropskih dramskih pisaca - kazao nam je potreseni Mustafić.
Dobar čovjek
Ništa manje nije bio šokiran ni reditelj Haris Pašović, koji se putem Facebooka oprostio od Stefanovskog.
- Otišao je Goran Stefanovski, jedan od najboljih dramskih pisaca u Socijalističkoj Federativnoj Republici Jugoslaviji. Bio je veoma pametan i poetičan pisac i blag, dobar čovjek. Zajedno smo radili scenarij za predstavu "Sarajevo", koja je ratne 1993. otvorila Kulturnu prijestonicu Evrope „Antwerp 93“. Od rata je živio u Engleskoj. Toliko, Gorane – emotivno je napisao Pašović.
Vlatko Stefanovski nakon supruge izgubio brata
Goran Stefanovski je brat Vlatka Stefanovskog. Gotovo u isto vrijeme prošle godine Vlatko je izgubio suprugu, koja je umrla nakon duge bolesti. 
- Umjetnost se uči, ona nije zanat. No, hoće li vaš zanat prijeći u umjetnost veliko je pitanje. Moj brat ima teoriju o tome. On u Engleskoj predaje dramaturgiju i kaže: “Umjetnost nastaje kao višak zanata” – rekao je Vlatko o svom bratu u jednom intervjuu.

Goranove drame su moj balkanski krov ispod kojeg su radost i dert, inat i nježnost, ludilo i strast, humor i suze, kazao je bh. reditelj

Mustafić: Radovali smo se današnjem susretu u Puli, ali smrt je bila brža

Komedija <a href="https://avaz.ba/lifestyle/kultura/391144/komedija-%E2%80%9Enarodni-poslanik%E2%80%9C-4-jula-premijerno-u-bkc-u">“Narodni poslanik”,&nbsp;</a>rađena prema tekstu Branislava Nušića, u adaptaciji i režiji Alena Muratovića, ponovo će biti izvedena pred sarajevskom publikom 8. decembra u 20 sati na sceni Bosanskog kulturnog centra (BKC). Predstava je rađena u koprodukciji ''Oxygen Productiona'' i Bosanskog kulturnog centra. Glumačku podjelu čini generacija iskusnih bh. glumaca potpomognuta mladim glumačkim snagama: Izudin Bajrović, Amra Kapidžić, Ermin Sijamija, Sead Pandur, Maja Salkić, Dženita Imamović-Omerović, Vedran Đekić, Aldin Omerović i Nadine Mičić.Ulaznice se mogu kupiti na blagajni BKC-a.- ''Narodni poslanik" je prva komedija Branislava Nušića, srpskog komediografa, pisca romana, drama i eseja, napisao ju je još kao 19-godišnji student. Ova komedija je podijeljena u tri čina, a radnja se bavi pitanjem osvajanja vlasti, odnosno palanačkim parlamentarizmom i načinom kako se bira poslanik. Karakteriziraju je međusobno preplitanje situacije i verbalne komike. Likovi su građeni na prototipima te su stoga sočni, životni, uvjerljivi i, kao takvi, bliski svakom gledaocu - stoji u saopćenju BKC-a.

Predstava je rađena u koprodukciji ''Oxygen Productiona'' i Bosanskog kulturnog centra

„Narodni poslanik“ 8. decembra u BKC-u

Brojni bh. umjetnici obilježili su 75 godina ZAVNOBiH-a programom pod nazivom “Budućnost memorije“.- Svjedočili smo spoju tradicionalnih i modernih bosanskih umjetničkih izražaja koji će nadam se doprinijeti tome da novim generacijama približimo jedan ovako bitan datum i da na tragu toga grade budućnost ove države -&nbsp; istakao je Frenkie jedan od protagonista programa “Memorija budućnosti“ kojim je sinoć u sarajevskoj Vijećnici obilježena 75. godišnjica prvog zasjedanja <a href="https://avaz.ba/vijesti/bih/434619/svecanost-75-godina-zavnobih-a-memorija-buducnosti-odrzana-u-vijecnici">ZAVNOBiH-a</a>.U moru događaja kojem prisustvuju većinom političari, ovaj program ponudio je jedan novi, u potpunosti umjetnički pristup obilježavanju datuma koji je obilježio historiju Bosne i Hercegovine.- Ponosim se činjenicom da sam bila dio jednog ovakvog događaja koji je okupio veliki broj divnih bh. umjetnika i umjetnica. Drago mi je da smo i mi dobili priliku da na svoj način obilježimo ovaj veoma značajan datum - navodi Maja Izetbegović koja je zajedno sa Albanom Ukajom i Erminom Bravom izvela numeru “Partisans song“.Osim Frenkieja i Izetbegović, u programu je učestvovalo više od 70 umjetnika i umjetnica koji su kroz različite umjetničke sadržaje dali svoj doprinos ovoj veličanstvenoj noći.

Brojni bh. umjetnici obilježili su 75 godina ZAVNOBiH-a programom pod nazivom “Budućnost memorije“.

Bh. umjetnici programom “Budućnost memorije“ obilježili 25. novembar

Jedna od najvećih glumačkih zvijezda na našim prostorima je zasigurno <a href="https://avaz.ba/vijesti/intervju/392849/bogdan-diklic-za-avaz-istrosio-sam-se-iako-se-ne-osjecam-staro">Bogdan Diklić</a> (65). Neki će za njega reći da je pravi čudak, dok drugi tvrde da je biti u Diklićevom društvu velika privilegija.Pojavljuje se u projektima samo onda kada misli da scenarij zaslužuje njegovo prisustvo, a ostvarenje „Južni vetar“ Miloša Avramovića na prvu ga je osvojilo. Nedavno je ovaj film premijerno prikazan i pred sarajevskom publikom, ali zbog brojnih obaveza Diklić se nije pojavio u bh. prijestonici. &nbsp;Druga strana U želji da saznamo je li zadovoljan reakcijama kritike i publike, ali i da čujemo hoće li se u skorije vrijeme pojaviti u još nekom projektu, pozvali smo ovog glumca u Beograd. Kako to inače biva, Diklić je negodovao, ističući da ne daje intervjue i da nema više šta reći. U nastavku smo ga uvjerili da itekako imamo o čemu pričati, jer je lista njegovih sjajnih uloga, zaista, poduga. Glumio je u filmovima „Maratonci trče počasni krug“, „Majstori, majstori“, „Nacionalna klasa“, „Gori vatra“... Iskoristili smo vrijeme koje nam je posvetio da ga pitamo i ima li danas zdravstvenih problema, s obzirom na to da je 2009. godine imao srčani udar.- Ma, kome sam ja više zanimljiv, šta radim, šta snimam... Šta sam imao reći, rekao sam do sada svojim ulogama. Sto puta sam rekao: „Ne dajem intervju“, a vi opet - strogim pristupom s druge strane počeo je Diklić ekskluzivni razgovor za „Dnevni avaz“.&nbsp; Ali, ipak, razgovor je krenuo.&nbsp;S obzirom na to da snimate i radite, znači li to da ste i dobrog zdravstvenog stanja?-&nbsp; Dobro sam. Na meni je bilo samo da se restartujem i krenem dalje. Bogu hvala, nije loše, a da može bolje, naravno da može. Kažete da sam Vas nazvala u vrijeme pauze. - Da. Pripremam novu predstavu, drama „Ujka Vanja“ Antona Pavloviča Čehova u&nbsp; Jugoslovenskom dramskom pozorištu, a režiju potpisuje Egon Savin. Igram Serebrjakova zeta ujke Vanje, kojeg on baš i ne voli. U pitanju je grupa likova koji se sreću u jednom određenom periodu, a Čehov kroz priču opisuje osnovna osjećanja, osjećanja običnih ljudi, koja ne stvaraju sukobe. Zajedničko za sve likove je kompleks promašenosti. &nbsp;Nedavno je u Sarajevu prikazan „Južni vetar“. Zašto se Vi niste pojavili na premijeri?- Nisam dolazio u Sarajevo jer nisam bio obaviješten o tačnom datumu prikazivanja „Južnog vetra“. Inače, da su me zvali, ne bih mogao doći, jer imam svaki dan probe. A da mi je žao što nisam došao, žao je, moram priznati.Ovo ostvarenje s jedne strane govori o ljudima koji su uključeni u kriminalne radnje, a s druge oslikava borbu između dobra i zla. - Da, tu bih se složio s vama, mi živimo u borbi između dobra i zla. Moje mišljenje je da „Južni vetar“ nikako ne afirmira negativne pojave, u ovom slučaju kriminal i slično. Govorim kao gledalac, zapravo i kao učesnik. Miloš Biković je glavnog lika odigrao odlično. Kao gledalac ću sebe izdvojiti i reći da, i kada mene ne uzmemo u obzir, u ovom filmu nema uloge koju poslije projekcije gledaoci ne upamte i koja im ne ostane urezana u mislima. Stvarno se ne zna ko je od koga bolji. &nbsp;Dobar scenarijNeki od komentara su da je našem društvu bila potrebna priča koja sadrži ovu tematiku. Posebno kao poruka mlađim generacijama. - Pa, kako da vam kažem... Ja lično ne bih apostrofirao mlađe generacije, ili možda da. Ima tu za svaku generaciju ponešto. &nbsp;Znači li to da uspjeh nekom ostvarenju donose njegovi akteri?- Ima toga, ali jedna prava istina je da nema dobrog filma bez dobrog scenarija. To mi se u mojoj bogatoj karijeri nije desilo. Igrao sam ja i u projektima koji nisu bili dobro napisani pa, vjerovatno, nisam ni ja bio dobar. To znači da sve počinje od scenarija, gdje je i sam reditelj u neku ruku scenarista. Treba znati željeti - Miloš Avramović je u samom startu znao, zapravo i trebao znati šta hoće, onda vjerovati u to što želi, pa je uslijedila i vrlo dobra saradnja s glumcima. Bio je u suštini vrlo fleksibilan, usvajao je naše prijedloge i izmjene... Ne zato što je morao, nego da bi i ono što je napisano bilo još bolje - ističe Dikić.&nbsp;Na premijeri s kćerkom&nbsp; „Južni vetar“ je dobio fantastične reakcije - Zasluženo je „Južni vetar“ dobio najbolje reakcije. Ja sam ga gledao premijerno u Beogradu s kćerkom i oboje smo se složili da će biti vrlo gledan i poželjan kod publike. Eto, izgleda da smo bili u pravu - govori Dikić.

Živimo borbu između dobra i zla

Diklić: Jedni kažu da je čudak, drugi da je privilegija biti u njegovom društvu

Glumac Bogdan Diklić iz Beograda za "Avaz": Ma, kome sam ja više zanimljiv, šta radim, šta snimam...

Prva serija u regionu u produkciji HBO „Uspjeh<a href="https://avaz.ba/showbiz/jet-set/406731/oskarovac-danis-tanovic-otvoreno-za-dnevni-avaz-umoran-sam-vise-nemam-nacina-da-radim-film-u-bih">“ Danisa Tanovića</a>, kako „Avaz“ saznaje, bit će premijerno prikazana sutra u Zagrebu. Prema našim saznanjima, premijera će se desiti samo za zvanice i aktere ovog projekta u 19 sati.Inače, prva Danisova serija na HBO bit će prikazana 26. decembra, a naš oskarovac je uspio okupiti odličnu glumačku ekipu. Između ostalih, u seriji igraju Jasna Žalica, Toni Gojanović, Goran Bogdan. Uliks Fehmiu...

Prema našim saznanjima, premijera će se desiti samo za zvanice i aktere ovog projekta u 19 sati

Sutra u Zagrebu zatvorena premijera „Uspjeha“ Danisa Tanovića

Sportsko kulturno-umjetničko društvo (SKUD) "Zlatni ljiljani" iz Inzbruka ove godine organizira 10. festival folklornog stvaralaštva, koji okuplja brojne folklorne grupe i društva iz zemalja Evropske unije. 
Ovaj već tradicionalni festival održat će se 8. decembra u Vaz Hafenu, a specijalni gost večeri bit će naša poznata interpretatorka narodne muzike Emina Tufo.&nbsp;- Pripreme su u punom jeku, a provodimo sve potrebne radnje, počevši od administrativnih do praktičkih. Mogu reći da sve teče po planu i naravno da sam zadovoljan dosadašnjim pripremama, barem što se tiče organizacionog dijela - kazuje Dževad Husaković, predsjednik i koreograf u SKUD-u "Zlatni ljiljani".
Ovo će zasigurno biti noć kada će se sve generacije, bez obzira na to odakle dolaze, željeti samo jedno, a to je da se lijepo druže i zabave, pokažu kroz igru i pjesmu ono što najbolje znaju te prezentiraju našu kulturnu baština koju oni njeguju i u dijaspori.&nbsp;- Očekujemo lijepo druženje, kao i svake godine do sada. Zainteresiranost za festival je velika, kako među društvima koja nam dolaze tako i među posjetiocima - ističe on.

Zahvalnost ''Avazu''&nbsp;&nbsp;Veliki broj ljudi uključio se u samu organizaciju.
- Ovim putem bih zahvalio svima koji su uz nas i koji nas podržavaju u ovom što radimo, tu, naravno, spada i vaš list ''Dnevni avaz'', koji nas prati dugi niz godina i prezentira bh. javnosti - rekao je Husaković.
Jaka veza 
SKUD "Zlatni ljiljani" iz Inzbruka u februaru iduće godine proslavit će 10. godišnjicu postojanja. 
Njihovo društvo s vremenom je postalo prepoznatljivo zvučno ime u Tirolu, cijeloj Austriji, a za njih se čulo i širom Evrope kroz brojna gostovanja i nastupe na brojnim susretima bh. dijaspore.
Tokom jedne godine znali su imati i više od 40 nastupa, a jedan od najdražih nastupa im je, kako kažu, onaj na poluvremenu utakmice BiH - Egipat, pred skoro 14.000 gledalaca.
Više od 100 članova, zajedno s koreografom Dževadom Husakovićem, nastoji među bh. omladinom u dijaspori sačuvati bitnu vezu s domovinom, i to kroz igru i pjesmu.

Specijalni gost večeri bit će naša poznata interpretatorka narodne muzike Emina Tufo

SKUD "Zlatni ljiljani": Čuvaju bh. tradiciju i kulturu u Austriji

Uskoro 10. festival folklornog stvaralaštva u organizaciji SKUD-a "Zlatni ljiljani" iz Inzbruka

Velika glumica <a href="https://avaz.ba/showbiz/film-i-tv/372329/seka-sablic-otkrila-nepoznate-detalje-sa-snimanja-maratonaca">Jelisaveta Seka Sablić</a>, iako je ušla u osmu deceniju života, i dalje pruža sjajne role. Epitet „kraljice komedije“ stekla je ulogama u ostvarenjima „Maratonci trče počasni krug“, „Bolji život“,&nbsp; „Lud, zbunjen, normalan“, „Nemoj da zvocaš“.&nbsp;Vršiti selekciju - Drago mi je što publika i dalje voli moje humorističke uloge, a pokazitelji toga su i nove serije. Uživala sam glumeći s Borom Stjepanovićem, koji je, nekako, kao glumac kompatibilan sa mnom. Iako je mlađi od mene, dobro smo se snašli kao par u „Nemoj da zvocaš“ – govori nam Sablić. Smatra da je prirodno da ljudi vole smijeh i humor.- Često se razočaram kada osjetim nasilje nad humorom, a danas toga ima. Problem je što se ne vrši selekcija od najmlađih do onih glavnih koji stvaraju komediju. Mene je komedija održala, zapravo, napravila mi je karijeru. Iz moje generacije bilo je dosta glumaca koji su slabije baratali tim žanrom, pa su nestajali – govori Sablić. &nbsp;Nove generacije Kaže da ne zna drugi način, osim smijeha, na koji bismo preživjeli dešavanja na Balkanu. - Moje cijelo biće je tužno zbog ovih dešavanja jer nisam tako odgajana. Dugo nisam bila zainteresirana da čujem šta nam se dešava u društvu i politici jer je uvijek sve isto, ali, eto, otkad je Tito „otišao“, pomno čekam dan kada ćemo pripasti svijetu, ali izgleda, neću ga dočekati. Opet, svi imamo jedan život i trebamo ga živjeti u sreći i zadovoljstvu, a to jedino možemo ako činimo dobro. Ja imam bolji život, ali kada pogledam ovu bijedu i užas koji je svuda oko nas, pomislim da će ga teško nove generacije dočekati. Dok se ispune apetiti nepotizma i korupcije, teško se dođe do posla i svijetle tačke. Uvijek sam mislila da u mom poslu nema nepravde i da samo dobri idu naprijed, ali me okolina uvjerila da nije tako, da je danas sve moguće – smatra Sablić. &nbsp;Od Titove Jugoslavije do pobune U Jugoslovenskom narodnom pozorištu je početkom oktobra premijerno izvedena predstava „Vrat od stakla“, u kojoj Sablić igra jednu od glavnih uloga. - To je tekst koji nas se tiče, a ja igram šezdesetosmašicu Bogdanku, koja prolazi kroz hronologiju vremena od Titove Jugoslavije do pobune. Sve je to vrlo duhovito, ali u isto vrijeme i dramatično, pa čak i tragično – kaže Sablić. &nbsp;

Drago mi je što publika i dalje voli moje humorističke uloge

Jelisaveta Seka Sablić iz Beograda za "Avaz": Tužna sam zbog bijede i užasa oko nas

Uvijek vrlo iskren, bh. umjetnik <a href="https://avaz.ba/lifestyle/kultura/315918/otac-i-kci-adin-i-mia-hebib-otvorili-izlozbu-dviju-umjetnosti">Adin Hebib</a> (63) otvorio nam je vrata svog ateljea u sarajevskom naselju Breka, gdje se vrijedno priprema za izložbu u Pragu. S kćerkom Mijom će 22. novembra otvoriti izložbu u galeriji „Dea Orh“. A dok smo sjedili u ateljeu, Hebib je kćerku pozvao da joj čestita 40. rođendan. Nakon toga, razgovor je krenuo...&nbsp; 
Moje suze...

Govorio nam je o saradnji s kćerkom koja živi u Njujorku, ali se dotakao i rodnog Mostara, stanja kulture u BiH, ali i zdravlja, koje je ozbiljno bilo narušeno prije nekoliko godina. Tvrdi da je to prouzrokovao stres nakon što mu je prevarom ostao dug od skoro 350.000 KM.

- Drago mi je što ću izlagati u toj prestižnoj galeriji. Malo sam i nervozan jer je ovo vrlo velik projekt. Moja kćerka će izložiti novi ciklus radova. Napravila je kolekciju od 13 komada nakita. Predstavljam se svojim ciklusima, ali postoji i nova studija „Akta“. Ima i nova priča o mojoj ljubavi Mostaru pod nazivom „Moje suze koje nikada stati neće“. To su sjećanja na neke teške dane i godine - govori Hebib.

Nije neobično da djeca krenu stopama roditelja. 

- Ima ona tvrdnja da, ako su roditelji doktori, treba i dijete biti. Ne slažem se s tim konstatacijama. Umjetnost je prvo Božiji rad, a onda školovanje i nadogradnja. Sretan sam što je Mia otišla u te vode. Davno sam je pitao zašto se nije slikarstvom bavila, jer fantastično slika. Rekla je da je dovoljan jedan slikar u porodici. Otišla je studirati metal i dizajn. Jedna od najljepših rečenica koje su o njoj napisali je da je umjetnica koja metalu daje toplinu.

Izlagali ste svuda po svijetu. Čini li Vam se da ste prihvaćeniji van BiH nego u svojoj državi?

- Godine 1988. dobio sam Prvu nagradu Evrope. I tada si se morao dokazivati van zemlje, tada Jugoslavije, da bi te u domovini cijenili. To je i danas ostalo pravilo, samo što su ljudi danas vrlo zločesti, sujetni, zavidni... Ne znam zbog čega. Ja nikome ne zavidim. Jedino nekad Adinu Hebibu, jer uspijeva u ovoj zemlji opstati, gdje su konstante nacionalizam i nacizam. I kćerka me pitala kako u BiH uspijem nešto naplatiti. Da nije Zapada, ne bih mogao ni preživjeti. Ovaj svijet ne interesira kultura, i sami znamo na čemu smo. Svi moji budući projekti su vani. Ali mislim da ću napraviti izložbu u Sarajevu iduće godine.

Možete li inspiraciju pronaći u našem društvu?

- Nisam socijalista, ja sam ekspresionista. Inspiracija treba pjesniku. Za slikara treba krvavi, rudarski rad i posao. Već 36 godina sam slobodni umjetnik. Što više radiš, sama slika te inspirira za dalje. U ovom društvu ne možeš naći inspiraciju. Jedino u ovoj studiji „Akta“, ali ja biram modele. Time želim pokazati snagu žene. Uvijek su me pamet i mudrost kod žene oduševljavale. Ako ću šta nazvati inspiracijom, onda je to.

&nbsp;Dosta Vaših ciklusa vezano je za Vaš rodni Mostar.

- Živio bih veoma rado u Mostaru. Sarajlije kažu: „Hajd' kad ti je toliko stalo, idi dolje.“ Međutim, nemoguće je finansijski opstati. Približava se vrijeme da se povučem u svoj rodni grad. To mi je velika želja. Ne pripadam grupaciji ljudi koji ne govore odakle su. Volim reći odakle je moje porijeklo, odakle sam i ko sam, ponosan sam na to. 

Znamo da ste imali i finansijskih problema, ali kažete da su i oni pri kraju?

- Ljude zbog kojih su mi ostali veliki dugovi nikada više nisam vidio. Prevarili su me za 350.000 maraka. To je utjecalo strašno na moje zdravlje. Imao sam N1H1 gripu, kao i infarkt i operaciju pluća. Sve je to nastalo od stresa. Pregrmio sam. Zbog toga godinu i po nisam slikao. To je bilo nešto najgore što se u meni dešavalo. Budio sam se u goloj vodi, vidio cikluse i kako trebaju izgledati, a nisam mogao raditi... Tu su me dobro osakatili. A ono finansijski... Izvadit ću se. Napravio sam velike projekte, neki me tek čekaju. Ostalo mi je manje od 20.000 KM da vratim. 

Iskustvo i rad

Zdravlje je bolje?

- Bolje je. Hvala Bogu, drže me taj neki moj optimizam i ljubav prema umjetnošću. Posebno što tek sada mislim da mogu naslikati šta hoću. To je snaga koju umjetnik dobije svojim iskustvom i radom nakon više od 30 godina. 

Plašite li se godina?

- Ne. Tek sada mislim, što sam stariji, da sam jači. Ne razmišljam o tome. Jedino, napravio sam već papire i ovjerio kod notara da sve što imam djeci ostavljam. Riješio sam i grobno mjesto, da se neko ne bi brinuo oko toga, ali i da ne bi došao u situaciju, kao neki moji dobri prijatelji umjetnici, da mi država to treba finansirati. Ne plašim se, odlično se osjećam. Optimista sam. Moja majka, koja je u Mostaru i ima 86 godina, vrlo se raduje kada me vidi ili pročita nešto o meni u medijima. 

Glasnici kulture

- Mi umjetnici smo glasnici kulture. Kad nekoga pitaju za Danisa Tanovića ili Jasmilu Žbanić, Mersada Berbera ili Safeta Zeca, svi znaju ko je. Mislim da nove političke snage moraju doći za dobrobit ove zemlje. Ovakav administrativni aparat ne može ni jedna Njemačka izdržati - ističe Hebib.

Nedoumice ostaju

- Mia i ja smo izlagali više puta zajedno i to je vrlo dobar spoj, otac i kći. Ona me diže, daje mi nešto posebno. Sad bih volio da je tu, u ateljeu, da me malo usmjeri. Ali moje nedoumice ostaju moje - emotivno govori Hebib.

Približava se vrijeme da se povučem u svoj rodni Mostar

Adin Hebib za "Dnevni avaz": Napisao sam testament i riješio grobno mjesto, da država ne brine

Mlada glumica <a href="https://avaz.ba/lifestyle/kultura/423119/komsizluk-u-sartr-u-17-i-18-oktobra">Fatima Kazazić</a> u proteklom periodu vrijedno je radila na pripremi magistarske predstave „Igre u pijesku“. Premijerno će biti izvedena 16. novembra na sceni Sarajevskog ratnog teatra (SARTR) u 20 sati.

Uzbuđenje raste

Prvo reprizno igranje planirano je odmah sutradan, 17. novembra, u okviru Evropske manifestacije „Noć teatra – Noć teatra za Bosnu i Hercegovinu“. 

Mlada glumica nam je govorila o predstavi „Igre u pijesku“, u kojoj, osim nje, igra i Jasenko Pašić.

- Jasenko Pašić i ja počeli smo s radom na „Igrama u pijesku“ prije dva mjeseca. Kada pogledam unazad, na to kako smo radili i gradili predstavu, načine na koje smo istraživali i ispitivali naša glumačka sredstva, veoma sam ponosna i zadovoljna procesom i rezultatom. Premijera se bliži, uzbuđenje raste, jedva čekam publiku – kazala nam je Kazazić.

Ova predstava je koprodukcija SARTR-a i Akademije scenskih umjetnosti Sarajevo, a mentor mlade glumice je profesorica Jasna Žalica, o kojoj Kazazić ima samo riječi hvale.

- Ona je profesorica na Akademiji scenskih umjetnosti u Sarajevu, na predmetu pokret. Tokom mog dosadašnjeg studiranja profesorica Jasna, uz profesora Admira Glamočaka, imala je veliki utjecaj na moje glumačko sazrijevanje. Naš dosadašnji rad rezultira uspjehom i obostranim povjerenjem, tako da nisam imala dilemu kada sam birala mentora na svom projektu. Profesorica Jasna je glumica od koje rado učim i u čije se ruke rado prepuštam – iskrena je Kazazić.

Budući projekti

Otkriva nam da već ima planove za buduće projekte.
- Po završetku igranja ove magistarske predstave idem u Mostar, moj rodni grad. Tu ću početi raditi na novoj predstavi u Narodnom pozorištu Mostar (NPM) – kaže Kazazić.

„Igre u pijesku“ bit će izvedena 16. novembra na sceni SARTR-a

Kazazić: Nakon igranja predstave odlazim u Mostar

Fatima Kazazić: Rado učim od Jasne Žalice

Kultni hrvatski rok bend "Psihomodo pop" nastupit će u utorak, 20. novembra, s početkom u 20 sati u zgradi BHRT-a - Studio 2 Muzičke produkcije ove medijske kuće. "Psihomodo pop" na prostorima bivše Jugoslavije djeluje od 1983. godine.&nbsp;Predvođeni frontmenom grupe "Gobcem", donijeli su na tadašnju scenu jedan, do tada na tim prostorima, neviđen izražaj i formu rokenrola. Beskompromisnom svirkom, žestokim zvukom, scenskim nastupom i danas prave odlične svirke za sve generacije.
"Psihomodo pop" izdao je 15 albuma, a 2018. godine ovaj sastav slavi 35 godina postojanja i 30 godina od objave prvijenca, albuma "Godina zmaja”". Hrvatski Stonesi, usporedba je koja ih prati od samih početaka, a njihov stvaralački rad svih ovih godina to i potvrđuje. Na koncertu u zgradi BHRT-a na repertoaru će se naći klasici "Frida", "Sexy magazin", "Ja volim samo sebe" i drugi neprevaziđeni hitovi, kojima ovaj bend razveseljava dugogodišnje fanove, ali privlači i mlađe generacije.

Donijeli jedan novi oblik muzike

Koncert grupe "Psihomodo pop" u Sarajevu

Izložba „Znakovi pored puta“ autora Osmana Arslanagića bit će otvorena u galeriji „Zvono“ u Sarajevu u petak u 21 sat. 

-	Zadovoljstvo nam je što u „Zvonu“ imamo priliku predstaviti i četvrti nastavak ciklusa „Znakovi pored puta“, koji je nastao kao dio umjetnikove potrebe za iskorakom od uobičajenih scenografskih rješenja kao dominantnog oblika profesionalnog izražavanja.
Od različitih predmeta koje je najčešće odbacilo more ili koji su se u prirodi našli zahvaljujući ljudskom nemaru Arslanagić pravi nesvakidašnje likovne objekte. Na njegovim „Znakovima“ prepoznajemo istu narativnu nit kao i u prethodna tri ciklusa, ali ovoga puta sa više slikarskih intervencija u strukturi pronađenog materijala uz naglašeni heretički pogled na ovozemaljski život. 

Osim slikarskog umijeća, odnosa prema prostoru i upotrebnoj vrijednosti odbačenog, Osman Arslanagić i četvrtim nastavkom „Znakova pored puta“ potvrđuje nesvakidašnju umjetničku imaginaciju te sposobnost da u svakoj narednoj autorskoj etapi napravi iskorak, ponudi likovnoj publici istinsko zadovoljstvo i otvori prostor za različita tumačenja te ostane dosljedan vlastitoj estetici i prepoznatljivom autorskom rukopisu – poručuju iz „Zvona“
Izložba Osmana Arslanagića bit će postavljena u „Zvonu“ do 6. decembra 2018. godine.

Senad Bašić za "Avaz": Moj život nakon “Lud, zbunjen, normalan”

Slavni glumac Aljoša Vučković za "Avaz": Bolestan sam, ne mogu da radim

Predstava "Dame biraju" još jednom nasmijala Sarajlije

Uspješno izvedena dramska predstava "Kralj Lear"

Čuveni umjetnik Braco Dimitrijević otvoreno za "Avaz": Od oca sam dobio neprocjenjivo blago

Mustafić: Radovali smo se današnjem susretu u Puli, ali smrt je bila brža

„Narodni poslanik“ 8. decembra u BKC-u

Bh. umjetnici programom “Budućnost memorije“ obilježili 25. novembar

Glumac Bogdan Diklić iz Beograda za "Avaz": Ma, kome sam ja više zanimljiv, šta radim, šta snimam...

Sutra u Zagrebu zatvorena premijera „Uspjeha“ Danisa Tanovića

Uskoro 10. festival folklornog stvaralaštva u organizaciji SKUD-a "Zlatni ljiljani" iz Inzbruka

Jelisaveta Seka Sablić iz Beograda za "Avaz": Tužna sam zbog bijede i užasa oko nas

Adin Hebib za "Dnevni avaz": Napisao sam testament i riješio grobno mjesto, da država ne brine

Fatima Kazazić: Rado učim od Jasne Žalice

Koncert grupe "Psihomodo pop" u Sarajevu

Izložba Osmana Arslanagića "Znakovi pored puta“

Kultura

Senad Bašić za "Avaz": Moj život nakon “Lud, zbunjen, normalan”

Slavni glumac Aljoša Vučković za "Avaz": Bolestan sam, ne mogu da radim

Predstava "Dame biraju" još jednom nasmijala Sarajlije

Uspješno izvedena dramska predstava "Kralj Lear"

Čuveni umjetnik Braco Dimitrijević otvoreno za "Avaz": Od oca sam dobio neprocjenjivo blago

Mustafić: Radovali smo se današnjem susretu u Puli, ali smrt je bila brža

„Narodni poslanik“ 8. decembra u BKC-u

Bh. umjetnici programom “Budućnost memorije“ obilježili 25. novembar

Glumac Bogdan Diklić iz Beograda za "Avaz": Ma, kome sam ja više zanimljiv, šta radim, šta snimam...

Sutra u Zagrebu zatvorena premijera „Uspjeha“ Danisa Tanovića

Uskoro 10. festival folklornog stvaralaštva u organizaciji SKUD-a "Zlatni ljiljani" iz Inzbruka

Jelisaveta Seka Sablić iz Beograda za "Avaz": Tužna sam zbog bijede i užasa oko nas

Adin Hebib za "Dnevni avaz": Napisao sam testament i riješio grobno mjesto, da država ne brine

Fatima Kazazić: Rado učim od Jasne Žalice

Koncert grupe "Psihomodo pop" u Sarajevu

Izložba Osmana Arslanagića "Znakovi pored puta“