Zbjegovi, granate, uplakane majke i krvava djeca... Priča već viđena na ovim našim prostorima ovih dana događa se u Ukrajini. Mnogo je sličnosti, pa duša sama od sebe zaboli i pri pomisli na godine kada je Bosna i Hercegovina bila izložena brutalnom i krvavom iživljavanju pomahnitalog agresora.
Ukrajina se bori, Kijev se bori, kao i mnogi drugi gradovi u toj zemlji, iako se očekivalo da će šapatom pasti. Baš kao što je nekada srpska vrhuška obećavala ljudima da trebaju otići iz Sarajeva i da će grad pasti za najduže 15 dana te da će samo ušetati u njega, tako su olako Rusi mislili u Harkovu ili Kijevu.
Velika greška Rusije, jer ako ih ništa drugo ne bi trebalo brinuti, ni razoreni gradovi, ni uništena privreda jedne zemlje, ni izgubljeni životi Ukrajinaca, barem su mogli razmišljati o životima Rusa, kojih je već na hiljade skončalo u tuđoj zemlji.

- Razmisli još jednom, udahni duboko. Otpor, stoko, otpor, stoko! - govori jedna pjesma, a mogla bi biti najbolja poruka Putinu i onima koji ga prate.

Trebao je pomnije razmisliti ili je njegov razum toliko pomućen da i nema mogućnost za bolje prosuđivanje. Prije nego što se krene na narod treba imati na umu da mnogi nemaju izbora nego uzeti pušku. Da će proraditi inat, baš kao što je i kod nas radio, bez obzira na svu silu JNA tada i rusku sada. Srce je nešto što se ne nalazi u sanducima s granatama ili municijom…&nbsp;&nbsp;

Prije nego što se krene na narod treba imati na umu da mnogi nemaju izbora nego uzeti pušku

Poruka Putinu

Trener moldavskog Šerifa Jurij Vernidub dao je otkaz u klubu i otišao u Ukrajinu, gdje se priključio braniocima, a njegova fotografija u uniformi ukrajinske vojske obilazi svijet. Prije pet mjeseci ostvario je podvig kada je njegov tim u Ligi prvaka savladao veliki Real Madrid. Moldavski klub, predvođen ukrajinskim stručnjakom, od takmičenja se oprostio nakon penala u utakmici protiv portugalske Brage, a odmah nakon utakmice Vernidub je najavio raskid ugovora i povratak u domovinu.

- Imam ženu, dvoje djece, dvoje unučadi, braću i sestre, želim im zdravlje i da ih ovaj rat ne dotakne - kazao je Vernidub, jedan od ukrajinskih sportista koji su nogometni teren, ring ili borilište ostavili iza sebe i sada su na prvim linijama fronta. 
Osim braće Vitalija i Vladimira Klička, prvaka svijeta u boksu, a danas gradonačelnika Kijeva i ukrajinskog borca, u Ukrajinu su se vratili i bokseri Vasilij Lomačenko i Oleksandr Usik, ali i brojni Ukrajinci koje je rat zatekao izvan domovine.&nbsp;&nbsp;

Prije pet mjeseci ostvario je podvig kada je njegov tim u Ligi prvaka savladao veliki Real Madrid

Jurij Vernidub: Nakon penala na ratište

Nije lako <a href="https://avaz.ba/tag/109/aleksandar-vucic">Aleksandru Vučiću</a>. Mada je općepoznata njegova potreba da povremeno dramatizira i teatralno plače nad vlastitom sudbinom i budućnošću Srbije, nakon ruske agresije na Ukrajinu prvi put se čini da je strah koji javno demonstrira realan i da njegove suze nisu krokodilske. Sve do jučer Vučić je išao i do stupnja samoponiženja govoreći o veličini svog i srpskog prijatelja Vladimira Putina. Do poda mu se klanjao zbog jeftinog plina i popravljenih pruga širom Srbije, svako malo je kovao u zvijezde ruskog diktatora zbog njegove podrške Srbiji u vezi sa Kosovom.

Poseban delirij Vučić je doživljavao svaki put kada je bio u prilici da govori i zahvaljuje na historijskom vetu Rusije u Vijeću sugurnosti UN, gdje se na dvadesetu godišnjicu genocida u Srebrenici glasalo o Britanskoj rezoluciji kojom se podsjeća da su za taj genocid odgovorne srpske političke i vojne vođe i da su zbog teških ratnih zločina i genocida osuđene pred Međunarodnim sudom u Hagu. Danas, kada je Putin zbog brutalne agresije na Ukrajinu izopćen iz demokratskog svijeta, a Rusija se našla na udaru teških ekonomskih i političkih sankcija zapadnih saveznika, predsjednik Srbije i njegova politika sjedenja na tri stolice - i na ruskoj, i na evropskoj i na američkoj - našla se pred gotovo nemogućim izborom.
Zbog Kosova, ne smije javno podržati rusku invaziju i priznavanje secesionističkih republika na istoku Ukrajine, ali ne želi ni uvesti sankcije Putinu, iako Srbija, kao kandidat za članstvo u Evropskoj uniji ima obavezu da usklađuje svoju vanjsku politiku sa evropskom.
Sada, kada je izvučen na čistinu, i kada je svijet oštrom linijom podijeljen na one koji su protiv Putinove agresivne osvajačke politike i one koji ga u tome bespogovorno slijede, predsjednik Srbije morat će ili iz temelja redefinirati svoju politiku ili će i sebe i Srbiju odvući u ambis skupa sa izoliranom i ekonomski uništenom Putinovom Rusijom.
U tom smislu, situaciju mu dodatno kompliciraju i otežavaju prvi saradnici i politički saveznici - Ivica Dačić i Milorad Dodik.

Dačić, predsjednim Skupštine Srbije i lider Socijalističke partije, još od vremena Slobodana Miloševića, kojem je bio desna ruka i portparol, slovi za ruskog igrača od ogromnog povjerenja - većeg i od Vučića. On ultimativno odbija i pomisao da se Srbija na bilo koji način distancira od Putina. Secesionistički nastrojeni Dodik, s druge strane Drine, glavni je proruski političar u Bosni, a mnogi vjeruju da je na kraćem ruskom lancu nego bilo koji od srpskih vođa na zapadnom Balkanu.
Njih dvojica, dakle, otvorenije od Vučića i dalje bezrezervno podržavaju Putina i ostavljaju dojam da su spremni da na prvi kremaljski mig izazovu nestabilnost u ovom dijelu Evrope i tako pomognu Putinu da se pažnja svjetske javnosti bar na trenutak rastegne i odvuče sa ukrajinskog pokolja.
Naravno, niko nije naivan i ne pomišlja da je Vučić intimno zagledaniji u Brisel i Vašington, nego u Putinovu majčicu Rusiju. Njemu je, bez sumnje, daleko bliži Putinov siledžijski vrijednosni sistem, ali, za razliku od Dodika i Dačića, gleda širu sliku i svjestan je da se nakon rata u Ukrajini Srbija nalazi u u dubokoj evropskoj pozadini i okruženju koje više neće i ne želi imati razumjevanja za njegove stilske političke bravura kojima godinama vješto balansira između Brisela, Vašingtona, Moskve i Pekinga.

<h2>Ruski kisik opadajuća ruska moć</h2>

Na ispitu je i njegova dvosmislena politika prema susjedima, Bosni i Hercegovini. Crnoj Gori i Kosovu, oličena u projektu stvaranja novog “srpskog sveta”. Jednostavno, zapadni centri moći i javnost sa novim, proukrajinskim naočalima na očima puno jasnije vide kakvu opasnost za Evropu predstavlja maligni utjecaj koji uz pomoć Vučićevog režima i poslušnika u Banjoj Luci i Podgorici imaju Putin i njegova diplomatsko-obavještajna mašinerija na terenu zapadnog Balkana. Vučić, zasada, okreće pilu naopako, koliko može šuti o Ukrajini, i mantra o navodnim napadima na Srbiju iz susjedstva. Ta je taktika možda dobra za kratkotrajno uzimanje daha, ali predsjednik Srbije i sam zna da ni on ni njegova zemlja dugoročno neće moći da opstanu kao izolirano evropsko ostrvo koje se u geopolitici najviše oslanja na ruski kisik i opadajuću rusku političku i vojnu moć.

Njemu je, bez sumnje, daleko bliži Putinov siledžijski vrijednosni sistem, ali, za razliku od Dodika i Dačića, gleda širu sliku koja nije nimalo ružičasta za Srbiju

Dodik i Vučić: Koliko im može pomoći izolirani i omraženi Putin i njegov zločinački režim

Nije lako Vučiću, a s Dodikom i Dačićem bit će mu još teže

Volodimir Zelenski bio je potcijenjeni predsjednik Ukrajine koji je na tu funkciju došao iz svijeta zabave i komedije.

A sada je pokazao neustrašivo lice kakvo jedan vođa treba imati. Vođa čiju državu i narod napada jedna od najvećih svjetskih sila.
Zelenski se nije povukao pred silinom Rusije, nije izbjegao, ostao je i bori se sa svojim narodom. Iako mnogi podaci pokazuju da je on meta broj jedan koju treba likvidirati… I kada su pomislili da se uplašio i pobjegao, Zelenski je uzeo mobilni telefon u ruke i u centru Kijeva snimio video.
Posljednjih dana svijetu je poslao tako snažne poruke koje odzvanjaju u ušima i dugo nakon što su izgovorene.
Emotivno, neustrašivo i istovremeno odlučno, ruskim trupama je poručio: 
"Ako napadnete, vidjet ćete naša lica, a ne leđa!"U jednoj u mnogobrojnih poruka koje je svijetu uputio rekao je:
- Mi Ukrajinci smo miroljubiva nacija. Ali, ako danas šutimo, sutra nas neće biti.
Neustrašivi vođa.

Posljednjih dana svijetu je poslao tako snažne poruke koje odzvanjaju u ušima i dugo nakon što su izgovorene

Zelenski: Ako napadnete, vidjet ćete naša lica, a ne leđa

Volodimir Zelenski: Neustrašivi vođa

Uz globalne poremećaje na tržištu, poskupljenja i inflaciju, rat u Ukrajini i njegove posljedice predstavljaju novu nevolju koja će bh. građanima dodatno zagorčati život. 

Dok strahuje i od goreg, jer u javni prostor se često i neodgovorno odašilju najave novog rata i na ovim prostorima, stanovnici BiH najprije razmišljaju o brašnu i ostalim životnim namirnicama pa pustoše prodavnice i prazne police, jer onaj ko je jednom bio osuđen na dugotrajno gladovanje, nipošto ne želi da to dožive i njegova djeca. 
Značajan je broj i onih koji su svjesni da nas čekaju nova poskupljenja pa stvaranjem zaliha udar pokušavaju odložiti, ne shvatajući da su na taj način, bez velikih ušteda u kućnom budžetu, samo dio lanca uzročnika inflacije i rasta cijena.&nbsp;
Kao i na početku pandemije, ponovo smo u prilici da se uvjerimo u značaj domaće proizvodnje, sa žaljenjem se sjetimo svih uništenih sistema i fabrika, vlastitom potrošnjom maksimalno podržimo domaće kompanije i poljoprivrednike, ali i da još jedanput ozbiljno razmislimo o svakom neobrađenom pedlju zemlje, budući da je proljetna sjetva na pragu, a kraj nevolja ni na vidiku.

Sve oči ponovo su uprte u domaće snabdjevače i trgovačke lance i njihovu sposobnost da nam osiguraju hranu i energente i ne dozvole nestašice na tržištu, ali i da nas zaštite od neopravdanog udara koji građani ne mogu izdržati.

Entiteti su uništili robne rezerve iz kojih su se poskupljenja mogla ublažavati i odlagati, a entitetski zvaničnici ih žele popuniti tek nakon što su artikli koje bi trebali sadržavati višestruko poskupjeli. Činjenica da i federalni premijer, umjesto državnih magacina, obilazi privatnu kompaniju i, zahvaljujući njenim punim skladištima, građanima obećava sigurnu opskrbu - dovoljno govori.
S našim slabostima, nesposobnošću i nebrigom ulazimo u još jedno teško razdoblje, a da iz prethodnog nismo ni izašli.

S našim slabostima, nesposobnošću i nebrigom ulazimo u još jedno teško razdoblje

Sve oči ponovo su uprte u domaće snabdjevače i trgovačke lance

Solidarnost u nevolji

<a href="https://avaz.ba/tag/8238/bayern-munchen">Bajern našeg Hasana Salihamidžića&nbsp;pobijedio je Ajntraht</a> u Frankfurtu (0:1), ali tradicionalno teško. Gol odluke postigao je rezervista Liroj Sane (Leroy), ali, ipak, u centru pažnje bio je Robert Levandovski (Lewandowski), koji je nosio kapitensku traku u bojama zastave Ukrajine. Na taj način je dao podršku Ukrajincima, koji su već nekoliko dana izloženi agresiji Rusije.

Kako je rekao Poljak:- Kao sportista ne mogu se praviti kao da se ništa ne dešava, stojim uz Ukrajinu.Prethodno je kapiten poljske reprezentacije podržao stav Fudbalskog saveza Poljske da ne žele igrati s&nbsp;Rusijom utakmicu baraža za&nbsp;Svjetsko prvenstvo 2022. godine. Ne može zamisliti, kako je istakao, da igra utakmicu s ruskom reprezentacijom u situaciji kada se nastavlja oružana agresija u Ukrajini...
Robert Levandovski je rođen 21. avgusta 1988. godine u Varšavi. Seniorsku karijeru počeo je u Delti iz Varšave, a kasnije ga je lopta odvela u Legju iz Varšave II te poljski Znič, Leh Poznanj, Borusiju Dortmund i Bajern Minhen, gdje igra osmu sezonu. Ove sezone je u ukupno 33 utakmice postigao 39 golova, uz tri asistencije.

U Frankfurtu nosio kapitensku traku u bojama zastave Ukrajine

Levandovski: U centru pažnje protiv Ajntrahta

Robert Levandovski: Podržao Ukrajince

Rusija, s diktatorom Vladimirom Putinom na čelu, pokazala je u Ukrajini svoje pravo lice, a to je lice beskrupuloznog agresora. Plan je jasan. Okupirati Ukrajinu i staviti pod kontrolu zemlju i državnike koji ne žele pod čizmu zlog carstva i njihovog vođe. Invazija na Ukrajinu, dokumenti koji su procurili u javnost, dokaz su da je još prije pola godine Putin u detalje isplanirao krvavi pohod. 

Vojna vježba s Bjelorusima bila je dio tog krvavog plana, pomno isplaniranog s ciljem okupacije zemlje i svrgavanja s vlasti sistema koji mu se ne želi pokoriti. Sve što je Moskva mjesecima govorila, demantirala, tvrdila da do napada neće doći, pokazalo se kao obična laž. Histerija Zapada, za šta je optuživana Amerika, bila je ipak opravdana. 
Okupator i diktator Putin agresijom na Ukrajinu ući će u historiju čovječanstva kao zli patuljak koji je pred očima Evrope i svijeta započeo svoj pomahnitali plan s velikim brojem ratnih i civilnih žrtava. Osim Ukrajini, Putin je zaprijetio cijeloj Evropi.

Bacio je rukavicu u lice Džou Bajdenu (Joe Biden), predsjedniku Amerike, i dokazao da je Hitler 21. stoljeća ubijajući nedužne civile. Jer sve što je Hitler radio okupacijom Čehoslovačke, koju je pravdao time da je ugrožena njemačka etnička populacija, sada Putin demonstrira u Ukrajini. Ali Zapad mora biti odlučniji.

Naravno, treći svjetski rat se mora izbjeći, međutim, Ukrajina ne smije biti ostavljena. Amerika je morala i trebala naučiti pouke iz BiH jer su slike iz Kijeva identične onim sarajevskim od prije 30 godina. Svjesni su da sankcije neće zaustaviti Putinove horde, nego odgovor Zapada da je svaki novi dan krvoprolića još veći razlog da se ozbiljno uključe, ako ništa, u naoružavanje zemlje koja ima četiri puta manje vojnika od Rusije. Vrijeme curi. Evropa i Amerika ne smiju dozvoliti novi genocid.

Vrijeme curi. Evropa i Amerika ne smiju dozvoliti novi genocid

Okupator i diktator Putin agresijom na Ukrajinu ući će u historiju čovječanstva kao zli patuljak

Putin = Hitler

<a href="https://avaz.ba/pretraga?query=majkl%20Marfi&amp;">Novi američki ambasador u Bosni i Hercegovini Majkl Marfi (Michael Murphy)</a>, predajući akreditive članu Predsjedništva BiH Željku Komšiću, uputio je važne poruke.
Podrška suverenitetu, teritorijalnom integritetu BiH, koja mora biti čvrsto usidrena u euroatlantskoj zajednici država, efikasnija, odgovornija i transparentnija vlast, reforme, mir, pomirenje i svjetlija ekonomska i politička budućnost BiH, samo su neki od njegovih ciljeva u mandatu koji je započeo.
Iskusni američki diplomata u pravo vrijeme u BiH donio je dašak svježine, američke odlučnosti i energije, a već iz prvih obraćanja jasno je da vrlo dobro zna koji su problemi ove zemlje i gdje je izlaz iz njih.
Majkl Marfi posljednji angažman imao je na mjestu zamjenika pomoćnika državnog sekretara za evropska i euroazijska pitanja. Prije nego što će otići na Kosovo 2009. godine, gdje je služio kao zamjenik šefa misije u ambasadi u Prištini, bio je i u Bosni i Hercegovini. U Sarajevu je tri godine radio kao politički savjetnik u Američkoj ambasadi.

Već iz prvih obraćanja jasno je da vrlo dobro zna koji su problemi ove zemlje

Majkl Marfi: Važne poruke

Sjećate li se kobnih 90-tih, kada su Bosance i Hercegovce iz sna budile granate, kojekakve eksplozije?
Oni koji su imali dovoljno godina tada i imali sreću da prežive, moraju se sjećati.
Oni koji su bili previše mladi, kao i autorica ovog teksta, godinama kasnije to proživljavaju kroz sjećanja svojih najbližih.
Nije bilo lako odlučiti da li pokušati bježati od onoga što slijedi ili ostati u svojoj domovini, braniti je, voljeti je.
Uslijedili su masakri, genocidi, iživljavanja... I svijet se trudio nešto učiniti, ali bezuspješno. Tek nakon četiri godine zaustavljeno je krvoproliće.

To se sada dešava u Ukrajini. Ljude su probudile eksplozije, za koje je Rusija odlučila da je vrijeme da baš sada odjeknu. Neki su jedva odlučili pokupiti svoje stvari i krenuti u potrazi za sigurnošću, drugi to ne žele. Slična priča, jer rat je rat.

Ne možemo okretati glavu i govoriti da nas se to ne tiče. Ne možemo jer smo isto preživjeli.
Sjetite se, Bosanci i Hercegovci. Govorili smo da se nikada nikome ne ponovi… Ponavlja se, opet u Evropi i opet zbog onih koji su umislili da su gospodari tuđih života, zbog onih koji su toliko vojno jaki da je skoro pa nemoguće odgovoriti na njihove napade.
Uz velike žrtve, Bosna i Hercegovina je preživjela bjesomučno iživljavanje sumanutog agresora. Ukrajini želimo što manje žrtava i da i ona preživi.

Ljude su probudile eksplozije, za koje je Rusija odlučila da je vrijeme da baš sada odjeknu

Ne možemo okretati glavu i govoriti da nas se to ne tiče

Sumanuti agresor

Od 18. aprila studenti Univerziteta primijenjenih nauka u Utrehtu pratit će predavanja iz predmeta Srebrenica genocid. S najbolnijom lekcijom bosanske historije studente će upoznati predavači iz Nizozemske, BiH i Srbije. 

Mnogo truda, upornosti, snage i želje bilo je potrebno profesorici Almi Mustafić kako bi ovakav projekt zaživio u zemlji koja prema Srebrenici treba imati poseban odnos i senzibilitet. Mustafić je inicijatorica i nositeljica ideje da se genocid u Srebrenici izučava na fakultetima, kako se nikada i nikome nešto slično više ne bi ponovilo.&nbsp;
Hrabra Srebreničanka već 25 godina živi i radi u Nizozemskoj. Mogla je, imala je mogućnost i pravo, da okrene novi list u životu, da bol i strašne uspomene ostavi iza sebe jer i sama je preživjela golgotu Srebrenice. Međutim, Srebrenica je s njom i stotinama kilometara daleko, zauvijek, pa je dugotrajnom borbom uspjela da na ovakav način sačuva sjećanje na najveći i najsvirepiji zločin na evropskom tlu nakon holokausta.&nbsp;
Prof. Mustafić tako je trasirala najbolji put ka trajnom očuvanju kulture sjećanja, a svojom borbom izgradila vječni spomenik za 8.372 člana svoje porodice, komšije i sugrađane iz male zajednice na istoku Bosne.&nbsp;

Inicijatorica ideje da se genocid u Srebrenici izučava na fakultetu u Nizozemskoj

Alma Mustafić: Borba za očuvanje istine

<a href="https://avaz.ba/pretraga?query=Vladimir%20Putin&amp;">Poput Batmana je taj Vladimir Putin predstavljen u Rusiji</a>. Dvije decenije vladavine čovjeka koji roni, pliva i leti obilježene su tenzijama. Čovjek koji je kao dogodovštinu iz djetinjstva medijima "povjerio" priču o ubijanju pacova nije izazvao hladni rat, nego, čini se, najhladniji do sada.

Odavno je već u Ukrajini Putinova vojska, svijet je manje ili više slijep, a sada, kao, začuđen priznanjem ukrajinskih pokrajina Donjeck i Luganski.
Ustvari, Putinova bol oko Ukrajine je samo jedna - NATO. Atlantski savez se širi, a onaj sovjetski, kako se zvao Varšavski pakt, odavno je nestao.
Putinu i njegovima se diže kosa na glavi od spomena NATO-a, ali daleko od toga da imaju strah. Rusija čeka svoju priliku još od 1999. godine, kada im je NATO "oteo" Češku, Poljsku i Mađarsku.

Majka Rusija ostala je bez djece, a to se ne prašta. Mnogi će reći da je situacija na relaciji Rusija - NATO posebno otad postala napeta.

Jasno je da Rusija NATO želi što dalje od svojih granica, pa je prevashodni cilj ojačati utjecaj u zemljama bivšeg Sovjetskog saveza. Moskva je bila potpuno dominantna, a stvari su s vremenom izmakle kontroli.
Postsovjetski prostor postao je teritorija gdje se događaju najveće eskalacije i gdje egzistira ona najneugodnija opasnost da bi moglo doći do direktnog okršaja između Rusije i NATO-a, a to ni za koga neće donijeti ništa dobro.

Rusija čeka svoju priliku još od 1999. godine, kada im je NATO "oteo" Češku, Poljsku i Mađarsku

Dvije decenije vladavine čovjeka koji roni, pliva i leti obilježene su tenzijama

Majka bez djece

U drugačijim vremenima gest Mehmeda Bulatovića bio bi sasvim uobičajena pojava i vjerovatno i ne bi izazvao toliko pažnje, ali u državi u kojoj je lični interes davno zaboravio opće dobro, u kojoj je vlastita korist često važnija od moralnih i pravnih normi, ovaj Goraždanin zaslužuje da ga se s poštovanjem spomene.&nbsp;

Iz njegove perspektive nije učinio ništa neobično. U tržnom centru pronašao je kovertu s novcem, na društvenim mrežama vlasnika pozvao da mu se javi i vratio mu ono što mu pripada.&nbsp;
- Meni tuđe ne treba - pokušava objasniti i nama i sugrađanima koji mu čestitaju, pomalo se čudeći jer nije prvi put da tako postupi.&nbsp;
Priče o poštenim, dobrim ljudima ove zemlje svako malo se pojave u medijima. Kao da pokušavaju, ali nikako ne uspijevaju, nadjačati one o kriminalu, korupciji, lopovluku u kojem smo zarobljeni. Ipak, daju nadu da će jednog dana biti drugačije i odgovor na pitanje zašto se, uprkos svim problemima, ova zemlja toliko voli.&nbsp;

Ovaj poštenjačina u Goraždu je našao i vlasniku vratio novac

Mehmed Bulatović: Meni tuđe ne treba

<a href="https://avaz.ba/pretraga?query=Rusija&amp;">Ruski medvjed ponovo se probudio iz zimskog sna pa</a>, zaboravljajući periode kad je bio na koljenima, iscrpljen i gladan, zagledan u svoje novo, obnovljeno krzno, pružio šape prema komšiluku. Malo li je više od 17 miliona kvadratnih kilometara najvećoj državi Evrope, pa će posegnuti najprije za Krimom, sada i za ukrajinskim pokrajinama Lugansk i Donjeck, a sutra... ko zna.&nbsp;

Rusija samo potvrđuje ono što većina nas zna. Od nastanka ljudske vrste pravo je počivalo na snazi i oružju, a ne na riječi, pečatu i pravdi. Kroz cijelu historiju jači tlači slabijega, samo što su toljage i buzdovane, u međuvremenu, zamijenili rakete, avioni i dronovi.&nbsp;
Ipak, 21. je stoljeće, u arhivima čovječanstva nikad više univerzalnih deklaracija, zakona i propisa od kojih je satkano grubo prekršeno međunarodno pravo, pa će biti izuzetno važno pratiti hoće li svijet ruskog medvjeda iz ukrajinskog dvorišta nastaviti tjerati - galamom. Upravo taj svijet je Ukrajini i obećavao pomoć, garantirao joj prijem u svoje okrilje, gurajući je ka poziciji u kojoj se nalazi sada.&nbsp;

Naravno, niko ne očekuje veće zlo od onog koje gledamo, već do kraja principijelan i jedinstven stav pred kojim bi oružje, koje se mjesecima gomila i trenira, bilo vraćeno u kasarne, a ukrajinska kriza rješavana za stolom. 

Uporedo s ukrajinskom krizom međunarodna zajednica konačno mora prestati dijeliti obećanja, već članstvom u NATO-u pružiti zaštitu državama koje je žele i tako spriječiti slične scenarije u dijelovima svijeta gdje se separatističke težnje godinama ohrabruju i iz susjedstva direktno podržavaju, gdje se međunarodno priznate granice nastoje izbrisati i zamijeniti onim etničkim. BiH je jedna od država čiji je narod, zbog takvih ideja, već platio visoku cijenu.&nbsp;

Uporedo s ukrajinskom krizom međunarodna zajednica konačno mora prestati dijeliti obećanja

Rusija samo potvrđuje ono što većina nas zna

Buzdovan ili pravo

<a href="https://avaz.ba/pretraga?query=HDZ&amp;">HDZ je godinama kumio, molio, prijetio</a>, alarmirao po BiH i Evropi da našoj državi treba novi Izborni zakon kako bi se, u prvom redu, zaustavila praksa da se Željko Komšić bošnjačkim glasovima bira u Predsjedništvo. 

Kada su probosanske stranke napokon sjele s HDZ-om za sto, ova stranka kao da je činila sve da na kraju ne dobije ništa. I pored presude "Sejdić - Finci", insistirali su na zadržavanju etničkih prefiksa za kandidate, tražili posebne izborne jedinice i drugačiji izbor delegata u Dom naroda, a zauzvrat su probosanskim strankama nudili prijetnje.
Umjesto dogovora, HNS, nevladina organizacija koja okuplja hrvatske nacionalne stranke, usvaja zaključke u kojima najavljuje blokadu izbora i Bosne i Hercegovine ukoliko ne bude po njihovom.
"Preblago je i to, hoćemo proglašenje Herceg-Bosne", povikali su radikali oko Čovića. Za to vrijeme i zvanična Hrvatska ponavlja da se u BiH nisu stekli uvjeti za održavanje izbora (kako se to njih tiče?), a HDZ Hrvatske u Evropskom parlamentu glasa protiv sankcija Dodiku.

Dakle, kako objasniti to da s jedne strane cviliš o svojoj ugroženoj poziciji i izigravaš žrtvu, a s druge odbijaš bilo kakvo rješenje osim maksimalističkog i robusno prijetiš haosom i blokadama?

Jedini logičan odgovor je da je zapravo želja za dogovorom blef, a da HDZ otpočetka preferira upravo drugo rješenje. Slično kao i 1993. godine, ova stranka je namirisala krv, odnosno činjenica da Dodik suvereno blokira institucije države i pokušava otimati nadležnosti, a još opstaje na poziciji moći, HDZ-u i Hrvatskoj, koja ga pokriva, daje nadu da je sada prilika i da oni „otmu“ komad BiH za sebe i doprinesu njenom raspadu na unutrašnjem planu.
U tom smislu se mogu čuti i pozivi HDZ-u BiH da potpuno odbaci i sam Vašingtonski sporazum, kojim je stvorena Federacija BiH i vrati se na prethodno stanje "Herceg-Bosne". Jedino što zaboravljaju jeste da je stanje koje je prethodilo Vašingtonskom sporazumu bila Armija RBiH nadomak Lištice.

Jedino što zaboravljaju jeste da je stanje koje je prethodilo Vašingtonskom sporazumu bila Armija RBiH nadomak Lištice

"Preblago je i to, hoćemo proglašenje Herceg-Bosne", povikali su radikali oko Čovića

Lomljenje bošnjačke kičme

<a href="https://avaz.ba/pretraga?query=Lebroj%20D%C5%BEejms&amp;">Košarkaši ekipe Lebrona Džejmsa (LeBron James)</a>&nbsp;su u utakmici svih zvijezda "All Star" NBA lige u Klivlandu pobijedili ekipu Kevina Durenta (Durant) 163:160.
Prvo ime utakmice bio je Stefan Kari (Stephen Curry), koji je pogodio 16 trojki, a ukupno je ubacio 50 poena, zbog čega je proglašen najkorisnijim igračem utakmice. No, koš za pobjedu svog tima pogodio je upravo Lebron Džejms, kojem je to peta uzastopna pobjeda na "All Star" utakmicama, a ukupno 18. na kojoj je nastupio. 
Inače, Džejms je sinoć postigao 24 poena, a trener njegove ekipe bio je Monti Vilijams (Monty Williams) iz Feniks Sansa.
Lebron Džejms rođen je 30. decembra 1984. godine u Akronu (Ohajo). Slavni košarkaš LA Lejkersa nedavno je oborio Džabarov rekord (Kareem Abdul-Jabbar) i zbirno postigao najviše poena u regularnoj sezoni i plej-ofu NBA lige. To je novi uspjeh 37-godišnjeg Lebrona, koji je četiri puta bio prvak NBA lige i sakupio po četiri priznanja najboljeg igrača regularne sezone i najboljeg igrača plej-ofa. Došao je do 36.526 poena u NBA ligaškoj sezoni, a odranije je rekorder sa 7.631 poenom u plaj-of doigravanjima. Sada Lebron ima 44.157 poena u sezonama i plaj-ofu doigravanjima, čime je nadmašio Džabara, koji je u te dvije faze takmičenja postigao ukupno 44.149 poena.

Ostvario petu uzastopnu pobjedu na "All Star" utakmicama

Lebron Džejms: Nastupio na 18 "All Star" utakmica

Lebron Džejms: Igrač odluke

<a href="https://avaz.ba/tag/38390/salernitana">Salernitana, posljednjeplasirani tim italijanske Serije A</a>, u subotnjem susretu 26. kola priredila je iznenađenje, osvojivši veliki bod protiv lidera Milana (2:2). Najveće zasluge za to pripadaju bh. napadaču Milanu Đuriću, koji je bio „krivac“ za oba pogotka svoje ekipe.
„Bosanski samuraj“ prvo je u 29. minuti asistirao za gol Federika Bonacolija (Federico Bonazzoli), da bi potom u 72. pogodio glavom poslije asistencije Paskalea Macokija (Pasquale Mazzocchi).
Potpuno opravdano, Đurić je bio najbolji pojedinac Salernitane, a prema statističkom portalu Sofascore, za svoj nastup dobio je ocjenu 7,2.

On je ove sezone na 22 odigrane utakmice postigao tri gola i dva puta asistirao.

Milan Đurić rođen je 22. maja 1990. godine u Tuzli. Skoro kompletnu igračku karijeru proveo je u Italiji, gdje je igrao za Čezenu, Parmu, Askoli, Krotone, Kremoneze, Trapani, Ćitadelu, a član Salernitane je od 2018. godine. Imao je i kratak izlet u Englesku, gdje je jedno vrijeme nosio dres Bristol sitija.
S reprezentacijom BiH osvojio je Kirin kup 2016. godine, a u dresu našeg državnog tima upisao je 15 nastupa i postigao sedam golova.

Poruka Putinu

Jurij Vernidub: Nakon penala na ratište

Nije lako Vučiću, a s Dodikom i Dačićem bit će mu još teže

Volodimir Zelenski: Neustrašivi vođa

Solidarnost u nevolji

Robert Levandovski: Podržao Ukrajince

Putin = Hitler

Majkl Marfi: Važne poruke

Sumanuti agresor

Alma Mustafić: Borba za očuvanje istine

Majka bez djece

Mehmed Bulatović: Meni tuđe ne treba

Buzdovan ili pravo

Lomljenje bošnjačke kičme

Lebron Džejms: Igrač odluke

Milan Đurić: "Bosanski samuraj" u punom sjaju

Kolumne

Poruka Putinu

Jurij Vernidub: Nakon penala na ratište

Nije lako Vučiću, a s Dodikom i Dačićem bit će mu još teže

Volodimir Zelenski: Neustrašivi vođa

Solidarnost u nevolji

Robert Levandovski: Podržao Ukrajince

Putin = Hitler

Majkl Marfi: Važne poruke

Sumanuti agresor

Alma Mustafić: Borba za očuvanje istine

Majka bez djece

Mehmed Bulatović: Meni tuđe ne treba

Buzdovan ili pravo

Lomljenje bošnjačke kičme

Lebron Džejms: Igrač odluke

Milan Đurić: "Bosanski samuraj" u punom sjaju