Glumcu Josipu Pejakoviću, prvaku Drame Narodnog pozorišta Sarajevo, večeras je na ceremoniji u toj teatarskoj kući uručen Zlatni lovorov vijenac za doprinos umjetnosti teatra, najviše priznanje koje dodjeljuje Direkcija Internacionalnog teatarskog festivala MESS.&nbsp; Priznanje mu je uručio direktor MESS-a Nihad Kreševljaković u prisustvu kolega i drugih poštovalaca njegovog velikog umjetničkog opusa.
- MESS nastoji izraziti poštovanje ljudima-institucijama kao što je Josip Pejaković - kazao je Kreševljaković.
Kaća Dorić je govorila o počecima Josipa Pejakovića, nekadašnjeg buntovnog učenika neobuzdanog talenta i upečatljive energije, u njenom dramskom studiju, a izlaganje je završila riječima: “Ipak je divno kad učenik prevaziđe učitelja”. Prethodno, citirajući Slavka Šantića, rekla je da su Pejakovićeve brojne pozorišne, filmske i televizijske uloge podjednako oduševljavale publiku.
Dramski pisac Almir Bašović, povodom Pejakovićevog naročitog glumačkog izraza, izjavio je da umjetnost, naročito glumačka, postaje savršena kad se uzdigne - do jednostavnosti.
Reditelj Dino Mustafić cijeni da je priznanje večeras uručeno velikanu glumišta, izrazitog smisla za humor, koji je nadahnuo generacije glumaca i pisaca.
- Način interpretiranja likova, arhitektura govora, fascinantna glumačka energija, prirodnost na sceni, zato je tako upečatljiv svaki njegov lik. Neuništiv je kao glumac - rediteljeve su riječi.
Dobitnik Zlatnog lovorovog vijenca Josip Pejaković, nakon što mu je uručeno priznanje, rekao je da su mnogi reditelji, dobri ljudi, s kojima je sarađivao, prošli kroz njegov profesionalni put između njegove prve uloge, Mirona u "Usamljenoj gomili" i posljednje dosad, Dimitrija u "Divljem mesu". Izrazio je nadu da će, valjda, doći "neki novi klinci koji će znati cijeniti pozorišnu djelatnost jer je ona, uz filmsku, najbolji reprezent ove države". 
"Ovo je, izgleda, trebalo biti posthumno", kazao je šaljivo povodom nagrade, aludirajući na njegovo odupiranje bolesti već drugi put. "Ali, eto, ja preživio", dodao je.
Josip Pejaković, prvak je drame Narodnog pozorišta Sarajevo u kojem je od 1970. godine ostvario cjelokupni profesionalni radni vijek.
- Zlatni lovorov vijenac za doprinos umjetnosti teatra dodjeljuje se njemu za impresivan glumački opus, posvećenost scenskoj umjetnosti i ulogama koje su ispisale neke od najsjajnijih poglavlja bosanskohercegovačkih pozorišta. Pisac i glumac koji je umjetnički stvarao na prostoru nekadašnje Jugoslavije, sarađivao s vrhunskim rediteljima u predstavama koje su postale klasici - obrazložila je dodjelu priznanja Direkcija Festivala MESS.
- Pejaković je među najpopularnijim glumcima i najsvestranijim ličnostima. Glumac koji je svojim djelom podjednako omiljen i cijenjen od strukovne kritike do svakog gledaoca. Nagrada mu je pripala ne samo zbog njegovog umjetničkog angažmana već i zbog društvenog zalaganja, beskompromisnog suprostavljanja ratu i nacionalizmu - obrazloženo je također.
Josip Pejaković rođen je 1948. godine u Travniku gdje je pohađao osnovnu i srednju školu. U Sarajevu je završio Dramski studio u klasi Kaće Dorić i Josipa Lešića. Diplomirao je ulogom Tuzenbaha u predstavi «Tri sestre» Čehova i ulogom Filtosa u «Koncertu u jajetu Arabala» u režiji Kaće Dorić.
Ostvario je više od 50 premijernih uloga u Narodnom pozorištu Sarajevo, filmovima Ljudski faktor, Kuća pored puta, desetak monodrama. Značajne uloge ostvario je u predstavama: «Kome zvono zvoni», «Kuća oplakana», «Višnjik», «Braća Karamazovi», «Tri sestre», «Woyczek», «Sprovod u Terezienburgu», «Veliki vezir», «Hasanaginica», «Princip Gavrilo», «Omer–paša Latas», «Julije Cezar», «Fistikovi šejtanluci», «Kralj Lear», «Legenda o Ali-paši», «Dugo putovanje u noć», «Hamlet u selu Mrduša Donja ili “Hamlet zna što narod ne zna», «Divlje meso»…
U plodnoj umjetničkoj karijeri kreirao je veliki broj uloga, a dobitnik je i brojnih nagrada od kojih su neke: Zlatna kolajna na Zemunskom festivalu 1974. za monodramu “Oj živote”, Sterijina nagrada za ulogu Omer–paše Latasa u istoimenoj drami Duška Anđića 1977., Šestoaprilska nagrada Grada Sarajeva 1974., Nagrada ZAVNOBIH-a za životno djelo 1991., Nagrada Udruženja dramskih umjetnika BiH, Godišnja nagrada Tmačin prsten uručena za glumački zanos, strast i partnersku igru u predstavi «Dugo putovanje u noć» 2008., Mucijev srebrenjak za ulogu Hajrage u predstavi Hamlet u selu Mrduša Donja 2012., kao i niz stručnih priznanja za uloge na festivalima u Jajcu i Brčkom.
Napisao je i nekoliko monodrama i filmskih scenarija od kojih su najznačajniji: «Oj živote», «On meni nema Bosne», «Ljudski faktor», TV film «Kuća pored puta» – nagrađen na konkursu TV Sarajevo 1979.
Od 2001.do 2003 obavljao je dužnost direktora Drame Narodnog pozorišta Sarajevo.

Priznanje mu je uručio direktor MESS-a Nihad Kreševljaković u prisustvu kolega i drugih poštovalaca njegovog velikog umjetničkog opusa

Josipu Pejakoviću uručen Zlatni lovorov vijenac za doprinos umjetnosti teatra

Manifestacija <a href="https://avaz.ba/lifestyle/kultura/310678/knjizevnik-pero-zubac-dobitnik-nagrade-%E2%80%9Ealeksa-santic%E2%80%9C-iz-novog-sada-za-%E2%80%9Ednevni-avaz%E2%80%9C-ideala-je-sve-manje-a-proracunatosti-sve-vise">„Šantićeve večeri poezije</a>“, 99. izdanje po redu, počet će u Mostaru 6., a trajat će sve do 28. oktobra, kada će i biti dodijeljena Šantićeva nagrada. 


Tokom 22 dana bit će organizirane brojne aktivnosti, kao što su izložbe, koncerti, promocije knjiga...


Ove godine obilježava se 150 godina od rođenja Alekse Šantića, vrhunskog bh. pjesnika i akademika, ali i 50 godina od dodjeljivanja Šantićeve nagrade za poeziju.

Trajat će od 6. do 28. oktobra

150 godina od rođenja pjesnika

Izložba „Opkoljeno Sarajevo“, koja čini stalnu postavku Historijskog muzeja BiH i koja govori o životu pod opsadom, otvorena je u srbijanskoj prijestonici u Udruženju kulture „Parobrod“ krajem septembra. To su zajedničkim snagama uspjeli ostvariti Historijski muzej i Fond za humanitarno pravo Beograd.&nbsp; 
Bezbroj slojeva

Fotografije, dokumenti i predmeti koji su korišteni te skoro četiri godine, koliko je Sarajevo bilo pod opsadom, pričaju priču iz drugog ugla. Ne kroz statistike, ne kroz brojeve, ne kroz smrt, već kroz život i svakodnevicu. A postavka je i izuzetno posjećena.

- Strašni događaji kojima se bavi izložba vašeg Historijskog muzeja ujedno je i katastrofalan period za ono što se nazivalo beogradski duh. On je od tog vremena zanijemio, a stotine hiljada nosilaca tog duha su sada po Kanadi ili Novom Zelandu. Tako da, osim onog očiglednog razloga za ovu izložbu, a to je suočavanje s posljedicama jedne strašne politike, tu je još bezbroj slojeva zbog kojih je važno što smo ugostili ovu izložbu - kazao nam je direktor „Parobroda“ Milutin Petrović.

Bilo je posjetilaca koji su s izložbe izlazili duboko potreseni i u suzama.

- Jedno je unaprijed imati neku predrasudu o izložbi koja osuđuje rat, nešto iz arsenala uobičajenog šovinizma i junačenja, a sasvim drugo stati ispred tih fotografija i suočiti se sa sadržajem i energijom koja iz njih isijava - govori Petrović.

Važna postavka

Jelena Krstić iz Fonda za humanitarno pravo Beograd kazala nam je da je postavka „Opkoljeno Sarajevo“ važna, posebno zbog jednog od posljednjih istraživanja koje je pokazalo da više od 70 posto građana Srbije uopće ne zna da je Sarajevo bilo pod opsadom skoro četiri godine. 

- Ovom izložbom mi želimo i da ih informiramo i motiviramo da nešto više o tome saznaju. Od samog trenutka kada smo mi pogledali izložbu u Historijskom muzeju BiH, bilo nam je jasno da je moraju vidjeti građani Srbije - istakla je Krstić.

Nema više poricanja 

- Izložba na najjednostavniji način komunicira događanja u Sarajevu i patnju kroz koje su Sarajlije prošle. I to kroz njihov svakodnevni život. Prikazuje kako su se suočavali sa svim tim nedaćama i kako su pružali otpor i na kraju uspjeli to da prebrode, što, kada se to sagleda na nivou ljudskog bića i običnog čovjeka, ne može više da se poriče - ističe Krstić.

Drugačije je stati ispred fotografija i suočiti se sa sadržajem, kaže Petrović

Neki su s „Opkoljenog Sarajeva“ u Beogradu odlazili uplakani

Poznati bh. glumac Josip Pejaković dobitnik je Zlatnog lovorovog vijenca za doprinos umjetnosti teatra, najvišeg&nbsp;festivalskog priznanja koje dodjeljuje Direkcija Internacionalnog teatarskog festivala MESS.Pejaković je prvak drame Narodnog pozorišta Sarajevo (NPS) u kojem je od 1970. ostvario svoj cjelokupan profesionalni radni vijek. Nagrada će mu biti uručena na svečanosti 5. oktobra, u Bijelom salonu NPS-a u prisustvu njegovih brojnih kolega, ali i poštovalaca njegovog umjetničkog opusa.- Zlatni lovorov vijenac za doprinos umjetnosti teatra dodjeljuje se Josipu Pejakoviću za impresivan glumački opus, posvećenost scenskoj umjetnosti i ulogama koje su ispisale neke od najsjajnijih poglavlja bosanskohercegovačkih pozorišta. Pisac i glumac koji je umjetnički stvarao na prostoru nekadašnje Jugoslavije, sarađivao s vrhunskim rediteljima u predstavama koje su postale klasici - kazali su organizatori MESS-a.&nbsp;Dodali su da je upravo njemu nagrada pripala, ne samo zbog umjetničkog angažmana već društvenog zalaganja te beskompromisnog suprotstavljanja ratu i nacionalizmu.

Nagrada će mu biti uručena 5. oktobra u Bijelom salonu NPS-a

Pejaković: Prvak drame Narodnog pozorišta Sarajevo

Josip Pejaković dobitnik Zlatnog lovorovog vijenca

Željeli smo da budemo gradski radio, radio koji ljudi vole slušati, s programskim razmišljanjem - puno muzike, a malo priče. Ispostavilo se da smo svih ovih godina dobro radili. Tome svjedoče i nagrade kojih je bilo mnogo, a meni su najdraže one koje smo dobili od esnafa - struke.&nbsp;&nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; Mirsad M. Ibrić

Prva nezavisna radiostanica u bivšoj Jugoslaviji i široj regiji Balkana protekle sedmice navršila je punih 28 godina svog postojanja. <a href="http://radiom.ba/">Radio M</a> je upisan u Registar javnih glasila 1990. godine te je prvi ispunio programske, tehničke i ekonomske uvjete za dobivanje trajne dozvole za emitiranje i u bivšoj Jugoslaviji i u BiH. 

Signalom pokriva područje Kantona Sarajevo, Istočnog Sarajeva, Lukavice, Pala, Trnova, Kiseljaka, Fojnice, Visokog, Viteza, Travnika, Gornjeg i Donjeg Vakufa, Bugojna, Zenice, Konjica, Jablanice, Mostara, Tuzlanskog kantona i jedini je radio iz Federacije koji pokriva širu regiju Banje Luke (cca 2.500.000 stanovnika zemaljskom mrežom frekvencija). 

Već godinama ova stanica izdvaja se svojim kvalitetom i unikatnim programom u čijoj realizaciji učestvuju najveći stručnjaci. Tokom svih godina postojanja ova radijska porodica iznjedrila je veoma uspješne ljude, u različitim sferama, a svi oni se vrlo rado prisjećaju svojih početaka na ovom jedinstvenom mediju.

Una Bejtović danas je vlasnica agencije “Bejtovic Communications” i savjetnica za odnose sa javnošću, a na radiju M provela je šest godina.

- Radio M je moja prva profesionalna ljubav i ta ljubav je trajala šest godina i, u svakom slučaju, oblikovala je puno mojih profesionalnih vještina i dala mi jednostavno jednu bazu koju sam nastavila dalje u životu da nadograđujem.


Za vrijeme rata u BiH, svoj doprinos ovom mediju dala je i Amra Ekmečić, producentica, urednica i novinarka. 

- Moji počeci su od 1993. godine pa sve do avgusta 2002. godine. Iako je bio rat i jedan veoma težak period za sve nas, meni je to jedan od najljepših perioda rada na radiju i rada u karijeri uopće. Velika je vrijednost to što smo većina nas koja je u Sarajevu ili negdje van granica Bosne i Hercegovine i dan-danas ostala u kontaktu – ističe. 


Lidersku poziciju radio M je do danas, i nakon 28 godine postojanja, zadržao isključivo kvalitetom muzike, aktuelnim i zanimljivim sadržajima, nepristrasnim i objektivnim informiranjem, kvalitetnim kadrovima koje sam educira, te vlastitom produkcijom programa.

- Svaki početak je težak, za mene je to bila radost... Smatrao sam da sam mnogo toga naučio tokom godina iskustva. Radio M je krenuo 18. septembra 1990. godine. Sve što smo radili, radili smo sami. Sami smo proizvodili voditelje, tonce, imali ekipu ljudi, tim na koji sam jako ponosan. Željeli smo da budemo gradski radio, radio koji ljudi vole slušati, s programskim razmišljanjem - puno muzike, a malo priče. Ispostavilo se da smo svih ovih godina dobro radili. Tome svjedoče i nagrade kojih je bilo mnogo, a meni su najdraže one koje smo dobili od esnafa - struke. Prva nagrada koju smo dobili bila je '96. godine, Nagrada za radio godine od Saveza novinara BiH i druga, ova posljednja - Radio godine za 2017. godinu iz oblasti radijskog novinarstva - Društvo novinara BiH - ističe Mirsad Ibrić, vlasnik i osnivač.


Tim vrhunskih stručnjaka koji se svakim danom brine da raspoloženje slušalaca bude na maksimlnom nivou čine, prije svega, voditelji Nejra Ibrić, Azira Softić i Armin Redžić, a petkom im se u studiju pridružuje i Admir Tursum. Svakodnevnim emisijama trude se da svoju pozitivnu energiju prenesu i na druge, a da im to itekako polazi za rukom, svjedoče i brojni slušaoci koji se svakodnevno javljaju u program i dijele s njima čak i najsitnije detalje iz privatnog života.


Da sve što poželite čuti, svi muzičke noviteti, ali i možda zaboravljene pjesme, uvijek bude dostupno, svoj trud ulaže ton-majstor Šaban Etemi, kao i šef produkcije Fuad Đozo, koji, osim toga, vodi računa da zvuk vašeg omiljenog radija bude besprijekoran.
A kako to izgleda jedan radni dan na ovom mediju možete pogledati u videoprilogu koji smo pripremili.

Već godinama se izdvaja svojim kvalitetom i unikatnim programom u čijoj realizaciji učestvuju najveći stručnjaci

Zavirite u studio omiljene frekvencije: Radio M obilježio 28 godina postojanja

U Vijećnici prikazan 25-godišnji humanitarni rad na Balkanu

Predstava “Dantonova smrt” bh. reditelja <a href="https://avaz.ba/vijesti/intervju/349925/dino-mustafic-ugledni-reditelj-za-%E2%80%9Ednevni-avaz%E2%80%9C-bajkama-o-putu-u-eu-samo-prikupljaju-poene">Dine Mustafića</a> i Albanskog nacionalnog pozorišta iz Skoplja osvojila je gran pri nagradu na Panalbanskom festivalu, koji je održan od 23. do 30. septembra u Tirani. Predstava je imala svoju premijernu izvedbu u maju ove godine, a nakon izuzetnog prijema gledalaca i kritike, ovo je prvo festivalsko internacionalno gostovanje.- Čast je dobiti nagradu za predstavu koja okuplja najbolje teatarske produkcije na albanskom jeziku. Teatar nema odgovore, ali ima sposobnost da postavi esencijalna pitanja. Ekonomska kriza ne jenjava, socijalne nepravde modus su života većine - neoliberalni kapitalizam bespoštedno gazi naše egzistencije ne ostavljajući nam izlaza, teror medija giljotinira nepoćudne, ali radikalne društvene promjene nema na vidiku. S ovom predstavom smo postavili pitanje: da li je revolucija danas uopće moguća - istakao je Mustafić.Ove godine, nakon 20 godina pauze, obnovljen je najveći festival na kojem se takmiče pozorišta koja tvore predstave na albanskom jeziku. U osam dana Festival je okupio 14 albanskih pozorišta iz Albanije, Kosova, Makedonije i Crne Gore.

Predstava je imala svoju premijernu izvedbu u maju ove godine, a nakon izuzetnog prijema gledalaca i kritike ovo je prvo festivalsko internacionalno gostovanje

Detalj iz predstave  “Dantonova smrt”

Tirana: Dino Mustafić dobio nagradu za predstavu “Dantonova smrt”

Internacionalni teatarski festival MESS svečano je otvoren večeras u Narodnom pozorištu.&nbsp;&nbsp; 
Za prvu noć festivala koja vladala je velika zainteresiranost tako da u sali Narodnog pozorišta nije ostalo slobodno niti jedno mjesto. 

U narednih sedam dana koliko traje festival, publika će moći vidjeti 23 predstave iz 17 država, a biti će održani i MESS Forumi u Art kinu Kriterion.&nbsp;

Publika će moći vidjeti 23 predstave iz 17 država

Počeo 58. teatarski festival MESS

Premijerno izvođenje predstave "Vrli novi svijet", jednog od najznačajnijih engleskih romanopisaca, novelista i filozofa iz prve polovine 20. stoljeća Aldosa Hukslija (Aldous Huxley), upriličeno je sinoć na sceni Pozorišta mladih Sarajevo.Režiju potpisuje <a href="https://avaz.ba/showbiz/film-i-tv/414883/dino-mustafic-najbolji-reditelj-festivala-fiat-u-podgorici">Dino Mustafić</a>, a predstava je nammijenjena omladini i odrasloj publici kojoj je ponuđeno da razmisli o prednostima i manama upotrebe savremene tehnologije, koja nam je približila svijet, ali je istovremeno udaljila ljude jedne od drugih."Vrli novi svijet" oduševio je sarajevsku publiku koja je pomno pratila pokrete na sceni. A premijeri su prisustvovale i brojne poznate ličnosti iz naše zemlje kao što je umjetnik Braco Dimitrijević, potom Ermin Bravo, Maja Izetbegović, Boris Ler...U predstavi igraju Filip Radovanović, Sanin Milavić, Semir Krivić, Dina Mušanović, Mario Drmać, Anita Memović, Edin Avdagić, Mirza Dervišić, Elma Ahmetović i Alma Merunka.

"Vrli novi svijet" oduševio je sarajevsku publiku

Brojne poznate ličnosti na premijeri "Vrlog novog svijeta"

-&nbsp;&nbsp; &nbsp;Pred nama je lijep, uzbudljiv i dinamičan festival -&nbsp; istakao je <a href="https://avaz.ba/vijesti/intervju/349925/dino-mustafic-ugledni-reditelj-za-%E2%80%9Ednevni-avaz%E2%80%9C-bajkama-o-putu-u-eu-samo-prikupljaju-poene">Dino Mustafić </a>na danas održanoj press konferenciji na kojoj je najavljeno otvaranje 58. Internacionalnog teatarskog festivala MESS. Kao mjesto alternativnog mišljenja dominantnim narativima i avangardni festival koji uporište ima u tradiciji, MESS će 29. septembra do 6. oktobra otvoriti svoja vrata za sve ljude koji pripadaju velikoj pozorišnoj planeti, a program koji sačinjavaju 23 predstave iz 17 država i sa 4 kontinenta zvanično će u subotu u 20 sati otvoriti predstava “Otvoreni za sve“ svjetski poznate Constanze Macras. Ceremoniju otvaranja u direktnom televizijskom prijenosu građani i građanke BiH moći će gledati na BHT 1 od 19 sati i 30 minuta.Naglašavajući da je veoma sretna što se vraća na MESS, Constanza Macras istakla je da je tema predstave univerzalna i da govori o ksenofobnom odnosu prema Romima. -&nbsp;&nbsp; &nbsp;Na jedan specifičan način željeli smo prikazati kako Romi zapravo žive. Nismo željeli praviti romantičarsku priču o Romima, ali ni upasti u zamku standardnih klišeja kako se Romi danas predstavljaju. Veoma je bitno da predstavu koja je nastala 2012. godine igramo i danas kada je aktuelna migrantska kriza i kada se svijet na sličan ksenofoban način odnosi i prema toj populaciji ljudi -&nbsp; navela je Macras te dodala da glumačku ekipu i kompletnu trupu uz predstavnike romske populacije čine umjetnici i umjetnice iz Mađarske, Češke, Izraela, Njemačke, Argentine i ostatka svijeta.Zahvaljujući se ambasadama i međunarodnim organizacijama te Ministarstvu kulture i sporta KS i Gradskoj upravi bez kojih održavanje festivala ne bi bilo moguće, direktor Nihad Kreševljaković rekao je da je odnos prema kulturi i umjetnosti ogledalo društvo. -&nbsp;&nbsp; &nbsp;U narednih sedam dana doći će oko 400 gostiju, a na realizaciji festivala bit će angažirano 150 ljudi koji će skupa raditi noć i dan. Neki od njih će raditi po 20 sati dnevno i ti ljudi će utrošiti 52 hiljade sati da bi naša publika mogla pogledati sve ove predstave - kazao je Kreševljaković te naglasio da MESS zadržava svoj kvalitet iako ima duplo manji budžet nego regionalni festivali.

Zahvaljujući se ambasadama i međunarodnim organizacijama te Ministarstvu kulture i sporta KS i Gradskoj upravi bez kojih održavanje festivala ne bi bilo moguće, direktor Nihad Kreševljaković rekao je da je odnos prema kulturi i umjetnosti ogledalo društvo

Sutra počinje 58. internacionalni teatarski festival MESS

Ovogodišnji, 11. festival filmske režije LIFFE, koji je nedavno održan u Leskovcu, osim dobrih ostvarenja, donio je i novu ideju, na čijoj se realizaciji već radi.Reditelj i direktor LIFFE-a Darko Bajić pozvao je kolege, reditelje, producente, direktore filmskih centara iz zemalja bivše Jugoslavije da bi im predstavio svoju zamisao. Na sastanku su bili i Ademir Kenović, Jasmin Duraković, Branko Baletić te drugi. &nbsp;Volja i želja- Ove godine smo se družili i razgovarali o problemima koji postoje, pa se onda stvorila i ta ideja o regionalnom projektu. Napravili smo i inicijativni odbor, u kojem su do sada Branko Baletić, <a href="https://avaz.ba/lifestyle/kultura/290117/ademir-kenovic-zaba-je-nas-najznacajniji-film-nastao-poslije-rata">Ademir Kenović</a>, Dragan Marinković, Jasmin Duraković, a zadatak odbora je da započne ideju o festivalu, ustvari o promociji najboljih filmova u regionu, u prije svega glavnim gradovima bivših republika, pa onda i u drugim mjestima. Uglavnom, zamislili smo nešto poput festivala u Leskovcu, a ovaj kulturni događaj bit će nam kao pelcer. Trudit ćemo se da prije svega pravimo filmske premijere, pa onda promoviramo i dokumentarne, kratke, studentske filmove... Cilj nam je povezati i kinoteke koje će prikazivati stara ostvarenja.&nbsp; Napravio sam kontakt sa svim direktorima filmskih centara na Balkanu i imao sastanke. Uglavnom, postoji ogromna volja i želja za ovu priču - kaže Bajić. Tvrdi da je područje gdje živimo prostor u kojem su ljudi prije svega navikli da poštuju različitosti, pa bi se ideja oko novog projekta, kako kaže, mogla svidjeti i publici.&nbsp; - Iz te različitosti se stvarala kinematografija koja je bila poznata i priznata u svijetu. Mi smo bili jedna od prvih kinematografije Evrope koja je bila cijenjena u cijelom svijetu. Koprodukcije su nešto na šta smo upućeni zbog kvaliteta, ali i zbog toga što su takve saradnje zajednička promocija, a gledaocima se pruža šansa da vide različite vizure stvaranja. Kroz historiju smo prolazili kroz veoma teške situacije, pa nam je sada mnogo važno da budemo svjesni svega toga. Ovom idejom ostavljamo spomenik za budućnost, ustvari, naš projekt je put ka ponovnom zajedništvu - mišljenja je Bajić. Ambijent života Bh. producent i reditelj Ademir Kenović je izrazio&nbsp; zadovoljstvo zbog ideje koja je nastala u Leskovcu. - U pitanju je ideja da se napravi nešto slično festivalu u Leskovcu, ali u svim državama na području naše regije. To podrazumijeva da učinimo maksimalno i da se domaći filmovi što više gledaju.&nbsp; Znači, publika će u BiH dobiti priliku da vidi ostvarenja iz Srbije, Hrvatske, Crne Gore, Makedonije... Ali i da se bh. filmovi gledaju kod njih. Ove jeseni sastanak bi se trebao desiti u Sarajevu da bismo više uradili na približavanju filmova i publike. Takve stvari su vrlo značajne, i to je neki način da rješavamo probleme koje cijeli Balkan ima - navodi Kenović. Za filmadžije je, ističe, važno da imaju ideju, a svjesni su da treba dosta raditi na tome.- Dobro je to što smo jedni drugima podrška i trebalo bi da ovaj primjer bude putokaz i onima koji vode našu zemlju. Nikad na Balkanu nije bio problem između umjetnika i zna se do koga je. Mislim da je budućnost i logika da svi pojedinci urade ono što je u njihovoj moći i sve ono što će biti barem mali pomak u ambijentima u kojima žive. I sportisti rade slične stvari, ali kod umjetnika nikada ta nit nije bila prekinuta, jer smo svjesni da su nam potrebni pomaci, barem mali. Trebamo da uložimo energiju i da pokušamo popraviti nesnosno stanje koje vlada godinama - mišljenja je reditelj. Baletić dijeli mišljenje s Kenovićem i tvrdi da će ova ideja, vjerovatno, biti uspješna. - Postoje već festivali - čuveni sarajevski, autorski fest u Beogradu, onda u Zagrebu..., ali oni su nekako više okrenuti crvenom tepihu nego autorima i malim filmovima iz regiona. Ovo je šansa za ponovno povezivanje jedinstvenog, kulturnog prostora na našem području. Neće to biti neki skup festival, nego nešto što će publici pružiti šansu da vidi ostvarenja, a nama da se više promoviramo. Pojavila se šansa i nadam se da ćemo je iskoristiti i želja nam je da ideja bude uspješno realizirana. Iako mnogi misle da publika danas prvenstveno gleda rijalitije, to nije tačno, postoji publika koja će doći u neku salu ako joj ponudiš dobar sadržaj - kaže Baletić. &nbsp;Šmit: Istim jezikom pričamHrvatskog reditelja Branka Šmita naš poziv je zatekao na setu, a, kako nam je kazao, nada se da će njegovo novo ostvarenje moći vidjeti publika u cijelom regionu.- Još ne moramo titlovati filmove i to je najvažnije, pa kako god zvali ovaj naš jezik. Istim pričamo i nema nekih velikih razlika. Radi se o tome da imamo loše rezultate u kinima i da nam je želja da život filma na Balkanu bude duži. Budući da imamo vlasti koje više-manje u svim državama žive od toga da nas hrane mržnjom jednih prema drugima, malo sam skeptik oko ove priče. Čim nešto zajedničko krenemo raditi, oni se dogovore i sabotiraju isto da bi narod opet nasjeo na njihovu priču. Ali ljubav prema filmu nas spaja, pa mi, umjetnic, imamo prijatelja svugdje, jer nas ne zanima ko je ko i koje nacionalnosti - pojašnjava Šmit.&nbsp; &nbsp;„Razlupana kina“ iz Jugoslavije- Siguran sam da ćemo ponovo puniti kina. Pošto više od 20 godina traje razbijanje kina, vrijeme je da to mijenjamo. Stvarno volim da ove naše države s prostora bivše Jugoslavije zovem „razlupana kina“. Nedostaje nam stvarnog i pravog dijaloga, ne onog koji vode foliranti, nego onog između ljudi i normalnih građana - priča Baletić.

Napravili smo i inicijativni odbor, a festival u Leskovcu bit će nam kao pelcer, navodi Bajić

Ideja nastala u Leskovcu, gdje su se reditelji okupili

Reditelji spašavaju regionalnu kinematografiju

Predstava „Vrli novi svijet“ (Brave New World) Aldusa Hukslija (Aldous Huxley) premijerno će biti izvedena 28. septembra u Pozorištu mladih Sarajevo.&nbsp; 
Režiju potpisuje <a href="https://avaz.ba/lifestyle/kultura/365206/darovitost-postaje-prokletstvo-i-mana-ako-neko-ne-pogura-zaposlenje">Dino Mustafić</a>, a namijenjena je odrasloj publici, kao i studentima te završnim razredima srednjih škola.

U predstavi koja preispituje granice definiranja ljudskosti, između ostalih, igraju i Sanin Milavić, Semir Krivić, Dina Mušanović, Mario Drmać, Anita Memović, Edin Avdagić, Mirza Dervišić...

Premijera „Vrlog novog svijeta“

Izložba radova autorice Selme Đulizarević-Karanović pod nazivom „Trnoružičnjak“ bit će otvorena večeras u Umjetničkoj galeriji Bosne i Hercegovine u 20 sati.&nbsp; 
Naš poziv umjetnicu je zatekao tokom pripremanja i postavljanja radova, ali nam je rado govorila o djelima, ali i inspiraciji koju je pronašla u bajci „Trnoružica“.

Bašte iz mašte

- „Trnoružica“ je vrlo drvena priča. Njeni zapadnoevropski korijeni su veoma surovi. Finalna forma bajke koja ima sretan kraj je općepoznata djeci širom svijeta, naprije preko Diznijevih crtića, a poslije i filmova. Mene ona interesira, prije svega, zato što su bajke izraz kolektivne nesvijesti. One se pričaju djeci pred spavanje i služe za odrastanje, ali su i poučne. Konkretno, ova priča ima i neku svoju ideološku pozadinu, zato što se moja bajka odnosi na sve zemlje s prostora bivše Jugoslavije. Smatram da su stanovnici s područja Jugoslavije uspavane građanske svijesti i da se tek sada bude – iskrena je Đulizarević-Karanović.

Dodaje da je to presjek njenih radova otkad se bavi praktičnim ljudima koji imaju za pozadinu bašte.

- Ili neke snoviđajne bašte koje nisu zaista stvarne, kako ih predstavljaju inžinjeri hortikulture. To su bašte iz snova koje su, recimo, nastajale na slikama holandskih majstora, gdje cvjetovi ne cvjetaju u isto vrijeme, već su prosto iz mašte – kazala je umjetnica.

Ambijentalna postavka

Izrazila je i zadovoljstvo što izlaže u Umjetničkoj galeriji BiH, gdje do sada nije imala priliku. Njeni radovi će, kako nam je rekla, biti postavljeni do 11. oktobra.

A o očekivanjima kada je posjećenost u pitanju, Đulizarević-Karanović nam kaže:

- Bajke su privlačne. Barem sam ja stekla takvo iskustvo u Beogradu, kada sam izlagala prošle godine u Knez Mihajlovoj ulici u galeriji Udruženja likovnih umjetnika Srbije. To je imalo komunikaciju s publikom pošto je galerija na samoj pješačkoj zoni, a septembar je mjesec kada je grad pun turista i udarni je termin. Sama izložba je ambijentalna postavka, gdje se kombiniraju radovi na papiru s kostimima koji predstavljaju vile, kralja i kraljicu, princeze, kraljevsku svitu...

Otvara izložbu pod nazivom „Trnoružičnjak“ u Umjetničkoj galeriji BiH

Đulizarević-Karanović: Inspiraciju pronašla u bajci

Uspavana građanska svijest sada se budi

“Macbeth” je jedna od predstava koja je izvedena u okviru 9. međunarodnog Balet Festa Sarajevo. Koreografiju potpisuje Miloš Isailović, a izveli su je članovi „Bitef Dance Companyja“ iz Srbije na sceni Narodnog pozorišta Sarajevo (NPS). 
Vrijedno raditi

Osamnaestogodišnja Andrea Dobrić ostvarila je jednu od uloga u djelu koje je nastalo prema motivima jednog od najpoznatijih pisaca na svijetu Vilijama Šekspira (William Shakespear). 

Mlada plesačica nam je govorila o svojim iskustvima o radu na predstavi koja je osvojila velike simpatije širom regiona, a koja je ujedno Andrein prvi profesionalni angažman u „Bitef Dance Companyju“.

- Samim tim što je ovo moj prvi profesionalni angažman, osjećala sam veliku odgovornost, radost i strah. Tumačim ulogu vještice. Zajedno sa svoje dvije starije koleginice, koje su tokom čitavog procesa bile uz mene, vjerujem da smo napravile odličan trio. A za mene biti vještica u „Macbethu“ znači veliko iskustvo, prvi iskorak u profesionalne vode... Nadam se da je to sarajevska publika i osjetila istim intenzitetom kao i mi na sceni – govori Dorić.

Ističe da je proces stvaranja predstave bio dug, ali da su vrijedno radili s koreografom Isailovićem.

- Probe su trajale i po osam sati dnevno. Zajedničkim snagama iznalazili smo ključeve, modele, nova, odnosno naša čitanja „Macbetha“. Imali smo brojne zadatke na kojima smo dosta radili. Cijeli tim je radio kao jedno – kazala nam je osamnaestogodišnjakinja.

Radujem se

Iako je „Bitef Dance Company“ dio Balet Festa već petu godinu, Dobrić je prvi put gostovala u bh. prijestonici.

- Prvi put sam u Sarajevu na Balet Festu. Dosta se radujem, moje kolege su ovdje već petu godinu. Sretna sam da mogu biti dio ovog važnog festivala za sve nas koji se bavimo savremenom igrom. Ali imala sam i tremu – iskrena je Andrea.

Umjetnička forma&nbsp;
- Savremenim plesom počela sam se baviti slučajno, ali je, u međuvremenu, postao moj životni poziv. Spremamo i novu predstavu „San ljetne noći“ s koreografkinjom Isidorom Stanišić. Savremeni ples je umjetnička forma koja mene definira i nadam se da ću imati prostora i u budućim projektima da to i dokažem – ističe Dobrić.

Izvedena na sceni NPS-a u okviru Balet Festa Sarajevo

Dobrić: Moj prvi profesionalni angažman

Andrea Dobrić: Vještica u „Macbethu“ veliko je iskustvo

Bliži se početak 58. Internacionalnog teatarskog <a href="https://avaz.ba/lifestyle/kultura/417318/kriticki-radikalna-i-hrabra-poetika-na-58-festivalu-mess">festivala MESS</a>, a u okviru programa publika će imati priliku vidjeti jedinstvene teatarske performanse za koje su pozitivne kritike pisali i neki od najznačajnijih svjetskih medija. Predstave o vrtlogu historije i čovjeka dolaze iz Rumunije, Italije, Češke, SAD-a i BiH.Predstava fizičkog pokreta, dojmljive vizuelnosti sa važnim temama historije i čovjeka, “Rambuku“ Narodnog pozorišta Temišvar iz Rumunije, govori o načinima na koje ljubav može preživjeti historiju, materiju i sam život. Snažna predstava o čovjeku kao uzroku i posljedici igrat će u Bosanskom narodnom pozorištu u Zenici u nedjelju, 30. septembra od 20 sati čime se nastavlja MESS-ova tradicija decentralizacije pozorišta i igranja predstava u drugim bh. gradovima.Nakon četiri godine na MESS se vraća talijanska trupa CollettivO CineticO i rediteljica Francesca Pennini koja je na 54. MESS-u osvojila nagradu “Jurislav Korenić“ za najbolju mladu rediteljicu. “Ukratko, radi se o dinamičnoj mapi koja ponovo definira izvrsnost”, istakao je kritičar Rodolfo Di Gianmarco u dnevnoj novini La Republica. Predstava “Sylphidarium-Maria Taglioni na terenu“ na sceni Sarajevskog ratnog teatra igrat će u ponedjeljak 1. oktobra od 22 sata.“Ti nisi onaj koji će dugo živjeti”, teatarski performans izuzetnog političkog i socijalnog angažmana autorice Linde Kapetanea i autora Jozefa Fruceka bavi se različitim tabuima modernog svijeta nastalim zbog moralnih, društvenih i vjerskih predrasuda i stereotipa. Oni miješaju humor i dramu, monotoniju ali i snažne trenutke akcije koji graniče sa fizički nemogućim. Sarajevski ratni teatar bit će domaćin ove predstave 2. oktobra u 22 sata.Bh. publici već poznat teatarski performans “Welcome” Nermina Hamzagića nastao je sa ciljem preispitavanja našeg intimnog odnosa prema ljudskim sudbinama onih koje nazivamo izbjeglicama. Predstavnici savremenog teatra scenski drsko i odvažno ispituju individualnu i kolektivnu odgovornost u interakciji izvođača i umjetnika. Olimpijski bazen Otoka postat će projekciono platno Sredozemnog mora u petak 5. oktobra u 22 sata.Jedna od najboljih netradicionalnih kompanija u New Yorku prema magazinu The New Yorker, 600 HIGHWAYMEN, dolazi u Sarajevo sa komadom “Groznica“ koji testira granice individualnih i kolektivnih odgovornosti i naše spremnosti da budemo prisutni jedni za druge. Izvodi se u kompletnoj kolaboraciji sa publikom i na tom putu, "Groznica" ispituje kako se sakupljamo, organizujemo i brinemo za tijela oko nas. Istinsko pitanje je: "Kakva ćete biti osoba kada se upere oči u vas?" "Šta je to što ćemo vidjeti kada pogledamo u vašem pravcu?". Za predstavu koja će 4. i 5. oktobra igrati na Akademiji scenskih umjetnosti u terminima od 18 i 21 sat, u poznatom The Guardianu navedeno je da “tiho potresa američki teatar od 2009. godine” dok je u francuskom Le Mondeu navedeno da se radi o “predvodnicima savremenog teatra“.

Predstava fizičkog pokreta, dojmljive vizuelnosti s važnim temama historije i čovjeka, “Rambuku“ Narodnog pozorišta Temišvar iz Rumunije, govori o načinima na koje ljubav može preživjeti historiju, materiju i sam život

Detalj iz predstave “Ti nisi onaj koji će dugo živjeti”

Predstave o vrtlogu historije i čovjeka na 58. festivalu MESS

<a href="https://avaz.ba/kantoni/tuzlanski-kanton/416697/semezdin-mehmedinovic-dobitnik-nagrade-mesa-selimovic-za-najbolji-roman">Semezdin Mehmedinović</a>&nbsp;(58), autor romana "Me'med, crvena bandana i pahuljica", dobitnik je nagrade "Meša Selimović" na nedavno završenim 18. književnim susretima&nbsp; "Cum grano salis" u Tuzli.&nbsp; On je dobio nagradu za najbolji roman na govornom području BiH, Crne Gore, Srbije i Hrvatske u 2017. godini. U konkurenciji je bilo pet romana, a odluku je donio žiri u sastavu Faruk Šehić, Adisa Bašić, Mirjana Đurđević, Andrej Nikolaidis i Branko Čegec.Mehmedinović je rođen u Tuzli, iz koje je otišao prije 40 godina. Danas živi i radi u Vašingtonu, a nerijetko dođe u Sarajevo, gdje je, također, proveo važan dio svog života. Naš poziv zatekao ga je na putu iz Tuzle u bh. prijestonicu, a za „Dnevni avaz“ otvoreno je govorio o nagradi, nesreći koja ga zadesila u 50. godini kada je doživio srčani udar, a njegova supruga, kasnije, moždani udar. Ova životna situacija zapravo mu je bila inspiracija za roman koji je nagrađen, a ovom prilikom dotakli smo se i života u Vašingtonu, te jednog od njegovih omiljenih gradova. Također je prokomentirao i društvenu situaciju.&nbsp; &nbsp;Lijep grad- Važna mi je nagrada „Meša Selimović“, jer nije lokalna, jer pokriva prostor zajedničkoga jezika, razdijeljen na nekoliko nesretnih državica, i zato što su tu nagradu dobili neki važni pisci ovoga jezika, između ostalih i Mirko Kovač, Filip David i drugi. Važna mi je i zbog toga što se dodjeljuje u Tuzli, iz koje sam otišao prije 40 godina. Kad sam odlazio, napuštao sam jedan neugledan grad koji tone. Sad je to lijep grad u kojem je u međuvremenu ustanovljena i nagrada s imenom njihovog najbitnijeg pisca Meše Selimovića. I svaki put kad posjetim Tuzlu, vidim neke pozitivne promjene – govori nam Mehmedinović. &nbsp;Tokom dodjele poručili ste da pišete samo kada Vam se dogode važne stvari u životu. Je li na neki način roman i Vaša ispovijest?- Svaka je priča neka vrsta ličnog ispovijedanja. Ali, uvijek postoji razlika između života i teksta. Nije mi draga odrednica “autobiografski roman”. Čak i onda kad neki događaj kojem smo prisustvovali opišemo dokumentaristički precizno, uvijek postoji određeni odmak između događaja i njegovoga opisa. To je pitanje forme. U ovoj knjizi ja sam opisivao događaje iz svoga života, ali kao pisac očekujem da oni budu pročitani kao priča za koju je važno da je u jeziku vješto artikulirana, tako da postoji kao svijet za sebe.&nbsp;&nbsp; &nbsp;Roman je nastao nakon što ste u 50. godini doživjeli srčani, a Vaša supruga, kasnije, moždani udar. Nauče li takve stvari čovjeka da više cijeni život?- Ti događaji promijene čovjeka samo ako ima dara da uči od života. To je sve, ipak, do čovjeka. Postoje ljudi koji su prolazili teška iskustva, recimo, izbjegličkog života, i tada su se radovali onim ljudima koji su im pomagali i činili njihov život lakšim. A onda kad prestanu biti izbjeglice i započnu normalan život, kad se sretnu s nekim novim izbjeglicama, umjesto da ih zaštite, oni nikakvu naklonost ne pokažu prema njima, ili se odnose prema njima neprijateljski. Viđao sam takve ljude. Mene su sve moje patnje mijenjale, a ja hoću da vjerujem da su me mijenjale nabolje.&nbsp;Nijedno mjesto&nbsp;Vaša adresa stanovanja je u Vašingtonu, a živjeli ste i u Sarajevu, u kojem trenutno boravite. - Promijenilo se Sarajevo, i ja sam se promijenio, pa kad dođem ovamo, onda uvijek provjeravam mogu li se te razlike nekako uskladiti. Ja Sarajevo volim, a valjda je to prirodno, jer sam u njemu živio svoje najvažnije godine. Ne mogu reći da mi nedostaje, jer ja kad otvorim kompjuter, posjetim i Sarajevo, vidim šta se tamo važno u tom danu dogodilo. Nijedno mjesto na svijetu meni ne nedostaje. Ali mi se čini da je Sarajevo jedino mjesto na svijetu u kojem bih možda mogao organizirati svoj život tako da u njemu imam 24 sata za sebe, da pišem i da se sasvim posvetim sebi. I zbog toga onda krojim planove o povratku.&nbsp;Iako živite u Americi, pretpostavljam da ne možete ostati imuni na dešavanja u našoj zemlji i na Balkanu. Kako biste okarakterizirali trenutnu društvenu situaciju? - Nije dobra. Nije dobra već više od 25 godina, a to znači da ovdje postoje punoljetne osobe koje su cijeli svoj dosadašnji život provele u takvoj “društvenoj situaciji”. Zbog toga je onda normalno da ti mladi ljudi traže način da odavde odu. Ovdje upravo dolaze izbori, na kojima će se iznova glasati za one koji tu “društvenu situaciju” održavaju lošom, jer je samo loša “društvena situacija” dobra i profitabilna za njih, te naše političare.Pisanje ispunjava - Pišem knjige zato što me pisanje ispunjava najčistijim radovanjem. Osim toga, knjiga je lijep objekt, i svaki put se obradujem kad nešto objavim. Znači, pisanje i objavljivanje su prije svega bitni meni. A i čitaoci su, razumije se, važni - pojašnjava Mehmedinović. &nbsp;Umjetnici sreću ne opisuju &nbsp;Rijetki su oni koji pišu, ali i prave filmove i predstave o lijepim dešavanjima, sreći, rahatluku... Zašto je to tako?- Pa zato što mi i u književnosti i umjetnosti tražimo odgovore za naše probleme, a ne za našu sreću. Mi se sreći, u onim rijetkim prilikama kad nam se dogodi, sasvim prepuštamo i nemamo vremena ni potrebe da to opisujemo.

Dolaze izbori, na kojima će se iznova glasati za one koji “društvenu situaciju” održavaju lošom

Mehmedinović u Tuzli: Svaka je priča neka vrsta ličnog ispovijedanja

Josipu Pejakoviću uručen Zlatni lovorov vijenac za doprinos umjetnosti teatra

150 godina od rođenja pjesnika

Neki su s „Opkoljenog Sarajeva“ u Beogradu odlazili uplakani

Josip Pejaković dobitnik Zlatnog lovorovog vijenca

Zavirite u studio omiljene frekvencije: Radio M obilježio 28 godina postojanja

U Vijećnici prikazan 25-godišnji humanitarni rad na Balkanu

Tirana: Dino Mustafić dobio nagradu za predstavu “Dantonova smrt”

Počeo 58. teatarski festival MESS

Brojne poznate ličnosti na premijeri "Vrlog novog svijeta"

Sutra počinje 58. internacionalni teatarski festival MESS

Reditelji spašavaju regionalnu kinematografiju

Premijera „Vrlog novog svijeta“

Uspavana građanska svijest sada se budi

Andrea Dobrić: Vještica u „Macbethu“ veliko je iskustvo

Predstave o vrtlogu historije i čovjeka na 58. festivalu MESS

Semezdin Mehmedinović: Nije nam dobro više od 25 godina

Kultura

Josipu Pejakoviću uručen Zlatni lovorov vijenac za doprinos umjetnosti teatra

150 godina od rođenja pjesnika

Neki su s „Opkoljenog Sarajeva“ u Beogradu odlazili uplakani

Josip Pejaković dobitnik Zlatnog lovorovog vijenca

Zavirite u studio omiljene frekvencije: Radio M obilježio 28 godina postojanja

U Vijećnici prikazan 25-godišnji humanitarni rad na Balkanu

Tirana: Dino Mustafić dobio nagradu za predstavu “Dantonova smrt”

Počeo 58. teatarski festival MESS

Brojne poznate ličnosti na premijeri "Vrlog novog svijeta"

Sutra počinje 58. internacionalni teatarski festival MESS

Reditelji spašavaju regionalnu kinematografiju

Premijera „Vrlog novog svijeta“

Uspavana građanska svijest sada se budi

Andrea Dobrić: Vještica u „Macbethu“ veliko je iskustvo

Predstave o vrtlogu historije i čovjeka na 58. festivalu MESS

Semezdin Mehmedinović: Nije nam dobro više od 25 godina