Premijera predstave “Gazi Husrev-beže ili Bukagije” u Narodnom pozorištu Sarajevo (NPS) u režiji Tanje Miletić-Oručević oduševila je publiku.&nbsp;Jednu od ključnih uloga ostvario je i glumac <a href="https://avaz.ba/showbiz/jet-set/353341/akteri-predstave-dame-biraju-uzivaju-na-korculi">Emir Fejzić</a>, koji se pojavljuje i u novim epizodama popularne serije “Konak kod Hilmije”. 
Ovaj glumac slobodno vrijeme uglavnom provodi u društvu kolegica s Akademije scenskih umjetnosti u Sarajevu pa se često može sresti dok šeta s Amilom Terzimehić.

Emir Fejzić  se pojavljujei u novim epizodama popularne serije “Konak kod Hilmije”

Zajedničke teme kolega s Akademije

Glumački par <a href="https://avaz.ba/vijesti/bih/428446/panorama-donosi-ekskluzivni-intervju-sa-snezanom-bogdanovic-kler-foj-goranom-karanom">Snežana Bogdanović</a> (57) i Uliks Fehmiju (50) od 1994. godine žive u Njujorku. Otišli su iz Jugoslavije u nadi da će naći bolje i mirnije mjesto za život.Sin Bekima Fehmijua i Branke Petrić i nezboravna Badema iz kultnog filmu Ademira Kenovića “Kuduz” iz 1989. nedavno su se prvi put pojavili zajedno na setu nekog filmskog ostvarenja.Snežana i Uliks glume u filmu “Sin” Ines Tanović, koji se nedavno snimao u Sarajevu. Iako su bili u stisci s vremenom, nakon nekoliko pokušaja, uspjeli smo sa Snežanom dogovoriti intervju, u kojem je vrlo otvoreno govorila o boravku u bh. prijestonici, ulogama, životu u Njujorku, društvenoj situaciji, braku sa popularnim glumcem... Iako često dolaze na Balkan, dobro im ide i privatni biznis koji su pokrenuli u Njujorku. Bez kašnjenja- Rad na filmu “Sin” bio je veliko zadovoljstvo od početka do samog kraja. Sve se odvijalo prema planu, baš onako kako je Ines zamislila. Meni je ovo prvi rad na filmu sa ženom, rediteljkom, i čini mi se da nikad nije bilo tako jednostavno u egzekuciji, sve je bilo unaprijed pripremljeno do najsitnijih detalja i nije ostavljena ni najmanja mogućnost za neprijatna iznenađenja niti kašnjenja. Drago mi je i što je bilo mnogo žena u kreativnom i organizacionom timu. Inače, cijela ekipa je bilo divna i nadam se da će se to odraziti i na umjetnički kvalitet ovog projekta – govori nam Bogdanović. Prvi put ste se našli sa suprugom na setu. Igrate roditelje glavnom glumcu. Poznato je da ste strogi profesionalci, znači li to da striktno razdvajate privatno od poslovnog?- Da, Uliks i ja smo prvi put zajedno na filmu. Naravno da privatno i poslovno ne treba miješati, ali nekad se ta granica lako izgubi, jer nas, glumce, često povede strast u glumačkom procesu. Tokom rada morate biti otvoreni i emotivno pristupačni i morate vjerovati svom partneru tako da to što se dobro znate i razumijete, kao u našem slučaju, može biti olakšavajuća okolnost ili čak prednost ako hoćete... Prosto, mnogo brže stignete tamo gdje treba, jer vam je lakše da čujete i kritiku. Bilo je tu i dosta duhovitih situacija, ali je, svakako, bilo lijepo raditi zajedno. Koliko dugo niste boravili u Sarajevu i je li se ovaj grad u Vašim očima promijenio?- U Sarajevo sam proteklih godina dolazila na Sarajevo Film Festival, ali u posljednje dvije godine nisam bila zbog drugih obaveza. Slike Sarajeva ljeti i sad su veoma različite. Ljeti je grad, zahvaljujući Festivalu, veoma živ, pun energije, optimizma i raznih događanja. Sad mi se učinio mnogo manji, mirniji, vrlo rano grad utihne i osjeća se neka melanholija... Ali, i dalje ima svoj šarm, ljudi su veoma dragi, topli. Mi smo se osjećali dobrodošlo kao da dolazimo kući i veoma nam je prijao ovaj bijeg iz bučnog Njujorka.Dobra atmosferaSlavu ste stekli ulogom Badame u kultnom filmu “Kuduz”. Kako se sjećate perioda snimanja ovog ostvarenja?- Snimanje mi je ostalo u najljepšem sjećanju. Grad je bio očaravajući, pun života, vibrirao je, toliko se kreativnih stvari dešavalo na svim poljima. Jednostavno, duh Bosne je bio neodoljiv. U takvoj, dobroj atmosferi nastalo je mnogo toga na muzičkoj, filmskoj i zabavnoj sceni. “Kuduz” je jedan od filmova, kao i posljednja jugoslavenska TV serija “Aleksa Šantić”, koja je tada, paradoksalno, kroz Šantića govorila i pozivala na jedinstvo svih naroda na ovom prostoru. Zato je tako zastrašujuće sve ono što je uslijedilo poslije, sva razaranja ovog divnog grada. Po čemu je Badema posebna?- I tada je, kao i danas, nažalost, bilo mnogo manje kvalitetnih uloga za žene, manje priča u kojima je svjetlo usmjereno na ženu, na njen svijet, na to kako se ona osjeća i šta misli... Bademina priča bit će aktuelna dok god se žene ne izbore za svoju jednakost i pravo na&nbsp; različitost u svakom smislu. Ja sam imala sreće da ta uloga pripadne meni i da, kao mlada glumica, odigram nešto što bi lako po klišeu možda bilo podijeljeno potpuno drugoj vrsti glumice. Kad god se misli hrabro i van ustaljenih normi i očekivanja, dešavaju se, eto, takvi filmovi i uloge kakva je bila Badema.Mogu li se u današnjim uvjetima napraviti filmovi poput “Kuduza” i ostvariti uspjeh kao što je ovo ostvarenje?- Apsolutno da mogu. Čak ni mali budžet za film ne može biti opravdanje, jer današnja tehnologija svakome daje mogućnost da realizira svoje želje i talent. Možete doslovno mobilnim telefonom snimiti film. Ali, problem su opća nemotiviranost i nedostatak dobrih scenarija. Čini mi se da su u najvećem problemu, zapravo, pisci ili možda škole, koje bi trebalo da im pomognu, da im daju alat, kako od ideje do dobrog scenarija. Rijetko se pojavi dobra filmska ili TV priča, zaista. Sve, tako, ostane na pola puta i izgleda da su svi time zadovoljni. “Kuduz” je imao sjajan scenarij, izašao iz pera pjesnika kakav je Abdulah Sidran.

Velika podrška&nbsp;Suprug Uliks Vam je velika podrška, kao i Vi njemu. Na koji se način nadopunjavate?- Uliks i ja smo tim, naravno da podržavamo jedno drugo, ali i svako je tu sam za sebe, potpuno nezavisan u donošenju odluka i pravljenju ličnog izbora kad je u pitanju naš posao. Oboje smo otvoreni za savjete i sugestije, ali na kraju dana, svako će uraditi ono što želi. Mislim da je ta vrsta prostora koji ostavljamo jedno drugom neobično važna, isto kao i dijeljenje uspjeha i neuspjeha.&nbsp;Kako je bilo početi život u dalekoj zemlji, gdje je sve novo? Razmišljate li o tome da se vratite?- Davno je to bilo, ne mislimo više o tome, kao ni o pitanjima povratka. Sigurno da je bilo teško, kao što je bilo teško i onima koji su ostali. Rat je uvijek samo jedna velika nesreća. Trebalo je izdržati posljedice te odluke, muke, sumnje, samoće, odvojenost od porodice, posla, prijatelja… Postali smo neko drugi poslije svih ovih godina, što je normalno. Ne znam ko bismo bili danas da smo ostali. Ali, sačuvali smo sebe, neke svoje utopije... U svakom slučaju, provodimo mnogo više vremena u našim krajevima tako da i to relativizira ideju o povratku.Vjerujem u moć obrazovanjaKad iz američke perspektive gledate na stanje na Balkanu, kako biste ga okarakterizirali?- Ne znam šta bih vam rekla na ovo. Kad pomislim da je zapadnoj Njemačkoj, poslije Drugog svjetskog rata, trebalo manje od sedam godina da se rehabilitira u očima svijeta, da obnovi svoju zemlju, ekonomiju, da kompletno promijeni politički kurs i ubrzo postane vodeća evropska država... i to uporedim sa stanjem na Balkanu, čini mi se da je dosta obeshrabrujuće. Danas je, nažalost, sve slično u cijelom svijetu, nema veze je li u pitanju Istok ili Zapad, razvijene ili nerazvijene zemlje. Ulaziti u razloge ovog političkog zaokreta nadesno bilo bi veoma komplicirano, jer zahtijeva ozbiljnu analizu. Umjesto toga, mogu samo reći da verujem u moć obrazovanja svuda, jer se jedino tako možemo boriti protiv nepravdi, koje rastu iz dana u dan.Kćerka Nika- Ne znam koliko danas imamo utjecaja na Niku i njene odluke... Nadam se da nas još čuje, jer je ona već odrasla, veoma je svoja, samostalna, prošle godine je diplomirala. Ono što nam je bilo važno jeste da, kad je trebalo da nas čuje, uvijek nas je čula i zbog toga smo se, kao roditelji, osjećali dobro. Mislim da je veoma odgovorna, da svijet i ljude oko sebe tretira sa mnogo poštovanja, na našu veliku radost – govori Bogdanović.Publika kojoj se servira najstrašniji rijaliti program&nbsp;Pojavili ste u popularnoj FOX-ovoj seriji “Na terapiji”.- Originalnu seriju sam s oduševljenjem gledala u Americi i sjećam se s koliko sam nestrpljenja čekala svaku novu epizodu. I jedne večeri sam glasno rekla: “E, kako bih ja ovo voljela da igram.” Mislim da nije prošlo ni desetak dana kad me je pozvao beogradski producent i ponudio mi da učestvujem u ovom projektu. Nažalost, snimili smo samo jednu sezonu zbog materijalnih poteškoća. Skoro sam se vidjela s našim prijateljem Srđanom Điđijem Karanovićem i on je divno govorio o seriji. Ponovo je gledao reprizu i kaže kako ta serija, nažalost, nija našla odjek kod šire publike. Mislim da moramo ulagati u publiku i u njen ukus. Ne znam kako možemo očekivati da publika kojoj se svakodnevno servira najstrašniji rijaliti program, razumije i prati iole kompleksniji sadržaj.

Posljednja jugoslavenska TV serija “Aleksa Šantić” je, paradoksalno, kroz Šantića pozivala na jedinstvo svih naroda

Bogdanović u Njujorku: Ne mislim više o povratku

Snežana Bogdanović iz Njujorka: Badema je i danas posebna i aktuelna

Kada je film “Sjećaš li se Dolly Bell” 1981. godine doživio premijeru, tada 26-godišnja glumica <a href="https://avaz.ba/lifestyle/kultura/322451/pozorisno-dokumentarna-izlozba-o-cetiri-bh-velikana">Ljiljana Blagojević </a>osvojila je bivšu Jugoslaviju ulogom Doli Bel. Od tada do danas, glumila je u više od 60 pozorišnih predstava te u brojnim filmskim ostvarenjima, TV serijama… Pamti se po “Mirisu dunja”, “Velikom transportu”, “Mirisu kiše na Balkanu”, “Budvi na pjenu od mora”…Stroga i pravičnaNaš poziv zatekao je Blagojević na predavanjima, na kojima je beogradskim studentima otkrivala tajne glume.U intervjuu za “Dnevni avaz” ova sjajna glumica govorila je o skoro četiri decenije dugoj karijeri, novim ulogama, Sarajevu, odakle je, kako kaže, njena karijera počela. Otkrila nam je kako danas gleda na lik Doli Bel, a prokomentirala je i trenutno društveno stanje...&nbsp; Kroz svoju glumačku karijeru progutala je mnogo gorkih zalogaja, ali je ostala dosljedna. Kaže da bi opet nešto mijenjala, ali nema s kim, jer se energija za promjene prosipa po društvenim mrežama.- Studij glume je atipičan. Instrument vam je vaše biće. Tu se mora biti veoma pažljiv. Ono što buduće kolege učim pored zanata jeste da znaju šta su prave vrijednosti i da budu strpljivi, jer je ovaj posao maraton, a ne sprint. Kao profesor sam stroga i pravična. I volim studente – govori nam Blagojević.&nbsp;Nedavno ste komentirali neškolovane glumce. - Umjetnost uvijek dijeli sudbinu društva u kome nastaje. Kako u društvu, tako i kod nas, površnost je prisutna u svim sferama. Imamo vladavinu osrednjosti. Postoji mogućnost, ali nije lako provesti reformu.Nosite titulu prvakinje Drame Narodnog pozorišta u Beogradu. Je li je teško opravdati?- To je potvrda mog dugogodišnjeg rada, moje biografije i mog trajanja. A ona više obavezuje nego što donosi lagodnosti. Kad je nešto tačno, nije teško. Meni to pripada i o tome ne razmišljam.Kada već govorimo o pozorištu, šta je aktuelno?- Igram i stalne komade. Od velikog glumca Bate Stojkovića sam naučila da čuvam predstave. Sve su moje predstave igrane više od 100 puta, a neke i 300. Ovog mjeseca ću imati premijeru “Dobrog čoveka”. &nbsp;U posljednje vrijeme dosta se snimaju TV serije, dobivate li ponude?- Za sada ne. Odbila sam neke serije, jer me umjetnički nisu zainteresirale.&nbsp;Koliko se TV razlikuje od pozorišta i filma?- Televizija je jedan potpuno drugačiji medij. Nudi brzu popularnost ako se radi o serijskom programu, ali može i da bude suprotnost i da dođe do prezasićenosti nekog glumca. S TV projektima se mora biti pametan i oprezan.Teško dostižna &nbsp;Koliko je danas Doli Bel, uloga koja Vas je obilježila, prisutna u Vašem životu?- Taj kultni film će kod mene i u mojoj biografiji zauzimati posebno mjesto. Od njega je sve počelo, i od Sarajeva.&nbsp;U čemu je fenomen ove priče?- Nije baš lako ponoviti takvo nešto. Tu poetiku koju nosi film, nije lako dostići. Priča o odrastanju ispričana na taj način, posebna je i teško dostižna. Tu se sve steklo i dalo fantastičnu sinergiju...Za kraj, očekuju li nas bolja vremena ili…?- Civilizacija je u velikom problemu. Svaki dan nam to potvrđuje. Ako se ne okrenemo čovjeku kao najvažnijoj karici, nestat ćemo. Nažalost, nisam sigurna da nas očekuju bolja vremena. Voljela bih da griješim.&nbsp;Priznanja iz esnafa &nbsp;Šta su Vam dobro donijela brojna priznanja?- Volim nagrade, naročito kad su iz esnafa. S vremenom su mi donijele&nbsp; samopouzdanje i vjeru da sam na pravom putu.&nbsp;Reagiram kad mi se nešto ne sviđa&nbsp;Petog novembra proslavit ćete 63. rođendan.- Volim druženja, ali nisam neki obožavalac slavlja, naročito svojih. Uvijek se slavljenik najmanje opusti. Zahvalna sam na energiji koja me još prati i volji za životom koju još imam. Inače, ja sam tip koji osluškuje svoje biće i reagiram kad mi se nešto ne sviđa. Pobornik sam da iskrenim odnosom prema sebi i svojoj duši imate manje problema sa zdravljem – govori Blagojević.

Energija za promjene prosipa se po društvenim mrežama

Blagojević: Gluma je maraton, a ne sprint

Doli Bel i ja smo počele iz Sarajeva

Kažu da su umjetnici posebna vrsta ljudi i da im je, pogotovo onim vrhunskim, potrebno to jedno posebno mjesto iz kojeg crpe svoju inspiraciju. Za bh. umjetnika svjetskog ugleda <a href="https://avaz.ba/vijesti/tema-dana/291011/ekskluzivna-ispovijest-safeta-zeca-ne-mogu-da-budem-ravnodusan-moj-put-se-privodi-kraju">Safeta Zeca</a> (75) je to njegov voljeni Počitelj. Mada uvijek ističe da živi na četiri adrese - u Veneciji, Parizu, Sarajevu i Počitelju, ipak je hercegovački dragulj posljednjih godina velikom Zecu posebno prirastao za srce.&nbsp; Tu smo ga i pronašli ovih dana, gdje je, daleko od savremenog svijeta i u dubokom miru, stvarao nova djela. Ipak, dozvolio nam je da, barem nakratko, uđemo u njegov svijet vrhunske umjetnosti. Današnji svijet U ekskluzivnom intervjuu za „Dnevni avaz“ govorio je i o ciklusu „Exodus“, koji je 2017. predstavljen u Veneciji, a u februaru će ova tema o izbjeglicama i ratu biti izložena u Rimu. Razgovarali smo i o godinama koje su iza njega, umjetničkim porukama, društvenoj situaciji, a otkrio nam je da će opus „Ruke, zagrljaj“ biti predstavljen u maju 2019. na Venecijanskom bijenalu, gdje je ponovo pozvan da učestvuje.Prije nego što smo uključili diktafon, razgovarali smo o njegovoj postavci "Svjetlost" - retrospektiva slika, crteža i grafika, koja je bila izložena u Mostaru, te o izložbi „Slike i grafike“. Skoro 40 radova poštovaoci Zecovog djela mogu pogledati u Parizu u galeriji „Schwab Beaubourg“ do 10. novembra. Djela jednog od najvećih bh. umjetnika izložena su u prestižnim galerijama i muzejima - od Milana, Venecije, Pariza, Lila, a Zec je i autor djela&nbsp; „Skidanje Isusa s križa“, koje je naslikao u središnjoj crkvi isusovačkog reda Al Gesu u Rimu povodom obilježavanja 200. godišnjice ovog reda. - Uvijek nešto novo radim i pripremam. Izložba „Exodus“ trebala je biti otvorena u Rimu u novembru, ali, eto, morali smo je pomjeriti zbog ozbiljnosti projekta i proširenja učesnika za 28. februar. To je, zaista, velika postavka koja nastavlja priču o migracijama, bježanjima ljudi, stradanjima... To je moj slikarski jezik kojim pokušavam reći i ukazati na jednu od najdramatičnijih i najaktuelnijih drama današnjeg svijeta - govori Zec. &nbsp;Umjetnici i svi drugi misleći ljudi trude se ukazati na migracije i veliku dramu koju nose sa sobom.- Nažalost, umjetnička djela nemaju taj politički jezik koji nam je potreban da bi prestali ti apsurdi,&nbsp; da bi prestala proizvodnja ratova zbog kojih ljudi moraju da bježe. Imali smo i mi taj primjer, našu jugoslavensku nesreću i, ako se tako u svijetu nastavi, teško da će se pojaviti rješenje. Naravno,&nbsp; prostora ima za takve nesreće, resursi su na svim mjestima svijeta, velike vojne industrije, proizvođači oružja, velike militarne snage, koje samo čekaju da se zapali fitilj... Užasi koje gledamo ne prestaju. Tako je bilo i s nama, unište nas, sve ti razore, pa nas onda smire, tješe, glade i daju nam koliko hoćemo kredita, koje će i moji unuci da vraćaju... Dakle, to je shema i način koji se koristi i prolazi i koji živi. Umjetnici, kao senzibilne osobe, pametne i inteligentne, govore, pišu, stvaraju... I nadaju se da će ih svijet čuti, to jest, oni kojima je ta poruka, apel potreban, zapravo oni koji ih osluškuju. &nbsp;Koliko se čuje glas umjetnika?- Odgovor je vrlo kompleksan i ne znam hoću li ga moći sažeti u ovoj priči. Postoje s jedne strane strahovi i želje jednog dijela svijeta da se to ne dogodi njima. Dok drugi ne žele da se miješaju,&nbsp; treći ne žele da izgube svoje civilizacijske komoditete, napravili bi zidove i ogradili se, što je apsurd. I vraćam se na svoj likovni izričaj „Krik“, koji sam napravio, koji uvijek dotiče moju vlastitu sudbinu. Dva puta sam bježao i nosim strah od rata i bježanja. Zaista je neshvatljivo dok, evo, gledam počiteljske šipke dok zriju, živimo tu stečenu podijeljenost, u svakom smislu i pogledu. Činjenica je da ćemo još dugo živjeti nesretne podjele koje su nam drugi, a prije svega mi sami nametnuli. Ja nikako da postanem Bosanac, a da religije stavimo u intimnost naših porodica, u privatnost svoju ličnu, tako da na prostoru ove zemlje žive Bosanci i Hercegovci, a ne Srbi, Hrvati i Bošnjaci. Gušimo se u podijeljenosti, svjesni da nam je zajednica potrebna. Prema tome, pokušavam kroz moja umjetnička djela, a i ne samo djela, nego kroz moj slikarski jezik, kazati i dignuti na opći i univerzalni nivo ovo naše mjesto, u kome smo se zaustavili, a i sva druga.&nbsp; Jeste li zadovoljni načinom na koji publika razumije poruke Vaših djela?- Naravno. Zadovoljan sam, to je fenomen moga slikarskog jezika i majstorstva. A moj jezik je klasičan i svako ga razumije. U pitanju je jasan slikarski govor, gdje vam ne trebaju prevodioci i objašnjivači, gdje svako razumije šta je umjetnik htio da kaže. Svuda gdje su moja djela predstavljena, nailazim na divljenje tim čudnim majstorstvom kojim vladam i govorim. &nbsp;Okolnosti i sreća Dugo ste na umjetničkoj sceni, osjećate li umor?- Dok je motor stvaralački u funkciji, dobro je. Nemam te probleme i jedini zastoji su da li ću stići ili uspjeti završiti sve slikarske snove koje sam sam sebi zamislio. Uglavnom, jedan ciklus otvara drugi, što je veličanstveno i lijepo.Koji Vam je period života bio najteži?- To je posebna priča. Rat i sva ta dešavanja bila su užasna i teška svakome i nikome to ne bih poželio. Jednostavno takve stvari taru i ruše čovjeka. Svi znamo šta je Bosna prošla i šta se sve desilo u ratu. S druge strane, ja sam sretnija varijanta čovjeka. Od tolikih nesreća čovjeka koji je spasao i imao uza se svoju porodicu, djecu koju sam izveo na put, dvije pariske unuke... Imam spektakularno djelo iza sebe, pa ovako ili onako svakome je potrebno i to nešto proviđenja, okolnosti i sreće, da dođete tu dokle ste došli. Zagrljaj Boška i Admire na Venecijanskom bijenalu - Vraćam se na izložbu koju spremamo za Venecijansko bijenale. Ponovo sam pozvan u crkvu Pieta u Rimu, nakon spektakularnog uspjeha i posjete koju smo imali s „Exodusom“. Ovaj put izložba će biti sačinjena od opusa koji je impozantan. Važnost je u tome što su Venecija i Sarajevo pobratimljeni, još u ratu. To su dva grada koja čine osovinu u mom životu. Tako će opusom „Ruke, zagrljaj“ biti predstavljen još jedan krik, apel... Zagrljaji su nastali kao odgovor ratu, a opet univerzalna tema tog stega su četiri ruke. Naravno, ona je u većini varijanti otac i majka koji grle dijete, gube ga, i to je strašna drama u figuralnom slikarstvu. Taj opus bih želio da zatvorim, kompletiram veličanstvenim, prelijepim zagrljajem, ali tragičnim Boška i Admire. Sad radim na tom dijelu poruke koja će zatvoriti, zapravo, činit će fantastičnu cjelinu zagrljaja. Za mene je to simbol svijeta, zagrljaj je organska, triviološka radnja, gdje malo toga dijeli sreću. Moja velika sreća je da mi pružaju mogućnost da načinim taj omaž, slikarski i umjetnički. A učestvovat će Sarajevo i Venecija na svoj način. Izložba će sigurno biti prenesena i u Sarajevo - kaže Zec. Godinama nas vodi grupacija koja samo misli na sebe - Uvijek sam govorio da se, kada prevagnu mediokriteti, razbojnici, neobrazovani, budale, dešava užas. Potrebno nam je da na vagi prevagnu dobri ljudi, kreativci, proizvođači, naučnici... Svi oni koji su ozračeni stvaranjem koji objedinjuju i imaju vizije, koji žele zajedništvo. Vidite, Evropu nisu stvorile budale, razbojnici, nego oni sposobni, kvalitetni i ljudi koji su sanjali decenijama. E, to je problem civilizacije, hoće li na toj vagi prevagnuti pozitivna komponenta čovječanstva. I nama su potrebni sposobni i školovani ljudi, stručnjaci u svim oblastima, vizionari u zajedništvu koji znaju i umiju i samo takvi nas mogu izvući iz ovoga stanja. Trebamo pametne, one koji znaju i umiju. Ako nas&nbsp; godinama vodi grupacija koja samo misli na sebe, e onda je to loše - smatra Zec. &nbsp;

„Exodus“ je najaktuelnija drama današnjeg svijet

Safet Zec za "Avaz": Kada prevagnu razbojnici i budale, dešava se užas

Akademski orkestar AKCUS-a "Seljo" Bentbaša u petak, 2. novembra 2018. godine, održat će svoj samostalni koncert.

Oni su mladi, lijepi, obrazovani, nova generacija koja nastavlja višegodišnju tradiciju svojih prethodnika, čuvenih Seljinih muzičara, dobro poznatih u svom gradu, u Bosni i Hercegovini, ali jednako tako i van njenih granica. Nova energija, novi programi, ali isti standardi - "Seljini" standardi.&nbsp;&nbsp;Orkestar, s umjetničkom voditeljicom Sabinom Turabija na čelu, čini sedamnaest muzičara, prosječne starosne dobi 17 godina!&nbsp;

Na koncertu će predstaviti raskoš svog talenta i rezultate svog predanog rada. Koncert pod nazivom "Zaplešimo svijetom" bit će održan u 19.30 sati u dvorani Bošnjačkog instituta u Sarajevu - Fondacija "Adil Zulfikarpašić".

Mlada, lijepa, obrazovana, nova generacija koja nastavlja višegodišnju tradiciju svojih prethodnika

Prvi samostalni koncert Akademskog orkestra AKCUS-a "Seljo"

Rene Bitorajac i Igor Mešin zasigurno su jedni od najpopularnijih glumaca u Hrvatskoj, koji osim što nasmijavaju publiku kao voditeljski par u šouu „Super talent“ u privatnom kazalištu „Luda kuća“ oduševljavaju&nbsp; u predstavi „Idemo uživo“. Sljedeći termin zakazan je za 3. novembar, a ovaj dvojac obećava dobru zabavu.

Sljedeći termin zakazan je za 3. novembar, a ovaj dvojac obećava dobru zabavu

Predstava „Idemo uživo“ u „Ludoj kući“

Najbrži čitalac koji nas pozove na redakcijski broj 033/281-370 osvaja dvije ulaznice za predstavu "Leptir", koja je na programu 1. novembra&nbsp; u 19.30 sati.

Predstavu "Leptir" u režiji Emira Z. Kapetanovića, a prema tekstu Aleksandra Radunovića, publika u NPS-u može pogledati 1. novembra na maloj sceni, En Faceu , u 19.30 sati.-&nbsp;&nbsp; &nbsp;Dramski tekst "Leptir" ima jednostavnu strukturu s klasičnim dramskim zapletom te poštuje Aristotelovska pravila jedinstva (vrijeme, mjesto i radnja). Ovaj, takoreći, školski primjer drame daje glumcu mogućnost da svoja glumačka umijeća iznese u prvi plan. Bez mnogo vanjskih sredstava, prevelike scenografije i bez mnogo korekcija šminke i maske daje mogućnost glumcu da otjelovi lik od krvi i mesa – stavljajući u prvi plan emociju. Ovakav tekst je savršen odabir za malu scenu kamernog tipa kakva je mala scena Narodnog pozorišta Sarajevo – stoji u saopćenju Kuće na Obali. Tekst govorio o otuđenosti unutar porodice usljed nedostatka komunikacije, a to je problem mnogih današnjih porodica. -&nbsp;&nbsp; &nbsp;Komunikacija unutar porodica danas se obavlja putem mobitela, kompjutera i drugih sredstava komunikacije koja ne uključuju prisustvo stvarne emocije. Stoga su ovakve predstave danas potrebnije nego ikada ranije – piše u saopćenju NPS-a. U predstavi igraju Ermin Sijamija, Aleksandar Seksan i Sanela Pepeljak.

Tekst govorio o otuđenosti unutar porodice usljed nedostatka komunikacije, a to je problem mnogih današnjih porodica

"Avaz" vas vodi na predstavu "Leptir" 1. novembra na maloj sceni NPS-a

Dodjelom&nbsp;književne nagrade "Aleksa Šantić" za 2018. godinu večeras su u Mostaru svečano zatvorene 99. "Šantićeve večeri poezije", koje su se u gradu na Neretvi održavale od 6. listopada, uz bogate kvalitetne programske sadržaje.

Dobitnik ovogodišnje nagrade je hrvatski književnik iz Dubrovnika Luko Paljetak, koji je, prema obrazloženju žirija, autor golemog i preznačajnog pjesničkog opusa u kojemu se doticao i Šantića kao pjesnika kojemu se divi.

Paljetak, inače autor brojnih zbirki pjesama, knjiga za djecu, studija, članaka, eseja i antologija, dobitnik&nbsp;brojnih književnih nagrada, izrazio je veliku zahvalnost na Šantićevoj nagradi kazavši kako mu ona mnogo znači.

-&nbsp;Šantića smo obvezno čitali u srednjoj školi, a studirao sam Slavistiku i učili smo ga kao velikog pjesnika srpske književnosti, ali i uopće ondašnje naše zajedničke književnosti. Za razliku od drugih velikih pjesnika toga doba razlikuje se po iskrenom odnosu prema onom što osjeća. Njega nije zanimala pjesnička škola, već snaga riječi koje on može u tom trenutku upotrijebiti da bi izrekao ono što misli, a mislio je ono što je osjećao. To ne rade svi pjesnci i zato je Šantić veliki pjesnik - izjavio je Paljetak.

"Šantićeve večeri poezije" održale su se organizaciji Srpskog kulturnog i prosvjetnog društva (SPKD) "Prosvjeta" Gradski odbor Mostar i Srpskog pjevačkog i kulturno-umjetničkog društva "Gusle", a manifestaciju su podržali i Grad Mostar, kulturne ustanove, prijateljska kulturna društva i istaknuti kulturni radnici i intelektualci iz Mostara.

Predsjednik mostarske Prosvjete Radivoje Krulj izrazio je veliko zadovoljstvo održavanjem ovogodišnjih Šantićevih večeri poezije, posebice jer su svi programi od početka do kraja manifesatcije bili iznimno posjećeni.

Zatvaranju je prisustvovao i gradonačelnik Mostara Ljubo Bešlić koji je istaknuo kako&nbsp;Mostar čuva tradiciju i sjećanje na svog velikog pjesnika te kako Šantić&nbsp;ostaje za naredna pokoljenja. - Znajući koliko je on dao za Mostar, najmanje što možemo je raditi da se on ne zaboravi - kazao je Bešlić.

Svečana ceremonija dodjele nagrade održana je u Narodnom pozorišt Mostar gdje je odigrana predstava "Priča o pjesnicima" koja govori o dosadašnjim laureatima, a u kojoj je sudjelovao i ovogodišnji dobitnik te govorio stihove mostarskoj publici.

Svečano zatvorene 'Šantićeve večeri poezije' u Mostaru

Iako je u martu ove godine premijerno izvela u Sarajevu monodramu „Šta me snađe“, popularna srbijanska glumica Anđelka Prpić nije dugo čekala da ponovo nasmije bh. publiku.&nbsp;&nbsp; 
Bosanskim kulturnim centrom (BKC) večeras se prelamao smijeh. Sarajevska publika uživala je u predstavi koju je režirao legendarni Branko Đurić Đuro, a za koju je tekst pisao Nebojša Romčević.

Glumica koja je publici najviše poznata po ulozi u humorističnoj seriji „Andrija i Anđelka“ pojavljuje se u čak 12 različitih uloga u ovoj interaktivnoj savremenoj komediji. U devedeset minuta monodrame, Anđelka predstavlja lik bankarke Jovanke Joke Jakovljević koja se nalazi pred dilemom, čast i bračna vjernost ili uspon u karijeri?&nbsp;

Na koncu predstave, Prpić je ispraćena ovacijama i jedno je sigurno... Iz sarajevskog BKC-a večeras niko nije izašao bez osmijeha!

Anđelka Prpić ponovo nasmijala bh. publiku

Premijera drame „Gazi Husrev-beže ili: Bukagije“ održana je večeras u dupke punom Narodnom pozorištu Sarajevo (NPS). Na hvaljenu dramu u režiji Tanje Miletić-Oručević, a po tekstu Džemaludina Latića niko nije ostao ravnodušan.&nbsp;&nbsp; 
Na sceni Narodnog pozorišta Sarajevo briljiralo je čak 15 glumaca. Svi su na svoj način bili sjajni i dali pečat predstavi kojom je ujedno otvorena i dramska sezona u NPS. 

Ipak, Aldin Omerović, jezikom i pokretom te elementima glumačke igre govorio je samo najbolje o liku Gazi Husrev-bega, izuzetnoj&nbsp;historijskoj ličnosti naše zemlje. 

Stoga, za ovu predstavu s razlogom se tražila karta više. Nešto više od dva sata brojna publika, među kojom su i ljudi iz javnog i političkog miljea upijala je svaki trenutak priče pjesničkog klasika Džemaludina Latića o dobrim i zlim silama koje su vladale u Bosni, odnosima koji su tada vladali u našoj zemlji te odnosima među našim religijama.

U premijeri pozorišnog komada „Gazi Husrev-beže ili: Bukagije“ tako su uživali Izudin Bajrović, Ibrahim Hadžibajrić načelnik Starog Grada, Jasna Ornela Beri, Mona Muratović, Atif Dudaković, Ejup Ganić...&nbsp;

Višeminutni aplauz i ovacije fascinirane publike za predstavu „Gazi Husrev-beže“ stoga su najmanje što se moglo očekivati, jer, bio je to istinski spektakl za ljubitelje pozorišne umjetnosti.

Jezikom i pokretom te elementima glumačke igre Aldin Omerović   govorio je samo najbolje o izuzetnoj historijskoj ličnosti naše zemlje

Premijera drame „Gazi Husrev-beže ili: Bukagije“ oduševila publiku u NPS-u

Elena Ferante (Ferrante) je pseudonim italijanske književnice koja je napisala niz hvaljenih, ali i komercijalno uspješnih romana o životima dvije prijateljice iz Napulja u drugoj polovini 20. stoljeća.&nbsp;&nbsp; 
„Moja genijalna prijateljica“, “Priča o novom imenu“, „Oni koji odlaze i oni koji ostaju“ i „Priča o izgubljenom djetetu“ nazivi su djela iz čuvene „Napuljske tetralogije“, kojom je Ferante zaludila svijet i izazvala pravu potjeru radoznalih da se otkrije ko je ona uistinu. Posljednji roman je nominiran i za italijansku književnu nagradu „Strega“.

Istraživanje fenomena

U vremenu svakodnevne upotrebe interneta i dobivanja informacija sad i odmah ova književnica itekako dobro čuva tajne iako je svoj prvi roman objavila još 1992. godine.

- Ne može se tačno reći ko je Elena Ferante, osoba koju književni kritičari s različitih strana svijeta smatraju najznačajnijim savremenim italijanskim piscem. U rijetkim intervjuima putem elektronske pošte Elena Ferante govori o samoočuvanju i odsustvu želje da se prepusti novinarskim igrama jer one navode pisce da se ponašaju onako kako čitaoci od njih očekuju - između ostalog piše na početku romana „Priča o onima koji odlaze i onima koji ostaju“.

Zaista, o njoj se ne zna ništa, a oni koji su temeljito istraživali fenomen Ferante smatraju da je rođena 1943. u Napulju, da je udata i da ima dvoje djece. Svi ostali pokušaji da se otkrije ko je zaista ova književnica pali su u vodu.

Jedini koji znaju ko je ona jesu njeni izdavači. 

Fokus medija

Ferante je u jednom intervjuu za „Der Spiegel“ potvrdila da njena porodica zna za međunarodni uspjeh, ali čuva njenu tajnu. 

Ferante smatra da knjige više nemaju koristi od svojih autora te kaže da bi prestala objavljivati ako bi se saznalo njeno pravo ime i prezime.

Skrivanje svog identiteta obrazložila je riječima kako se onda uz knjige prodaje i cijeli autor, sa svim iskustvima i osjećajima, što ona pod svaku cijenu želi izbjeći. Uprkos tome, Ferante je stalno u fokusu medija, naročito italijanskih, koji su već pomalo opsjednuti time da otkriju osobu iza pseudonima.

Magazin „Time“ 2016. godine Ferante je uvrstio među 100 najutjecajnijih osoba na svijetu.

Uplate i nekretnine&nbsp;
Italijanski novinar Klaudio Gati (Claudio Gatti) u „The New York Review of Books“ objavio je istraživanje kojim tvrdi da je Elena Ferante ustvari Anita Raja, italijanska prevoditeljica rođena u Napulju 1953. Da su iz Anitinog pera nastali romani ili da ih je pisala zajedno sa suprugom, piscem Dominikom Starnonom (Domenico Starnone), govorilo se i ranije, ali je Gati naveo nove „dokaze“. On je zaključio da je Raja Fernate na osnovu dokumenata o nekretninama i finansijskih izvještaja koji, navodno, pokazuju da su uplate koje je Raja primila od izdavača iznenađujuće velike. Uplate su 2014. porasle za 50 posto, a godinu kasnije bile su veće čak za 150 posto. Međutim, to su negirali i Anita, kao i izdavač Elene Ferante.

Ferante kaže da bi prestala objavljivati ako bi se saznalo njeno pravo ime i prezime

Elena Ferante zaludjela svijet, a niko ne zna ko je ona

Predstava „Jami distrikt“ ansambla Bitef teatra iz Beograda igrat će pred sarajevskom publikom 25. i 26. oktobra u Kamernom teatru 55. Predstava je opisana kao lažni dokumentarac koji govori o najstarijoj naciji na svijetu.

Brojne nagrade

Ovo neće biti prvi put da se ova predstava, čiju režiju potpisuje Kokan Mladenović, izvodi u Sarajevu, a proglašena je najboljom na prošlogodišnjim „Danima Jurislava Korenića". Tri mlade glumice Isidora Simijonović, Jelena Graovac i Nina Nešković odlično su iznijele svoje uloge. 

Nina Nešković nam je, uoči gostovanja u bh. prijestonici, govorila o očekivanjima, ali i o tome kako ona doživljava „Jami distrikt“.

- Očekujem samo da bude reakcija. Svaka od njih znači da ono što radimo proizvodi nešto u ljudima i navodi na razmišljanje. Tako jedino ima smisla – govori Nešković.

Dodaje da se raduje dolasku u Sarajevu i igranju u Kamernom teatru 55.

- Svaki povratak u sredinu u kojoj se osjećate kao kod kuće izaziva radost i „jedva čekanje“. Tako je uvijek kad dolazimo ovdje. Prepoznatljivo gostoprimstvo i toplina ljudi su ono što najviše čini ovaj grad lijepim i zbog kojih je svako izvođenje inspirativno i drugačije – kaže beogradska glumica.

Od kako je predstava premijerno izvedena prije godinu i po u Tivtu, Nešković je osvojila i brojne nagrade. Na pitanje koliko joj odgovara sama tematika, koja je ozbiljna i povlači pitanje nacionalizma, Nina odgovara:

- Mislim da je apsurdnost nacionalizma nešto što uvijek nalazi prostor da se o tome razgovara i misli, posebno kada se sistemski radi na trovanju kolektivne svijesti. Stoga, mislim da je vrlo važno da ovu predstavu odgleda što više, najprije, mladih ljudi, kojima se tek kreira kritičko mišljenje. Jasna poruka „Jami distrikta“ jeste i moj lični stav na ovu temu. 

Uigran tim

Dodaje da napornost igranja, intenzitet i scenoslijed zavise od dana i kako se ona konkretno osjeća.

- S obzirom na to da svaka od nas tri ima pauzu između scena po najduže 30 sekundi, u prvim izvođenjima nam je to bilo naporno. Sada smo svi zajedno dobro uigran tim koji funkcionira, radi jedan za druge i onda je uživanje za sve – zaključuje Nešković.

Format je sekundarna stvar

Nina Nešković ima iskustvo i na televiziji. Igrala je u nekim serijama kao što su „Komšije“, „Emergency Center“...
 
- Sretna sam što imam priliku da radim ono što zaista volim. Onda je format sekundarna stvar i ne bih mogla napraviti razliku između pozorišta i televizije – kazala je Nina.

Vrlo je važno da ovu predstavu pogleda što više, najprije, mladih ljudi, kojima se tek kreira kritičko mišljenje

Nina Nešković: Sistemski se radi na trovanju kolektivne svijesti

Sjajni bh. scenarista <a href="https://avaz.ba/vijesti/intervju/283804/feda-isovic-iako-sam-protivnik-ozivljavanja-leseva-jedva-cekam-da-pogledam-osvjezenu-audiciju">Feđa Isović </a>(53) trenutno je gospodar malih ekrana u regiji. Njegove tri serije “Lud, zbunjen, normalan”, “Konak kod Hilmije” i “Ne diraj mi mamu” suvereno obaraju rekorde gledanosti. Za sva tri naslova režiju potpisuje Elmir Jukić.Lucidnim dijalozima između glavnih likova, koji se referiraju na aktuelnu situaciju u društvu, ali i na neke historijske periode, te majstorskim zapletom, protkanim jedinstvenim humorom, Isović se svrstao među najtraženije TV autore današnjice. Iako se trenutno punom parom snima nove sezona serije “Lud, zbunjen, normalan”, Isović je odvojio vrijeme za “Dnevni avaz” i u ekskluzivnom intervjuu otkrio do sada nepoznate stvari.&nbsp;Treći element - Stvarno mnogo radim. Koliko je kvalitetno to što radim, moraju drugi reći. Od toga šta oni kažu zavisit će odgovor na pitanje koliko sam talentiran. Mislim da ni zanat, kao važan treći element, ne smije biti zaboravljen. Veoma je važno poznavati zanatske finese struke, ove i bilo koje druge – govori nam Isović. Vaše serije trenutno su tri najveća hita u regionu. Jeste li se ufurali? - Ma, nemam pojma kako da odgovorim na ovo pitanje. Možda baš iz tog podatka koliko se serije koje potpisujem emitiraju, proizilazi činjenica da ja i nemam baš mnogo vremena za neka ufuravanja. Veoma mnogo radim i opasno se približavam cifri od 20.000 stranica scenarija igranog programa, koje su snimljene.Imate li nekad osjećaj da ste gospodar TV serija u bivšoj Jugoslaviji? - Tražen sam, to je činjenica, i naravno da je to za slobodnjaka lagodna pozicija. No, u ovom poslu, a vjerujem i u svakom drugom, danas vas svi zovu, trebaju, traže, a sutra vas, isto tako, brzo zaborave. Veliki scenaristi s ovog podneblja znali su završiti u veoma lošim ekonomskim uvjetima. To je, prije svega, zato što nemamo uređen sistem autorskih prava. Od hiljada sati repriziranja “Lud, zbunjen, normalan”, ja nisam dobio ni fening. Na mom autorskom djelu emiter godinama zarađuje novac prodajući reklamni prostor i svi misle da je potpuno normalno zaobići autora. Ogromna je to nebriga države i sistema prema svojim autorima. &nbsp;Moje osobine&nbsp;Od svih likova koje ste stvorili, s kojim biste se poistovijetili? - Uvijek se nasmiješim kad me pitaju po kome sam pisao lik Izeta Fazlinovića i obično kažem da sam to radio po sebi. Ima on dosta mojih osobina i stavova, naravno iskarikiranih.&nbsp;Koliko su umjetnici cijenjeni u bh. društvu. Je li Vaš amidža, rahmetli Safet Isović dobio počast koju kao veliki umjetnik zaslužuje? - Safet nema ni ulicu u Sarajevu. Ali, zato neka historijski, kulturno i politički potpuno marginalna Aziza Šaćirbegović ima ulicu sa četri trake samo zato što je nosila pitu u pritvor isto tako marginalnoj političkoj grupaciji naziva Mladi muslimani. To je odgovor na vaše pitanje.&nbsp;Za kraj, šta nam novo spremate? - Tri su serije u opticaju: “Lud, zbunjen, normalan”, “Konak kod Hilmije” i “Ne diraj mi mamu”. U ovom momentu pišem nove epizode za LZN, da li nakon toga ide “Hilmija” ili “Mama”, zavisi od producenata. Meni je manje-više svejedno. Sve su mi te serije jednako važne.&nbsp;Čitav se svijet opija uz “Stonese”, ne moraju biti narodnjaciIz hobija se bavite pisanjem muzike i svirate. Slažete li se kad kažu: "Kaži mi koju muziku slušaš, reći ću ti ko si"? - Ne znam. Ali, mislim da su oni koji slušaju turbofolk, na daleko nižoj ljestvici razumijevanja muzike od džezera i rokera. Nervira me ovdašnja tvrdnja da se čovjek ne može zapiti i zabaviti bez narodnjaka. Čitav se svijet opija, provodi i pleše uz “Rolling Stonese” i ni najmanje im ne fale te priglupe harmonije Cece i Džeja.&nbsp;Bježim od pegleU braku ste, imate dvoje djece.&nbsp; Kakav je Feđa među svoja četiri zida? - Kućni poslovi mi nisu nepoznati, ali ih vrlo vješto pokušavam delegirati drugima kad god je to izvodivo. Peglanje mi je najmrže pa sam tako s radošću prihvatio trend koji je sve dominantniji na Zapadu da se posteljine, peškiri, pa čak i garderoba, uopće više ne peglaju. Treba pojednostaviti stvari u životu.Sarajevo - Brisel&nbsp;Da živite u nekim uređenijim zemljama i društvima, kakve biste serije pravili i koja bi to tematika bila? - Vjerovatno iste. Želim misliti da se svaka moja serija može lako adaptirati za njemačko ili bilo koje drugo tržište. Ako je zaplet dobar, onda se lako može premjestiti i iz Sarajeva u Brisel. Bar se nadam da je tako.

Potpisuje scenarij za serije “Lud, zbunjen, normalan”, “Konak kod Hilmije” i “Ne diraj mi mamu”

Feđa Isović: Ja sam, ustvari, Izet Fazlinović

Zagrebački sajam knjiga „Interliber“ završio je 18. oktobra, dok je beogradski počeo prije nekoliko dana, a trajat će do 28. oktobra. Ova dva sajma su među najznačajnijim književnim manifestacijama u državama bivše Jugoslavije. 

Godišnja produkcija

Na 63. međunarodnom sajmu knjiga u Beogradu ove godine se premijerno pojavljuje Zajednica izdavača/nakladnika BiH, udruženje izdavača iz naše zemlje koje postoji nepunu godinu, a koje čine „Buybook“, „Connectum“, „Dobra knjiga“, „Synopsis“, „Hrvatski leksikografski institut BiH“, „Vrijeme“, „University Press“, „Malik Books“ i „Naklada Mate“.

Ovo je ujedno i prvo predstavljanje bh. izdavača na jednom od najvećih regionalnih književnih sajmova nakon više od decenije.

- Jedan od ciljeva Zajednice izdavača i nakladnika u BiH jeste da, uz pomoć Fondacije za izdavaštvo i bibliotekarstvo, odemo na regionalne sajmove, od kojih su dva najznačajnija upravo u Zagrebu i Beogradu. Beograd je još u toku. Tu ćemo na zajedničkom štandu, nas devetero izdavača, predstaviti godišnju izdavačku produkciju i doći na tržište koje je nama nepoznanica – kaže <a href="https://avaz.ba/lifestyle/kultura/326900/damir-uzunovic-najbitnije-je-da-je-sarajevo-dobilo-ovakav-dogadaj">Damir Uzunović</a>, vlasnik izdavačke kuće „Buybook“.

To objašnjava činjenicom da bh. izdanja nema u Srbiji ili je to vrlo skromno i sporadično.

- Jednostavno ne postoji interes srbijanskih knjižara. To je još politički problem i pitanje. Uvijek će neko postaviti pitanje: „Na kojem su jeziku knjige? Je li to bosanski, srpski ili hrvatski“. Knjige koje dolaze iz Srbije čine otprilike 60 posto prometa u BiH, kao i one iz Crne Gore. Mi nikad ne pitamo na kojim su jezicima. Vrlo slobodno putuju, hodaju i prodaju se na raznim legalnim, ali i nelegalnim prodajama. To je ono što mi odlaskom na ovaj sajam želimo promijeniti i ukazati pažnju na to. Treba postojati dvosmjerna ulica i obostrani interes – govori nam Uzunović.

Bez podrške

Dodaje da svih devetero izdavača, koliko ih je u Zajednici, godišnje ima produkciju od pet do pedeset naslova te da u Beogradu predstavljuju gotovo 80 posto. Kaže i da izdavači u BiH nemaju podsticaj, snagu, podršku ni mogućnost da objavljuju više.

U Zagrebu kao kod kuće

- U Zagrebu na „Interliberu“ situacija je malo drugačija. Inkliniramo više tom tržištu. Postoji interes hrvatske čitalačke publike za knjigama koje su drugačije objavljene i drugačije prevedene..., a nešto su dostupne i jeftinije. Dosta hrvatskih biblioteka sadržavaju bh. izdanja. Ta relacija je utvrđenija i bolja i postoji dvosmjerni interes. Odlaskom na Zagrebački sajam imamo dojam kao da smo kod kuće i uvijek napravimo dobar rezultat – ističe Uzunović.

Knjige koje dolaze iz Srbije čine otprilike 60 posto prometa u BiH, kao i one iz Crne Gore. Mi nikad ne pitamo na kojim su jezicima, kaže Damir Uzunović

Uzunović: Treba postojati obostrani interes

Uvijek će neko pitati: „Na kojem su jeziku knjige? Bosanski, srpski ili hrvatski“

Nastavlja se programski repertoar Metropolitan Opere u <a href="https://avaz.ba/lifestyle/kultura/356452/kamerni-teatar-55-tri-sestre-23-marta">Kamernom teatru 55</a>. Nakon predstava „Aida“ i „Samson et Dalila“ naredna predstava je „La Fanciulla del west“ Giacoma Puccinija.Publika će ponovo biti u prilici da u ovoj pozorišnoj kući uživo gleda prijenos programa Metropolitan Opere, u visokoj HD rezoluciji. -&nbsp;&nbsp; &nbsp;Ovim projektom, koji je naše pozorište uspjelo ostvariti uz pomoć ambasade Sjedinjenih Američkih Država, našoj cijenjenoj publici pruža se prilika da uživaju u deset naslova Metropolitan opere – stoji u saopćenju&nbsp; Kamernog teatra 55. „La Fanciulla del west“&nbsp; je na repertoaru u subotu, u 18. 55 sati.

Publika će ponovo biti u prilici da u ovoj pozorišnoj kući uživo gleda prijenos programa Metropolitan Opere, u visokoj HD rezoluciji.

„La Fanciulla del west“ u Kamernom teatru 55

Bosanskohercegovački umjetnik <a href="https://avaz.ba/vijesti/bih/420754/adin-hebib-omladino-izlazite-iz-kuca-glasajte">Adin Hebib</a>, zajedno sa kćerkom Mijom, otvorit će izložbu u Pragu u "Dea Orh Gallery" 22. novembra u 19 sati. Riječ o izložbi slika i unikatnog nakita.- Ekspresionističke slike Adina Hebiba i unikatni minimalistički nakit Mije Hebib prate tragove evropske umjetničke tradicije 20. stoljeća - piše, između ostalog, u najavi izložbe.Hebib će izložiti izabrane radove iz četiri različita ciklusa koje karakteriziraju snažne boje. Njegova kćerka Mia prezentirat će dio iz svog kreativnog nakita pravljenog od platine, zlata, srebra...

Zajedničke teme kolega s Akademije

Snežana Bogdanović iz Njujorka: Badema je i danas posebna i aktuelna

Doli Bel i ja smo počele iz Sarajeva

Safet Zec za "Avaz": Kada prevagnu razbojnici i budale, dešava se užas

Prvi samostalni koncert Akademskog orkestra AKCUS-a "Seljo"

Predstava „Idemo uživo“ u „Ludoj kući“

"Avaz" vas vodi na predstavu "Leptir" 1. novembra na maloj sceni NPS-a

Svečano zatvorene 'Šantićeve večeri poezije' u Mostaru

Anđelka Prpić ponovo nasmijala bh. publiku

Premijera drame „Gazi Husrev-beže ili: Bukagije“ oduševila publiku u NPS-u

Elena Ferante zaludjela svijet, a niko ne zna ko je ona

Nina Nešković: Sistemski se radi na trovanju kolektivne svijesti

Feđa Isović: Ja sam, ustvari, Izet Fazlinović

Uvijek će neko pitati: „Na kojem su jeziku knjige? Bosanski, srpski ili hrvatski“

„La Fanciulla del west“ u Kamernom teatru 55

Adin Hebib sa kćerkom Mijom otvara izložbu u Pragu

Kultura

Zajedničke teme kolega s Akademije

Snežana Bogdanović iz Njujorka: Badema je i danas posebna i aktuelna

Doli Bel i ja smo počele iz Sarajeva

Safet Zec za "Avaz": Kada prevagnu razbojnici i budale, dešava se užas

Prvi samostalni koncert Akademskog orkestra AKCUS-a "Seljo"

Predstava „Idemo uživo“ u „Ludoj kući“

"Avaz" vas vodi na predstavu "Leptir" 1. novembra na maloj sceni NPS-a

Svečano zatvorene 'Šantićeve večeri poezije' u Mostaru

Anđelka Prpić ponovo nasmijala bh. publiku

Premijera drame „Gazi Husrev-beže ili: Bukagije“ oduševila publiku u NPS-u

Elena Ferante zaludjela svijet, a niko ne zna ko je ona

Nina Nešković: Sistemski se radi na trovanju kolektivne svijesti

Feđa Isović: Ja sam, ustvari, Izet Fazlinović

Uvijek će neko pitati: „Na kojem su jeziku knjige? Bosanski, srpski ili hrvatski“

„La Fanciulla del west“ u Kamernom teatru 55

Adin Hebib sa kćerkom Mijom otvara izložbu u Pragu