Svjetska promocija knjige „sportskivremeplov.ba“, njenog trećeg dopunjenog izdanja, bosanskohercegovačkog sportskog novinara Muhameda Bikića bit će održana u Las Vegasu 19. novembra, dok će se jubilarna 20. promocija održati u Čikagu 25. ovog mjeseca.&nbsp; 
Kako je istakao Bikić, u knjizi su sadržane 133 priče o najvećim bh. sportistima, a na poziv prijatelja i sportskog djelatnika Murata Alibašića, promocija se dešava i u Americi tokom trajanja „Balkan kampa 2017“.

- U svom dosadašnjem publicističkom i novinarskom opusu uvijek sam neizostavno pisao o velikanima bh. sporta, ljudima koji su svojim sportskim uspjesima postali i ostali dio sportske historije ovdašnjih prostora, te proslavili našu zemlju širom svijeta. Većinu njih sam imao čast lično upoznati. Knjiga pokušava spojiti prošlost i budućnost kroz njen sadržaj i simbolični naziv – rekao je Bikić.

„sportskivremeplov.ba“ Muhameda Bikića: Svjetska promocija u Las Vegasu i Čikagu

Srbijanski glumac Lazar Ristovski uspješno radi na više kolosijeka. U dugogodišnjoj karijeri ostvario je mnoge značajne uloge u filmovima, TV serijama, dramama, igrao je u pozorišnim predstavama, producent je, reditelj i pisac. Dobitnik je brojnih nagrada i priznanja, a u rodnom selu u Vojvodini ustanovio je festival debitantskog filma.
On smatra da je posao umjetnika naporan, zahtijeva mnogo truda i rada, a svako vrijeme za umjetnika je podjednako dobro i podjednako teško.
"Za nekoga ko posao radi ozbiljno, nije lako doći do dobrog rezultata. Od spremnosti umjetnika da se žrtvuje ovisi i njegov uspjeh. Ako je spreman na veću žrtvu, uspjeh će biti bolji. Za umjetnika je svako vrijeme dobro i svako vrijeme podjednako teško", naglasio je u razgovoru za Fenu. 
Ristovski je mišljenja da oni koji se bave umjetnošću ne treba da se opterećuju dnevnom politikom. Konstatira da je, nasreću, umjetnost starija i važnija od politike a to što političari posljednjih decenija možda zauzimaju mnogo više medijskog prostora od umjetnika, smatra hendikepom ovog vremena i nada se da neće još dugo trajati. 
"Nadam se da će ponovo doći vrijeme, ako ne renesanse umjetnosti, ono bar vrijeme u kojem će umjetnici medijski prostor podjednako dijeliti s političarima", istaknuo je. 
Mišljenja je i da se posljednjih godina u televizijske serije ulaže mnogo više novaca nego u filmove, da su one skuplje, bolje i kvalitetnije, ali da film ipak ne gubi tu trku.
"Možda gubi u malim sredinama, kakve su naše. U velikim sredinama film ne gubi tu trku, to su u velikim sredinama industrije. U Americi je film industrija i oni dobro računaju da li se isplati ulagati ili ne. Čim se isplati ulagati u film, on opstaje ali je istina da televizijske produkcije postaju sve zanimljivije, i u svijetu i kod nas", naglasio je.
Lazar Ristovski bio je počasni gost 11. Međunarodnog filmskog festivala "Prvi kadar" koji je ranije ovog mjeseca održan u Istočnom Sarajevu. Tada je promovirana monografija i prikazan dokumentarni film o njemu, a uručeno mu je i značajno festivalsko priznanje. To vrijeme iskoristio je, između ostalog, i da prošeta Baščaršijom u Sarajevu.
On vjeruje da su filmski festivali važni, a između ostalog, i prilika su "da filmove pogledaju i oni koji ne idu u kino". Vođen tom idejom ustanovio je Ristovski festival debitantskog filma u Ravnom Selu u Vojvodini, gdje je rođen, ne bi li skrenuo pažnju javnosti na potrebu da se popravi tamošnji dom kulture koji je izgorio.
"U političkoj eliti Vojvodine naišao sam na, začuđujuće za mene, dobar odziv. Mislim da smo na dobrom putu da naredne godine imamo dom kulture pod krovom", naglasio je.
Lazar Ristovski je producent i glavni glumac u filmu "Dnevnik mašinovođe" koji je izazvao značajno interesovanje kako u Srbiji tako i u svijetu zbog teme i načina na koji je obrađena te kako je, kaže on, Miloš Radović kao reditelj odabrao lukavo taj žanr u kojem priča (koja bi se mogla po svemu nazvati kao tragična) nije na filmu tragična nego je tragično-humorna.
"Bilo je to malo raskrinkavanje te profesije. Svi znaju da postoji čovjek koji upravlja vozom i da se on zove mašinovođa, ali malo ko je znao mnogo više od toga. Mi smo tim filmom iz nekoliko nivoa dešifrovali to zanimanje", naglasio je. Ističe da je to najbolji srbijanski film posljednjih desetak godina, s možda najviše nagrada i uspjeha u svijetu.
Od ostvarenja novijeg datuma, Lazar Ristovski imao je zapaženu ulogu i u televizijskoj seriji Radoša Bajića "Selo gori, baba se češlja", gdje igra ulogu čovjeka koji dolazi iz inozemstva u seosku sredinu.
"Morao sam čak i drugim glumačkim jezikom da odigram tu ulogu što je bilo teško. Ta uistinu fantastična glumačka ekipa bila je uigrana, radili su već nekoliko godina zajedno. Ja sam došao kao neki uljez, ali mislim da se publici dopalo", kaže on.
Lazar Ristovski je jedan od najznačajnijih filmskih glumaca na prostorima bivše Jugoslavije, a u skoro pola vijeka dugoj karijeri odigrao je više od 4.000 pozorišnih predstava i glumio u više od 70 filmova. Radi i kao producent, reditelj, a piše i knjige. Vlasnik je i producentske kuće Zilion Film.

Ristovski: Za umjetnika je svako vrijeme podjednako dobro i teško

SRBIJA NA NOGAMA Emir Hadžihafizbegović usred Beograda pričao stvari koje mnogi u Srbiji ne žele čuti

U Mostaru je otvoren “Anale crteža BiH ” koji organizira ULUBiH u saradnji s mostarskim Centrom za kulturu.&nbsp;Već godinama tradicionalno se dodjeljuju nagrade za klasični i eksperimentalni crtež te Grand prix.&nbsp; 
Mostarki Merimi Ivković pripala je nagrada za eksperimentalni crtež, a njen nagrađeni rad nosi naziv “Sve je bijelo”.

-	Ove godine čast je da dobijem nagradu za eksperimentalni crtež pripala meni. Ne treba ni govoriti koliko znači priznanje za uspješan rad, a samim tim što se radi o eksperimentalnom crtežu koji je odraz mojih nastojanja da se uhvatim u koštac s izazovima savremenih tendencija u umjetnosti. To je rad s motivom kuće, kojeg istražujem zadnjih godina. Motiv kuće i bijela gama koju čini rad su u svojevrsnoj simbolici. Kuća je kao naše drugo tijelo to jeste u simbolici sebstva, i bijela boja koja na radu čini atmosferu jeze i hladnoće, a u isti mah simbolizira čistoću, prosvjetljenje i dobrotu. Kako već rekoh ova nagrada za mene je zaista značajna i podstrek je za moj daljnji rad. Vjerovatno se ovakvi događaji nikad ne zaboravljaju, stoga sam jako zahvalna organizatorima koji su svojim trudom i zalaganjem upriličili ovu manifestaciju – poručila je Ivković.

“Anale crteža” u Mostaru: Merimi Ivković pripala nagrada za eksperimentalni crtež

Kompozicija “Balet” u staklu akademskog slikara Borislava Prpoša (87), umjetnika svjetskog renomea, uz velike napore brojne ekipe, premještena je iz njegovog ateljea u Sovjaku, selu na planini Prosara, u foaje Kulturnog centra u Bosanskoj Gradišci.&nbsp;

<h2>Bilo naporno
</h2>

Umjetničko djelo sačinjeno od komada stakla, teško skoro tonu, ponovo će krasiti Kulturni centar. Istovjetno djelo, koje je Prpoš poklonio svome gradu, izgorjelo je 17. novembra 2005. godine u katastrofalnom požaru u Domu kulture. Prpoš je potom odlučio da ponovo izradi svoje remek-djelo, povukao se u rodni Sovjak i šest mjeseci po drugi put stvarao “Balet”.


Nakon inicijative novinara Milana Pilipovića da se staklena kompozicija izbavi iz Sovjaka kako bi je vidjeli ljubitelji umjetnosti, direktor Kulturnog centra Željko Blagojević stupio je u akciju.


- Bilo je, zaista, naporno i odgovorno, morali smo voditi računa o svakom koraku, detalju, jer bi nas najmanje oštećenje uvelo u nesaglediv problem - kazao je Blagojević. 


Među petnaestak radnika Kulturnog centra angažiranih na demontaži, utovaru, prijevozu, istovaru i unošenju staklene kompozicije, bio je i umjetnički direktor ove ustanove Miroslav Vuković.


Brojne neprilike


- Bilo je teško i komplicirano, jer je pristup Borinoj kući u Sovjaku težak, skoro nemoguć - kaže Vuković te dodaje da se kamion više puta zaglavio u blatu, a bilo je i drugih neprilika.


I sam autor Boro Prpoš zadovoljan je uspješnom dopremom staklene kompozicije. Kaže da će “Balet” uskoro biti postavljen na zid u Kulturnom centru, svjedočeći o njegovom umjetničkom izrazu i motivima koje nosi iz djetinjstva. 


Atelje u Njujorku&nbsp;&nbsp; 

Boro Prpoš stekao je akademsko zvanje u Parizu, a svoj atelje imao je i u centralnom dijelu Njujorka. Ovo mu je, kako kaže, posljednje djelo, a njegovo premještanje znak je da nije zaboravljen i dalo mu je novi impuls u životu.

Neobični poduhvat u Bosanskoj Gradišci: Tonu teška umjetnička kompozicija premještena sa sela u Kulturni centar

Foto: A. Durgut/Avaz.ba

Promocija knjige "Sebijini snovi", autora Ruždije Adžovića upriličena je večeras u Domu Oružanih snaga u Sarajevu.&nbsp;
Autor je večerašnju promociju posvetio prijatelju i književnom učitelju, velikanu pisane riječi Isnamu Taljiću, koji nas je nedavno napustio.

Knjiga je nastala tokom proteklih pet godina. Riječ je o pripovijetkama o raznim sudbinama ljudi, pogotovo žena, na prostorima BiH i Crne Gore.

- Naslovna priča "Sebijini snovi" opisuje sudbine mnogih djevojaka iz patrijarhalnih porodica u okolini Podgorice koje su njihovi očevi "dali" u Americi za starijeg čovjeka. Umjesto u očekivanom blagostanju, gotovo po pravilu sve one završile su kao robinje svojih muževa i, uglavnom, imale tragičnu sudbinu - kazao je Adžović.

Kako je kazao, tu su i pripovijetke o probuđenoj savjesti, iznevjerenom prijateljstvu, neopravdanoj sumnji u iskreno prijateljstvo, o onome što se svima nama, manje ili više, dešava u životu.

Radnja polovine pripovijetki u ovoj knjizi smještena je u Tuzima i okolici, Bijelom Polju, Beranama, a druga polovina u Sarajevu, Tuzli i mnogim neimenovanim bosanskim čaršijama.

- Kao dugogodišnji novinar Ruždija Adžović je naišao na one bitne, životne teme, zahvata problematiku sa kojom se današnji čovjek susreće. Zaista je to jedna raznovrsna tematika i potresne priče. Ono što me je posebno dojmilo su šokantni slučajevi ili iznenađenja, vijesti koje promijene sudbinu glavnom junaku/junakinji preko noći. Na ovom svijetu život je prilično tragičan i dramatičan u svakom pogledu, ali veliki pisci ipak traže neko svjetlo u toj tami, pokušavaju da nađu nešto utješno. Pa i u ovom djelu junakinja je doživjela propast, ali se ipak na kraju vidi nešto utješno, pa barem neki san - kazao je Safet Sijarić, književnik i promotor.

U knjizi je objavljena i bonus pripovijetka "Sjena Sergeja Jesenjina", koja je odlomak iz Ruždijinog novog romana. Time je najavio taj roman koji, kako kaže, uskoro završava.

Promociji su prisustvovale brojne ugledne ličnosti.

Video: A. Durgut

Promovirana knjiga "Sebijini snovi", autora Ruždije Adžovića

Prvo ime bosanskohercegovačkog hiperrealizma, mostarski slikar i arhitekt Marin Topić, obilježit će velikom samostalnom izložbom u Galeriji "Aluminij" četiri desetljeća svog umjetničkog stvaranja. Dana 16. novembra 2017. godine (četvrtak), s početkom u 17.30, u oba izložbena salona čuvene "Aluminijeve" umjetničke galerije, svečano će biti otvorena njegova izložba, pod imenom "Zemlja humska – kist i Krist". Izložbu zajednički organiziraju Galerija "Aluminij" i Matica hrvatska Mostar, pod visokim pokroviteljstvom predsjedavajućeg Predsjedništva BiH, a uz sponzorsku potporu Vlade HNK-a, "Aluminija" d.d. Mostar, "HT Eroneta", "Elektroprivrede" HZ HB, Hrvatske pošte Mostar, Rektorata i FPMOZ-a Univerziteta u Mostaru.
- Riječ je o svojevrsnom presjeku Topićeva stvaranja, s pedesetak vrhunskih slika različnih formata koje ćemo ponuditi javnosti na dar, sve do isteka mjeseca novembra. Ova je saradnja dogovorena još koncem prošle godine, a na moju osobnu radost, jer konačno ugošćujemo slikarskoga barda koji je strahovito utjecao na umjetničku zbilju ovoga podneblja, naslikavši neke od kultnih radova naše novije povijesti. Jer ugošćujemo njegov genijalni Sumrak bogova, njegovu Humsku Veneru, sve one njegove oblutke, šipke, platane, Neretvu, sve ono što jest njegova Zemlja humska, iz kista i od Krista. Čim je procurila vijest o ovoj organizaciji, izložbu se počelo karakterizirati likovnim događajem godine, što svakako nije bez razloga. S izrazitim se entuzijazmom u organizaciju uključila mostarska Matica, a tehnički nas je pomogao čitav niz prijateljskih poduzeća i institucija. Na našu osobitu čast, pokroviteljem nam je dr. Dragan Čović, koji će osobno izložbu proglasiti otvorenom – ponosan je direktor Odjela korporativnih komunikacija "Aluminija" Darko Juka.
Dok se Gudački kvartet Simfonijskoga orkestra Mostar priprema za muzički nastup na ovoj velebnoj večeri, hrvatski akademik Tonko Maroević o Topiću zapisuje kako mu je motivika podjednako određena regionalnim, hercegovačkim ishodištima, kao i univerzalnim, kozmopolitskim temama.
- Slikajući raznovrsne oblutke na dnu rijeke, podrazumijevajući pritom efekt tekuće vode, ostvaruje ujednačenu napetost stišano i skladno obojenih ploha, a slikajući, pak, gustiš šipkova granja, uračunavajući prozračnost duboke pozadine neba, teži dinamičnomu grafizmu prepletenih crta i učinku žive zasićenosti površine. Osim toga, vizura na riječno kamenje vodi pogled prema tlu, a panorama granja usmjerena je uvis. Nije toliko riječ o žabljoj ili ptičjoj perspektivi, nego o volji da se svijet oko sebe uhvati što integralnije, punije, ne samo fizički nego i metafizički – secira Maroević Topićeve preokupacije i stremljenja, dok likovni kritičar Ivan Vukoja, u kataloškomu osvrtu, promišlja o imenu izložbe koje je ne samo zajedničkim imeniteljem ove izložbe i osnovnom tematsko-motivskom odrednicom ukupnoga slikarskog opusa Marina Topića, nego i njegovim životnim i autorskim credom.
- Bitno ishodište ili odredište Marinova slikarstva jest težnja prema onostranomu, nadrealnomu i metafizičkomu. Osim sasvim određene i prepoznatljive topografije, prikazane hiperrealističkim stilom i manirom, na nekim Topićevim slikama pronalazimo predmete, figure i simbole preuzete iz sasvim drugoga i drukčijega konteksta i imaginarija. Kao primjer da Marinov hiperrealizam s nadrealističkim elementima ima i svoje metafizičko određenje i nagnuće pokazuju nam slike u kojima se on svjesno referira na simboliku i poetiku Renéa Magrittea, rodočelnika likovnoga stila koji se naziva metafizičkim nadrealizmom – izvrstan je Vukoja, koji ističe osobitu radost činjenicom što će dijelom postava biti i Marinovo najrecentnije djelo (Cvjetna nedjelja), slika staroga emajliranog lavora s otučenim rubovima u vlatima trave i cvijeća, unutar kojega je plutajuća cvjetna rapsodija na vodi koja nas svojom likovnom čarolijom, poput Proustovih kolačića, vraća u djetinjstvo, u vrijeme kada su nam i ruke i obrazi bili ne samo čisti nego i mirisni.
Marin je Topić rođen u Mostaru, 3. srpnja 1957. godine. Prvu uljanu sliku naslikao je kao trinaestogodišnjak. Završio je arhitekturu u Sarajevu 1981. i upravo te godine naslikao Gospu Međugorsku. Prvu je samostalnu izložbu imao 1982. u Franjevačkomu samostanu u Širokomu Brijegu, drugu 1983. u Zagrebu (RH), a treću 1985. u Sarajevu. Od 1987. godine, u Munchenu (Njemačka) studira slikarstvo devetnaestoga stoljeća, a 1989. odlazi u Kaliforniju (SAD). U Mostar se vraća 1990. godine. U nizu uspjeha njegove plodne i burne karijere svakako se ističe velika monografska izložba iz 2006. godine (Zemlja humska) u rodnomu Mostaru, s kojom je Topić gostovao i u Dubrovniku, Splitu, Zagrebu, Sarajevu i u Podgorici (Crna Gora), te ju je vidjelo ukupno više od stotinu hiljada posjetilaca.
Ulazak u Galeriju "Aluminij" tradicionalno je besplatan!

Samostalna izložba velikoga Marina Topića u mostarskoj Galeriji "Aluminij"

Te kamene nadgrobne spomenike Ivo Andrić nazva usnulim lavovima što čuvaju Sarajevo, drugi ih povezaše sa srednjovjekovnim stećcima. Najstariji su dio Jevrejskog groblja, koje se na više od trideset hiljada metara kvadratnih prostire na padinama grada, čuvajući za vječnost gotovo sva pokoljenja Jevreja koji kročiše u Sarajevo. Zbog specifičnosti izgleda nadgrobnika i njihove ljepote, čija starost seže čak u 17. stoljeće, počeo je proces njegove nominacije za upis na Listu svjetske baštine UNESCO-a.&nbsp; Riječ je o serijskoj međudržavnoj nominaciji jevrejskih grobalja u Evropi, za koju je inicijativa potekla od ICOMOS-a Njemačke i Jevrejske zajednice Njemačke, a podržala ju je Državna komisija za saradnju sa UNESCO-m BiH.
Jevrejsko groblje u Sarajevu najstarije je u BiH i nakon praškog najveće je u Evropi. Prvi spomenik datira iz 1640. godine, a na njegovoj površini je oko 3.500 nadgrobnih spomenika, iako niko ne zna koliko je tačno Jevreja tu ukopano. Razlog za to je što su mnogi od njih stradali u holokaustu te su članovi porodica znali, u čast sjećanja na voljene, podići samo spomenik, iako ispod njega ne leži niko.
Upečatljiva lijepo izrađena velika kapija sa Davidovom zvijezdom na vrhu i simbolom sedmerokrakog svijećnjaka ulaz je u svijet mrtvih, ali i svojevrsni muzej na otvorenom - primjerci patinom vremena prekrivenih starih grobnih spomenika, kamenih tvorevina neobična oblika jedinstvenog u svijetu, fasciniraju svakog posjetioca. Na njima hebrejski natpisi kao trag za onima što ostaviše dio svog života u sarajevskoj kotlini - na tren se čini kao da možete čuti njihov šapat.
U posljednjem ratu bilo je prva borbena linija kada je i pretrpjelo teška oštećenja stalnim bombardiranjem, a njegovo je područje i u potpunosti minirano. Po završetku rata bilo je potrebno prvo riješiti upravo to pitanje, a tek onda ući u proces njegove obnove.
Predsjednik Jevrejske zajednice BiH Jakob Finci u razgovoru za Fenu podsjeća da je ideja o zaštiti ovog groblja pred UNESCO-om nastala još prije rata. Tada je detaljnu studiju uradila profesorica Snježana Mutapčić, a u martu 1992. godine bila je otvorena i velika izložba o groblju te je sve bilo spremno da se podnese kandidatura za upis na Listu svjetske baštine UNESCO-a. Taj proces zaustavljen je ratom.
- U svim ratovima koji su prohujali ovim područjem nikada se nisu groblja skrnavila, ona su svima bila svetinja, sve do posljednjeg rata kada se igrom slučaja groblje našlo na liniji razdvajanja. Cijeli grad se s ove tačke vidi kao na dlanu te je često bilo izloženo teškim bombardiranjima - kazao je Finci.
Puno je, kaže, posla na obnovi tog nacionalnog spomenika BiH od kraja rata urađeno. Prvenstveno je trebalo deminirati područje groblja, za šta je sredstva dala Norveška vlada, a potom riješiti veliki problem koji je počeo ugrožavati cijelo područje - klizište. Uz pomoć sredstava SAD-a urađena je drenaža, Njemačka ambasada je donirala sredstva za obnovu ulazne kapije, koja je počela tonuti i naginjati se, dok su sredstvima iz Fonda američkih ambasadora očišćeni spomenici na najstarijem dijelu groblja.
- Specifikum ovog groblja su spomenici koji nevjerovatno asociraju na stećke i koje ne možete vidjeti ni na jednom jevrejskom groblju ni u Evropi ni na Bliskom istoku. Vjerovatno su Jevreji došli u BiH i ovdje zatekli stećke te počeli da prave spomenike koji asociraju na njih. Nisu uspravni, već su pomalo nagnuti - istaknuo je Finci.
Naglašava da je tu sahranjen i prvi sarajevski rabin Samuel Baruh oko 1640. godine, a spomenik mu je specifičan po tome što je na njemu otisak ruke. Finci navodi da se kroz brojne diskusije i analize pokušavalo odgonetnuti šta ta ruka znači, da li je riječ o blagoslovu ili nečem drugom.
Jedan od specifičnih jevrejskih običaja je i sahranjivanje svetih knjiga. Ta grobnica zove se Geniza i u nju se ukapaju knjige, molitvenici, Tore, te svi dokumenti u kojima se spominje ime Božije.
- Ako se svete knjige i spisi oštete, oni se ne mogu baciti ili uništiti, nego se sahranjuju isto kao i živi ljudi. Genizu na ovom groblju tražimo uz pomoć sondi i nismo je još uvijek uspjeli pronaći. Postoji mogućnost da se nalazila na dijelu groblja koje je uništeno i izmješteno kada je pravljena pruga. Posljednja sahrana u Genizi je bila 1928. godine, kada su sahranjeni svi oštećeni molitvenici i knjige. Ona nema nikakav specifičan nadgrobni izgled te ju je teško prepoznati - ustvrdio je Finci.
Na groblju je još potrebno popraviti staru kamenu ogradu koja opasava cijelo područje, te očistiti znatan dio starih nadgrobnika ali se spori oko toga čime je to najbolje uraditi. Struganje mahovine i ostale patine četkom moglo bi oštetiti kamen, a slična opasnost postoji i odabirom neke hemijske supstance za taj proces.
Jevrejsko groblje nekada se protezalo skroz do Miljacke, međutim presječeno je izgradnjom pruge za istočni dio BiH, čime je ostao samo njegov gornji dio s kapelom napravljenom 1923. godine. U sklopu tog područja još se nalaze i spomen-kosturnica iz 1952., spomenik žrtvama ustaškog terora, aškenaska kosturnica iz 1962., spomen-kosturnica uz aškenasku kosturnicu te česma.
Od 1965. godine, otkada je otvoreno gradsko groblje Bare i jevrejska parcela na Vlakovu, Jevreji se više ne ukopavaju na starom groblju.
Generalni sekretar Državne komisije za saradnju sa UNESCO-m i pomoćnica ministra za nauku i kulturu u Ministarstvu civilnih poslova BiH Biljana Čamur Veselinović precizirala je za Fenu da je Komisija inicijativu za nominaciju Jevrejskog groblja u Sarajevu primila od Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika BiH, koja ga je nacionalnim spomenikom BiH proglasila 2004. godine.
Čamur Veselinović naglašava da je Federalno ministarstvo kulture i sporta formiralo ekspertski tim, u koji su uključeni i eksperti Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika BiH, Jevrejske zajednice u BiH i Državne komisije za saradnju BiH s UNESCO-m, a koji je pripremio dokument za upis Jevrejskog groblja na Tenativnu listu. On je trenutno u fazi prevođenja.
Po završetku tog dijela posla i upisa na Tentativnu listu, uslijedit će postupak pripreme nominacionog fajla za kandidovanje za upis na Listu svjetske baštine UNESCO-a.
- Nadgrobni spomenici bosanskih Sefarda razlikuju se i oblikom i motivima od jevrejskih spomenika u drugim dijelovima svijeta. Ministarstvo civilnih poslova BiH smatra da bi upis još jednog dobra na Listu svjetske baštine UNESCO-a bio od velikog značaja za promociju kulturnog nasljeđa i same zemlje i grada - ocijenila je ona.

Jevrejsko groblje u Sarajevu, muzej na otvorenom, u nominaciji za UNESCO

Predstava ''Sve se nekako preživi, osim smrti'' govori o Sarajevu i njegovom ironičnom pogledu na sebe.
Glavni protagonist ove predstave je Sarajevo u pozadini jedne sarajevske porodice koja živi svoj život, koja ima svoje gubitke, vijek trajanja, dok jedni dolaze drugi odlaze... 
Predstava otvara niz političkih, socijalnih i egzistencijalnih problema na univerzalan način.
Podsjetimo da je predstava na nedvano održanom XVI festivalu bh. drame Zenica - Sarajevo 2017. osvojila 6 nagrada. 
U predstavi ''Sve se nekako preživi, osim smrti'' igraju: Ejla Bavčić-Tarakčija, Izudin Bajrović, Kaća Dorić, Aleksandar Seksan, Emina Muftić, Amila Terzimehić, Dina Mušanović i Vedran Đekić, Balet NPS i članovi Hora Opere Narodnog pozorišta Sarajevo.NPS i Avaz.ba dva najbrža čitatelja nagrađuju sa dvije ulaznice za dramu ''Sve se nekako preživi, osim smrti'' koja će biti izvedena u ubotu, 4. novembra, sa početkom u 19:30 sati. Sve što trebate uraditi kako bi osvojili nagradu jeste pozvati na broj 281-360.&nbsp;Ulaznice možete preuzeti pola sata prije početka predstave na blagajni NPS-a.

Avaz.ba i NPS vam poklanjaju ulaznice za dramu ''Sve se nekako preživi, osim smrti''

Tuzlanski umjetnik Damir Avdić promovirat će večeras u Sarajevu svoj sedmi studijski album “Amerika”. Mjesto susreta s publikom je već tradicionalno „Underground“, a početak koncerta zakazan je za 21.30 sati.&nbsp;&nbsp; - Ovo je početak promotivne turneje albuma „Amerika“. Krenuo sam iz Ljubljane, preko Mostara, sad sam tu, a iduće sedmice nastavljam s koncertima u Sloveniji i Hrvatskoj. Početkom proljeća planiram još nekoliko koncerata u BiH. Trenutno sam dosta vezan i za teatar, u predstavi sam „Antigona“ Ljubljanske drame, još igram i Mefista, tako da mi je teško posložiti datume za koncerte da idu u kontinuitetu. Poslije Nove godine će biti lakše – kazao je za „Avaz“ Damir Avdić. 
Iako je Avdić ostao vjeran svom izrazu, na ovom albumu su, kako je sam rekao, primjetne neke promjene u zvuku i strukturi pjesama. Pjesme su duže, dosta je psihodeličnih momenata, što je posljedica korištenja delaya koji je dominantan na ovom albumu. 
Album „Amerika“ objavljen je 4. oktobra za „Kapital Rekord“ i može se downloadati na damiravdic.bandcamp.com besplatno, a možete ga i kupiti po cijeni po kojoj vi želite.
Ljudi s kojima je radio na albumu su isti kao i na prethodnom. Producent je Jure Vlahovič, dizajn omota radio je Ajdin Bašić, a video za singl „Nuspojave“ Igor Pavkovič. 

Albumi, romani, predstave...&nbsp;&nbsp; 
Damir Avdić do sada je izdao šest studijskih albuma “Od trnja i žaoka”, “Mrtvi su mrtvi”, “Život je raj”, “Mein Kapital”, “Human Reich” i „Manjinu“. Autor je zbirke pjesama “Kuda, sestro” te romana “Na krvi ćuprija”, “Enter džehenem”, “Tiket za revoluciju”, “Ne želim da pobijedim”. Autor je i muzike za više pozorišnih predstava, dokumentarnih i igranih filmova.
Nedavno je na Sedmici slovenskog filma u Portorožu dobio nagradu „Vesna“ za muziku za dva filma, „Ivan“ Janeza Burgera i „Družinica“ Jana Cvitkovića.
Neumoljivi, beskompromisni tuzlanski umjetnik Damir Avdić upravo je objavio novu pjesmu „Nuspojave“, koja je najavni singl za njegov novi album.

Damir Avdić večeras u „Undergroundu“ predstavlja „Ameriku“

Prvo ime bh. hiperrealizma, mostarski slikar i arhitekt Marin Topić, obilježit će velikom samostalnom izložbom u Galeriji Aluminij četiri decenije svog umjetničkog stvaranja.
U oba izložbena salona čuvene Aluminijeve umjetničke galerije&nbsp;16. novembra s početkom u 17.30 sati svečano će biti otvorena njegova izložba, pod imenom "Zemlja humska – kist i Krist".Izložbu zajednički organiziraju Galerija Aluminij i Matica hrvatska Mostar, pod visokim pokroviteljstvom predsjedavajućeg Predsjedništva BiH, a uz sponzorsku podršku Vlade HNK, Aluminija d.d. Mostar, HT Eroneta, Elektroprivrede HZ HB, Hrvatske pošte Mostar, Filozofskog fakulteta i FPMOZ-a Univerziteta u Mostaru.- Riječ je o svojevrsnom presjeku Topićevog stvaranja, s pedesetak vrhunskih slika različnih formata koje ćemo ponuditi javnosti na dar, sve do isteka novembra. Ova je saradnja dogovorena još koncem prošle godine, a na moju ličnu radost, jer konačno ugošćujemo slikarskog barda koji je strahovito utjecao na umjetničku zbilju ovoga podneblja, naslikavši neke od kultnih radova naše novije historije. Jer ugošćujemo njegov Sumrak bogova, njegovu Humsku Veneru, sve one njegove oblutke, šipke, platane, Neretvu, sve ono što jest njegova Zemlja humska, iz kista i od Krista. Čim je procurila vijest o ovoj organizaciji, izložbu se počelo karakterizirati likovnim događajem godine, što svakako nije bez razloga. S izrazitim se entuzijazmom u organizaciju uključila mostarska Matica, a tehnički nas je pomogao čitav niz prijateljskih poduzeća i institucija. Na našu ličnu čast, pokroviteljem nam je dr. Dragan Čović koji će lično izložbu proglasiti otvorenom – ponosan je direktor Odjela korporativnih komunikacija Aluminija Darko Juka.
Dok se Gudački kvartet Simfonijskog orkestra Mostar priprema za muzički nastup na ovoj velebnoj večeri, hrvatski akademik Tonko Maroević o Topiću zapisuje kako mu je motivika podjednako određena regionalnim, hercegovačkim ishodištima, kao i univerzalnim, kosmopolitskim temama.

- Slikajući raznovrsne oblutke na dnu rijeke, podrazumijevajući pritom efekt tekuće vode, ostvaruje ujednačenu napetost stišano i skladno obojenih ploha, a slikajući, pak, gustiš šipkova granja, uračunavajući prozračnost duboke pozadine neba, teži dinamičnom grafizmu prepletenih crta i učinku žive zasićenosti površine. Osim toga, vizura na riječno kamenje vodi pogled prema tlu, a panorama granja usmjerena je uvis. Nije toliko riječ o žabljoj ili ptičijoj perspektivi, nego o volji da se svijet oko sebe uhvati što integralnije, punije, ne samo fizički nego i metafizički – secira Maroević Topićeve preokupacije i stremljenja, dok likovni kritičar Ivan Vukoja, u kataloškom osvrtu, promišlja o imenu izložbe koje je ne samo zajedničkim imeniteljem ove izložbe i osnovnom tematsko-motivskom odrednicom ukupnoga slikarskog opusa Marina Topića, nego i njegovim životnim i autorskim credom.

- Bitno ishodište ili odredište Marinova slikarstva jest težnja prema onostranomu, nadrealnomu i metafizičkomu. Osim sasvim određene i prepoznatljive topografije, prikazane hiperrealističkim stilom i manirom, na nekim Topićevim slikama pronalazimo predmete, figure i simbole preuzete iz sasvim drugoga i drukčijega konteksta i imaginarija. Kao primjer da Marinov hiperrealizam s nadrealističkim elementima ima i svoje metafizičko određenje i nagnuće pokazuju nam slike u kojima se on svjesno referira na simboliku i poetiku Renéa Magrittea, rodočelnika likovnoga stila koji se naziva metafizičkim nadrealizmom – izvrstan je Vukoja, koji ističe osobitu radost činjenicom što će dijelom postava biti i Marinovo najrecentnije djelo (Cvjetna nedjelja), slika staroga emajliranog lavora s otučenim rubovima u vlatima trave i cvijeća, unutar kojega je plutajuća cvjetna rapsodija na vodi koja nas svojom likovnom čarolijom, poput Proustovih kolačića, vraća u djetinjstvo, u vrijeme kada su nam i ruke i obrazi bili ne samo čisti nego i mirisni. 


Marin je Topić rođen u Mostaru, 3. jula 1957. godine. Prvu uljanu sliku naslikao je kao trinaestogodišnjak. Završio je arhitekturu u Sarajevu 1981. i upravo te godine naslikao Gospu Međugorsku. Prvu je samostalnu izložbu imao 1982. u Franjevačkom samostanu u Širokom Brijegu, drugu 1983. u Zagrebu (RH), a treću 1985. u Sarajevu. Od 1987. godine, u Minhenu (Njemačka) studira slikarstvo devetnaestoga stoljeća, a 1989. odlazi u Kaliforniju (SAD). U Mostar se vraća 1990. godine. U nizu uspjeha njegove plodne i burne karijere svakako se ističe velika monografska izložba iz 2006. godine (Zemlja humska) u rodnomu Mostaru, s kojom je Topić gostovao i u Dubrovniku, Splitu, Zagrebu, Sarajevu i u Podgorici (Crna Gora), te ju je vidjelo ukupno više od stotinu tisuća posjetitelja.

Samostalna izložba velikog Marina Topića u mostarskoj Galeriji Aluminij

Promocija nove knjige “Sebijini snovi”, novinara i književnika Ruždije Adžovića, održat će se 9. novembra u sarajevskom Domu Oružnih snaga BiH. Pored autora, o knjizi će govoriti: Safet Sijarić, Fehim Kajević i Kerim Sefer. 

Kako je autor kazao, radi se o knjizi pripovijetki koje govore o životu ljudi, uglavnom Bošnjaka, u Bosni i Hercegovini i Crnoj Gori, o njihovim sudbinama, navikama, običajima...&nbsp;&nbsp; 
- Pored sarajevske, već su u izgledu promocije u nekoliko gradova u BiH, poput Tuzle, Zenice, Maglaja, Travnika, Mostara, kao i u Crnoj Gori, u Podgorici i Rožajama. Imam ponude i za održavanje promocija u nekoliko evropskih zemalja u kojima živi bh. dijaspora – kaže autor.

Radnja polovine pripovijetki „Sebijini snovi“ smještena je u Sarajevu, Tuzli i mnogim neimenovanim bosanskim čaršijama, ali i u Podgorici, Tuzima, Bijelom Polju, Beranama. 

- Knjiga pripovijetki „Sebijini snovi“ nastala je tokom mog putovanja po sjećanjima i emotivnog „lebdenja“ između moje dvije domovine: BiH i Crne Gore, te Sarajeva i Podgorice. Stoga se i u ovoj knjizi, kao ranije u mom romanu „Ogrlica iz Šanliurfe“ i drugim knjigama, prožimaju BiH i Crna Gora, životi i sudbine ljudi ovih krajeva. Tokom mog literarnog izražavanja, koje sve više uzima primat nad mojom osnovnom profesijom – novinarstvom, prožimaju se te moje dvije domovine: Crna Gora, stečena rođenjem, i Bosna i Hercegovina, izabrana domovina i ništa manje značajna u mom životu i emocijama.&nbsp; 
Recenzije za knjigu „Sebijini snovi“ napisali su naš poznati pisac i akademik Abdulah Sidran i crnogorski književnik prof. dr. Novak Kilibarda. 

- U oba svoja bitna elementa: bajkovitom i folklornom (“Vučko”), i tradicionalno-realističkom, kojega bi – da govorimo o slikarstvu – morali nazvati hiperrealizmom (“Sebijini snovi”, “Usud ljepote”...). Ako vam duše nisu sasvim oguglale na ljudsku nesreću i bol, budite spremni da otpatite i oplačete nad sudbinom jedne seoske djevojke, čiju želju da studira medicinu, u Sarajevu, osujećuje očeva neprikosnovena odluka da je “dadne u Njujork”, za jednog tamošnjeg zemljaka, zavičajca, “uspješnog”poslovnog čovjeka - rekao je Sidran.&nbsp; 
- Književno ostvarenje Ruždije Adžovića u zbirci “Sebijini snovi” slijedi put kojim, kao prozni pisci, hode Ivo Andrić i Meša Selimović. A, to znači da pisca Ruždiju Adžovića nije obuzeo prozni modernizam koji je odmaknut od duhovnosti etnosa kojemu on pripada - rekao je Klibarda.

Ovo je peta knjiga Ruždije Adžovića. Njegov roman „Ogrlica iz Šanliurfe“ preveden je na turski jezik i uskoro će biti objavljen u Ankari. Adžović je počeo raditi na novom romanu, a završava i knjigu o akademiku Muhamedu Filipoviću.&nbsp;

Putovanje kroz sjećanje i emotivno lebdenje u knjizi „Sebijini snovi“

Historijski muzej BiH danas promovira prvu "Bajku o muzejskom kraljevstvu". Govori o pustolovini Pećka, Pećkonogog, Dame Diname i muzejske družine koja spašava svoje kraljevstvo.Zadatak ove bajke za najmlađu populaciju jeste da se prikažu muzejske aktivnosti, ali i ispriča o tome kakvi smo nekada bili, koliko smo slični i različiti te da pokazuje snagu ljudskog duha, potvrdili su to za Avaz.ba iz ovog muzeja.Za narativni dio bajke bila je zaslužna kustosica Elma Hodžić, dok je ilustracije uradila umjetnica Sanela Husić Musabašić.-&nbsp;
Otrgnuti od zaborava, negdje između prošlosti i budućnosti, eksponati doslovno progovaraju. Samo je bilo potrebno da njihove glasove uskladim u priču koja će i njihove „životne priče“ nadmašiti svojom univerzalnošću i lijepom porukom - kazala nam je kustosica Elma Hodžić.

„Bajka o muzejskom kraljevstvu“ je alegorija današnjeg stanja u muzejskim institucijama. BiH ima nekoliko „zaleđenih muzejskih kraljevstva“, navodi Hodžić, institucija pogođenih dubokom političkom i društvenom krizom.&nbsp;&nbsp; 
Muzeje može, između ostalog, oživjeti nova, mlada publika kojoj se potrebno obraćati i koju je potrebno učiti o važnosti kulturno-historijskog naslijeđa BiH.&nbsp;

Sanela Husić Musabašić je oživjela eksponate Historijskog muzeja BiH, dala im osobnost, šarm, a sve kako bi ih približila djeci.- Kreirajući likove budućih maskota muzeja, a kasnije i ilustrujući bajku i sama sam uplovila u njihovu pustolovinu koju sam se trudila vjerodostojno smjestiti u prostorije Historijskog muzeja. Bajke nam nikada nisu bile potrebnije, a dječiji osmijeh bi morao biti prisutan u svakoj zgradi kulture - kazala je Sanela Husić Musabašić.

"Bajka o muzejskom kraljevstvu" učit će djecu o važnosti kulturno-historijskog naslijeđa BiH

Koncertom John Zorn's Improv Night večeras je otvoren 21. Jazz Fest Sarajevo. Jazz Fest će trajati do 5. novembra, a ovogodišnji festival je ujedno povratak Jazz Festa u Dom policije nakon 12 godina.&nbsp;Tokom šestodnevnog festivala bit će izveden 21 koncert, od kojih će 19 biti u Domu policije, a dva u Sarajevskom ratnom teatru.&nbsp;Otvorenju festivala prisustvovao je veliki broj poznatih ličnosti među kojima su bili Elmir Jukić, Dino Šukalo, Amar Češljar, Adis Sirbubalo, Edvin Hadžić, Ismet Nuno Arnautalić i mnogi drugi.

Zvanično otvoren 21. Jazz Fest Sarajevo

U pitanju je prvi dio knjige, koji obuhvata šest kalendarskih mjeseci, počevši od februara, a drugi dio - od jula do januara, naći će se pred čitaocima za godinu dana. Svaki mjesec govori o nekom od najupečatljivijih događaja iz djetinjstva ovog poznatog pjesnika.

- Djetinjstvo je za djecu. Ima puno nas koji smo vječiti klinci i koji se vadimo na to. Ja cijeli život pokušavam da ostanem u crvenim patikama i maloljetan. Ali citirat ću opet Balaševića: ''Svijet umije da bude nemilosrdan prema onima koji se ne odreknu lako svojih klikera''. Tako da sam imao više problema sa tim što sam djetinjast, nego što mi je to donijelo sreću - otkrio je popularni Balaš.Intervju sa Balaševićem pogledajte <a href="http://ba.n1info.com/a223442/Vijesti/Kultura/Balasevic-predstavio-novo-djelo.html" style="color: rgb(255, 0, 0);">OVDJE</a>.

Balašević: Šta mi je donijelo više problema nego sreće

Ž7 = Hadžimuhamedović: Predstavljena 33 panela #amra Hadzimuhamedovic#&nbsp; 
Od juga do sjevera, od istoka do zapada, svaka kuća u BiH, muslimanska, kršćanska, jevrejska, seoska, gradska, ona siromašna ili imućne porodice, imala je musandere. Nažalost, danas je taj značajan dio bosanske kulture stanovanja ne samo fizički uništen nego je prekriven zaboravom i potpuno je nestao iz mapa našeg sjećanja.

<h2>Književna djela


</h2>

Kazala je to profesorica Amra Hadžimuhamedović na otvorenju izložbe „Umjetnost bosanske musandere“, u petak u Centru za kulturu Mostar, istakavši da još, ponegdje, fragmente tog pamćenja na bosanske musandere imamo u književnim djelima.


Izložba od 33 panela rezultat je istraživanja i predanog rada na spašavanju bosanskog kulturnog naslijeđa.


- Uspjeli smo u 25 mjesta, u 63 kuće, naći ili dokumentaciju o musanderama koje su postojale ili postojeće musandere. Našli smo dokumentaciju za 95 musandera, od čega je 41 uništena. Na osnovu te građe napravljeno je tipološko određenje musandere, ali i stilsko, što je prvi put u povijesti Bosne za jedan značajan sadržaj njenog naslijeđa da je napravljeno takvo istraživanje. Dakle, samo se usput spominjao taj najvažniji sadržaj bosanske sobe, jedini koji je bio ukrašen u toj čistoti prostora i ova izložba ukazuje na stupanj ugroženosti tog sadržaja, ali i na mogućnost njegovog revitaliziranja i adaptiranja savremenim uvjetima - istakla je Hadžimuhamedović. 


Promjene stila


Musandera se, dodala je ona, u svih više od pet stoljeća, koliko se do Prvog svjetskog rata gradila, stilski mijenjala i prilagođavala stilu stambene arhitekture, ali je tipološki ostala neizmijenjena.

Sadržaj i položaj u kući&nbsp;&nbsp; 

- Sadržaj musandere je isti, njen položaj u kući uvijek je isti. Dakle, nema nijednog razloga zašto taj sadržaj koji u potpunosti odgovara i potrebama savremenog života ne bi bio sadržaj koji bi bio istraživan u savremenoj arhitekturi i u savremenom dizajnu interijera, kao nešto što je autohtono bosansko i što dopušta uspostavu kritičke regionalne arhitekture, koja je zapravo najpoželjnija - potcrtala je Hadžimuhamedović.

„sportskivremeplov.ba“ Muhameda Bikića: Svjetska promocija u Las Vegasu i Čikagu

Ristovski: Za umjetnika je svako vrijeme podjednako dobro i teško

SRBIJA NA NOGAMA Emir Hadžihafizbegović usred Beograda pričao stvari koje mnogi u Srbiji ne žele čuti

“Anale crteža” u Mostaru: Merimi Ivković pripala nagrada za eksperimentalni crtež

Neobični poduhvat u Bosanskoj Gradišci: Tonu teška umjetnička kompozicija premještena sa sela u Kulturni centar

Promovirana knjiga "Sebijini snovi", autora Ruždije Adžovića

Samostalna izložba velikoga Marina Topića u mostarskoj Galeriji "Aluminij"

Jevrejsko groblje u Sarajevu, muzej na otvorenom, u nominaciji za UNESCO

Avaz.ba i NPS vam poklanjaju ulaznice za dramu ''Sve se nekako preživi, osim smrti''

Damir Avdić večeras u „Undergroundu“ predstavlja „Ameriku“

Samostalna izložba velikog Marina Topića u mostarskoj Galeriji Aluminij

Putovanje kroz sjećanje i emotivno lebdenje u knjizi „Sebijini snovi“

"Bajka o muzejskom kraljevstvu" učit će djecu o važnosti kulturno-historijskog naslijeđa BiH

Zvanično otvoren 21. Jazz Fest Sarajevo

Balašević: Šta mi je donijelo više problema nego sreće

Najvažniji sadržaj bosanske sobe prekriven zaboravom

Kultura

„sportskivremeplov.ba“ Muhameda Bikića: Svjetska promocija u Las Vegasu i Čikagu

Ristovski: Za umjetnika je svako vrijeme podjednako dobro i teško

SRBIJA NA NOGAMA Emir Hadžihafizbegović usred Beograda pričao stvari koje mnogi u Srbiji ne žele čuti

“Anale crteža” u Mostaru: Merimi Ivković pripala nagrada za eksperimentalni crtež

Neobični poduhvat u Bosanskoj Gradišci: Tonu teška umjetnička kompozicija premještena sa sela u Kulturni centar

Promovirana knjiga "Sebijini snovi", autora Ruždije Adžovića

Samostalna izložba velikoga Marina Topića u mostarskoj Galeriji "Aluminij"

Jevrejsko groblje u Sarajevu, muzej na otvorenom, u nominaciji za UNESCO

Avaz.ba i NPS vam poklanjaju ulaznice za dramu ''Sve se nekako preživi, osim smrti''

Damir Avdić večeras u „Undergroundu“ predstavlja „Ameriku“

Samostalna izložba velikog Marina Topića u mostarskoj Galeriji Aluminij

Putovanje kroz sjećanje i emotivno lebdenje u knjizi „Sebijini snovi“

"Bajka o muzejskom kraljevstvu" učit će djecu o važnosti kulturno-historijskog naslijeđa BiH

Zvanično otvoren 21. Jazz Fest Sarajevo

Balašević: Šta mi je donijelo više problema nego sreće

Najvažniji sadržaj bosanske sobe prekriven zaboravom